Connect with us

Vijesti

Je li Beyonce u službi đavla, a ime njenog djeteta zapravo znači ‘Luciferova kćer’

Published

on

USTANIMO PROTIV ZABAVNE KULTURE SMRTI! Ovaj post sam započeo pisati 8. marta – na blagdan Sv. Ivana od Boga, s namjerom da prokažem fenomen jedne“žene od vraga”.

U Zagrebu po drugi put gostuje pjevačica planetarno napumpane popularnosti – Beyonce. Ulaznice za njezin koncert odavno su rasprodane. Odmah. Ma čak i prije nego su puštene u prodaju. Sada se mogu nabaviti samo u preprodaji – po deset puta višoj cijeni. Kao kalašnjikov u ratu!

Ali tko je Beyonce i tko stoji iza nje?

Odnosno, kako je moguće da postane tako slavna jedna obična ljudska “kokoš” i da se njezina “zvučna jaja” tako traže i skupo prodaju u milijunskim nakladama po cijelom globalnom selu? A nije jedina, nažalost…

No, dragi moji virtualni župljani, nemojte misliti da imam nešto protiv te jadnice! Ovaj komentar pišem u najboljoj namjeri, ne želeći ocrniti tu pjevačicu, nego da ukažem na istinu odnosno na moć koja iza pjevačice stoji. Za ovaj post koristim nekoliko relevantnih informacija koji vode do te istine. Uostalom, oni koji žele mogu ih i sami naći na mnogim internetskim stranicama. Danas više nije ništa skriveno…

Dakle, Beyoncé Giselle Knowles, rođena 1981., američka je R&B pjevačica, glumica i plesačica. Glazbom se bavi od djetinjstva. Prve glazbene uspjehe postigla je krajem 1990-ih u sastavu “Destiny’s Child”. Mogli bismo reći da u njenom životu nema ništa neobično. Čak je svojevremeno pjevala u dječjem crkvenom zboru (kao i Danijela Martinović i mnoge druge i drugi). Može se reći da je njen život tekao kao kod ostalih pjevačkih zvijezda, s usponima i padovima. Danas je mediji uglavnom prikazuju kao zgodnu i razgolićenu pjevačicu – “idealna” reklama potrošačkog seksepila…

Godine 2008. objavljuje se pod čudim imenom Sasha Fierce. Njezin treći album nazvan je I AM… SASHA FIERCE. Zapravo, po vlastitom priznanju, pod tim imenom otkriva se njezin alter ego – “Sasha Fierce”. A latinski pojam “alter ego”, što u doslovnom prijevodu znači “drugi ja”, označava drugu osobnost ili drugi identitet prisutan u čovjeku (ponekad je riječ o poremećaju ličnosti). No ovdje je taj izraz alter ego iskorišten da bi ga ljudi shvatili kao psihološki pojam, a zapravo se radi o samom zloduhu, koji osobu prati nakon što je inicirana u tajnim obredima!

Pjesme na albumu “I Am… Sasha Fierce” prožete su borbom između njezina duha i duha Sashe Fierce, koji se pojavljuje s mračnim šminkama ili crnim naočalama, što zapravo označava tamu toga duha koji je sada u njoj – Shasha Fierce.

Optužena za vještičarstvo…

Svi njezini spotovi strogo su diktirani simbolima okultne naravi. Beyonce nosi veliki prsten s rogovima i sotoninom glavom (dolje). Tek kada se pojedine internet stranice pogleda s kritičkim osvrtom, lako se zaključi da je Beyonce u službi iluminatā. Taj zaključak se nameće s mnogo strana. Svakako, brzo se može zaključiti da su ona i njezin muž Jay-Z uključeni u sve to, ne svojim znanjem i mudrošću, nego jednostavno ugovorom (koji su s producentskom kućom potpisali “na život i smrt) koji moraju poštivati ako žele svjetsku slavu. Nju često prikazuju kao dobrotvora i veliku humanisticu, ali to je samo udica za naivne slušače i fanove koji se, kao opsjednuti “obožavatelji”, niti ne trude primijetiti što je u pozadini svega i kakve to posljedice ima – i na njih same.

A ona i njezin muž Jay-Z otišli su predaleko u okultizmu, čak dotle da su u svijet mračnih sila uveli i svoje vlastito dijete, bez njegove volje. Zamislite, kćeri su dali vrlo čudno ime – Ivy Blue. Evo, što u simbolici toga imena razotkriva ugledni Twitterovac “Katt Williams”I.V.Y. = Illuminati’s Very Youngest B.L.U.E. = Born Living Under Evil. Blue Ivy sročeno naopako (spelt backwords) (Eulb Yvi) = Latin for “Lucifers Daughter” (objavljeno 08.01.2012).

U tom kontekstu to ime znači: Najmlađi iluminati, rođeni pod vlašću Zloga. Na neki način, ispada da je dijete kršteno sotonskim obredom. Dakle, Sotona zna da volja roditelja otvara djeci duhovni put višim silama. Kao što su kršćani od najranijih vrjemena brzo prepoznali da djecu treba krstiti dok su mala, kako bi rasla i otvarala se Božjoj milosti i zaštiti. Tako i Neprijatelj zna da djecu treba što prije otvoriti okultnim silama kroz razne rituale i obrede pa će ona jednog dana biti posve obuzeta tim silama tako da im, kada postanu punoljetna, neće ni na kraj pameti pasti da prihvate krštenje u Crkvi. Nije ni čudo da su djeca zarobljena današnjim medijima jer su puni magijskog sadržaja (crtići, igrice, filmovi, glazba). Zato roditelji znaju reći da “danas nema više ništa normalno“.

A odrasli? Poznati ljudi, koji su do slave došli pomoću okultnih sila i tajnih društava, moraju igrati onako kako to od njih traže iluminati ili neke druge mračne sile. Ponekad moraju čak i vlastitu djecu žrtvovati, jer đavao traži ljudsku žrtvu. Ako bi se netko od njih protiv toga pobunio, to bi ga moglo stajati glave. Tako neki komentiraju (i argumentirano dokazuju) da je Michael Jackson brzo nestao s lica zemlje nakon što je izjavio da mu je dosta toga što mu se neki ljudi (iluminati) miješaju u privatni život. .

Dakle, strah je glavna karta na koju đavao igra i nažalost uspijeva pridobiti mnoge koji su željni slave. Ali u početku sve prikazuje drukčije. Baš kao Adamu i Evi u Edeni ili Isusu u pustinji – privlačna podvala.
A straha od smrti moguće je osloboditi se samo po Duhu Svetom. Kako da se netko odupre tome đavolskom strahu, ako u njemu nema Duha Svetoga? Takav po đavolskom strahu ubija nedužne kršćane, misleći da služi Bogu, ili je svjestan da služi đavlu. Nažalost, poznato je da su – zbog košmarnog stanja prisilnih glasova u sebi – neke takve “zvijezde” počinile i samoubojstvo.

Mnogi današnji kršćani uopće ne shvaćaju koja nam je i kolika milost darovana time što nas je Krist oslobodio, niti što znači veliki usklik Sv. Pavla: “Za slobodu nas Krist oslobodi” (Gal 5,1). Sjetimo se samo starih poganskih religija, u kojima je bilo sasvim “normalno” što bogovi traže od vračeva da im se žrtvuju ljudski životi. Nitko se nije smio buniti protiv toga, jer su se bojali tih strašnih bogova. Zato Sv. Augustin, koji itekako dobro poznaje što je poganstvo jer je sam bio njime ok(r)užen, upozorava da se “iza svih poganskih božanstava skrivaju zlodusi”. Zato je Krist iz ljubavi došao dati svoj život za čovjeka, da nam pokaže kako pravi Bog ne traži ljudske žrtve, nego vjeru i ljubav.

I kršćanski mistici (sveci) govore da će doći tako strašno vrijeme vladavine antikrista ter će čovjek izdisati pod njegovim jarmom, ali neće moći ništa, jer će antikrist vladati preko svjetovnih zakona, a ti zakoni ne će biti u skladu s Božjim zakonom ljubavi. No, pravi kršćani opet će, kao u prvim vrjemenima Crkve, davati svoje živote i prolijevati svoju krv, koja će zajedno s Kristovom biti temelj za obnovu svega svijeta.

Jedan malo duži komentar o simbolici u pjesmama od Beyonce možete pogledati ovdje. A u sljedećem spotu skrivene poruke otkrivaju jasno lice onoga kome ona služi.

Oni koji su bili bliže tim osobama, kao što su Beyonce, i pogledali ih i oči, doživjeli su kako ih obuzima neka jeza. Naime, oči su im “staklenog” i ledenog pogleda (ali ne samo zbog droge!), kao da gledaju negdje drugdje u svijet paklenog straha. Može se to vidjeti čak i na slikama, unatoč privlačnom stajlingu, šminki i namještenim (amerikaniziranim) osmijesima.

Ono što treba reći mladim ljudima jest da IZBJEGAVAJU tu glazbu i takve koncerte! Da ne gledaju samo površinski što se događa na stageu, nego neka se dobro INFORMIRAJU o čemu se tu radi. Nitko nije protiv glazbe, ali postoji GLAZBA koja čovjeka IZGRAĐUJE, kao i ona koja ga RAZGRAĐUJE (degradacija i destrukcija!), posebno kada je u njoj prisutno skriveno zlo – okultno. Svi koji nešto o tome znaju dužni su mladež upozoriti na to – pa makar bili izrugani i izvrijeđani etiketama kao što su “paranoja”, “mračnjaci srednjega vijeka”, “sljedbenici teorije zavjere” itd. Danas GRIJEH PROPUSTOM (ne upozoravati na zlo), postaje sve veći i za to će mnogi odgovarati!

Dakle, lako je zaključiti da se kukavice ne mogu boriti protiv takve pošasti u svijetu. A među kršćanima kukavice su svi oni koji ne samo da se ne bore protiv zla, nego i oni koji ne upozoravaju na zlo i djela Zloga. Eh, sad, boriti se protiv sila zla! Lako je to reći, ali da bi se to moglo, potrebno je otvoriti se Duhu Svetom koji je jači u nama nego onaj duh koji je u svijetu (1Iv 4,4). A da bi se došlo do (pro)buđenja te Sile u kršćaninu, mora se umrijeti starom čovjek koji voli ovaj svijet i ne zanima ga puno misao na vječnost. Odnosno, potrebno je OBRAĆENJE! Bez njega smo mutna voda, koju nitko ne želi piti.

Na kraju dodajem mali kritički osvrt glede “unutarnjih poslova”. Ni Crkva nažalost nije pošteđena iluminatskih (slobodnozidarskih) laži. Postoji i “crkvena masonerija”, koja u zajedništvu sa svjetskom, opstruira sve što dolazi od Pape. Veliki pape 20. stoljeća proročkim su duhom predvidjeli da treba doći novi izljev Duha Svetoga. Sjetimo se samo Lava XIII ter Ivana XXIII, koji je molio na II. vatikanskom koncilu da Duh Sveti uđe ponovno kroz prozore Crkve kao što je ušao na dan Pedesetnice (a nakon njega je papa Pavao VI šokirao Crkvu i svijet izjavom da se “dim Sotonin uvukao i u Crkvu”!). Bl. Ivan Pavao Dragi rado se odazivao na karizmatske susrete i okupljanja zdravih duhovnih pokreta jer je u njima vidio nadu Crkve. Benedikt XVI je, na blagdan Duhova 2005., rekao da “treba širiti kulturu Pedesetnice”. Stoga je teško razumjeti da gotovo ništa od svega toga ne zaživljava u hijerarhijskim krugovima ili tek “ide na kapaljku”. Zašto? Možda i zato što “crkvena masonerija” ima toliki medijski (i teološki!) utjecaj da se zgraža nad svim duhovnim obnovama u Crkvi, proglašavajući to kao nazadnim i srednjovjekovnim, fanatizmom, bolešću, itd. a istodobno govore o “napretku”, “modernitetu”… Sv. Toma Akvinski je primijetio opasanost ako filozofija prevlada nad teologijom. A suvremena znanost ne samo da nije u službi istine i dobra, nego je definitivno svrha samoj sebi, profitu i kultu ličnosti bezbožnih pojedinaca i ideologija!

No, hvala Bogu, mnogi ljudi u crkvenim pokretima nalaze autentičnog Krista i silno žele (pa i uz patnju) dok se i Institucija, posebno u nekim krajevnim Crkvama, jače ne otvori toj sili Duha. Trebamo ipak biti optimisti, jer sluge Zloga ne drži sav svijet pod kontrolom i ne mogu zaustaviti laičke obnove i izlijevanje Duha koje se događa na nepredvidiv način, baš kao prije 2000 godina u Efezu (v. Dj 19,1-7). Tko danas misli da se može svojim silama oduprijeti zlome, vara se. Tko šuti na zlo u svijetu, znači da se slaže s njime ili je u najmanju ruku kukavica i cinik, koji je zbog straha za vlastiti život i sam postao strašljivac pred najezdom pan-sotonizma. Mnogi kršćani i ne znaju da u njima spava sila Duha koja čeka de se probudi, ali tek uz našu slobodnu odluku za obraćenjem, za život bez kompromisa s grijehom i duhom ovoga svijeta.

Zašto je važno poticati i dopustiti otvorenost Duhu Svetom? Zato što mladež ne može prepoznati u kakvom se okruženju nalazi i što sve mediji danas nude i podvaljuju ter kako – zlorabeći jedan od najljepših Božjih darova kao što je GLAZBA – truju i upropaštavaju mnoge mlade duše! Istina, mnogi propovjednici ističu da nešto nije dobro i napadaju zlo riječima, ali treba to činiti i Duhom Svetim. Zato je mladima na neki način smiješan pa i odbojan takav govor, koliko god on bio istinit. Stoga je potrebno da im se omoguće duhovni seminari i okupljanja gdje se događa izljev Duha Svetoga, a ne puko teologiziranje, filozofiranje i moraliziranje. Samo Duh Sveti može čovjeku pokazati što je njegov grijeh (v. Iv 16,8). Tada može doći do pravog obraćenja! Tada će se obraćenici sami vratiti u svoju Crkvu koja im je majka.

Da je u suvrjemenoj glazbi prisutno zlo i štovanje Sotone, to nam potvrđuju i mnogi glazbenici koji su se Božjom milošću othrvali od sotonizma i svjedoče u čemu su bili. Tako nekadašnji pjevač grupe “Black Sabbath” Jeff Fenholt, svjedoči o svom teškom životu dok je bio u službi zla ter o milosnom obraćenju. Danas je on čovjek koji svojim pobožnim pjevanjem slavi Boga. Isto tako i nekadašnji pjevač grupe “Korn”, govori u kakvom se paklu nalazio i kako sada živi u miru kao obraćen čovjek. A takvih je primjera mnogo!

Dakle, dokad će tzv. gorljivi katolici shvatiti (kao što su davno shvatili neki drugi kršćani) da su mnoge globalno popularne tzv. zvijezde, kojima se i milijuni kršćana klanjaju kao pravi “obožavatelji” – a međi tim zavodnicima i širiteljima KULTURE SMRTI su ne samo Beyonce, nego također Lady Gaga, Rolling Stones, Queen, Metallica… & stotine javnih ili prikrivenih hard ili light sotonista, kao i domaće “zvijezde S(j)evernjače” s bogatim asortimanom crne duhovne “bižuterije” – tisuću puta OPASNIJE i POGUBNIJE nego ministar Jova Jovanović Zmay ili već postojeće i buduće političke legalizacije raznih perverzija!!!

A glede Beyonce, također ovdje objavljene fotke vrlo jasno govore u čijoj je ona službi.

———————–

WeAK-Lik’s (možda ću dodati još neka “otkrića”):

1. U trenutcima kad je Crkva bez Pape (slikovito, dok Isus na Lađi u oluji spava…!), a u Vatikanu je tzv. sedisvakancija (premda će kratko trajati) – što nije samo međuvlađe, nego i svojevrstna anarhija (= bez-vlađe) – posljedica medijskog terora, koji se u cijelom (post)kršćanskom svijetu provodi pod novim volterovskim motom “Zgazite Pedofilku!”, mora u mnogim dušama izazvati pravi potres. Ne može se reći da u takvom zatrovanom ozračju (naši) pastiri ne brane stado od vukova. Ipak, događa se silno nevjerojatno paradoksalan fenomen i fenomenalan paradoks: teolozi (pa i neki biskupi) govore vrlo jednostavnim i lako razumljivim jezikom kada kritiziraju vlast (politiku). Ali kada prijeđu na temu evangelizacije – to čine govorom tako “teške teologije” da nitko bez fakultetske izobrazbe taj govor ne razumije. Kako to razumjeti? To “nitko” ne može razumjeti!

2. Teško je razumjeti i Inoslava Beškera (premda je pokušao u svojoj novini dati objašnjenje). Svi pišu i govore KONKLAVA i KONKLAVE, a jedini ON (kao pravi muškarčina!) – KONKLAV! Slab mu je argument pozivanje na jednog jezikoslovca, a poglavito na vlastitu dosjetku da u konklavi (ženskog roda) borave muškarci! Stvarno, tip je totalno svojeGLAV, tvrdoGLAV… doslovce – InoGLAV.

3. “Našim” medijima uvijek je udarna vijest sve što “miriše” na homogaysko “cvijeće”. Na zloglasnu listu udarnički istospolni tur-operatori objesili su i Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu (HZTM) zbog odredbe tko može biti dobrovoljni davatelj krvi. Među sedam kategorija onih koji krv NE SMIJU dati jesu i “muškarci koji su u životu imali spolne odnose s drugim muškarcima”. Dakle, “trajno se odbijaju osobe koje su zbog svog ponašanja ili aktivnosti izložene riziku dobivanja zaraznih bolesti koje se mogu prenijeti krvlju”. Neki u toj odredbi, koja se odnosi na homoseksualce, ne vide ništa sporno, a ona je “porno” upravo onima kojih se tiče, jer u njoj vide – diskriminaciju! Nevjerojatno. Valjda zato što (misle da) je nedopustivo u demokraciji ne dopustiti svima mogućnost da čine i zlo(čine)!

4. Po istoj logici neki “naši” političari smatraju da bi bila d-iskri-mi-nacija ako bi im se onemogućilo da bez imalo stida i srama u svijetu blamiraju naš narod i naciju. Kao već legendarna esdepe-”Mare” odnosno Ingrid. Njezin logo-biser iz Bruxellesa, kojim je grandiozno obrukala i sebe (ali toga nije svjesna), već je ušao u povijest. No da bi njezino zvučno “Pipl mast trast as!” (koje, vrlo znakovito, u pisanom obliku ima tri US u četiri riječi!) ušlo i u zemljopis, predlažem EU-bankarima da umjesto kovanice jednog eura uvedu papirnatu novčanicu i, po uzoru na američki dolar usred kojega je George Washington, na nju “lupe” Ingrid, a iznad njezine slike neka kamenim slovima uklešu: IN GREED WE TRUST!

5. Mnogi su profitirali u agresiji na Vukovar. Neki to žele danas. Zato se i ćirilica koristi kao oružje ter se proglašava drugim – jezikom! Velikim generalom usred bitke želi se pokazati i ministar Arsen Bauk. Prodajom kukuriku-priče da “Ova vlada dovršava što je započeo Tuđman”, on brani interese Srba koji u Vukovaru – ne žive. Kao da želi postati njihov novi narodni (kolo)vođa – Arsenije Bauk Crnojević!

6. Hrvatska – Zvonimirova lađa – premda i u 21. stoljeću “snažno o nju udaraju vjetar, talas i oluje” – ipak još STOJI. Još Hrvatska nij’ (pro)pala jer sluša upozorenje Sv. Pavla (v. 1Kor 10,12): “Tko STOJI neka pazi da ne PADNE! “Ova vlada” uskoro će PASTI, premda imala čak tri O’STOJIĆA. Jarbol i kormilo slomile su im nesposobnost, korupcija, laž… Predskazao je to bahato-zlokobni premijerov pad. Pad s vojnog vozila znakovita imena – PATRIA (latinski: domovina!). Nakon treće, sedme i devete postaje, došao je do posljednje: “Pošto pijetao triput zakukuriče, premijera polažu u (politički) grob.” Tako skončava križni put sa zvijezdom petokrakom. Requiem aeternam dona ei, Domine!

Premda je tek srijeda nakon poodmakle sredine Korizme,
već sada svima ostalima zazivam:

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Don Blog /VLM

Advertisement

Vijesti

Značenje i povijest šabata

Published

on

Vrlo je vjerojatno da slavljenje subote (šabata) potječe iz Mezopotamije. Ako se uzme u obzir da jedan mjesečev ciklus traje nešto više od 28 dana, onda su važni i „kritični” 7., 14., 21. i 28. dan. Ti su se dani smatrali nesretnima, dakle manje pogodnima za poslove, pa su se ljudi tih dana radije posvećivali molitvi i bogoslužju.

Babilonci su dan punog mjeseca nazivali „šapattum”, a dan nestanka mjeseca „bubbulum”. Očita je sličnost riječi „šapattum” i „šabat”. Kasnije, u Židova, šabat više ne slijedi mjesečeve mjene, nego se ustaljuje u sedmodnevnom krugu. I danas je za Židove osobito značajan onaj šabat uoči mladog mjeseca. Za Židove je zapovijed obdržavanja šabata prva i najvažnija zapovijed. Zato se u njihovoj tradiciji veli: kada bi svi Židovi dvije subote za redom u potpunosti obdržali sve zapovijedi vezane za taj dan, bili bi spašeni, tj. tada bi došao Mesija.[1] Evo sada osnovnih oznaka židovskog šabata.

Šabat kao posveta vremena


Židovi ističu kako je riječ “svet” (posvetiti) prvi puta u Bibliji uporabljena upravo za šabat. Po šabatu se posvećuje vrijeme, jer je taj dan posebno posvećen molitvi i učenju Tore. Za Židove, nadalje šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom.[2] Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata” (koji je predstavljen kao kraljica). Slijedi svečana večera.

Posvemašnje uzdržavanje od posla


Zabrana rada je apsolutna, čak i u vrijeme sjetve i žetve, a tiče se i Židova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih životinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi još i zabrana paljenja vatre (dakle i kuhanja), kao i putovanja. Neki su čak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budući da je Židovima često teško doslovno obdržavati šabat, oni su od starine našli pomoć. To je “šabes goj” što na jidišu označava ne-Židova koji za Židove čini ono što je Židovima zabranjeno (i to uz nadoplatu). Danas za Židove ulogu šabes goja čine automati koji se programiraju, čega ima sve više i više.[3] Kao pomoć za “normalan” život služi i ustanova zvana eruv (“povezivanje”). Naime, Židovu je zabranjeno na šabat hodati dulje od 2000 lakata (1000 metara), međutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorišta. Zato oni jednostavno povežu, tj. opašu jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a čitavo je naselje onda kao dvorište, tako da se slobodno može hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju životna opasnost, onda su oslobođeni zapovijedi o uzdržavanju od posla.

Sudjelovanje u hramskom i sinagogalnom bogoslužju


To jest i bio osnovni razlog subotnjeg počinka – da čovjek toga dana bude slobodan za bogoslužje.

Šabat kao znak saveza


„Subote moje morate obdržavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem”. (Izl 31,12). Tako je za Židove obdržavanje subote temeljni znak obdržavanja saveza. I danas u državi Izrael, posljednje što bi jedan liberalni Židov od svoje židovske tradicije napustio bilo bi upravo obdržavanje subote.

Radost subote


Iz 58,13 naziva subotu „milinom”. Slavlje subote započinje već u petak navečer paljenjem svjetiljke koja gori sve do subote navečer. Oblače se svečane haljine. Za večerom u molitvi zvanoj „Kidduš” Židovi slave Boga što im je podario subotu: „Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svijeta jer si nas posvetio svojim zapovijedima i jer smo ti omiljeli, te si nam u baštinu predao šabat svoga posvećenja, iz ljubavi i naklonosti kao spomen stvaranja.”

Eshatološki vid subote


Kasniji židovski spisi šabat smatraju predokusom vječnosti: „Ovaj dan je čitav šabat i odmor zauvijek, svijet pravednika je svijet subotnjeg mira.” U ovom kontekstu valja gledati kršćanski izraz „pokoj vječni”.


[1] Usp. K. DA-DON, Židovstvo. Život, teologija i filozofija, Profil, Zagreb, 2004., 247-275.

[2] Židovi tumače da je to zbog toga što u Knjizi postanka stoji: “I bi večer, pa jutro, dan prvi…”

[3] Tako postoji tzv. subotnje dizalo koje je programirano da se zaustavlja na svakome katu, tako da ga pobožan Židov ne mora pritiskom na dugme aktivirati. Tako se u Izraelu mogu nabaviti spravice koje se stave u bravicu automobila i koje onda pokreću automobil, tako da ga vozač ne pali sam. Ostala pomagala možemo samo zamisliti.

izvor: prof. dr. vlč. Zvonko Pažin/Vjera i Djela

Continue Reading

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved