Connect with us

Društvo

Je li Njemačka bliska Hrvatskoj, ili… je li Hrvatska sama sebi neprijatelj!?

Published

on

Predsjedničko drhtanje i sličnosti između Njemačke i Hrvatske

Čitam neprekidni domoljubni očaj zbog stanja u mojoj domovni Hrvatskoj.

Svi se mi neprekidno čudimo iznenadnoj provali antihrvatskih iskaza u politici i medijima. Čudimo nasilju provedenom nad referendumskim inicijativama, nasilju na koji su izglasane Istambulska konvencija i Marakeški sporazum ali i mnogi drugi sporazumi. 

Uz to ide i iskazana namjera da nam se uzme lisnica iz vlastitog džepa i da nas se uvede u pakao eura koji je Grčku odveo u propasta a cijelu južnu Europu od Portugala do Italije, nekada pete gospodarske sile, gurnuo nizbrdo. Sve bez suglasnosti naroda i protivno njegovoj volji.

Čudimo se najednom odbojnosti službenih krugova prema domovinskom ratu, prema HOS-u, prema pozdravu Za Dom Spremni. Čudimo se napadima na Vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu, na branitelje, na hosovu ploču u Jasenovcu. Čudimo se sve jačim optužbama Hrvata za ustaštvo.

Nema toga što kod normalnog domoljubnog Hrvata koji je u ekstazi doživio hrvatsku pobjedu u Oluji ne izaziva šok, razočarenje i strah za budučnost domovine i naroda. Svi se pitamo što se to događa. Kako je to moguće da problijedi nedavna proslava Oluje, da se napadima na Tompsona i sve one koji su klicali dosadašnjim proslavama i sudjelovali u oduševljenju prošlogodišnje nogometne pobjede na Svjetskom prvenstvu u Moskvi na kojoj nitko, ama baš nitko od lsužbenih predstavnika nije sudjelovao s narodom, ali je zato Milan Bandić  pokazao tko je gazda i dao isključiti mikrofon i struju i komandirao  fajrunt narodu. Mene posebno zabrinjava naivnost hrvatskog naroda i njegova neupućenost u pozadinu politike, pogotovo međunarodne.

Mene zabrinjava posebno zaigranost ljudi oko europskih izbora kao da oni predstavljaju neku prekretnicu. Lijepo jedan od najpoznatijih političkih analitičara, francuz Thierry Meisan kaže: O kakvoj demokraciji  mogu govoriti stranke koje su potpisivanjem ugovora stupile u zajednicu, u Uniju.

U ugovorima stoji sve a ne u igri s izborima koja narode obmanjuju i zavode dublje u ropstvo. Mi smo duboko zagazili u totalitariza novog svjetskog poretka.

To se vidi po osudi “verbalnog delikta” Elizabete Mađarević na koji je skočila vlada, sve službene i diplomatske instance kao da je ona sama neovlašteno potpisala Istambulsku konvenciju ili Marakeški sporazum oba sudbonostna za neizvjesnu hrvatsku budućnost bez Krista Kralja.

Koga je to uvrijedila Elizabeta Mađarević? Je li uvrijedila novi svjetski poredak i Lucifera ili dragoga Boga. Boga Elizabeta Mađarević nije uvrijedila uvrijedila je Novi Svjetski Poredak. Bog je narodima odredio međe prema broju njihovih sinova i nije im naredio da izlaze iz svojih međa i da se mješaju.

Bog je pokazao uništenjem Sodome i Gomore što misli o istospolnim brakovima

Bog je pokazao uništenjem Sodome i Gomore što misli o istospolnim brakovima i perverzijama koje NWO propisuje od djećjeg vrtića do starosti. Grijesi protiv 6 božje zapovjedi su smrtni, grijesi bluda. E pa sad pogledajte tko je skočio u njihovu obranu! Oni su se nedvosmisleno identificirali.Mržnja na sve hrvatsko, na zastavu, na simbole državnosti je postala opće mjesto. Što mislite otkud to dolazi i to baš nekako posebno u zadnje vrijeme  od  dolaska na vlast Andreja Plenkovića. Svi se naši istaknuti političari diče svojim dobrim vezama s najjačom ženom svijeta.

Naša predsjednica republike netom izabrana hodočastila je u Berlin k Angeli Merkel i komentirala nam posjet: Hrvati znaju tko im je prijatelj. Naš predsjednik vlade Andrej Plenković je ponosan na bliske veze s njemačkom predsjednicom i njenom bliskom suradnicom Ursulom von der Leyen.

Nekako s njegovim dolaskom na vlast i započinju problemi sa Za Dom Spremni, s pločom u Jasenovcu, s Ivanom Penavom i nizom drugih događaja. I evo što se dogodilo.

Njemačka kancelarka Angela Merkel, željezna lejdi je zadrhtala. Zadrhtala je u kratkom vremenu tri puta i to žestoko. Ta je vijest prošla svijetom poput požara. Neobično veliki broj izvještaja i kratkih filmova se pozabavio tim događajima. Ja sam ih prečešljala i jedan veoma kratak i sadržajan tekst s njemačkog jezika prevela. Taj tekst je povod nizu komentara njemačkih građana koji su iz svojih duša izlili sve njemačke frustracije i šokove kojima ih je Angela Merkel, bliska našem predsjedniku Andreju Plenkoviću, izlagala desetljećima. Daleko značajniji su ovi komentari koji govore o “uspjesima” Angele Merkel iz kojih ćete saznati više istine nego iz svih medijskih prikaza o njoj.

To će vam jednako tako pokazati i stupanj do kojeg smo dospjeli s lažima i obmanama, poluistinama i informacijskim manipulacijama u dnašnjem svijetu. Najprije filmići koji prikazuju kako Angela Merkel na danu stranke CDU grabi njemačku zastavu iz ruku visokog stranačkog dužnosnika i s gađenjem je baca s pozornice u prisutnosti Ursule von der Leyen.

Ona se zaklela da će uništiti narode i države. Promijenila je definiciju NARODA. To više nisu ljudi, etnička skupina iste države, plemena, puka i naroda iste vjere, jezika, povijesti i kulture nego NAROD SU SVI KOJI U JEDNOJ DRŽAVI ŽIVE. TO OTVARA PUT ZA JOŠ VIŠE IZBJEGLICA, ZAR NE! Ona to radi sve mimo ustava i zakona.  I onda dolazi drhtanje za vrijeme intoniranja njemačke nacionalne himne kad kancelarka počinje cijelim tijelom drhtati do karaj intoniranja. Kad počinje sviranje ukrajinske himne nema drhtanja. No najbolje je da sami pročitate sve u komentarima što beskrajno zabrinjava i muči njemačke građane za njihovu sudbinu i prosudite ima li išta zajedničkog u opisanom između događanja u Njemačkoj i Hrvatskoj,

Usput. Angela Merkel je kći protestantskog pastora koji je valjda jedini 1952 nakon rođenja kčeri iz Hamburga otišao u Istočnu Njemačku. Angela Merkel je bila politički vrlo aktivna u DDR-u i surađivala je blisko i s ist. njemačkom tajnom službom STASI. Simpatije europskih visokih dužnosnika za bivše partijske strukture je napadna i ne kaže se zabadava da je EU ustvari EUSSSR. No najbolje je da pročitate sami te komentare.

Prevela i pripremila: Kornelija Pejčinović

A.M: s gađenjem baca njemačku zastavu:

https://youtu.be/05j7Bg4f3q0?t=52

Angela Merkel drhti: 

https://youtu.be/fOxgMH8zPf8?t=49     

https://youtu.be/iN8iIvkbPlE?t=13

KOMENTARI ČITATELJA UZ OVAJ TEKST SU OD OSOBITOG ZNAČAJA ZA OPĆE STANJE U NJEMAČKOJ, U EUROPSKOJ UNIJI I DUBOKI SU TRENUTAK ISTINE O STANJU SVIJESTI I DUHA NJEMAČKOG NARODA.

Wolfram: Potpuno se slažem i gledam jednako na sve to.

Nikakve slobodno zidarske veze do najviših sudbenih krugova neće ju zaštititi na Sudnji dan kad se uskrsli Sin Božji bude njome bavio!!!

Njen crveni tata koji koji je STASI veličinu zla, nepravde i terora u DDR-u /Ist. Njemačkoj Op. K.P./ prihvatio, također joj neće pomoći.

Katatonična ukočenost i nekontrolirano drhtanje, a uz to ide i pjena na ustima  inače upućuju na okultnu opsjednutost mračnih duhovnih sila. Uz to dolazi i touretta sndrom. Opsjednutost se danas isključivo liječi medicinski. Ne bi htio neopravdano predpostavljati da je to samo znak žeđi i dehidracije jer bih i ja sam brzo potražio neurologa ili egzorsita kada bi mi se to nekontrolirano drhtanje pojavilo. Za to postoje primjeri u Novom Zavjetu koji su uznemirujući i zabrinjavajući.

Ona je jednom prisegnula vjernost Ernstu Thaelmannu, Marxu, Engelsu, socijalizmu i kao slavna obraćenica nerazjašnjene prošlosti ušla u njemačku povijest. Ona je njemačkom narodu nanijela najveću štetu nakon II. svjetskog rata iako joj bivši predsjednik ljigavo laska da je migrantska poplava najveći dobitak nakon njemačkog ujedinjenja.  To je prema duhovnoj uračunljivosti i logičnom razumu upitno s obzirom na poplavu kriminala i mnoge žrtve migranata nakon 2015.

Werner: Kad ja tu ženu vidm dođe mi da od bjesa drhtim. Ona nikada nije Njemačkom upravljala. Njen cilj je oduvijek bio stvoriti kaos. Teza, antiteza, sinteza. Sa svojim prijateljima želi stvoriti najprije europsku diktaturu a poslije novi svjetski poredak. Za to su dokaz njena odlikovanja.

Roesler:

Ja osobno držim Merkel teškim bremenom, čak štoviše katastrofom. A uz to osjećam sažaljenje. Sve drugo bi značilo da je Merkel uspjela naše reakcije i ljudskost upropastiti. To se ne smije dogoditi. Moramo ostati ljudi usprkos Merkel i njenom kobnom djelovanju.

Zamišljeni građanin-Der nachdenkliche Buerger:

Za mene ovo drhtanje je simbolično u smislu da je nazire  kraj eri Merkel. Što brže to bolje.

H.M.

Ma kako loša i strašna  Angela Merkel i njena sadašnja vlada mi ne znamo je li ona drhtala zbog njemačke nacionalne himne i zbog odbojnosti prema njoj. Mi ne znamo što se s njom događa.

Molim vas molite za našu vladu (1. Timotej 2.) za naš narod i za našu zemlju. To je najbolje i najispravnije što se može i treba činiti…

Hans Friedrich:

Svakomu je jasno: Da nećemo uspjeti. Nastupa veliko drhtanje. Strah  za Njemačku nas obuzima. I ono što je sigurno da nam tri čaše vode ne mogu pomoći. Hvala g. Storch. Sad nam može vjrojatno samo Bog pomoći. Molimo za to.

Vernunft:

Komu služi ta žena, kojem idolu? Svojoj zemlji, svojim biraćima, svakako ne,  ni u kom slučaju ne služi. Naša nacionalna himna, naša zastava joj se gadi. Tko je uopće ta žena??? Njeno mješanje naroda je ubojstvo naroda. Nama ne pomaže zemaljski sud i uz nju okupljeni merkelaneri koji sjede na svim priključcima moći. Ali postoji jedan viši pravični sud. Ova žena će jednog dana stajati pred Stvoriteljem. Nikakvo jecanje, nikakvi novci ovog svijeta neće joj koristiti. Kažem vam, o kako će Gospodin biti strašan ovim za života moćnima…

Nekada ju je njezin otac naučio 10 jednostavnih zapovjedi. Može li se tako nešto ikada zaboraviti? /Otac A. Merkel je bio protestantski pastor. Op. K.P./

Postoji samo jedan Bog, postoji samo jedan njemački narod, postoji samo jedna domovina! Moraš svoje roditelje ljubiti kao svoju zemlju, poštivati je i uz nju stajati. Ne smije lažno svjedočiti i moraš povijest ispravno, istinito opširno iznositi. Posebno je važno ovo zadnje. Njemci moraju vjerovati u naučenu sebemržnju, izopačenu i potpuno izvan opće povijesti koja im je kao vječna krivnja nametnuta. Merkel je ovom sustavu doprinjela. Njeni su govori krajnje neprijateljski prema Njemcima. Ona toliko mrzi svoj narod da ga hoće islamizirati. Želi u našu zemlju naseliti krajnje nasilan nekršćanski narod da naš narod rastoči. Stoga ime „Merkel“ mora zvučati gore od „Jude“ među dobrim narodima i to mora nadživjeti vrijeme. Dok sunce sija, dok vjetar puše i dok bude nebo plavo. Amen

Aufbruch:

Njemačka kancelarka drhti kad mora slušati njemačku nacionalnu himnu. Simbolično ona ne može zadržati svoju mržnju spram Njemačke. Njen razorni rad se nastavlja a da nitko ne zaustavlja njeno djelovanje. Kako smo mi Njemci jadni i kako se blamiramo pred cijelim svijetom. I taj svijet nam se smije.

Wolfgang Brugger:

Najčešće napadi drhtanja dolaze od paničnog straha. Takve napade često dobivaju ljudi koji svoje stvarne strahove sustavno potiskuju. Misli se ne može potisnuti i  osjećaji probijaju, a onda se ne zna otkud dolazi strah. Misli se da osoba pati od tjelesne bolesti. Ja ne vjerujem da Merkel ima ikakav uvid, naprotiv. S nacionalnom himnom Merkel postaje svjesna AFD /Alternative fuer Deutschland/ i populista a njeno životno djelo  je želja; uništiti ih. I ona podsvjesno osjeća da očajnici ukrajinske vlade hoće NATO gurnuti u rat protiv Rusije /Porošenko na NATO sastanku/. Ona sluti da njen zahtjev Rusiji da mora vratiti Krim kod mnogih stvara utisak da s njom nešto nije u redu.

Beobachter:

To je čudno da /drhtanje/ započinje i završava se s himnom.

Karlheinz gampe:

Zar ne prikazuje ova fotografija crvenu babu CDU iz DDR-a /Istočne Njemačke/  kao da joj je 90. To znači da su joj zemaljski dani odbrojani. Hoće li se izmigoljiti zemaljskim sudcima.?

Siggi:

Kancelarka se sama sa sobom bori kako izdržati napad. Očajna pokušava stiskanjem ruku potisnuti napad i to joj ne uspijeva. Stišće zube što pokazuje željeznu volju, ali joj ne pomaže. Srećom se može kretati. Zadržava uspravan stav dok ophodi počasni vod. Što se to događa, što to prolazi kroz glavu kancelarke. To je nalik epileptičnom napadu. Ekstremiteti otkazuju još samo fali pjena na ustima. Jesu li to vegetativne smetnje. Jasno je da je kancelarka bolesna. Posljednja čuvarica, zaštitnica slobodnog Zapada je slučaj za neurologa. I nitko da bi kancelarki priskočio u pomoć. Previše mrtvih je na putu kariere Merkel kao najjače žene svijeta. Tisuće su utopljenih u Sredozemlju koji vape za odmazdom. Možda je kancelarku potresao krik iz Hada!? Kancelarkin šok je žestok i bez tableta ga neće moći svladati. Ovakvi napadi će postajati sve češći. Koliko bolesna smije biti kancelarka? Kohl je rekao da onaj koji se vozi u invalidskim kolicima ne može biti kancelar.

Thomas Wendel:

U Meksiku 2017 je bila u redu. To znači da nema veze s vodom nego s nacionalnom himnom.

Erdoe Rablok:

Kod pretilosti ja glasam za manjak inzulina/ pad šečera. Debeli imaju dijabetes. Ali je moguće i da ju muči nečista savijest.

Germanix:

Merkel s pravom drhti jer nas je gurnula u propast. Zato ima razloga drhtati. Kad pijancima nedostaje alkohol počinju drhtati. Kad popiju dvije tri čaše sve je opet u redu.

Ali evo: Merkel je u svoje vrijeme na stranačkim izborima  na pozornici pokazala gađenje kada je državni tajnik Grohe mahao njemačkom zastavom. Ona mu je istrgla zastavu i bacila je preko pozornice da je se otarasi.! Sad kad je prisiljena slušati njemačku nacionalnu himnu odmah počinje drhtati s nakanom da je se otarasi. Kad je prigodno bila prisiljena slušati njemačku nacionalnu himnu počela je drhtati. Kad je himna završena prestala je. Kakva se prevarantica i ljevičarska fašistica nametnula nama Njemcima.

Ta strašna, odvratna igra s Merkel mora odmah prestati. Odmah i bezuvjetno…! Smješni smo cijelom svijetu!

Pepilo:

Svoju zadaću piramidu smrti će ona do karaja ispuniti. Prije toga joj je spala demokratska maska.

Petra:

Njemačka ni u kom slučaju ne drhti za Merkel nego drhti zato da ova dokazana neprijateljica naše zemlje drhti pred svojim krajem. Ohladila je flašu šampanjca da proslavi svoje odstupanje kao što sam ja proslavila pobjedu Donalda Trumpa i kraj Martina Schulza. Vjerujem da drhtanje dolazi jer joj budućnost nije ružičasta. Ima previše neprijatelja koji čekaju s noževima koji će naći dobru priliku za istragu protiv Merkel da jednom konačno prestanu njene nedemokratske, jednostrane odluke u stilu afričkih diktatora koje su Njemačkoj nanijele nezamislive štete i da bude kažnjena. To je njena nečista savjest zbog zla koje je nanijela njemačkom narodu sa svojim luđačkim zamislima da milione afrikanaca iz kamenog doba bez kontrole i granice dovede k nama. To će joj se sve češće javljati i mučiti je u snu. Tad će joj samo pomagati debela teatarska šminka koja joj prekriva duboke bore. Moj najveći strah je da će našu zemlju izručiti našem iskonskom neprijatelju Francuskoj i s Macronom ispuniti Napoleonove snove. Tako će se i dalje po Versailleskim ugovorima ponovo godinama izvlačiti milijarde da se održi „Europa“. Toga će sve više ljudi postati svjesni jer nam sve ide na gore. Bolje Kraj s užasom nego Užas bez kraja.

Gipfler:

Značajno je i simptomatično da ona ovo žestoko drhtanje cijelog tijela dobiva pri intoniranju nacionalne himne. Kad je prethodno svirana ukrajinska himna nije drhtala. Drhtanje je nastupilo s njemačkom himnom.

Tekst himne, treće strofe: „Njemačka pjesma“ koju je spjevao August Heinrich Hoffmann von Vallersleben:

Jedinstvo, pravda i sloboda  Za njemačku domovinu! … Jedinstvo, pravda i sloboda su jamstvo sreće, neka cvjeta njemačka domovina.

Njena politika je išla protivno svakoj ovoj riječi. I kod svakog retka nju bi, poput vanjske sile, zahvatilo žestoko drhtanje koje  nije mogla svladati. Za mene je to veoma značajno.

25 veljače 2017 je, nakon što je godinama protivno zakonu puštala nekontrolirano ljude strane kulture  preko naših granica u Stralsundu je otvoreno izjavila:“Narod je svatko tko živi u ovoj zemlji.“ To je ponovila i rekla 21 studenog 2018 na jednom događanju u Konrad-Adenauer Stifftung:

“Narod su svi ljudi koji u jednoj državi trajno žive a to nije jedna grupa koja sebe definira kao narod.“

Dakle ona je dokinula definiciju naroda kao povjesno izraslu kulturnu zajednicu njemačkog naroda, ustvari obrnula je odozgo na dole.

Regina Ott-Hanbach:

Žena je bolesna. Interesantno, ona pije i u javnosti, da se često fotografirati s čašom vina u ruci. Ova neokomunistica Merkel je pila premalo i zato je drhtala. Mi Njemci ćemo se radovati onog dana kad ova migrantska kancelarka nestane s političke pozornice.

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved