Connect with us

Kultura

„Jedino za one koji su izgubili svaku nadu, postoji nada.“

Published

on

RAZMIŠLJANJA O EPIDEMIJI COVID-19

Razmišljanja koja slijede ne tiču se epidemije nego onoga što možemo shvatiti kako ljudi reagiraju na nju. Radi se o tome da razmislimo o lakoći kojom čitavo društvo prihvaća osjećaj da je okuženo, da se izolira u kući i da obustavi sve normalne uvjete života, svoje odnose prema poslu, prema prijateljstvu, ljubavi i konačno prema svojim vjerskim i političkim uvjerenjima.

S tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Zašto nije bilo, kako bi se moglo zamisliti, i kako se obično događa,  protesta i otpora? Pretpostavka koju bi htio sugerirati je na neki način, makar i nesvjesno, da je kuga već bila tu i da su, očigledno, uvjeti života ljudi postali takvi da je bio dovoljan samo jedan iznenadni znak da se pokažu onakvi kakvim jesu, nepodnošljivi, upravo kao kuga. Upravo je to u nekom smislu jedina pozitivna činjenica koja se može izvući iz sadašnje situacije, a tek kasnije se ljudi počinju pitati je li način na koji su ranije živjeli bio ispravan.

Ono o čemu ništa manje treba razmisliti je potreba za religijom u nastalim prilikama. Od početka je  udarni govor medija   preuzeo ehatološki rječnik za opis fenomena, posebno američki tisak. To se posebno tiče riječi „apokalipsa“, kraj svijeta. Kao da potreba za vjerom koju Crkva više nije u stanju ispuniti, pipkajući traži mjesto na koje bi se smjestila i kao da ga je našla u onome što je postalo  religija našeg vremena, u znanosti. Ona, kao svaka religija može proizvesti praznovjerje i strah ili je iskorištena da ga proizvede.

Nikada kao danas nismo bili prisutni na tipičnoj  religijskoj predstavi u trenutku krize u kojoj se donose tako kontradiktorne i različite mjere i propisi koje dolaze od  heretičkog malog broja – jedino od vodećih znanstvenika –  a  oni  koji se suprostavljaju  opasnosti  vladajućeg pravovjernog govora razlikuju  se radikalno i u načinima kako se /pojavi / treba odgovoriti. I kao uvijek u takvim slučajevima eksperti ili oni koje sebe tako nazivaju uspijevaju sebi osigurati kraljevsku milost koja kao i u vrijeme vjerskih raskola koji su podijelili kršćanstvo, uzimaju stranu koja odgovara njihovim interesima ili u jednoj struji ili u drugoj koja odgovara njihovoj mjeri.

Jedna druga stvar koja potiče na razmišljanje je očigledni nedostatak zajedničkih uvjerenja i zajedničke vjere. Reklo bi se da ljudi više ne vjeruju ni u šta osim u biološku egzistenciju koju se treba pod svaku cijenu spašavati. Na strahu od gubitka života može se nametnuti jedino tiranska vlast, jedino monstrum Levijatana  sa svojim razuzdanim mačem.

Zbog toga kad jednog dana opasnost, kuga završi, ako završi, ne vjerujem, bar za one koji su sačuvali  bar malo lucidnosti, da će biti moguće vratiti se na život kakav je prije bio. I to je ono što je danas beznadno. I kako se kaže: „Jedino za one koji su izgubili svaku nadu,  postoji nada.“

Autor: Georgio Agamben/Quodlibet slika: Put života (Thomas Cole)

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Kosinjska dolina

Published

on

By

Kosinjska dolina bit će potopljena, pod vodom bit će kuće, polja, groblja, crkve, arheološka nalazišta (istražena i neistražena). Malobrojno stanovništvo bit će raseljeno i ostat će samo sjećanje i zapisi kako je nekada bilo.

Kameni Kosinjski most, građen od 1929. do 1936. godine, zamijenio je drveni most preko rijeke Like. Most povezuje Donji Kosinj s Gornjim Kosinjem, Mlakvom, Sušnjem, Podjelarom, Kosinjskim Bakovcem, Lipovim poljem i drugim mjestima. Izgradnjom novog sustava HEP Kosinj 2 i HE Senj 2 bit će potopljena naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Šušanj, Podjelar i drugi zaseoci.

Gradi se Tunel Gornji Kosinj – Lipovo polje kojim će se voda usmjeriti u korito rijeke Like.

U Gornjem Kosinju je crkva sv. Antuna Padovanskog (podignuta 1692. godine) koja će biti potopljena. Na crkvi su dvije ploče: jednu ploču postavili su župnik i župljani 1983, a drugu ploču postavili su lički svećenici s narodom povodom 500-te obljetnice tiskanja Rimskog glagoljskog misala, prve tiskane knjige u Hrvata.

U Kosinju su tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Prva hrvatska glagoljska tiskara bila je u starom gradu Ribniku 1483. godine. (Zvonimir Kulundžić. 1960. Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskog juga. Zagreb.; Zvonimir Kulundžić, 1983. 500. obljetnica kosinjskog misala – prve hrvatske tiskanje knjige. Zagreb.; Ivan Mance. 2013. Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. ISBN 978-953-336-028-7).

„Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva hrvatska tiskana knjiga. Tiskana je 22. veljače 1483., dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije. Primjerak Misala iz 1483. čuva se u Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu.

Druga hrvatska tiskana knjiga, tiskana u Kosinju 1491., jest Brevijar po zakonu rimskoga dvora, poznatiji kao Kosinjski brevijar, čiji se jedini primjerak čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka u Veneciji.

Kosinjskim krajem vladali su Brinjski Frankopani. Kosinj je opljačkan i razoren, a stanovništvo raseljeno tijekom provale Turaka 1522. i 1525. godine.

HEP planira potopiti kosinjsku dolinu (Gornji Kosinj, Mlakvu, Podjelar i druge zaseoke) te stvoriti veliko akumulacijsko jezero. Stanovništvo će biti raseljeno, za zemlju, stambene i gospodarske objekte planira se dati neka sića (navodno 12 kuna po četvornom metru ?). Neki stanovnici dobiti će zamjenske stanove u Perušiću i drugdje. Pokušaji stanovnika Kosinja (450 potpisa), župnika iz Kosinja Pere Jurčevića, Crkve, povjesničara i arheologa nisu naišli na razumijevanje u HEP-u pa slijedi raseljavanje stanovnika i potop Kosinjske doline (polja, gospodarskih objekata, groblja, crkava, i arheoloških nalazišta).

Ostat će samo sjećanje, dok bude živih iz tog kraja, i zapisi putopisaca, povjesničara i arheologa o Kosinjskom kraju.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM – 58. Vinkovačke jeseni

Published

on

By

Ove godine su se održale 58-me Vinkovačke jeseni, smotra izvornog hrvatskog folklora i tradicijske kulture. Završnim svečanostima prethodile su Dječje jeseni gdje je preko 2 tisuće malih sudionika iz 55 društava iz cijele Hrvatske prošlo ulicama grada, predstavilo svoja sela i gradove te su pokazali ljubav prema tradiciji svoga zavičaja.

Tematski su ovogodišnje Vinkovačke jeseni vezane uz dukat,  zlatnik koji je u kulturi slavonskoga čovjeka prisutan od davnine.

Na kraju programa ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni, zadnja tri dana, bilo je Svečano otvorenje, Svečani mimohod i Državna smotra izvornog hrvatskog folklora. Na središnjoj pozornici nastupile su najbolje folklorne skupine, njih 33 koje promiču hrvatski folklor i tradiciju.  Nastupili su i gosti iz Slovenije i Tajlanda.

U svečanom mimohodu centrom Vinkovaca prošlo je nešto manje od 60 folklornih skupina koje su pokazale sjaj i bogatstvo baštine hrvatskog naroda.

Nažalost, ove godine smotra je zbog svinjske kuge bila bez konjanika i konjskih zaprega.

Vinkovčani i njihovi gosti uživali su i u slavonskim delicijama te se tražilo mjesto više u Bircuzu, Slavonskom sokaku, Vinskom šoru i u kafićima. Lovačka društva dijelila su čobanac uz Bosut, djelio se i fiš-paprikaš te šaran na rašlje.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Bistričke

Published

on

By

Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.

Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno marijansko svetište.

Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.

Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Zagrebački nadbiskup dr.  Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved