Connect with us

Vijesti

JE LI I HRVATSKA U OPASNOSTI: ‘Nakon Ukrajine, za očekivati je proizvodnju kaosa na Balkanu?’

Published

on

SRBIJANSKA ANALITIČARKA UPOZORAVA NA ‘DRUGI RUSKI FRONT’

”Zapadni Balkan je od početka ukrajinske krize drugi front, koji može biti aktiviran. Treba pažljivo pratiti sve pokrete Moskve i njihov odnos prema Balkanu, prije svega Bosni i Hercegovini, zatim Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji – prenosi Promise.hr interview Sonje Biserko na Al Jazeera.

To je prostor na kojem Rusija već nekoliko godina djeluje… Može se očekivati da aktivira i nekakav kaos na Balkanu. Rusija već godinama podržava Dodika. On sam ne bi mogao odigrati takvu ulogu da nema podršku iz Beograda, a prije svega iz Moskve. Vučićeve poruke o sve jačoj vojsci traju već više godina, od kada je počelo naoružavanje i jačanje srpske vojske. To je neka vrsta prijetnje regiji jer su svi susjedi slabiji i imaju manje vojske nego Srbija. Oni govore da je srpska vojska jača od hrvatske, koja je članica NATO-a”, upozorava Sonja Biserko, predsjednica Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji

>> SONJA BISERKO O SVOJOJ NACIJI: ‘Cijela srpska povijest je laž! Srbi su rat protiv Hrvata pripremali od Titove smrti!’

Kada je u prošli četvrtak ruski predsjednik Vladimir Putin naredio trupama ruske vojske da napadnu Ukrajinu obistinile su se sve prognoze vojno-političkih analitičara, koji su naslućivali da se Rusija sprema izvršiti invaziju na tu zemlju.

Analitičari su pisali kako je već Putinovim priznavanjem suvereniteta i nezavisnosti samoproglašenih republika na istoku Ukrajine svijet stupio u novo geostrateško doba, donosi Al Jazeera Balkans.

Samo nekoliko dana kasnije Rusija se našla u novom ratu, a vijesti koje dolaze iz Ukrajine govore da je pokrenuta velika vojna sila i da su se pod “vatrom” ruske artiljerije našla brojna mjesta širom Ukrajine.

Ukrajinska kriza se, prije otvorenog napada ruske vojske, odvijala pod plaštom iznuđenog legitimiteta, kako su to objašnjavali politički analitičari. Prije nego su napale Ukrajinu, ruske vojne snage umarširale su na teritoriju samoproglašenih republika Luganska i Donjecka.

I dok je zapadni svijet na rusko ponašanje odgovarao uvođenjem sankcija, upozoravajući da se sprema invazija na Ukrajinu, ostaje za vidjeti kakva će biti reakcija kada je rat već počeo.

Ukrajinska kriza povezana je s političkim prilikama na zapadnom Balkanu u onoj mjeri u kojoj su ruski politički interesi prisutni u regiji. Budući da je Srbija, tradicionalno, veliki ruski saveznik u ovom dijelu svijeta, zemlja koja kontinuirano kupuje rusko oružje i odražava ekonomske odnose čak i u vrijeme kada mnoge zemlje Europske unije to ne čine, postavlja se pitanje na koji način će se Srbija, a samim tim i sve zemlje koje je okružuju, postaviti prema novonastalim geopolitičkim prilikama na istoku Ukrajine.

Kao zemlja koja, barem nominalno, pokušava manevrirati između interesa Rusije i zapadnog svijeta, Srbija se, iznenada, našla u vrlo delikatnoj poziciji, kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinskog odbora za ljudska prava u Srbiji, u razgovoru za Al Jazeeru Balkans.

>> SONJA BISERKO: ,,Srpski svet“ je državni, a ne personalni projekt

Je li napad Rusije na Ukrajinu bio očekivan i kakve posljedice može imati na stanje u tom dijelu Europe i kakve refleksije može imati na zapadni Balkan?

– Naravno, ova invazija nije iznenađenje, jer je ona bila očekivana. Međutim, ono što će bitno odlučiti dalji razvoj događaja jest kako će reagirati Zapad, odnosno NATO i hoće li biti sposoban preuzeti inicijativu i nekako se suprotstavi invaziji i krenuti u pregovore. Sada to još uvijek nije na vidiku.

S druge strane, zapadni Balkan je od početka ukrajinske krize drugi front, koji može u svakom momentu biti aktiviran i u tom smislu treba pažljivo pratiti sve pokrete Moskve i njihov odnos prema Balkanu, prije svega Bosni i Hercegovini, zatim Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. To je prostor na kojem Rusija već nekoliko godina djeluje… Može se očekivati, i to je jedna od mogućnosti, da aktivira i nekakav kaos i na Balkanu.

S obzirom da je radikalizacija preko Milorada Dodika već dosegla vrh kada je SAD reagirao i krenuo s diplomatskom ofenzivom, ali za sada nema vidljivih rezultata tako da sve to ukazuje da je Zapad dosta dugo i očekivao da će Putin eventualno pristati na pregovore.

Sada se očekuje, ipak, nekakva jača reakcija i u tom smislu očekujem veći angažman na zapadnom Balkanu. Bilo bi dobro da preduhitre bilo kakvu aktivnost koju Rusija može poduzeti u Bosni i Hercegovini.

Dakle, nakon napada na Ukrajinu može se očekivati da Rusija počne proizovoditi kaos na zapadnom Balkanu?

– Da, da. Moguće je da to bude. To je latentno svo vrijeme, jer je Rusija već godinama, prije svega,  podržavala Dodika. On sam ne bi mogao odigrati takvu ulogu da nema podršu iz Beograda, a prije svega iz Moskve.

>> SONJA BISERKO DIRNULA u osinje gnijezdo: OSAM ODGOVORA OČEKUJE SE OD SRPSKE ELITE NAKON PRESUDE MLADIĆU: ’Jeste li spremni priznati…?’

Kako ukrajinska kriza može utjecati na zemlje zapadnog Balkana, posebice na Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Kosovo?

– Od samog početka eskalacije krize u Ukrajini imamo istovremeno eskalaciju krize na zapadnom Balkanu. Pogotovo ponašanje Milorada Dodika, koje je zapravo dovelo skoro do točke raspada Bosne i Hercegovine, a tamo su stupili na scenu američka diplomacija zajedno s europskom i u tijeku je ofenziva za koju ne znamo kakav će epilog imati. Imamo istovremeno dva otvorena fronta, jer što se dešavalo u Republici Srpskoj odnosno ponašanje Milorada Dodika svakako nije bez podrške Beograda i prije svega Moskve. Na taj način Moskva je otvorila dva fronta zapadnoj zajednici – u Ukrajini i na zapadnom Balkanu, s tim što je eskalacija i veći fokus na Ukrajini; vidimo kako se to odvija. Situacija na zapadnom Balkanu je zabrinjavajuća, prije svega u Bosni i Hercegovini jer je propao pokušaj da se dođe do dogovora o izbornom zakonu, ali i sve ostalo je dovedeno u pitanje, a Milorad Dodik nastavlja sa svojom radikalizacijom. U međuvremenu i Hrvatska insistira na položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini tako da je situacija daleko od dogovora.

U Crnoj Gori imamo situaciju gde je ‘srpski svet’ donekle zaustavljen, međutim formiranje nove vlade također ne garantira razvoj i povratak Crne Gore u normalu. Vratio se na scenu DPS kao partija koja će podržati novu manjinsku vladu, ali ne treba zaboraviti da Moskva u svakom momentu može eskalirati situaciju preko sigurnosnih službi Beograda i SPC-a.

Kako se u Srbiji predstavlja kriza u Ukrajini i ima li tamošnja javnost pravu sliku o tome šta se dešava?

– Ono što jest zabrinjavajuće kada je riječ o samoj Srbiji, makar kada je o medijima riječ, tabloidnim, oni su na ruskoj strani. Kada je riječ o Ukrajini imate naslove tipa ‘Ukrajina napala Rusiju’. Identificiraju se samo s ruskom stranom. Postoji svijest kod rukovodstva Srbije, prije svega predsjednika Aleksandra Vučića, koji o tome otvoreno govori, da će se povećati pritisci na Srbiju i da američka ofenziva na Balkanu može eventualno, kako oni kažu, dovesti do primanja Kosova u NATO. I stalno se govori o tome da će Srbija trpjeti veliki pritisak u vremenu koje dolazi i da se Srbija na to priprema, ali će ona izdržati u svojoj neutralnosti i samostalnosti.

Imate izjavu ukrajinskog ambasadora koji je rekao da očekuje od Srbije da osudi agresiju Rusije, međutim predsjednik Vučić kaže kada oni (Ukrajinci)osude intervenciju NATO-a da će onda i oni osuditi rusku intervenciju. Srbija se polako svrstava na jednu stranu, iako je ona zvanično na putu za članstvo u EU, ali ponašanje i sentimenti i nesposobnost da se ide ka ozbiljnim reformama govore suprotno.

Ova situacija, ovaj međunarodni kontekst, smanjuje manevarski prostor Srbije jer će biti pritisak da uvede sankcije Rusiji.

Kojoj će se strani, eventualno, Srbija prikloniti – zapadnim zemljama ili Rusiji?

– Ona polako, u ovoj situaciji gdje će se vrlo  brzo kristalizirati odnosi Rusija – Amerika, a istovremeno i Europa – Rusija, očigledno nije spremna zauzeti jasan stav. Smanjit će se manevarski prostor i sve više će biti pritisaka da se opredijeli. Na žalost, ne mislim da će se Srbija opredijeliti za zapadnu varijantu jer povijesno nikada nije, ali uvijek postoji mogućnost iznenađenja.

Ali kako stvari stoje i kakve su reakcije onih koji sudjeluju u TV debatama, prije svega kada je riječ o ljudima koji su bliski predsjedniku, situacija zapravo ne garantira da će Srbija donijeti odluku da će se opredijeliti za europski put.

Srbija pliva u tom međunarodnom kontekstu pokušavajući da se čas oslanja na Kinu ili Rusiju pa EU i Ameriku, međutim kako su se odnosi zaoštrili i njen položaj će se drastično mijenjati, a njena mogućnost da simulira politiku neutralnosti nije više moguća jer se sve više vojno veže uz Rusiju.

U ‘igri’ međusobnog nadmetanja sa Zapadom može li Rusija jednostrano priznati nezavisnost Republike Srpske kao odgovor na sankcije i sa željom da stvori novi front za svoje geostrateško djelovanje?

– To je najveća opasnost, bar meni tako izgleda. Možda griješim, ali tu postoji i najveća mogućnost da se nešto zamuti ili da se Dodik do kraja radikalizira i proglasi nezavisnost. Ali mislim da neće moći to izvesti tako lako. Jedino što može da se desi da Rusi koji bi se tu nametnuli kao dio rješavanja tog problema da onda traže zauzvrat od zapadne zajednice nešto u pogledu Ukrajine.

Vučić dosta govori o jakoj Vojsci Srbije koja je daleko od trome, aljkave, nespremne i neorganizirane JNA. Kakva je to poruka zemljama regije?

– Te poruke traju već više godina, od kada je počelo naoružavanje i jačanje srpske vojske. To je istovremeno neka vrsta prijetnje regiji jer su svi susJedi slabiji i imaju mnogo manje vojske nego Srbija. Oni govore da je srpska vojska jača od hrvatske, koja je članica NATO-a. Treba imati u vidu da je Jens Stoltenberg prije dva dana najavio da će svaka članica NATO-a uživati podršku ako bude napadnuta, dakle član 5. je ponovo stavljen u prvi plan, kao prioritet. To se odnosi na Crnu Goru. Naravno da i u Bosni i Hercegovini postoje međunarodne snage EUFOR-a, ali one su suviše male da bi mogle u ovom momentu spriječiti bilo kakav konflikt”, istaknula je, između ostaloga, Sonja Biserko za Al Jazeeru.

FOTO: Profimedia izvor: Promise.hr

Vijesti

JOŠ JEDAN OSVRT NAKON PREDIZBORNOG SKUPA ‘LJEVIČARSKIH ZGUBIDANA’

Published

on

Ono što smo na subotnjem skupu ljevice mogli vidjet je još jedna ružna prevara i igrokaz političara koji su se svi do zadnjeg prodali vladarima iz sjene i nazi EU – prenosimo tekst Saše Novak.

Skup je bio pod patronatom Velikog Sluge Plenkovića. U dva su tjedna imali dovoljno vremena organizirat prevoz ljudi iz Splita i Rijeke, pomaknut ograde do Markove crkve na kojem trgu više ne stoluje ni vlada ni sabor, naprintat pamflete kojima su mahali pred kamerama bez jedne hrvatske zastave, dok su sve pozorno pratili i snimali mainstream mediji, a već u podne je “protest” bio udarna vijest na HRT dnevniku. To se nikad nije dogodilo ranije, došlo bi malo ljudi, a vijesti o skupu nisu postojale ako Robert Schwarz nije na licu mjesta snimao video i postavio ga na Facebook.

Ti isti koji su na bini urlali protiv hdz-a, Plenkovića i Turudića, a bez ikakvog programa, su do sad covid mjerama zajedno s vladajućima ‘ubili 18000 hrvatskih građana’, tražili da se neubodeni izopće iz društva, šutili na krađu novca za obnovu srušene Banije i Zagreba, šutili na pomor svinja i uništenje Slavonije geoinženjeringom prošlo ljeto, a šute i danas na otrov kojim nas svakodnevno zalijevaju s neba, izglasali uvođenje eura… lista je bez kraja…

Sve što godinama gledamo je jedna ogromna prevara.

Od prvog dana nastanka države uveden je sistem porobljavanja izborima 2+1!

Što to znači?

Dva mandata hdz, jedan Račan, dva mandata hdz, jedan Milanović, dva mandata hdz, …jedan Benčić…!?

Zar je to toliko teško za vidjet?!

I dok nam pred nosom rade po uhodanoj shemi po treći put, mi smo i dalje slijepi i gluhi.

Plenković se svojim postupcima i narativom difamirao do kraja, i taman je vrijeme da opet uskoči ljevica, koja je dokazano zlo, isto ako ne i gore, kakvo su bili Račan i Milanović. Uz pomoć Plenkovića, APIS-a mu i DIP-a, na vlast u Zagreb je ljevicu financiranjem doveo Soroš, i tako su nam oteli glavni grad u kojem živi gotovo polovica stanovnika Hrvatske. Nema nas više od 2,5 miliona, a od toga je polovica umirovljenika!

Da se ne zavaravamo da su desno pozicionirane stranke nešto bolje. Kod nas desnica ne postoji jer im se narativ zasniva na poistovjećivanju s antisrpstvom!!!

Samo se još trogloditi bave brojanjem krvnih zrnaca koje vladajući izvuku iz rukava kad nam treba skrenut pažnju sa životno bitnih tema. Da ne pišem o povijesnim lažima dolaska u stoljeću sedmom, kad smo svi mi na ovim područjima oduvijek živjeli.

I Domovinski pokret(ne stranka) i Most su isprdak hdz-a. U prve su nakon micanja režimskog pjevača privukli i prevarili vlastite nezadovoljnike da im glume oporbu, a Most su osnovali kao pandam za uništenje sdp-a, koji ih je dvaput doveo na vlast.

Uništenju sdp-a debelo je kumovao sam Milanović jer kao ni Račan, po drugi put za redom nije smio preuzet palicu obzirom da to nije bilo po sotonističkoj shemi, ali je u Slavonskoj dogovoreno da će za to bit nagrađen predsjedničkim položajem. Zato je gđa Kitarović kasnila u predizbornu utrku, a onda djelovala kao da je prestala uzimat terapiju. Sve je unaprijed bilo dogovoreno još u ljeto, inače Milanović nebi uopće ušao u utrku. Za njegova premijerskog mandata spušten je referendumski prag ispod 51% kako bi nas na prevaru uveli u eu. Napravio je dijete pjevačici, a Musavoj se iskupio visokom pozicijom za vrijeme plandemije da otrovnim pripravkom u.bija sirote starce po Baniji, dok je sâm osobno žustro agitirao za cijepljenje djece mRna krepivom. Mogao je stavit i veto na uvođenje eura…ali…

Tako odmah nakon što izađete na izbore kojima će vam postavit na jedan mandat sotonističku kliku koja zagovara transhumanizam, digitalne putovnice i novac, 15-minutne gradove, do kraja uništava obitelji i vjeru, djeci dopušta da tek s 18g odluče kojeg su roda…izađite i na predsjedničke izbore i ponovo glasajte za Milanovića.

U međuvremenu su Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Lovrinović predprošlu subotu osnovali novu desnu stranku Pravo i Pravda (PiP, doslovan prijevod izrazito desne poljske stranke koju vodi Jaroslav Kaczinsky).

Za one koji to neznaju, ova su trojica zajedno pokušala surađivat i prije kolakušićevog fijaska na predsjedničkim izborima, ali neuspješno. Kolakušić koji je čovjek sistema i zamalo je postao Karamarkov ministar pravosuđa, kao sistemski čovjek nikad neće moć promijenit sâm sistem, isprva je govorio o preuzimanju vlasti na način da ujedini oporbu… a danas kaže da su oni otvoreni za sve ideologije…!?

To se zove golo predizborno političko kokošarenje da bi se dobio što veći broj glasova naivnih, pa koketira s DP-om i nekim drugim sitnim desnim strankama.

Gospodin sudac danas puca puno više od male uništene Hrvatske baveći se kao eu parlamentarac više globalnim problemima, pa predviđa da bi mogao osvojiti 5,9% glasova za zastupnički mandat u EU parlamentu. Nije više tužibaba koja tamo iznosi zlo koje nam se u Hrvatskoj dešava, jer očito ga za nas i ove izbore više nije previše briga, njegova je cijela raspadnuta EU!

Kompletna hrvatska politička scena, bez obzira na boju i narativ, postala je sluga naci režima koji nad nama sprovode. Za vrijeme Turaka su se takvi nazivali Janjičarima i uvijek su bili gori prema narodu nego sami Turci, isto kao što su za vrijeme II. SR ‘ustaše bili gori’ od Nijemaca, i ovi danas samo rade svoj posao, pa nam nepostojeća (od 2013.) država izgleda kao pun frižider kojeg je netko odavno iskopčao iz struje, i tek sad otvorio vrata.

Zato je jedini izlaz iz jame u koju su nas ukopali, na dan izbora izać masovno na prosvjede diljem zemlje i tražit referendum za izlazak iz EU i temeljitu promjenu ustroja države koju su nam oteli. Kažu stručnjaci da smo s financijskim dugom u dubokom glibu, i tko god to pokuša i uspije, morat će isplatit EU ogromne sume novaca…

Treba pokušat, pa da vidimo kome i koliko dugujemo nakon lustracije i silne pljačke koja se nad nama vrši preko 30 godina, i od strane našijeh i od stranaca!?

A oni koji niti nakon ovog teksta nisu razumjeli što se doista događa i kako očito još uvijek ima resursa za pelješenje, neka izađu na izbore. To je jednako bacanju zemlje na zakucani kovčeg!

Zapamtite da je ipak sve na nama…Zdravi bili!

P.S. Neke od misli sam preuzela od Gašo i Velimira Ponoša, a poneka je i od moje malenksti.

Nemam običaj tagirat ljude, no objave su mi gotovo nevidljive, a i sama je tema bitna po goli opstanak, a vi prosudite sami…

Kopiran tekst Saše Novak.

Continue Reading

Vijesti

Medicina na nizbrdici – Kako smanjiti štetu?

Published

on

Većini je ljudi jasno da je zapadna medicina u krizi – piše Dr. med. Lidija Gajski u Logicno. Ovo su neki od njenih negativnih fenomena:

1) Komercijalizacija – u medicini je nepoželjna jer zdravlje i tijelo nisu roba; uvođenje tržišne logike u medicinu dovodi do pada efikasnosti i drugih devijacija. Povrh toga sustav koji se bavi nepoželjnim događajem ne smije biti ustrojen na profitnoj osnovi; ako se na zdravstvenoj usluzi zarađuje, nema interesa da se nepoželjni događaj – bolesti, izliječe i eliminiraju, već naprotiv, da se održavaju kroničnima, i da se stvaraju nove.

2) Privatizacija – zdravlje je javno/opće dobro, a ne posjed interesnih grupa. Primarni cilj privatnog poduzeća je zarada; u okolnostima u kojima su značajni dijelovi zdravstvenog sustava privatizirani, taj cilj postaje dominantan, a liječenje odlazi u drugi plan. Na svim razinama prisutna je korupcija.

3) Hipertehnologizacija, uključujući digitalizaciju i umjetnu inteligenciju – ubrzano se uvodi bez objektivne evaluacije i prijeti stvaranjem veće štete od koristi, ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i šire jer vodi transformaciji ljudskog tijela i ponašanja, kao i transformaciji društvenih odnosa.

4) Birokratizacija – klinička se praksa sve više zamjenjuje radom s brojevima i statističkim podacima, te beskrajnim administriranjem; liječnici postupaju prema smjernicama, postupnicima, pravilnicima – pretvaraju se u činovnike, unositelje podataka i opslužitelje računala i uređaja.

5) Politizacija – iz medicine je nestao osobni odnos i odgovornost liječnika prema pacijentu; liječnici su izgubili autonomiju, svedeni su na izvršitelje naredbi koje se donose u sferi politike i ideologije.

6) Gubitak etike, znanstvenosti i demokratičnosti – iz medicine nestaje neophodna etička dimenzija, dok se iz njene znanstvene sastavnice gubi znanstvena metodologija, inovativnost, otvorenost i stručna rasprava. Postavljanje pitanja, pa i samo razmišljanje postalo je nedopustivo i opasno. One koji nisu u skladu s glavnom strujom cenzurira se i eliminira iz sustava.

7) Redukcionizam i materijalizam – zapadna je medicina krenula na stranputicu pred više stoljeća davši se, u okviru nove civilizacijske paradigme, reducirati na prirodnu znanost. Čovjek je sveden na zbroj tkiva i organa koji funkcioniraju prema fizikalnim i kemijskim zakonima; zanemarena je psihoemocionalna i duševna/duhovna komponenta čovjeka, kao i složenost pojmova liječenja, bolesti i zdravlja.

Zadnjih su desetljeća negativne tendencije i procesi eskalirali i medicina danas više nije u stanju ispunjavati svoju temeljnu zadaću.

Medicinari imaju ogromne praznine u znanju, a na mnogim su područjima jasno dezinformirani. Slabo poznajemo učinke postupaka koje preporučujemo i precjenjujemo potrebu za intervencijom. Ne učimo o prirodnim i drugim, tzv. alternativnim načinima liječenja. Dezinformirani smo o uzroku i naravi mnogih bolesti. Zašto ne učimo o okolišnim i društvenim determinantama zdravlja? Koliko znamo o ne-tjelesnim komponentama čovjeka, koje imaju važnu ulogu u nastanku i liječenju bolesti?

Jasno da ovakva medicina ne može biti efikasna. Djelotvornost velikog broja lijekova minimalna je ili je nema. I drugi terapijski zahvati, poput operacija ili ugradnji raznih uređaja značajnom broju pacijenata ne donose korist. Benefit od mnogih pretraga je upitan. Nema dokaza o koristi ijedne metode probira na rak. Bolesti se većinom ne liječe nego se održavaju kroničnima i stvaraju se nove. Ovo je Ivan Illich napisao prije skoro 50 godina: „Medicini ne polazi za rukom izliječiti kardiovaskularne poremećaje, većinu karcinoma, artritis, odmaklu cirozu jetre, pa čak ni običnu prehladu“ (Medicinska Nemezis, 1975.). Vrijedi i danas.

Neučinkovitosti medicine pridonosi i loša organizacija zdravstvenih sustava – nepovezanost, nedostatak zdravstvenih radnika, loš geografski raspored, pa i česta promjena doktora, za koju se našlo da značajno povećava smrtnost pacijenata.

Osim slabe učinkovitosti, medicina stvara sve veću i višestruku štetu. U prvom redu za tjelesno zdravlje. Samo za ilustraciju – lijekovi na recept treći su po redu uzrok smrti u Europi i SAD-u. Hospitalne infekcije uzimaju 147 000 života u Europi svake godine.

Medicina stvara i psihoemocionalnu štetu. Strah, briga, tjeskoba, nesigurnost, zbunjenost, nemoć, otuđenje, sumnja, ljutnja, očaj – čitav niz negativnih emocija i stanja nastaje zbog preuveličavanja rizika i ozbiljnosti bolesti, loše komunikacije s liječnikom, nemogućnosti utjecaja na liječenje, protuslovnih informacija, liječničkih pogrešaka, visokih troškova terapije. Žrtve su i liječnici zbog preopterećenosti i osjećaja otuđenja od svrhe i smisla svoga posla.

Nadalje, ekonomska šteta – zdravstveni proračuni rastu iscrpljujući pojedince i društvo. Nepotrebno, jer cijene medicinskih potrepština, osiguranja, a na zapadu i liječničkih plaća, pretjerane su i nerealne (kako lijek može stajati stotinu tisuća eura?). Novac se baca na nepotrebne postupke i saniranje štete od škodljivih. I uludo troši zbog loše organizacije sustava. SZO procjenjuje da se potrati 30 % zdravstvenih proračuna; sigurna sam da je to barem 50 %.

Sociokulturna šteta – visoki troškovi, u uvjetima privatizacije, imaju za posljedicu manju dostupnost zdravstvenih usluga siromašnijima. Znači, nedostatak pravednosti. Nadalje, javlja se pad povjerenja u zdravstvenu struku; samo 54 % ljudi još vjeruje liječnicima. Dehumanizacija. Sveopća medikalizacija kojom je kolonizirano zdravlje i većina ljudi pretvorena u bolesnike, a društvo u veliku kliniku. Liječnici su izgubili autonomiju vlastite struke, a bolesnici, ali i zdravi autonomiju nad vlastitim tijelom i zdravljem. Tjelesni suverenitet prepustili su instituciji medicine – otuđenoj, korumpiranoj, instrumentaliziranoj, veponiziranoj, koja na ljudima ne samo zarađuje, nego radi protiv zdravlja i života. Pomaže u izradi biološkog oružja, kontroli uma, zabranjuje djelotvorne lijekove … osvjedočili smo se tijekom korona krize. Vidjeli smo kako medicina, zlorabeći neznanje ljudi i njihov najveći strah – strah od smrti, služi kao oruđe kojim se djeluje na razne aspekte života, uvodi nadzor i oduzimaju prava i slobode. Medicina u službi transformacije društva, ali i preoblikovanja samog ljudskog tijela, u smislu kiborgizacije i stvaranja sintetičkog čovjeka.

* * *

Devijacije i štetu od medicine trebali smo davno prepoznati i početi ispravljati. Sada će biti puno teže. Ušli smo u razdoblje nezaustavljivog urušavanja ne samo zdravstvenog sustava, nego čitave civilizacije. Negativni fenomeni i trendovi će se nastaviti. Ljudi će biti sve bolesniji zbog štetnih utjecaja iz okoliša i sve slabijeg pristupa medicinskim uslugama. I to nije ništa novo – većina svjetskog stanovništva nema pristup primjerenom liječenju, pati i ranije umire. S druge strane, imućni će stradavati jer će nekritički prihvaćati sve što medicina nudi. Većinu liječnika, kako smo vidjeli, neće biti briga i nastavit će služiti sistemu.

Što može učiniti manjina svjesnih i savjesnih? Najnovija događanja pokazala su da smo se spremni nositi s dezinformacijama i propagandom. Unatoč našoj malobrojnosti i cenzuri istina je došla do velikog broja ljudi. I taj posao treba nastaviti. Smireno i bez zastrašivanja, jer ono koristi kontrolnom sistemu. Treba prenositi pozitivne i ohrabrujuće vijesti. Posebno je važno upozoravati ljude na štetne utjecaje iz okoliša i mogućnosti zaštite, na nužnost odbijanja transhumanističkih zahvata u tijelo te ignoriranja tzv. izvanrednih stanja.

Ja osobno, skoro 20 godina raskrinkavam laži i obmane u medicini, od kliničkih tema kao što su kolesterol, osteoporoza, depresija i cijepljenje, preko fenomena poput komercijalizacije znanosti i edukacije, privatizacije, medijskog marketinga, sukoba interesa, medikalizacije, do djelovanja na polju prava pacijenata, i nuđenja rješenja – između ostalog cjelovite reforme zdravstvenog sustava. Koja, nažalost, više nije aktualna jer je u ovoj fazi neprovediva.

U vremenu koje je pred nama morat ćemo se, kao liječnici i sestre, u prvom redu posvetiti konkretnom pomaganju bolesnim ljudima, poglavito onima bez novca i veza. Pojedinačno, a poželjno i kao mreža liječnika i sestara izvan i unutar zdravstvenog sustava. Volonterski ili uz izravno plaćanje usluga. Sub rosa. Za vrijeme paralize zdravstvenog sustava u Britaniji 2020. godine, profesionalci i dragovoljci lokalno su se organizirali za pružanje medicinske pomoći stanovništvu. Riječ je o paralelnom zdravstvu. Koje će nužno biti jednostavno i jeftino. I kojem će se, vjerojatno, priključivati sve veći broj liječnika i sestara jer će im rad u postojećem sustavu postati nepodnošljiv. Možda bi bilo dobro sastaviti jedan apel, poziv zdravstvenim radnicima da u uvjetima raspada javnog zdravstva sačuvaju etička načela hipokratove medicine – ostanu na usluzi ljudima u potrebi bez obzira na njihovu platežnu moć, i oni koji mogu, odvoje dio svog vremena za volonterski rad.

Imamo li kao mala zajednica resurse i kapacitete da se u ovom tranzicijskom razdoblju barem rudimentarno organiziramo? Ili je bolje bez formalne strukture koja je podložna infiltraciji i razbijanju. Nesumnjivo postoje modeli ustrojavanja zdravstva u razdobljima krize. Imamo svježe iskustvo i znanje ratne medicine; može li se ono iskoristiti?

Prilično je jasno da ćemo većinu medicine morati učiti iznova. Čeka nas veliki posao pronalaženja nepoznatih i zaboravljenih medicinskih znanja. Bilo bi dobro podijeliti područja istraživanja, a onda formirati repozitorij znanja. Kopirati veće, npr. World Council for Health. Krenuti s jednostavnim medicinskim istraživanjima – obradom dostupnih podataka, prikupljanjem i obradom svjedočanstava o učincima tzv. cjepiva, anketama o stavovima, ili o iskustvima bolesnika s određenim terapijama.

Na zapadu, gdje postoji tradicija integrativne/holističke medicine postoje centri neovisni o državi i industriji, gdje se odvija klinička praksa, ali i znanstvena istraživanja i edukacija. Kako ih objektivno evaluirati (jer i to je područje zagađeno komercijalnim interesima)? Kako pronaći pouzdane i provjerene adrese? Kredibilitet takvih liječnika i grupa trebao bi se temeljiti na dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Praktičara alternativne medicine u nas je razmjerno malo i slabo su međusobno povezani.

Konačno, ono što je posebno važno – treba prestati glorificirati medicinu kao najvažnije područje života. Ljude valja rasteretiti straha od bolesti i opsesivne brige za zdravlje. Zdravlje nije najveća vrijednost i cilj sam po sebi. Ono je samo sredstvo za postizanje drugih, važnijih ciljeva, individualnih i kolektivnih; samo jedan od uvjeta za smislen i svrhovit život. Parafraziram Ivana Illicha: Medicinsku potražnju treba energično reducirati. I time obesnažiti medicinsku neman. Vratiti suverenitet nad vlastitim tijelom. Odbaciti ovisnost o medicinskom autoritetu i monopol institucije da nam govori jesmo li bolesni ili zdravi i diktira zahvate u naše tijelo. Kondicionirajući nas za podložnost i ropstvo; onesposobljavajući za prave, istinske životne pothvate.

Ja sam dobar dio profesionalne prakse odradila uvjeravajući ljude da nisu bolesni i uklanjajući im nepotrebne pretrage i terapiju. I oni su iz ordinacije izlazili zadovoljni i zahvalni. Na kraju sam napustila sustav koji je od mene zahtijevao stvari koje su besmislene i štetne. Jesmo li kao liječnici spremni prakticirati manje medicine, samo naizgled paradoksalno, na dobrobit naših bolesnika? Ili potpuno odbiti sudjelovati u nakaradnom sustavu. I raditi pravu medicinu koja stvarno liječi… cijeli članak pročitajte na Logicno.com.

Continue Reading

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved