Vijesti
JE LI I HRVATSKA U OPASNOSTI: ‘Nakon Ukrajine, za očekivati je proizvodnju kaosa na Balkanu?’
SRBIJANSKA ANALITIČARKA UPOZORAVA NA ‘DRUGI RUSKI FRONT’
”Zapadni Balkan je od početka ukrajinske krize drugi front, koji može biti aktiviran. Treba pažljivo pratiti sve pokrete Moskve i njihov odnos prema Balkanu, prije svega Bosni i Hercegovini, zatim Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji – prenosi Promise.hr interview Sonje Biserko na Al Jazeera.
To je prostor na kojem Rusija već nekoliko godina djeluje… Može se očekivati da aktivira i nekakav kaos na Balkanu. Rusija već godinama podržava Dodika. On sam ne bi mogao odigrati takvu ulogu da nema podršku iz Beograda, a prije svega iz Moskve. Vučićeve poruke o sve jačoj vojsci traju već više godina, od kada je počelo naoružavanje i jačanje srpske vojske. To je neka vrsta prijetnje regiji jer su svi susjedi slabiji i imaju manje vojske nego Srbija. Oni govore da je srpska vojska jača od hrvatske, koja je članica NATO-a”, upozorava Sonja Biserko, predsjednica Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji
Kada je u prošli četvrtak ruski predsjednik Vladimir Putin naredio trupama ruske vojske da napadnu Ukrajinu obistinile su se sve prognoze vojno-političkih analitičara, koji su naslućivali da se Rusija sprema izvršiti invaziju na tu zemlju.
Analitičari su pisali kako je već Putinovim priznavanjem suvereniteta i nezavisnosti samoproglašenih republika na istoku Ukrajine svijet stupio u novo geostrateško doba, donosi Al Jazeera Balkans.
Samo nekoliko dana kasnije Rusija se našla u novom ratu, a vijesti koje dolaze iz Ukrajine govore da je pokrenuta velika vojna sila i da su se pod “vatrom” ruske artiljerije našla brojna mjesta širom Ukrajine.
Ukrajinska kriza se, prije otvorenog napada ruske vojske, odvijala pod plaštom iznuđenog legitimiteta, kako su to objašnjavali politički analitičari. Prije nego su napale Ukrajinu, ruske vojne snage umarširale su na teritoriju samoproglašenih republika Luganska i Donjecka.
I dok je zapadni svijet na rusko ponašanje odgovarao uvođenjem sankcija, upozoravajući da se sprema invazija na Ukrajinu, ostaje za vidjeti kakva će biti reakcija kada je rat već počeo.
Ukrajinska kriza povezana je s političkim prilikama na zapadnom Balkanu u onoj mjeri u kojoj su ruski politički interesi prisutni u regiji. Budući da je Srbija, tradicionalno, veliki ruski saveznik u ovom dijelu svijeta, zemlja koja kontinuirano kupuje rusko oružje i odražava ekonomske odnose čak i u vrijeme kada mnoge zemlje Europske unije to ne čine, postavlja se pitanje na koji način će se Srbija, a samim tim i sve zemlje koje je okružuju, postaviti prema novonastalim geopolitičkim prilikama na istoku Ukrajine.
Kao zemlja koja, barem nominalno, pokušava manevrirati između interesa Rusije i zapadnog svijeta, Srbija se, iznenada, našla u vrlo delikatnoj poziciji, kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji, u razgovoru za Al Jazeeru Balkans.
>> SONJA BISERKO: ,,Srpski svet“ je državni, a ne personalni projekt
Je li napad Rusije na Ukrajinu bio očekivan i kakve posljedice može imati na stanje u tom dijelu Europe i kakve refleksije može imati na zapadni Balkan?
– Naravno, ova invazija nije iznenađenje, jer je ona bila očekivana. Međutim, ono što će bitno odlučiti dalji razvoj događaja jest kako će reagirati Zapad, odnosno NATO i hoće li biti sposoban preuzeti inicijativu i nekako se suprotstavi invaziji i krenuti u pregovore. Sada to još uvijek nije na vidiku.
S druge strane, zapadni Balkan je od početka ukrajinske krize drugi front, koji može u svakom momentu biti aktiviran i u tom smislu treba pažljivo pratiti sve pokrete Moskve i njihov odnos prema Balkanu, prije svega Bosni i Hercegovini, zatim Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. To je prostor na kojem Rusija već nekoliko godina djeluje… Može se očekivati, i to je jedna od mogućnosti, da aktivira i nekakav kaos i na Balkanu.
S obzirom da je radikalizacija preko Milorada Dodika već dosegla vrh kada je SAD reagirao i krenuo s diplomatskom ofenzivom, ali za sada nema vidljivih rezultata tako da sve to ukazuje da je Zapad dosta dugo i očekivao da će Putin eventualno pristati na pregovore.
Sada se očekuje, ipak, nekakva jača reakcija i u tom smislu očekujem veći angažman na zapadnom Balkanu. Bilo bi dobro da preduhitre bilo kakvu aktivnost koju Rusija može poduzeti u Bosni i Hercegovini.
Dakle, nakon napada na Ukrajinu može se očekivati da Rusija počne proizovoditi kaos na zapadnom Balkanu?
– Da, da. Moguće je da to bude. To je latentno svo vrijeme, jer je Rusija već godinama, prije svega, podržavala Dodika. On sam ne bi mogao odigrati takvu ulogu da nema podršu iz Beograda, a prije svega iz Moskve.
Kako ukrajinska kriza može utjecati na zemlje zapadnog Balkana, posebice na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Kosovo?
– Od samog početka eskalacije krize u Ukrajini imamo istovremeno eskalaciju krize na zapadnom Balkanu. Pogotovo ponašanje Milorada Dodika, koje je zapravo dovelo skoro do točke raspada Bosne i Hercegovine, a tamo su stupili na scenu američka diplomacija zajedno s europskom i u tijeku je ofenziva za koju ne znamo kakav će epilog imati. Imamo istovremeno dva otvorena fronta, jer što se dešavalo u Republici Srpskoj odnosno ponašanje Milorada Dodika svakako nije bez podrške Beograda i prije svega Moskve. Na taj način Moskva je otvorila dva fronta zapadnoj zajednici – u Ukrajini i na zapadnom Balkanu, s tim što je eskalacija i veći fokus na Ukrajini; vidimo kako se to odvija. Situacija na zapadnom Balkanu je zabrinjavajuća, prije svega u Bosni i Hercegovini jer je propao pokušaj da se dođe do dogovora o izbornom zakonu, ali i sve ostalo je dovedeno u pitanje, a Milorad Dodik nastavlja sa svojom radikalizacijom. U međuvremenu i Hrvatska insistira na položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini tako da je situacija daleko od dogovora.
U Crnoj Gori imamo situaciju gde je ‘srpski svet’ donekle zaustavljen, međutim formiranje nove vlade također ne garantira razvoj i povratak Crne Gore u normalu. Vratio se na scenu DPS kao partija koja će podržati novu manjinsku vladu, ali ne treba zaboraviti da Moskva u svakom momentu može eskalirati situaciju preko sigurnosnih službi Beograda i SPC-a.
Kako se u Srbiji predstavlja kriza u Ukrajini i ima li tamošnja javnost pravu sliku o tome šta se dešava?
– Ono što jest zabrinjavajuće kada je riječ o samoj Srbiji, makar kada je o medijima riječ, tabloidnim, oni su na ruskoj strani. Kada je riječ o Ukrajini imate naslove tipa ‘Ukrajina napala Rusiju’. Identificiraju se samo s ruskom stranom. Postoji svijest kod rukovodstva Srbije, prije svega predsjednika Aleksandra Vučića, koji o tome otvoreno govori, da će se povećati pritisci na Srbiju i da američka ofenziva na Balkanu može eventualno, kako oni kažu, dovesti do primanja Kosova u NATO. I stalno se govori o tome da će Srbija trpjeti veliki pritisak u vremenu koje dolazi i da se Srbija na to priprema, ali će ona izdržati u svojoj neutralnosti i samostalnosti.
Imate izjavu ukrajinskog ambasadora koji je rekao da očekuje od Srbije da osudi agresiju Rusije, međutim predsjednik Vučić kaže kada oni (Ukrajinci)osude intervenciju NATO-a da će onda i oni osuditi rusku intervenciju. Srbija se polako svrstava na jednu stranu, iako je ona zvanično na putu za članstvo u EU, ali ponašanje i sentimenti i nesposobnost da se ide ka ozbiljnim reformama govore suprotno.
Ova situacija, ovaj međunarodni kontekst, smanjuje manevarski prostor Srbije jer će biti pritisak da uvede sankcije Rusiji.
Kojoj će se strani, eventualno, Srbija prikloniti – zapadnim zemljama ili Rusiji?
– Ona polako, u ovoj situaciji gdje će se vrlo brzo kristalizirati odnosi Rusija – Amerika, a istovremeno i Europa – Rusija, očigledno nije spremna zauzeti jasan stav. Smanjit će se manevarski prostor i sve više će biti pritisaka da se opredijeli. Na žalost, ne mislim da će se Srbija opredijeliti za zapadnu varijantu jer povijesno nikada nije, ali uvijek postoji mogućnost iznenađenja.
Ali kako stvari stoje i kakve su reakcije onih koji sudjeluju u TV debatama, prije svega kada je riječ o ljudima koji su bliski predsjedniku, situacija zapravo ne garantira da će Srbija donijeti odluku da će se opredijeliti za europski put.
Srbija pliva u tom međunarodnom kontekstu pokušavajući da se čas oslanja na Kinu ili Rusiju pa EU i Ameriku, međutim kako su se odnosi zaoštrili i njen položaj će se drastično mijenjati, a njena mogućnost da simulira politiku neutralnosti nije više moguća jer se sve više vojno veže uz Rusiju.
U ‘igri’ međusobnog nadmetanja sa Zapadom može li Rusija jednostrano priznati nezavisnost Republike Srpske kao odgovor na sankcije i sa željom da stvori novi front za svoje geostrateško djelovanje?
– To je najveća opasnost, bar meni tako izgleda. Možda griješim, ali tu postoji i najveća mogućnost da se nešto zamuti ili da se Dodik do kraja radikalizira i proglasi nezavisnost. Ali mislim da neće moći to izvesti tako lako. Jedino što može da se desi da Rusi koji bi se tu nametnuli kao dio rješavanja tog problema da onda traže zauzvrat od zapadne zajednice nešto u pogledu Ukrajine.
Vučić dosta govori o jakoj Vojsci Srbije koja je daleko od trome, aljkave, nespremne i neorganizirane JNA. Kakva je to poruka zemljama regije?
– Te poruke traju već više godina, od kada je počelo naoružavanje i jačanje srpske vojske. To je istovremeno neka vrsta prijetnje regiji jer su svi susJedi slabiji i imaju mnogo manje vojske nego Srbija. Oni govore da je srpska vojska jača od hrvatske, koja je članica NATO-a. Treba imati u vidu da je Jens Stoltenberg prije dva dana najavio da će svaka članica NATO-a uživati podršku ako bude napadnuta, dakle član 5. je ponovo stavljen u prvi plan, kao prioritet. To se odnosi na Crnu Goru. Naravno da i u Bosni i Hercegovini postoje međunarodne snage EUFOR-a, ali one su suviše male da bi mogle u ovom momentu spriječiti bilo kakav konflikt”, istaknula je, između ostaloga, Sonja Biserko za Al Jazeeru.
FOTO: Profimedia izvor: Promise.hr
Vijesti
U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM
U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.
U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.
Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.
Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.
Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.
foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH
Vijesti
Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Vijesti
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna ago
Kad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!