Vijesti
JAVNA MOLITVA”: Macan, izvjesni Kopal i ”crni labudovi” dali bi cjelogodišnju zaradu za otkrivanje tajne tako uspješnog piara.
STARI RAT Uglavnom sam uspješno izbjegavao pisati o muškarcima koji kleče na trgovima naših gradova.
Nisam se ni potrudio podrobnije proučiti njihove nakane i razloge, no simpatičnom mi se učinio taj pokušaj reafirmacije muške molitve jer, istini za volju, dugo već u crkvama na misi veliku većinu čine žene. Također valja primijetiti da su u okviru katoličkog aktivizma muškarci koji kleče učinili moderan i hrabar iskorak učinivši svoju vjeru vidljivom u javnosti. Fascinantno je kako su muškarci koji kleče i mole – ne rekavši ni riječ mimo toga – uspjeli isprovocirati tako žučne reakcije medija i dijela javnosti. Krešimir Macan, onaj Kopal i slični ”crni labudovi” dali bi cjelogodišnju zaradu od Hrvatskih šuma, voda ili čega već za otkrivanje tajne tako uspješnog piara.
Muškarci koji kleče posebno uznemiravaju Predraga Matića Freda. Nije mu teško iz Bruxellesa potegnuti u Zagreb na prosvjed. Ove subote je šeretski, onako kako to samo on zna, prokomentirao akciju muškaraca koji kleče: ”Ako imaš hormonalnih problema – postoji izraz koji se zove masturbiranje. Moraju i to znati, ali njihovi organizatori su protiv toga. Moraju naći načine da obuzdaju svoje hormone.” Zakučast je Fredov način razmišljanja, a metaforika nevjerojatno siromašna. On sve o čemu govori na neki način uspije povezati s dvije-tri radnje o kojima pristojni ljudi u javnosti ne govore, a sve svoje metafore ograničiti na prostor od pupka do šupka. Tako je svojedobno, htijući se narugati Hrvatskom tjedniku – rekao kako on njemu može poslužiti samo za stražnjicu obrisati. U međuvremenu se dokopao Bruxellesa pa je tamo valjda otkrio i toalet papir. Najdraže mu je ipak praznosloviti o masturbaciji. Tako je 2020. polemizirajući sa Željkom Markić o poljskom zakonu o pobačaju izjavio: ”Znate, ja se volim ponekad i grubo izražavati, ali po stavovima kakve ima gospođa Željka Markić, ja kad masturbiram, šta sam ja ratni zločinac onda?” Nisi, Frede, nisi, ali da si Poratni Veliki Masturbator, fakat jesi!
No, potražimo li pravi razlog tolike averzije prema muškarcima koji kleče – jer teško je vjerovati da se itko uistinu boji kako će prezreni ”klečavci” vratiti muško-ženske odnose na srednjovjekovne postavke ili neovlašteno upadati u ”pipice-slobodice” – lako ćemo doći do zaključka da mrzitelje klečitelja na akciju potiče nešto sasvim drugo, a to drugo možda najbolje definira jedan od transparenta protuprosvjednika: ”BEZ BOGA, BEZ GOSPODARA”. Ovdje je riječ o starom ratu protiv jednog koncepta svijeta s Bogom u središtu, dok je takozvana briga za ženska prava i slobodu pipice (za čije porobljavanje, usput budi rečeno, sudeći po nevoljnim nositeljicama prpošnih transparenata ionako nitko nije pretjerano zainteresiran) tek alat u toj borbi.
Ne da mi se sada na dugo i na široko objašnjavati kako istinsku i smislenu slobodu možemo ostvariti tek s vjerom u Boga i kako onaj tko ne prihvaća Boga za gospodara, podložan biva mnoštvu nedostojnih gospodara, od kojekakve fukare do Lucifera samog. Naravno, moguća je i sloboda utemeljena na Russsellovom ili Camusjevom herojskom humanističkom nihilizmu, ali praksa je baš i ne potvrđuje, dok junačkih svetaca čak ni u ovim nejunačkim vremenima ne nedostaje. Ukratko, sve se svodi na drevnu borbu dvaju principa, neću dalje da ne bih, grešna mi duša, zapao u manihejstvo… Uostalom, prorok suvremenih naprednjaka, onaj žgoljavi muškoljub, sve je opisao u knjizi Homo Deus. Obogotvorimo li čovjeka ovo obilje danas samorazumljivih sloboda koje je kršćanski čovjek kroz povijest izborio, raspršit će se kao mjehur od sapunice, a infantilni surferi nepostojećim svjetovima čudit će se što ih to odjednom snađe dok čuđenje ne smijeni užas. Brzo, vrlo brzo.
Zanimljivo je međutim da ni u Crkvi nisu na čisto s muškarcima koji kleče. Tako su mediji slavodobitno objavili da se, eto, pojavio i ”prvi svećenik koji je javno prozvao klečavce”. Riječ je varaždinskom biskupu Boži Radošu koji je, kako prenose mediji, na Čistu srijedu za molitvu kazao da se ne treba odvijati “na javnim mjestima, po trgovima…”, jer to “nije manifestacija pred drugima… samo zato da nas ljudi vide”. Uzalud su iz Biskupije kasnije objašnjavali da je biskupova propovijed vezana uz ulomak iz Evanđelja koji je taj dan čitan na misi i da se nipošto ne odnosi na muškarce koji kleče, mediji su se dočepali svog junaka iz crkvenih redova i ne misle ga tako lako ispustiti. Na žalost ni sam Radoš nije bio određen kada ga se izravno pitalo za mišljenje o muškarcima koji kleče. Novinaru Darku Pavičiću odgovorio je: ”A svoje mišljenje o tome (krunici na Trgu – op. D. P.) nisam izrekao, jer ne poznajem potpuno fenomen, a nije niti mjesto gdje bi se o tome trebalo govoriti sa oltara.” Malo je čudno da prelati nemaju mišljenje o događanjima unutar crkve koju vode, a Fred Matić i Rada Borić imaju!
Konačno, što se citiranja Evanđelja tiče – kako reče Slavko Štimac u Vuku samotnjaku – ”Piše Mile, ali piše i Hund.” Naime, ima taj dio: ”Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” Međutim, ima i onaj dio u kojem se kaže: “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.” A potezanje farizeja argument je to s kojim bi prelati trebali iznimno obzirno baratati jer su ulozi farizeja u suvremenom društvu upravo oni najbliži.
Za kraj još notica o antijunaku ove kolumne ljevorukom, znate već, Fredu Matiću. Ta nevesela storija govori u prolog tomu da svijet nezaustavljivo klizi u ”idiokraciju” kako se predviđa u istoimenom filmu Mikea Judgea. Veći dio dvadesetog stoljeća hrvatsku je intelektualnu ljevicu reprezentirao Miroslav Krleža, naslijedio ga je Predrag Matvejević, a u dvadeset prvom stoljeću smo spali na Predraga Matića, zoran primjer devolucije lijeve misli u Hrvatskoj. Neki će se možda pobuniti reći da im podmećem jer tu su još Dežulović, Tomić, Jupa i ta ekipa, ali – iskreno – ne ‘š ti razlike.
Damir Pešorda
Hrvatski tjednik
Vijesti
Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku
Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.
Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.
Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci
Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma
Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.
Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?
Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.
Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?
Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.
Procjena potrebnih kalorija
Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.
Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.
Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…
Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.
Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.
Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.
Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.
Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…
Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.
Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.
Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.
Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca.
Mario Žuvela
Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!
Pripremaio: don S. Lončar
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti6 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti5 dana agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja