Connect with us

Vijesti

Krešimir Rotim: Kome i zašto smetaju molitelji na Trgu?

Published

on

U listopadu smo obilježili godinu dana od početka javne molitve krunice na Trgu bana Josipa Jelačića. Tekst Ante Pavelića Teologija gradonačelnika Tomaševića ili uobičajena hajka na molitelje otvorio je tematiku naizgled zbunjujuće retorike protivnika javne molitve koja se ogleda u njihovoj vjeri u nadnaravno (“Bog čuje molitve”) unatoč njihovu proklamiranom pogledu na svijet u kojem nema mjesta za Boga i zakone koje je upisao u ljudska srca – piše Krešimir Rotim u Heretici.

Foto: Okupljanje u Splitu

Neke elemente distopijskih vremena koja su u svojim uspješnicama Huxley (Vrli novi svijet) i Orwell (1984) najavljivali možemo primijetiti i u pokušajima suzbijanja javne molitve krunice na temeljima nakana koje je vremenski ne tako davno (cinici bi rekli “još jučer”) dominantna većina prijašnjih generacija smatrala životnim redovitostima. Danas su to vrijednosti zbog kojih medijski aparat poziva sudski i policijski na sprječavanje javne molitve na Trgu. Najčešće se takav vid netolerancije “tolerantnih” opravdava stavom kako su nakane i unaprijed znani stavovi molitelja u neskladu s vrijednostima liberalne demokracije. Politički sustav koji je Fukuyama nakon njezine pobjede nad komunizmom označio kao početak “kraja povijesti”, odnosno njezinu univerzalnu rasprostranjenost, danas u većini srednjostrujaških medija uživa status najznačajnijeg proizvoda modernog društva. Spoznaja kako je liberalna demokracija najuzvišeniji proizvod Zapada dodatno “učvršćuje” oholost generacije koja danas vodi glavnu riječ u svijetu medija, politike i gospodarstva, a koja je, odbacivši stoljeća mudrosti, iskustva i znanja poglavito o ljudskoj naravi, iste zamijenila političkim sustavom koji unatoč tome što proklamira jezično istovjetne vrijednosti kao generacije prije njega (sloboda, pravda, dobro), radikalno odvaja njihovo značenje i shvaćanje od toga kako su ga shvaćali naraštaji prije nas. U nastavku ćemo vidjeti kako se njihovo poimanje vrijednosti liberalne demokracije odnosi na protivljenje javnoj molitvi krunice i u korijenu drugačijem pogledu na društvo, ljudsku narav, prošlost, sadašnjost i budućnost.

Skupljanje na Peristilu…

Percepcija javne molitve krunice na glavnom zagrebačkom trgu prošla je brojne metamorfoze. Od nimalo iznenađujuće manipulativnog TV-priloga Danke Derifaj o moliteljima koji je bio još jedan u nizu klasičnih medijskih sačekuša, do Pernarovih videozapisa koji manifestiraju lepezu fizičke, verbalne i druge ljepote i izražajnosti prosvjednika protiv javne molitve krunice. Pokušavam u ovom kratkom osvrtu na još jedno medijsko zastranjenje zadržati barem mrvicu vjere u intelektualno poštenje i moralnu principijelnost hrvatskih srednjostrujaških novinara, ali oni to konstantno otežavaju. Danku Derifaj pamtimo po sudjelovanju u bijesnom odgovoru žena koje su pokrenule bizarnu srednjoprstašku kampanju, među kojima je bila i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović (nota bene čitatelju kad se idući put bude predstavljala kao vjernica), koje su svoj akumulirani bijes odlučile izraziti pokazivanjem srednjeg prsta. Pitate se kome? Svima onima koji se zakonski i na svake druge načine protive ubijanju nerođene djece u majčinoj utrobi. Neću se upustiti u citiranje i dublju analizu njezina prostačkog istupa toliko svojstvenog onima koji sebe vide kao lučonoše razuma, prvake tolerancije i nosioce pluralizma, pa se onda ta iluzija raspukne u srednjem prstu i prostakluku onom dijelu Hrvatske koji misli drukčije. Ne skrećem pozornost na javno iskazani bijes dotične novinarke zbog gradnje ad hominema, već radi prikaza na koji se način taj gnjev zbog pokušaja promicanja vrlina u politici i društvu pažljivo usmjerava u zlonamjernom TV-prilogu.

U njemu je Ana Raffai predstavljena kao katolička teologinja iako je riječ o osobi koja ne prianja uz crkveni nauk, što i javno priznaje jasno se pozicionirajući uz zahtjeve sinodalnog puta dijela Crkve u Njemačkoj koja se priključila svijetu u misiji promjene razumom spoznatljivih Božjih zakona ljudske naravi. Osim Ane Raffai u TV-prilogu tezu o tome kako molitelji predstavljaju struju katoličkog fundamentalizma promiče i Ivica Maštruko, sociolog religije, posljednji jugoslavenski veleposlanik pri Svetoj Stolici i rado viđen gost u srednjostrujaškim medijima kada je u pitanju komentiranje zbivanja u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Nećete se iznenaditi ako vam kažem da je svoju prisutnost u medijima osigurao promoviranjem ideje Crkve kao institucije koja se treba predati svijetu i njegovim zahtjevima perpetuirajuće seksualne revolucije. I on želi, da pojednostavnim, mijenjati spolni moral Crkve jer su mu “znanstvena otkrića” društvenih znanosti bitnija od zakona koje je Bog upisao u ljudsku prirodu. Spomenimo i Lanu Bobić koja bez pratećeg susramlja zaista koristi prezentacijsku sintagmu “feministička teologinja”, a koristi ju, naravno, i Danka Derifaj u svojemu novinarsko-istraživačkom masterpieceu.

Ako ostavimo po strani sve one ponavljajuće optužbe o rigidnosti i odmaku od dvadesetprvostoljetne crkvene “vrijednosti” toleriranja i prihvaćanja grijeha kod molitelja, odabrana komentatorska trojka Crkvu u modernom društvu vidi kao kompromisnu instituciju koja treba prihvatiti i u vlastiti nauk ugraditi novonormalne moralne dekadencije svijeta. U svojim istupima oni zapravo daju nazrijeti kako razumiju nemogućnost postojanja koegzistencije između crkve koja nadahnuće za svoje djelovanje u svijetu pronalazi u najnovijim protunaravnim spoznajama društvenih znanosti (ponajprije sociologiji i psihologiji) i Crkve koja nas kao “svjetlost svijeta” preko molitve po nakanama koje se tiču naravnih Božjih plodova (obitelji, naroda i domovine) poziva na rast u krepostima “da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!”. Ne iznenađuje me stoga već viđeni scenarij u kojem se oni koji žele mijenjati ono što je predano kao polog vjere predstavljaju kao katolici ili barem oni koji žele dobro Crkvi. Puno se toga još ovdje može reći o brojnim netočnostima i zloporabama crkvenoga nauka u TV-prilogu, ali prostora je premalo, a i ovo je bila samo usputna opaska na novinarske lukavštine koje su rezultat njihova vlastitog “aduta u igri”. To je njihovo životno opredjeljenje, uz vrijednosti seksualne revolucije i u njezinom duhu definirajuće slobode koja je u raskoraku sa shvaćanjem slobode u dominantnom dijelu povijesti Europe i cjelokupnoj povijesti Crkve. 

Načini izvještavanja kao i ometanja molitve su se mijenjali, ali dvije stvari su ostale konstantne. Molitvene nakane molitelja i javna percepcija molitelja stvorena od političke ljevice i srednjostrujaških medija o molitvenim nakanama koje su u konfliktu s osnovnim postulatima liberalne demokracije. U prijevodu, zadnjih godinu dana opet smo slušali i čitali one dosadnjikave i predvidljive optužbe za netoleranciju, mizoginiju, vjerski fundamentalizam i dajte si mašti na volju pa zamislite već niz puta ponavljane izme i fobije za koje ćete se naći na optuženičkoj klupi ako javno prionete uz vrijednosti koje su se u gotovo cjelokupnoj povijesti Zapada i njegovih civilizacijskih derivata smatrale društvenom normom. Sad, i Sizif bi u svojemu poslu pronašao svrhovitost prije nego što bi moja malenkost, a i oni koji su u tome stručniji, poput crkvenih poglavara, pokušali Arijanu Lekić-Fridrih, Predraga Matića (i druge prominentne borce za vrijednosti seksualne revolucije), upućujući na izvore Katekizma Katoličke Crkve, Svetoga Pisma i hrvatske pučke tradicije uvjeriti kako su javna molitva i nakane molitelja u skladu s naukom Crkve. Dapače, integralni dio vjerničkog života u Hrvatskoj. Zato se okrećem puno lukavijoj tezi o tome kako su molitelji prijetnja za sadašnje društvo koje se artikulira kroz njihovu optužbu o tome da “klečavci” i njihove molitvene nakane ugrožavaju vrijednosti liberalne demokracije.

Ogrješenje o liberalno-demokratski katekizam ili barem javna percepcija da je do njega došlo uglavnom označava medijski ostracizam praćen javnim posramljivanjem, lažima i manipulacijama. Skupit će se u cijelom tom procesu dovoljno materijala za sudsku tužbu čiji ćete pravorijek, promatrajući trajanje sudskih tužbi Željke Markić protiv srednjostrujaških novinara i njihovih nadređenih, čekati i do pet godina. Pola desetljeća nakon prvotno iznesenih laži i manipulacija koja su vam narušile ugled. Taman dovoljno da hrvatska javnost zaboravi o čemu se radilo i resetira memoriju za novi ciklus laži i manipulacija protiv neke druge prominentne osobe na desno-konzervativnom spektru.

Matija Štahan već je pisao o korjenitoj promjeni sustava liberalne demokracije i njezinog udaljavanja od okvira unutar kojih je djelovala u poratnoj Europi prvih desetljeća nakon Drugog svjetskog rata. Liberalno je uglavnom reducirano na zahtjeve seksualne revolucije, koja nakon više od pola stoljeća od šezdesetosmaške revolucije ne pokazuje znakove umora u smislu njezina sve dubljeg zarona u nepregledne dubine moralne dekadencije. Njezin suputnik, demokracija, postala je, kako to primjećuje Patrick Deneen u knjizi Zašto liberalizam nije uspio, “(…) prihvatljivi i legitimirajući instrument sve dok se njezino djelovanje odvija u okviru liberalnih pretpostavki i dok te pretpostavke, u najširem smislu podržava.” Ako poput Poljske i Mađarske pokušavate zaustaviti daljnje prekrajanje ljudske naravi i vrijednosti koje su vam prošle generacije ostavile u polog, u tom ste slučaju skrenuli s tračnica liberalnih pretpostavki liberalne demokracije. Čestitam! Zaslužili ste značku grubog kršenja ljudskih prava i etiketu države koja promiče sustav neliberalne demokracije.

Ako vam je primjer Poljske i Mađarske stran, uzmimo primjer referendumskih inicijativa u Hrvatskoj koje nisu bile po volji glasnogovornicima liberalnih pretpostavki unutar liberalne demokracije. Sve one inicijative koje su skupile relevantan broj potpisa proglašavane su neprijateljskima prema liberalnoj demokraciji. Referendumska inicijativa o ustavnoj zaštiti braka kao zajednice muškarca i žene ogriješila se o diskriminaciju, dvije inicijative o promjeni izbornog zakona proglašavane su netrpeljivima i ksenofobičnima prema nacionalnim manjinama (srpskoj ponajprije), dok je referendum o COVID-potvrdama okarakteriziran kao antivakserski ili znanstveno skeptičan. Diskriminacija, ksenofobija i znanstveni skepticizam. Dovoljna je optužba za jedan od tri navedena prekršaja da vas se proglasi protivnikom liberalne demokracije čije se vrijednosti i postignuća ne smiju dovoditi u pitanje. Referendum kao de facto jedini preostali alat naroda u izražavanju stava o nekim za sadašnjosti i budućnost bitnim društvenim i političkim pitanjima postao je neprijatelj demokracije kako je shvaćaju tumači liberalne demokracije i njezinih liberalnih pretpostavki. Dobili smo stoga dijete našeg moralno dekadentnog vremena. Liberalnu nedemokraciju.

Što je pak sa spomenutim liberalnim pretpostavkama? Što one pretpostavljaju? One su vješto sakrivene iza naočigled univerzalnih vrijednosti slobode, pravde i općega dobra i pretpostavljaju tumačenja tih vrijednosti koja su u bitnom raskoraku s dominantnim shvaćanjem kroz povijest. Uzmimo primjer poimanja slobode lijevih aktivista i političara kako bismo razumjeli zašto njihovo shvaćanje slobode nije u proturječju s njihovim zahtjevom zabrane javne molitve krunice.

Molitelji na trgu i njihove nakane ponajviše smetaju zbog toga što su u izravnom sukobu s tumačenjem slobode lijevih aktivista i srednjostrujaških medija. Što je to, dakle, sloboda u očima Predraga Matića, Danke Derifaj, Severine i sličnih koji su u svojim javnim nastupima pokušali prikazati molitelje kao autoritarne likove čija se autoritarnost manifestira u kiptećem unutarobiteljskom nasilničkom porivu i nemogućnosti kontrole vlastitih strasti? Sloboda je za njih cjeloživotna utrka za užicima. Nesputana, divlja, agresivna, bestidna, vulgarna, i može se sa još puno pridjeva i epiteta opisati, ali poanta je jasna. Ona (sloboda) je sve, a istovremeno nije ništa. Služi kako bi opravdala bezbroj prava, a da se obveze prema obitelji, društvu i domovini ne spominju niti kao prolazna crtica. Slobodu koriste kao alat, za dolazak do cilja. Njihova svrha nije plemenito zamišljen, povijesnim iskustvom natopljen, a mukotrpnim radom i odricanjem ostvaren vrijednosni, kulturni i civilizacijski temelj koji se ogleda u nekoj materijalnoj ostavštini ili vrlini koju kao primjer ostavljamo generacijama koje dolaze poslije nas. Njihova se borba za slobodu temelji isključivo na sadašnjosti, u kojoj ne postoji prošlost koja nas iskustvom može poučiti, a niti budućnost u kojoj plodove rada i odricanja možemo kušati. Postojim samo ja, moje želje koje želim konzumirati sada i moje strasti kojima želim ugoditi sada. I spreman sam izmisliti bezbroj “ljudskih prava” kako bih prošlost zaboravio, a na budućnost ne bih mislio. Sve što se nađe na putu “slobodi” proglašava se njezinim neprijateljem kojeg na sve moguće načine treba iskorijeniti iz svijeta medija, politike i društva.

Sloboda je to koja je slijepa na dihotomiju dobra i zla iz kojega proizlazi njezino drevno i kršćansko tumačenje prema kojemu je čovjek biće s određenom i nepromjenjivom svrhom. U takvom poimanju slobode osoba može djelovati protiv svoje naravi i prirodnoga poretka. Može dakle odabrati zlo, ali takvo djelovanje šteti njegovu dobru i dobru zajednice. Povijest nas, kroz misao koju je izrazio Tocqueville, uči kako je: “sklonost razmišljanju isključivo unutar konteksta vlastitoga životnog vijeka i usredotočenost na zadovoljenje trenutačnih i nižih užitaka” temeljna sklonost ljudske naravi. Zbog dobra same osobe, ali i zajednice potrebne su granice koje su kroz prizmu naravnoga zakona, udarivši temelje zapadne civilizacije postavili Aristotel u Etici i Toma Akvinski u Sumi teologije. Živeći demokraciju u kojoj vlada kršćansko (Toma Akvinski) i klasično (Aristotel) razumijevanje slobode od nas se zahtijeva ograničenje želja s obzirom na vlastitu dobrobit i svijest o općem dobru. Sloboda u takvom poimanju društvenog sustava ponovno “živi” u svojoj klasično-kršćanskoj definiciji postupanja u skladu s onim što je pravedno i dobro. Usavršavati takvu slobodu nije nimalo lako. Potrebno je prakticirati vrline i živjeti unutar granica naravnoga zakona kako bismo postigli oblik vladanja samim sobom poradi vlastitog i općeg dobra.

Sloboda je u liberalnom shvaćanju mogućnost činjenja što nas je volja sve dok naši postupci (po našem mišljenju) ne nanose fizičku štetu drugima. Fundamentalno, riječ je o razumijevanju slobode koje nas gledajući njezine krajnje posljedice dovodi do društva čije je temeljno načelo pokojni Benedikt XVI. označio izrazom “diktatura relativizma”. U takvom društvu ne postoji vrijednosni temelj na kojem se gradi konačna svrha, a to je opće dobro, već je cilj putem neobuzdane i hirovite slobode, pojedinca kao radikalno autonomnu jedinku u društvu osloboditi od obveza prema obitelji, Crkvi, društvu i domovini. Molitvene nakane muškaraca koji mole svake prve subote u mjesecu na trgu, podrazumijevaju drugačije značenje slobode. Ona se ostvaruje u samosvladavanju. U ograničenjima koja nisu neprijatelj slobode već njezin glavni saveznik u cjeloživotnom rastu u vrlinama. Takav muškarac i takva žena blago su svojoj obitelji, Crkvi, društvu i domovini.

Neprimijećeno porobljavanje čovjeka dogodilo se redefiniranjem pojma slobode. Slobodan činiti što ga je volja, čovjek je postao laka meta onih koji ga žele kontrolirati. Takvih, povijest je pokazala ne nedostaje. U današnjem svijetu u kojem strasti čine čovjekov temeljni voljni impuls pomoću kojega donosi odluke o odabiru dobra ili zla odjekuje Augustinova mudrost: “Čovjek ima onoliko gospodara koliko ima poroka.”

izvor: Krešimir Rotim/Heretica

Vijesti

Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom

Published

on

Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.

U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.

“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.

Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”

Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.

Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”

Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.

Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”

Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”

POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.

“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.

Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.

Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.

Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.

CatholicVote je ranije objavio:

Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.

Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.

Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.

Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.

Continue Reading

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved