Connect with us

Vijesti

Kad nas porno zvijezde i jedan ateist podsjećaju na Božju milost

Published

on

Znakovi Božjeg aktivnog djelovanja u svijetu su posvuda oko nas, ali previše kršćana pred njima zatvara oči – piše Ann Burns u The Crisis Magazineu.

Sve do 8. travnja, internet se pretvorio u more apokaliptičnih teorija. Podsjetnici na propast, proročanstva i hitan poziv da se “čitaju znakovi” puni su novinskih članaka i platformi kršćanskih komentatora. Bili smo na rubu pomrčine, a jasno je da to mora značiti da smo bili na pragu apokalipse.

Ljudi koji su odbacivali takve ideje bili su ismijani ili optuženi da su ravnodušni prema stanju u svijetu. Uostalom, sigurno čitamo znakove!

Ali ova izjava zahtijeva pomno ispitivanje. Čitanje “znakova” ne bi trebalo čudno podsjećati na čitanje horoskopa ili opsesivno trešenje čarobne osmice.

Matej 24:36 podsjeća nas da “dan i sat nitko ne zna, ni anđeli nebeski, doli Otac sam.” A opravdavanje praznovjernog ponašanja na temelju “čitanja znakova” brzo se pretvara u nesveti posao. Pozvani smo živjeti svaki dan pripremajući se za svoju smrt – ostati u stanju milosti i težiti svetosti. Nije na nama da odredimo datum Drugog dolaska ili čak točno odredimo trenutak koji najavljuje posljednja vremena.

U konačnici, Bog ima kontrolu; i ako dopustimo da nas stalno listanje i ponovno pregledavanje privatnih otkrivenja uvjeri da znamo više, riskiramo nijekati Božju Providnost. To je sklizak teren koji lako može dovesti do egoizma ili očaja. Nadalje, kada postanemo obuzeti užasom i kataklizmičkim razmišljanjima, počinjemo odbacivati istinski prekrasne znakove Božjeg izljeva milosti.

Dvije priče koje su dospjele na naslovnice na društvenim mrežama odnose se na porno zvijezde, obje su žene napustile industriju i obratile se na kršćanstvo. Obje ove priče pune su nade i lijepe su. No zanimljivo je da je ogroman broj konzervativaca (i kršćana) dovodio u pitanje i napadao te žene, tvrdeći da su ta obraćenja radi pažnje ili puke novčane smicalice – tvrdnja koja nema smisla s obzirom na to da su te žene bile financijski uspješne i da imaju mnogo toga gube javno objavljujući svoja obraćenja i odbacivanje grijeha. Ne treba biti veliki znanstvenik da bi se primijetilo da je porok popularniji od vrline.

Usprkos tome, uznemirujuće je koliko je “kršćanskih konzervativaca” postalo njihov posao prosuđivati stanje duša ovih žena. Čovjek se pita zašto se tako vesele vijesti tretiraju s velikom količinom skepse i podsmijeha? Jesmo li jednostavno bili previše uključeni u “strašna proročanstva” i vjerujući u najgore da tako brzo odbacujemo zaista zapanjujuće priče o iskupljenju?

Još jedan intrigantan razvoj događaja leži u Richardu Dawkinsu, najpoznatijem svjetskom ateistu. “Volim himne i božićne pjesme i nekako se osjećam kao kod kuće u kršćanskom etosu, i osjećam da smo kršćanska zemlja u tom smislu,” Dawkins je nedavno izjavio u intervjuu za LBC radio. Dodao je da, iako je zadovoljan što više ljudi ne vjeruje u Boga, “ne bi bio sretan da, na primjer, izgubimo sve naše katedrale i naše prekrasne župne crkve”.

Prema Dawkinsu, kršćanstvo je (za razliku od islama) “temeljno pristojna religija” i ne treba je zamijeniti. Dakle, iako je još gorljivi ateist, dao je zanimljivo priznanje: “Ja sebe nazivam kulturnim kršćaninom i mislim da bi bilo doista užasno ako bismo g zamijenili bilo kojom alternativnom religijom.”

Kršćanstvo je veliki civilizator, i dok Dawkins to ne govori izravno, on aludira na inherentnu dobrotu vjere. I ne samo to, on također prepoznaje prekrasne plodove koje donosi žarka vjera u Boga: od umjetnosti do kulture, život izgrađen za Krista je život koji uzdiže.

Je li moguće da je Dawkins zabrinut da bi svijet za koji se borio zapravo mogao biti lišen ljepote, Božje milosti, koja čini život vrijednim življenja? Je li moguće da prepoznajući barbarizam i hedonizam bezbožnog društva, svijeta lišenog kulture, Bog tako nježno vuče za žile srca ovog starca?

Tijekom Velikog tjedna, Krist Kralj bio je popularan na X (Twitter). Iako da, izazvalo je kontroverze, sama činjenica da je doktrina Kristovog društvenog kraljevstva isprekidala političke i vjerske rasprave doista je zapanjujuća. Sada prijava na X otkriva bezbrojne korisnike koji ponosno promiču svoju kršćansku vjeru – posvuda je i nevjerojatno je.

Također smo bili svjedoci toliko malo vjerojatnih obraćenja na vjeru, od Shie LaBeoufa do Tammy Peterson. I može li biti da priznanje Russella Branda da svakodnevno moli krunicu znači da je skoro kod kuće? Nadam se.

Kao što je sveti Augustin rekao: “Povjerite prošlost Božjem milosrđu, sadašnjost Božjoj ljubavi, a budućnost Božjoj providnosti.

To su stvarni događaji koji se odvijaju oko nas i svi nas upućuju natrag na Boga.

Božja milost je na djelu. Čitajući ove priče, nemoguće je ne priznati da Bog ima kontrolu i da On mijenja srca.

Bilo bi samozadovoljno odbaciti ove iznenađujuće priče. Oni nas usmjeravaju natrag na Istinu, na Božju božansku Providnost. Podsjećaju nas da molimo da više srca bude otvoreno, da poste i budu budni u našoj težnji za Kristom.

Uostalom, kao što je Chesterton jednom napisao:

Ljudi s istoka mogu sricati zvijezde,
I vremena i trijumfi obilježavaju,
Ali ljudi su potpisali Kristov križ
Idi veselo u mraku.

Ann Burns je supruga, majka i utemeljiteljica The Feminine Project.

Vijesti

„Dignitas infinita“ i umiruća teologija

Published

on

Na svetkovinu Navještenja Gospodinova 8. travnja 2024. god. Dikasterij za nauk vjere objavio je deklaraciju Dignitas infinita o ljudskom dostojanstvu. 

U hrvatskom prijevodu donosi je IKA i prenose neki drugi mediji, a zanimljivo je primijetiti da je izazvala veće zanimanje u svjetovnim nego u crkvenim krugovima. Iako možemo uočiti više analiza i kritičkih osvrta stranih medija, ipak se može reći da je općenito interes za tu deklaraciju vrlo nizak.

Čini nam se da je uzrok tome u sve raširenijem nezanimanju katolika za teologiju predstojnika Dikasterija za nauk vjere – Victora Manuela Fernándeza, odnosno da je veliki broj vjernika, posebno nakon objavljivanja deklaracije Fiducia supplicans i otkrića da je Predstojnik pionir pornoteologije, načinio mentalni otklon od svega što izlazi ispod njegova pera. Na sličan način mnogi vjernici doživljavaju i papu Franju, jer uglavnom ne pronalaze duhovnu hranu u njegovim riječima, a češće bivaju rastuženi, pa i sablaženjeni.

Zato, nakon niza njihovih izjava i dokumenata koji nisu dobro primljeni u vjerničkoj javnosti, može se pretpostaviti da je vrlo malo onih koji su deklaraciju Dignitas infinita pročitali. Vjerojatnije je da su umjesto toga, ako i to, pročitali tek nekoliko kritičkih osvrta, i na temelju njih zaključili da Deklaracija možda ima svojih vrijednosti, ali svakako i nedostataka. Posebno jer se čini kao sjena nekih ranijih snažnih crkvenih dokumenata koji govore o ljudskom dostojanstvu.

U tom smislu, teologija koja se nudi iz ureda Svete Stolice u biti je umiruća teologija, jer nema snagu izazvati ni osrednju razinu zanimanja među vjernicima. Zato reakcija na nju više nije analitička i oštra kritika, kako se to npr. zbilo nakon izjave Fiducia supplicansnego tek ignoriranje i čekanje da potpuno utihne. S nadom da će idući pontifikat ponuditi jasnoću naučavanja, a time vratiti ljepotu teologije i obnoviti dostojanstvo ne samo Svete Stolice, nego i cijele Crkve.

mr. Snježana Majdandžić-Gladić/Vjera i Djela

Continue Reading

Vijesti

Bruno Pavić: Sramotni slučaj Dalibora Matanića

Published

on

Slučaj Dalibora Matanića čija nedjela su izašla u javnost, a prilikom čega je razotkriven kao zlostavljač žena, može se secirati iz različitih aspekata.

Profesija redatelja sa sobom nosi jedan položaj ili bolje rečeno poziciju unutar koje on nije samo neka vrsta nadređenog cijeloj filmskoj ekipi, već je on i autor projekta. Cijela ekipa s kojom radi i cijeli sustav podređeni su njemu, te on kao umjetnik na kraju ubire i najviše od samog projekta – u materijalnom ili nematerijalnom smislu.

U prvom redu tu je prestiž, a treba također napomenuti kako su filmovi vrlo skupi projekti. Ako se netko bavi ovom profesijom na visokoj razini, njegov ego zasigurno dolazi u iskušenje. Ovisno o tome kakav je tko čovjek – karakterno, odgojno ili duhovno, ovisit će i njegova komunikacija s ljudima s kojima radi. Komunikacija može biti takva da se kroz nju ispoljava jednostavnost, poštovanje i zahvalnost za kreativni doprinos člana ekipe njegovom autorskom projektu, a s druge strane u komunikaciji i odnosima se mogu manifestirati – narcisoidnost, agresivnost, potreba za zapovijedanjem, mobingom ili puno gorim stvarima kojima svjedočimo. Tu čak ne treba raditi prevelike razlike između zanimanja redatelja, šefa u nekoj firmi, osobe na odgovornom položaju ili situacije u kojoj netko iz perspektive materijalne moći u bilo kojem drugom kontekstu gura svoje patologije nad slabijima – u ovom slučaju govorimo o ženama.

Pozicija moći u kojoj se gotovo dva desetljeća nalazio Matanić zapravo nadilazi prosječnog hrvatskog redatelja. Za njega se znalo govoriti kako je jedini redatelj koji u Hrvatskoj može živjeti od režije, radio je kontinuirano na visokobudžetnim komercijalnim projektima – filmovima, serijama i namjenskim projektima, a kao takav postao je svojevrsna institucija. Za neke projekte je sam pisao scenarije, neke druge projekte je samo režirao, no Matanić je bio neka vrsta garancije potencijalnog komercijalnog uspjeha projekta uz primjesu umjetničkog štiha. Imao je talent za pretočiti neke popularne “lijeve“ ideje u kreativni proizvod i ovdje velikim dijelom leži razlog njegove omiljenosti i popularnosti ako govorimo o Hrvatskom javnom, društvenom i medijskom prostoru.

Matanić je bio daleko od vrhunskog redatelja, ako ga iz perspektive autorskog rukopisa usporedimo s njegovim kolegama iz Europe i svijeta, no njegovi filmovi su bili prikazivani na jakim međunarodnim festivalima, a na koncu je ovjenčan i nagradom u Cannesu, stoga zbog ovog slučaja njegov rad ne treba omalovažiti u strukovnom smislu, ali treba dodati kako je hrvatska filmska scena zasigurno imala i drugih kvalitetnih redatelja, animatora i dokumentarista koji su također imali što za reći i  koji su mogli javno komentirati našu društvenu zbilju.

Matanićevi projekti također su bili, koliko je to u maloj i siromašnoj Hrvatskoj moguće, svojevrsni izvor prihoda, egzistencije, pa čak i karijerne prilike za mnoge strukovnjake unutar filmske industrije. Otuda vjerojatno dolazi ta njegova “moć“ i uvjerenje, da je on “mogao“  na određen način komunicirati i postavljati se prema ljudima. Ovdje treba naglasiti kako Matanićevi suradnici ne svjedoče o njegovoj lošoj ili agresivnoj komunikaciji na filmskom setu, upravo suprotno, tako da se ovdje cijelo vrijeme zapravo radilo o “prikrivenoj“ komunikaciji sa ženama, ne samo s njegovim profesionalnim suradnicama, nego kako u zadnje vrijeme slušamo i šire.

Izuzev njegovih pratitelja na društvenim mrežama koji su mu dali podršku nakon njegove objave pod naslovom “Kajem se“, može se zaključiti kako je kulturna scena službeno jednoglasna u osudi njegovih čina, a sve više se od strane pojedinaca zahtijevaju i konkretnije sankcije. Treba svakako istaknuti reakciju HAVC-a i Društva hrvatskih filmskih redatelja za koje se očekuje da će ga isključiti iz članstva. Mnogo je kritika na Matanićev izraz kajanja zbog tog što je to objavio tek nakon saznanja da sve ide u javnost. Možemo reći da su te kritike opravdane, jer ako ćemo gledati u najradikalnijem smislu – iskreni izraz kajanja vjerojatno bi bilo samoinicijativno priznanje i traženje oprosta od žrtava.

S obzirom na to da su hrvatska kulturna i medijska mainstream scena dominantno lijevog svjetonazora, tim veći su bili šok i nevjerica nakon saznanja kako je Matanić, koji je baš nedavno u Gloriji proglašen za borca protiv nasilja nad ženama, razotkriven kao onaj koji to isto nasilje čini već jako dugo vremena. Ispada da je uzoran obiteljski čovjek, uspješni redatelj i borac protiv svih mogućih nepravdi i hrvatskog šovinizma cijelo vrijeme vodio dvostruki život, iako je mnogo ljudi, a navodno i medija znalo za njegova ponašanja. Iz Matanićevog “Kajanja“ i nekih medijskih objava, moglo bi se zaključiti da su za njegovo ponašanje krivi droga i alkohol, no nitko ne preispituje neke druge možebitne patologije koje se nalaze unutar Dalibora – otkuda one dolaze i kako izliječiti njih. To je kao da kažemo da alkoholizam uzrokuje, npr. pedofilske sklonosti i ponašanja.

Kada već spominjemo medije i reakcije, jasno je da bi neka osoba iz kulture deklarirana kao “desničar“ prošla s puno oštrijim osudama i reakcijama, javili bi se i političari (kao što se u tren oka javila Vesna Pusić nakon svastike na Poljudu), radile bi se press konferencije, oglasio bi se vjerojatno i premijer, priča bi se proširila i do desnih političkih stranaka (kao u slučaju pucnjave na Markovom trgu), molitelja krunice i hrvatskog šovinizma. Određeni pojedinci i skupine konačno bi pronašli metu za realiziranje svojih programa. Javila bi se vjerojatno i udruga (ili što je već) GREVIO sa zaključkom da se u Hrvatskoj ne provodi Istanbulska konvencija jer se pred očima ljudi godinama događa zlostavljanje žena. Znakovito je da pojedinci, organizacije i osobe koje se inače javljaju za upravo ovakve stvari, sada o slučaju Matanića šute ili se javljaju s neobičnim zakašnjenjem. Vjerojatno zbog toga što ga duboko respektiraju i još uvijek ne mogu doći k sebi. Za ove fenomene reagiranja, nereagiranja ili mlakog reagiranja ne treba tražiti racionalna objašnjenja, jer su pristranost i korumpirano stanje duha svojstveni čovjeku bez obzira na njegov svjetonazor.

Kada govorimo o kolegama redateljima, najglasnije je do sada istupio Arsen Ostojić koji je izjavio kako je Matanić kao umjetnički savjetnik u HAVC-u dodjeljivao sredstva za hrvatske filmove, a cijelo to vrijeme bio je narkoman i alkoholičar. Ako je tada netko iz HAVC-a i znao za Matanićeve poroke, to je isključivo krivnja tog pojedinca, no to je danas nemoguće dokazati. Kulturni sustavi za financiranje umjetničkih projekata u Hrvatskoj inače funkcioniraju na dva načina: ili o njima odlučuju izravno političari/birokrati ili u vijećima sjede ljudi iz struke. U HAVC-u je uhodan sustav u kojem se u umjetničkim savjetima i vijećima koje odobravaju sredstva za filmove nalaze aktivni redatelji i u tom smislu nije neobično što je Matanić nekada bio u poziciji odlučivanja, kao jedan od najistaknutijih hrvatskih redatelja. To ima svoje određene prednosti, ako se razmišlja na način da na pozicijama odlučivanja moraju biti ljudi iz struke. Naravno da u tim okolnostima uvijek ima i nezadovoljnih – redatelja koji smatraju da su nepravedno uskraćeni za sredstva, pa usmjeravaju oštricu prema kolegi koji sjedi u vijeću itd. Što se općenito tiče financiranja kulturnih projekata bilo koje vrste iz državnog proračuna, osobno zauzimam stav kako je bolje imati sustav u kojem se ne dovodimo u situaciju u kojoj kolega kolegi odobrava ili ne odobrava projekt, jer tu uvijek ima prostora za pristranost, pogodovanja, i stvaranje nepotrebnog – rekao bih nezdravog rivaliteta među samim umjetnicima. Zato i imamo situaciju u kojoj se  kontekstu ovog skandala Matanića između ostalog proziva i zbog toga što je prije nekoliko godina kao član vijeća HAVC-a odlučio o dodjeli sredstava za film produkcijskoj kući s kojom je surađivao. Hrvatska je mala zemlja i filmom se ne bavi puno ljudi, stoga je određene suradnje ponekad nemoguće izbjeći, ali upravo u ovakvim situacijama kao što je ovaj skandal takve stvari dobro dođu (na naplatu) kao dodatna “prljavština“ koju je lako izvući, ali o kojoj se prije također nije javno govorilo.

Dakle, najzdravija klima bila bi ona u kojoj bi u vijećima za dodjelu državnih sredstava za umjetničke projekte bilo koje vrste sjedilo što manje aktivnih umjetnika, eventualno jedan stariji umjetnik u sklopu tročlanog žirija/vijeća.  

Na kraju bih se dotaknuo i pitanja – zašto su Matanićeve žrtve šutjele? Iz nedavne objave jedne scenaristice kojoj je Matanić otkazao suradnju jer nije pristala na njegovu seksualnu “igru“, može se zaključiti da takve stvari znaju biti slične mobingu, tj. jako teško dokazive, a ponekad i za samu žrtvu naizgled dvojbene. Ako je osoba previše moćna u odnosu na žrtvu, tada ona ima više aduta, suradnika, “prijatelja“ i podržavatelja. Ne treba isključiti i element manipulativnosti. Ta osoba zapravo postaje “sustav“ i radi to što radi s uvjerenjem da joj nitko ništa ne može. Nerijetko ima i moć ucjenjivanja – emotivnog ili materijalnog. Zbog mnogostrukih faktora i okolnosti, žrtve ovakvih i srodnih situacija nikada ne treba osuđivati zbog šutnje, nego im čestitati na hrabrosti, jer su ipak našle način i trenutak da progovore.     

Koje su pak opcije za samog Dalibora Matanića u budućnosti? Naravno, riješiti i izliječiti što god je potrebno, tražiti iskreno oproštenje od svake žrtve i eventualno izdržati određenu kaznu ako situacija ode u tom smjeru. Što se tiče umjetnosti, njemu su otkazane sve poslovne suradnje, no ako je istinski umjetnik uvijek će naći načina i alata da stvara. Ne želeći omalovažiti ničiju patnju, želim kazati – za Matanića također može postajati put ka oprostu, preobraženju i novom životu.

Bruno Pavić/Croativ.net

Continue Reading

Vijesti

Iran lansirao više od stotinu dronova prema Izraelu

Published

on

Iran je pokrenuo napad bespilotnim letjelicama sa svog teritorija prema Izraelu, rekao je u subotu navečer glasnogovornik izraelskih obrambenih snaga Daniel Hagari. Izrael sada procjenjuje da je Iran lansirao više od 100 dronova. U tijeku je sastanak izraelskog ratnog kabineta.

Iranska revolucionarna garda objavila je u subotu navečer da je lansirala desetke dronova i projektila prema ciljevima u Izraelu, prenose iranski državni mediji.

Iza napada stoji Iranska revolucionarna garda, elitna postrojba iranske vojske.

Iran je obećao odmazdu za izraelski napad na njegov konzulat u Damasku 1. travnja u kojem je ubijeno sedam časnika revolucionarne garde, uključujući dva viša zapovjednika. Izrael nije ni potvrdio ni negirao odgovornost za napad.

Američki predsjednik Joe Biden, koji je u petak upozorio Iran da ne napada Izrael nakon što je rekao da se takav scenarij čini neizbježnim, obećao je da će stati uz Izrael protiv Irana, priopćila je Bijela kuća.

Izrael i susjedni Jordan, koji se nalazi između Iraka i Izraela, zatvorili su svoj zračni prostor u subotu navečer. Jordan je uz to proglasio izvanredno stanje i priopćio da će oboriti svaku letjelicu u svom zračnom prostoru.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved