Connect with us

Vijesti

KAKO JE MOLIO TOLKIEN? Latinski, Drugi vatikanski sabor i Novus ordo misa

Published

on

U jednom pismu, neposredno nakon Drugog vatikanskog sabora, Tolkien piše: „’Trendovi’ u Crkvi su problematični, osobito za one koji su navikli u liturgiji pronaći utjehu i mir (pax) u razdoblju vremenitih nevolja, a ne samo još jedno poprište svađa i promjena“. Budući da je rođen usred vladavine kraljice Viktorije, i zemaljski i duhovni osjećaj sigurnosti koji je nekoć uživao „postupno su mu bili oduzeti“. I tih godina je „Crkva koju ju nekoć smatrao utočištem, postala zamka. Nema se kamo drugdje otići!” Što učiniti, pita se Tolkien?

„Mislim da nema druge nego moliti se za Crkvu, Kristovu zaručnicu, i za nas same; a u međuvremenu vježbati vrlinu lojalnosti, koja doista postaje vrlina u trenutku kada je netko pod pritiskom da napusti Crkvu“.

Tolkien potvrđuje u pismu da postoje mnogi „različiti elementi u sadašnjoj situaciji“ koji su „zbunjujući, iako zapravo različiti „poput (modernističke) mladeži koja je djelomično nadahnuta dobrim motivima kao što su „protivljenje regimentaciji i depresiji“ i „nisu nužno povezani s drogom ili kultovima lijenosti i prljavštine”. Pišući ovo ’67. ili ’68., teško je ne uključiti u ovaj opis i posljedice Drugoga vatikanskog koncila.

Tolkien je vidio reformu Pija X. kojom je dopuštena redovita pričesti djeci kao „najveću reformu našeg vremena“, smatrajući da „nadmašuje sve, koliko god bilo potrebno, što će Koncil postići“. Tolkien je bio duboko odan Presvetom Sakramentu. „Od početka sam se zaljubio u Presveti Sakrament i Božjom milošću nikad se više nisam odvojio.“, piše Tolkien u jednom pismu. Za Tolkiena je najupečatljivija stvar u vezi s Katoličkom Crkvom bila ta što je ona jedina koja je „ikad branila Presveti Sakrament, davala mu najveću čast i stavljala ga (kao što je Krist jasno namjeravao) na prvo mjesto“. Pokazivanje nepoštovanja prema Euharistiji i teologiji žrtve koje je uslijedilo nakon uvođenja Novus Ordo mise mora da ga je duboko uznemirilo.

Filolog Tolkien je ministrirao na latinskoj misi i u svojoj odrasloj dobi: „O. Gervase Mathew drži misu u dominikanskoj crkvi u četvrti Blackfriars, u Londonu, u subotu u osam sati ujutro, a ja ću ministrirati“, napisao je 1945., a 1963. godine u vezi mise zadušnice za C.S. Lewisa napisao je: „Jutros smo bio na sv. misi i ministrirao sam”. U pismu koje piše Christopheru kaže da redovito moli molitve kao što su Gloria Patri, Laudate Dominum i Sub tuum na latinskom. „Također je dobra i divljenja vrijedna stvar znati napamet misni kanon, jer to možeš reći u svom srcu ako te ikad teška okolnost spriječi da slušaš misu”. Nepoštivanje latinskog liturgijskog nasljeđa nedvojbeno je bilo teško za nekoga tko je bio tako intimno upoznat s ljepotom katoličkog obreda.

Simon Tolkien prisjetio se  u jednom intervju 2003. koliko je njegov djed bio privržen latinskoj liturgiji:

„Živo se sjećam da sam išao s njim u crkvu u Bournemouthu. Bio je pobožni rimokatolik i išli smo skupa ubrzo nakon što je Crkva promijenila liturgiju s latinskog na engleski jezik. Moj djed se očito nije složio s tim i sve je odgovore vrlo glasno izgovarao na latinskom dok je ostatak zajednice odgovarao na engleskom. Smatrao sam tada da je cijelo iskustvo bilo prilično mučno, ali moj djed toga nije bio svjestan. Jednostavno je morao učiniti ono za što je vjerovao da je ispravno“.

Tolkien je također vidio destruktivne tendencije stavljanja tradicionalne liturgije u antikvarijat. Jedno dugačko pismo također sadrži komentare o onome što je Tolkien (i mnogi drugi) vidio kao protestantizaciju Katoličke Crkve:

„’Protestantsko’ traženje ‘jednostavnosti’ i direktnosti – koje je, naravno, iako sadrži neke dobre ili barem razumljive motive, pogrešno i doista uzaludno. Budući da je ‘primitivno kršćanstvo’ sada i usprkos svim ‘istraživanjima’ zauvijek ostaje uglavnom nepoznato; jer ‘primitivnost’ nije jamstvo vrijednosti, te jest i bila je velikim dijelom odraz neznanja“.

S obzirom na razvoj doktrine, Tolkien se osvrće na analogiju stabla koju koristi G.K. Chesterton i drugi književnici da bi opisali kako su rast i kontinuitet kompatibilni. Prema Tolkienu „naš Gospodin nije namijenio Crkvi da bude statična ili da ostane u vječnom djetinjstvu; nego da bude živi organizam (uspoređen s biljkom), koji se razvija i mijenja u vanjštini interakcijom svog naslijeđenog božanskog života i povijesti“. Tolkien priznaje da na neki način „nema sličnosti između ‘zrna gorušice’ i stabla“. Ipak, „za one koji žive u danima razgranatog rasta, ono predstavlja produkt rasta, jer je povijest bića dio njegovog života, a povijest božanskog bića je sveta“. Drugim riječima, jednom kad Crkva dosegne stadij „stabla“, ne može se pozivati na fazu sjemena kao ispriku za promjene koje su zapravo u diskontinuitetu s njezinim rastom: „Mudri možda znaju da je počelo sa sjemenom, ali je uzaludno je pokušavati ga iskopati, jer više ne postoji, a vrlina i moći koje je imao sada borave u deblu stabla“. Čuvari baštine moraju biti još oprezniji u vršenju svoje zadaće:

„U uzgoju stabla, čuvari vlasti moraju se brinuti o njemu, u skladu s mudrošću koju posjeduju, podrezivati ga, uklanjati usahle grane, osloboditi ga parazita, i tako dalje. (Sa strepnjom, znajući koliko je malo njihovo znanje o rastu!) Ali oni će sigurno učiniti štetu, napose ako su opsjednuti željom da se vrate u sjeme ili čak u prvu mladost biljke kada je bila (kako oni zamišljaju ) lijepa i nepogođena zlima. Drugi motiv (sada toliko pobrkan s primitivističkim, čak i u glavama bilo kojeg od reformatora) aggiornamento (lat. posadašnjivanje, ažuriranje) predstavlja ozbiljnu opasnost, kao što je bilo očito kroz povijest. Ekumenizam čini dio te zbrke“.

To ne znači da Tolkien nije imao srca za braću kršćane. Naprotiv, on je pozdravio napore da se iscijele povrede jedinstva, ali je otkrio da je napredak koji je Crkva činila prema modernom svijetu i drugim denominacijama često bio neučinkovit:

„Suosjećam s onim razvojima koji su strogo ‘ekumenski’, koji se tiču drugih skupina ili crkava koje sebe nazivaju (a često i jesu) ‘kršćanskima’. Beskrajno smo se molili za kršćansko ponovno ujedinjenje, ali teško je vidjeti, ako se bolje razmisli, kako bi se to uopće moglo dogoditi. Povećanje ‘milosrđa’ je ogroman dobitak. Kao kršćani, oni vjerni Kristovom namjesniku moramo ostaviti po strani ljutnju koju kao obični ljudi osjećamo zbog ‘drskosti’ naših novih prijatelja (posebno Anglikanske crkve). Oni nas često tapšu po ramenu, ali nisu napustili svoju aroganciju, oholost i separatizam. Moram reći da još nisam sreo ‘protestanta’ u ovoj zemlji koji bi pokazao ili izrazio bilo kakvu spoznaju i želju za upoznavanje naših stavova: prijašnjih ili modernih, niti ih zanima zašto je došlo do mučenja katolika, protukatoličkih knjiga i svega ostaloga. Je li ikada spomenuto da rimokatolici još uvijek pate od progona koji nije primjenjiv ni na Židove? Kao čovjeku čije je djetinjstvo bilo zamračeno progonom, teško mi je to. Ali milosrđe mora pokriti mnoštvo grijeha!“.

Još jedan rijedak i važan odlomak može se pronaći u kasnije objavljenim rukopisima vezanim uz Tolkienovu knjigu Silmarillion. Ovaj se odlomak nalazi u knjizi memoara, a vezan je uz blisku suradnju Clydea Kilbyja s Tolkienom u ljeto 1966. godine. „Knjiga nudi nevjerojatan uvid u Tolkiena čovjeka i Tolkiena tvorca mitova”, napisao je Bradley Birzer 2015., ističući da „otkriva mnogo o Tolkienovoj osobnosti”. Velik dio Kilbyjeve knjige ostao je neobjavljen. Birzer je, međutim, podijelio ovaj odlomak s Kilbyjevih neobjavljenih stranica:

„Najgora mrlja bila je ono što je on uporno smatrao duhovnim propadanjem svoga vremena, a posebno Rimokatoličke Crkve, čiji je bio pobožni član. Crkva, rekao je, ‘Crkva koju ju nekoć smatrao utočištem, sada je postala zamka’. Bio je užasnut što čak i na sv. misi mogu prisustvovati ‘prljava mladež, žene u hlačama i često zapuštene i nepokrivene kose’ i, što je bilo još gore, užasna patnja koju su zadali ‘glupi, umorni, pa čak i loši svećenici’. Anegdota koju sam čuo uključivala je njegovo prisustvovanje misi nedugo nakon Drugog vatikanskog sabora. Kao stručnjak za latinski nije odobravao ukidanje latinskog u korist engleskog jezika. Ali kad je sljedeći put došao na euharistijsku službu i sjeo na sredinu klupe, počeo je primjećivati druge promjene osim jezika, a to je da se smanjilo klečanje. Njegovo razočaranje je bilo takvo da je ustao i nezgrapno se probio do prolaza i tamo se triput vrlo nisko naklonio, a zatim izašao iz crkve“.

Izvor | pripremio: Quo Vadis Ecclesia

Vijesti

Projekt reforme EU predstavljen u Washingtonu prouzročila histeriju u EU medijima koje financira USAID

Published

on

Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.

Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:

“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”

Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”

Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.

Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.

Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.

Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije

Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.

I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.

Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:

“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.

Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”

Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”

Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:

“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”

Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.

Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.

Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.

Zašto Veliki reset?

Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.

Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.

Schuman je jednom napisao:

“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”

Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.

izvor: The Remnant Newspaper

Continue Reading

Vijesti

“Dijete moje… doći će dan u kojem će kršćani napustiti Sveto Evanđelje, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke…”

Published

on

“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.

Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.

“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”

Brat opet upita abu Pamba:

“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?

I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”

A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”

“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.

A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”

Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”

(iz zapisa pustinjskih otaca)

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Continue Reading

Vijesti

CRKVA SVETOG DUHA Na današnju Blagovijest svečani početak trajnog euharistijskog klanjanja u Šibeniku

Published

on

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla

U Hrvatskoj se otvara 15. kapela Trajnog euharistijskog klanjanja, u Šibeniku u crkvi Svetog Duha.

Na Blagovijest, 25. ožujka, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, predslaviti će svečanu svetu misu u 19 sati u katedrali sv. Jakova apostola. Nakon mise slijedi procesija do crkve Svetog Duha u staroj jezgri Šibenika, gdje će o. biskup izložiti Presveti Oltarski Sakrament na trajnu adoraciju.

500 klanjatelja

Nada Burum, promotorica trajnog euharistijskog klanjanja objavila je da se više od 500 klanjatelja prijavilo na listu. Oni će se okupljati po uređenom rasporedu pred Presvetim Sakramentom, stavljajući Božje planove ispred svog vremena, svojih prava i svog prostora.

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla. Za Book.hr priredila I. Adamić

izvor: Book.hr | Croativ.net

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved