5. kolovoza na državni blagdan Pobjede zahvalnog naroda protiv nezahvalne Vlasti, bio je i spomendan meni jednog od najdražih svetaca Jean Marie Vianneya, župnika iz Arsa (između Rocheforta i Cognaca kraj Bordeauxa). Međutim bremenite brige i zavodljivost fejsbučenja (Mt 13,22), odgodili su obilježavanje spomendana ovog velikog čovijeka – piše Ivan Pletikos na svom profilu…

Osim njegove apsolutno izvanredne osobnosti, gotovo šokantne izvan svih pravila i kanona, kako onih u, tako i onih izvan Crkve, najzanimljivije jest što je on dosad jedini kanonizirani – župnik, dakle redoviti pastoralni svećenik!

Svetci su bili brojni pape, kardinali, biskupi, pa i redovnici, redovnice, laici, djeca pa i cijele obitelji, ali od župnika, osim skromnog i brižnog (po svim značenjima) župnika iz Arsa – nitko.

Dakle najmanja je statistička vjerovatnost da ćete postati svet, ako krenete za dijacezanskog svećenika!? Aleluja!

Da bude još gore, on je očiti primjer propusta u edukacijsko formativnom postupku, jer je jednostavno po kanonima odgojno obrazovnog curiculuma (i tada i sada) bio intelektualno nesposoban i samim tim nepodoban da postane svećenik. Generalni vikar Lyona, na svoju ruku usprkos lošim rezultatima Jean Mariea, pustio ga je da postane svećenik: “Vianney je pobožan, zna moliti krunicu i štuje Majku Božju. Milost i njegovo srce učinit će ostalo.”

Crkva se nikada nije pokajala zbog tog propusta.

Naravno, dali su mu najgoru i najzapušteniju župu koju su mogli naći. Ali Milost i njegovo veliko srce učinili su čudo. Župa i mjesto “onog jadnog priglupog popa”, postala je u nekoliko slijedećih desetljeća najveće proštenište u Francuskoj, a zadržala je nakon Ukazanja Gospe Lurdske drugo mjesto prošteništa u Francuskoj, sve do danas. Rijeke ljudi slijevale su se u Ars koje se zbog toga od sela pretvorilo u gradić, kod tog “župnika blesana” da čuju njegove propovjedi, ali prije svega da se ispovjede. Tada su ljudi još potrebu za ispovjedanjem shvaćali ozbiljno i kao nasušnu potrebu, u rangu osnovnih životnih potreba. Mi danas to ne trebamo, mi imamo psihijatrije i HZZO.

Ivane Maria Vianeju moli za nas, za ovaj poblesavjeli svijet, za svoju usahlu u vjeri zemaljsku domovinu, Najstariju kći Crkve, moli za još usahliju u vjeri i pameti Europu, a naročito moli za svoje kolege danas, župnike, čak i one koji se molitvom ne utječu tebi.

Zlatna formula ča-kaj-što hrvatskoga jezika prije 5 godina proglašena je kulturnim dobrom naše zemlje i uvrštena je na Nacionalnu listu zaštićene nemateriijalne baštine, a ove je godine zaštićena i Zakonom o hrvatskom jeziku koji je donesen nakon burnih rasprava.

Selca na Braču za dva dana postaju domaćin 34. svehrvatske jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva ča-kaj-što, a iza svega stoji – akademik, liječnik, književnik, prevoditelj i diplomat Drago Štambuk.

Štambuk je objasnio kakav odgovor očekuje od Teherana na eliminaciju visokih čelnika paravojnih organizacija:

– Očekujem da će Iran biti racionalan kao i uvijek do sada u svojim odgovorima na izraelske udare. Na primjer, kada je Hrvatska presjedala Europskom unijom, ja sam tada bio u Iranu presjedavajući, ubijanje je bilo već na samom početku našeg mandata s Qassemom Soleimanijem, njihovim velikim generalom. Oni su, kad su imali odmazdu, pripremili Amerikance na udare, odnosno rekli su Iračanima, koji su im prenijeli vijest da će udari biti na dvije baze i u koje vrijeme, tako da su bili spremni, nitko nije poginuo, nije bilo Cassusa Beli-a i Trump je bio zadovoljan s takvim ishodom. Oni će moguće ići preko svojih proksija u Libanon ili u Siriju, odnosno Irak, ili preko Hutija u Jemenu. Moguće je da kombiniraju i direktne napade s dronovima ili raketama na Izrael. Ja isto vjerujem da su jako suzdržani i da će se truditi da ne pređu crvenu liniju koja bi otvorila puno veći, jači sukob na Bliskom Istoku, rekao je akademik Štambuk.

Istaknuo je i smatra li da će doći do totalnog rata na Bliskom istoku:

– Daj Bože da ne dođe, jer to bi izazvalo svjetski rat. Mislim da će svi biti suzdržani, ali nikad se ne zna, nešto ode u krivo. Stalno vidimo te udare i protuudare. Mislim da u svijetu nema lidera koji bi zapravo zaustavili to, koji bi rekli dosta takvom udaranju, koji bi pokušali medirati u tom sukobu između Izraela i Palestinaca, odnosno Irana koji je nekakav njihov zaštitnik ili se postavlja kao zaštitnik. Svi smo u jednom čamcu i tko god da ga destabilizira na ovom svijetu, destabilizira sve nas i u interesu svijeta je da se taj sukob na Bliskom Istoku zaustavi i da ne pređe u nekakav širi rat ili svjetski rat, dodaje Štambuk.

Štambuk je izjavio i da je upravo Iran pradomovina Hrvata.

– Postoje te razne staro iranske teorije. Sklon sam tom vjerovanju. Jako puno indicija u tom smislu postoji. Recimo, naziv Hrvati je staroiranska riječ. To je stopostotno dokazano. Mi smo jedan od rijetkih naroda koji zove svoje lidere ban. Ban u staroiranskom znači vođa, čuvar. Dakle, vođa zajednice ili neka vrsta lidera. Također, jako puno riječi, osobito staročakavskih na otocima, na Krku jako blisko, gotovo identično staroiranskim riječima. Dakle, postala je nekakva država koja se zvala Harvatija ili Harahvatija ili Arahozija na grčkome koja je bila u jugozapadnom Afganistanu. Išla na Hamunsko jezero i širila se prema Iranu, a Vivana kralj te Harvatije bio vođa vojske Darjuša Velikoga. Jako puno indicija koje ukazuju da su Hrvati ipak došli iz tog djela svijeta, objašnjava Štambuk.

Već 34 godine za redom Štambuk organizira i stoji kao utemeljitelj je Hrvatska RediViva, gdje je cilj te manifestacije očuvati i promovirati hrvatski jezik.

– Izdržati 34 godine je stvarno u Hrvatskoj, koja nema velikog strpljenja i u kojoj stvari vrlo brzo završavaju i gase se, veliki uspjeh. Ja uvijek kažem da sam između upornosti i ustrajnost. Ja izabirem ustrajnost. Upornost je neka vrsta fizičke kategorije, dok je ustrajnost metafizička kategorija i ja vjerujem da sam tu ustrajnost naslijedio od svojih pređa. Puno je prepreka, puno je logističkih problema, ali nekako to traje. Nikada nije bilo prekida, ni za vrijeme pandemije, ni za vrijeme rata, kada je bilo i teško doći na Brač, za vrijeme okupacije Hrvatske. Ta smotra ide dalje, sve je snažnija. Ja sam predložio tu zlatnu formu na kojoj je ona bazirana; čak, kaj i što hrvatskog jezika, kao kulturno dobro i ona je prihvaćena 2019. kao kulturno dobro Republike Hrvatske. Stavljena je na nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine, zaključuje Štambuk, piše HRT.

Oglasio se menadžment Marka Perkovića Thompsona u vezi napada od strane Zorana Milanovića i Tene Šimonović Einwalter, Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

PRIOPĆENJE MENADŽMENTA MARKA PERKOVIĆA THOMPSONA U VEZI NAPADA OD STRANE ZORANA MILANOVIĆA I TENE ŠIMONOVIĆ EINWALTER

Dragi prijatelji,
želimo se osvrnuti na izjave Zorana Milanovića i izjave pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter koje su dali povodom gostovanja Marka Perkovića Thompsona na koncertu u Imotskom te na pojedine medije koji od svakog nastupa MPT-a žele napraviti nemili slučaj.

Promicatelj mržnje i podjela, promicatelj simbola koji su napadali Hrvatsku kao što je petokraka, naručitelj premlaćivanja hrvatskih branitelja u crkvi Svetog Marka i što sve nije radio, Zoran Milanović, slučajni predsjednik, optužio nas je kako pjevamo pjesme iz Domovinskog rata i kako kaže, tako bacamo u sjenu junake Domovinskog rata.

Mi mu poručujemo, naravno da ćemo pjevati naše pjesme iz Domovinskog rata, isto kao i do sada, one ne bacaju sjenu na naše heroje iz Domovinskog rata već podsjećaju na hrabrost naših branitelja i na njihovu snagu stvaranja Hrvatske države kojoj ste nažalost vi trenutni predsjednik.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u svojoj izjavi za medije navodi kako unatoč odluci Visokog prekršajnog suda zauzetoj u predmetu pokrenutom protiv Marka Perkovića Thompsona 2018. godine, u vezi njegove pjesme “Bojna Čavoglave” ona ne priznaje odluke toga suda i kako Marka Perkovića Thompsona treba kažnjavati.

Dakle, osoba koja bi među prvima u našoj državi trebala poštovati odluke suda ona s tolikim osjećajem moći izjavljuje kako UNATOČ odluci Visokog prekršajnog suda, ona bi kažnjavala Marka Perkovića Thompsona jer pjeva svoju pjesmu iz Domovinskog rata “Bojna Čavoglave”. Isto tako je to prva osoba koja bi trebala stati u zaštitu obitelji i imovine, a koja je dala javnu potporu novinarki Danki Derifaj pri provali u Thompsonov posjed na Žnjanu u Splitu.

A vi pojedini novinari i mediji, kojima je jugokomunistička ikonografija prihvatljiva, odavno ste pročitana knjiga i vaše metode su nam poznate. Tamo gdje se okupljaju domoljubi ne možete podnijeti to zajedništvo i hrvatsku mladež, pa ako i nema incidenata i bilo kakvog nereda vi ga morate izmisliti. Ali neka… svejedno dišete i dalje hrvatsku slobodu, možda vam i ne treba veća kazna od te, ali neće nas zaustaviti vaš lavež i nećete doživjeti da vidite hrvatsku mladež pognute glave sa šaptom na usnama kao što su to doživjeli naši očevi i djedovi već će se oriti pjesma koja slavi hrvatske junake i vrednote za koje su svoje živote dali.

Dragi prijatelji, na kraju im želimo poručiti kako nećemo prestati širiti ljubav prema svojoj domovini, nećemo prestati veličati naša obilježja i pokliče iz Domovinskog rata s kojima su branitelji prolijevali svoju krv za željenom slobodom od jugokomunističkog terora. Veličat ćemo ih uvijek i svugdje i na koncertima, na sportskim terenima i na svim događanjima. Bez obzira koliko se oni trudili, pjesma koja je nastala u Domovinskom ratu “Bojna Čavoglave”, nadživjet će sve nas, živjet će koliko i Hrvatska, vječno!

Molimo fanove da ne postaju uvrjedljive odgovore, ipak smo mi fanovi Marka Perkovića Thompsona.

Menadžment Marka Perkovića Thompsona