Connect with us

Vijesti

Kako su antifašisti provodili antifašizam a i danas bi…

Published

on

Krvavim raspadom Jugoslavije,  komunisti su se veoma lukavo prestrojili, vojnički rečeno i evo njih preobučene u antifašiste. Iskoristili su istinsku borbu protiv talijanskog fašizma, istarskih narodnjaka, seljaka, rudara i radnika da bio sebe prikazali kao borce protiv fašizma! Kojeg fašizma? Onog koji su oni provodili?

Komunisti su svoju antifašističku borbu žestoko usmjerili protiv Katoličke crkve i svećenstva, koja je po njima bila najveći neprijatelj njihovoj komunističkoj ideologiji! Jer kako mogu postojati dva Boga, pravi istinski Bog i njihovo  božanstvo- Partija?

Valjda je njihovo božanstvo-partija starije i jedino moguće poimanje života na svijetu, pa  nitko ne smije imati drugog Boga i drugog vjerovanja osim njihovog božanstva- Partije.

I tako su vojnici božanstva-Partije nazvavši se partizanima, krenuli u beskompromisnu borbu za čistoću svoje revolucije upotrijebljavajući sve moguće metode, bez razlike, jer za Partiju i rođenu majku možeš bez milosti ubiti, kada Partija to od tebe zatraži. A ubijali su bez milosti, bez grižnje savjesti, bez ikakvog moralnog i etičkog ograničenja.

I najgore je to što su mislili, a i dan danas njihovi nasljednici misle da su na to imali potpuno pravo, da nisu zgriješili prema čovjeku i čovječanstvu.

Zato ih je  sa zakašnjenjem od 74 godine na to podsjetio EU Parlament proglasivši ih zločincima, što njihovo sljednici ne žele nikako prihvatiti.

Pa evo samo jedan od pola milijuna primjera, koliko su pobili ljudi u Hrvatskoj,  kao podsjećanje zbog čega ih je EU parlament proglasio zločincima, kada sami ni nakon 74 godine od završetka 2,svj.rata to ne uviđaju u ne shvaćaju;

Prije čak 75 godina, u listopadu 1944. godine partizani ti vojnici božanstva Partije ” herojski ” su  vodili boj protiv nenaoružanih civila i svećenika.

Uhitili su don Ivu Jelinovića župnika iz Gruda u Konavlima i  sa još sedmero župljana odveli na  Korčulu i okrutno ubili  u studenom 1944. godine,  na cesti od grada Korčule prema Račišću.

Svjedočanstvo o smrti svećenika i mučenika don Iva Jelinovića iznio je dubrovački muzikolog i svećenik, maestro dr. Miho Demović: „Prema samom priznanju jednog partizanskog oficira koji je bio sudionik mučenja, a koji je sve priznao pod stare dane i bolesti, don Ivo Jelinović je bio šiban od strane komunista sve do smrti. Skinuli su ga do gola i šibali na smjene dok nije izdahnuo. Umro je u strašnim mukama i umirao je dugo. Ujutro su ga počeli šibati i onda bi se smjenjivali nekoliko njih koji su ga tukli, dok nije pred večer umro sav u krvi, ranama i izmrcvaren.“

Don Ivo Jelinović rođen je 6. travnja 1919. godine na Grudi od oca Ante i majke Jele. Za svećenika je zaređen 1943. godine. Bio je župnik u rodnoj župi nepune dvije godine.

Nakon što su partizanske postrojbe umarširale u pitome Konavle nastavile su svoja zlodjela i teror na nevinim civilima Hrvatima ovog prekrasnog hrvatskog juga. Taj prekrasni hrvatski jug poznat je  po plemenitim i miroljubivim seljacima koji su se isticali  po svom domoljublju i poštenju. Zbog toga su u Konavlima ubili 286 ljudi koji su morali platiti životom samo zato što su Hrvati. Strašni zločini partizana kulminirali pokoljem na otočiću Daksi gdje je 1944. ubijen cvijet hrvatske inteligencije dubrovačkog kraja.

Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik, partizani su na otoku Daksi likvidirali 53 istaknuta građanina, civila Hrvata, bez ikakvog suđenja. Ekshumacijom i DNK analizom utvrđen je identitet 18 osoba, dok je 35 ostalo nepoznato, a također je utvrđen i pravi broj žrtava jer se do ekshumacije sigurno znalo za 35 žrtava. Dana 19. lipnja 2010. godine žrtve s otočića Dakse napokon su dostojno pokopane. Među mučki ubijenima bio je poznati svećenik Petar Perica (“padre Perica”, zvali su ga Dubrovčani), autor pjesama Zdravo Djevo Kraljice Hrvata i Do nebesa nek’ se ori.

Riječ je o manjem dijelu od danas poimence poznatih 697 žrtava (369 civila i 327 ratnih zarobljenika) s dubrovačkog područja koje su jugokomunisti pobili nakon “oslobođenja” 1944. godine; međutim  kao pojedinačno najveće stratište i grobište Daksa je postala simbol komunističkog terora nad stanovništvom dubrovačkog kraja .

https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_na_otoku_Daksi

Obratite pozornost godine 1944, znači još nije kraj rata, još nije završio rat protiv Hitlerove nacističke okupacije,  još je po njima bila antifašistička borbe za oslobođenje!

Zaključak se sam nameće. Nije to bila antifašistička borba za oslobođenje, to je bila borba za vlast Partije, za vladavinu totalitarnog komunističkog društvenog uređenja, koja je pod plaštom borbe za oslobođenje od Hitlerove okupacije, čistila i eliminirala  sve koji bi joj mogli biti eventualna smetnja kada preuzme vlast.

Slične  zločine , pod istim komunističkim znakovljem, ponovili  su 1991. u Domovinskom ratu postrojbe JNA (uz pomoć srpskih i crnogorskih četnika) kada su spalile Konavle, protjerale i pobile gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo, a grad Dubrovnik stavili pod opsadu.

I ne samo Dubrovnik, isto se ponovilo i u Vukovaru, Škabrnji, Ćelijama, Erdutu, Dalju, Lovasu, Tovarniku. Gospiću, Perinji, Nadinu,  Voćinu,  Joševici itd, itd koje su popalili, razorili i stanovnike pobili.

don-ivo-jelinovic1

Što im je don Ivo Jelinović učinio da su ga tako krvnički bičevali?

Kako su mogli kao čovjek , čovjeka bičevati i iživljavati se,  kao ljudsko biće nad drugim ljudskim bićem?

Što ih je pokretalo na tako ogromnu mržnju prema drugom ljudskom biću da mu prouzroče ljudski  nepojmnljivu patnju?

Očito su ljudska bića samo po vanjskom izgledu, a u mentalnom sklopu su monstrumi, zločinci, koji su dopustili da njima ovlada zločinačka komunistička ideologija, njihovo božanstvo Partija.

Ali i Partiju čine ljudi koji su umislili da su božanstva i koji u ime komunističke ideologije izigravaju Boga i odlučiju o ljudskim sudbinama. A njihovi sljedbenici zaslijepljeni Božanstvom u njegovo ime  čine masovne zločine  i eliminiraju sve koji ne slijede njihovo Božanstvo!

Nema opravdanja, nikakvo opravdanje ne postoji za takve zločinačke umove  pred čovječnosti i čovječanstvom!

Zato i jesu proglašeni najvećim zločinačkim umovima čovječanstva

zločinci -genocid

Antifašisti iz Hrvatske očito se drže one ” Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrećemo”, pa mu se i dalje kljanjaju  kao svom božanstvu i ne priznaju da je bio zločinac i da slijede zločinačku ideologiju!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Vijesti

Glavna europska tužiteljica: “Nije posao javnosti, ni političara ocjenjivati – je li počinjena prevara ili ulogu EPPO-a!”

Published

on

Iako premijer Andrej Plenković uporno ponavlja kako su europski istražitelji prekoračili svoje ovlasti u slučaju aktualne afere oko 3D snimanja koje je nakon potresa obavljao Geodetski fakultet, Europski tužitelji i dalje neumorno kopaju i istražuju slučaj – donosi Dnevno.hr.

Riječ je o 100 posto novcu iz hrvatskog proračuna, kaže Plenković, pravo je pitanje zašto oni to rade. Ovog tjedna zato smo se zaputili u Luksemburg kako bismo na licu mjesta saznali o čemu je riječ.

Zašto se u ovom slučaju govori o sukobu nadležnosti i što glavna europska tužiteljica poručuje hrvatskim vlastima i hrvatskim građanima, odgovorila je Laura Kovesi, nova šefica EPPO-a za.

“Ne komentiram istrage u tijeku, a budući da se tu radi o takvom slučaju, pokušat ću dati općenit komentar. Općenito vrlo dobro procjenjujemo svoju nadležnost, pridržavamo se Uredbe i pravila kada je riječ o nadležnosti EPPO-a. U ovom slučaju želim naglasiti da, ako netko gaji sumnje o tumačenju Uredbe, ovdje u Luksemburgu nalazi se sud Europske unije i svi koji imaju sumnje trebaju se obratiti sudu i pitati kako bismo trebali tumačiti Uredbu”, rekla je.

‘Naše predmete obično provjerava vijeće’

“O nadležnosti EPPO-a ne odlučuju vlada, parlament, političari ni poslovni ljudi, to je nešto što pripada pravosuđu. To je moj komentar, a iza ovoga leži pravo pitanje vezano uz ovaj slučaj: je li počinjena prevara ili ne? A EPPO nastoji istražiti ovaj slučaj i utvrditi je li doista tako. Mislim da bi hrvatski građani željeli znati je li počinjena prevara, je li netko ukrao novac ili nije, to je pravo pitanje”, rekla je Kovesi.

Novinar ju je upitao je li obavila sve provjere, a Kovesi je odgovorila: “Naše predmete obično provjerava stalno vijeće, to je sustav koji čine tri troje tužitelja iz triju država članica EU, koji procjenjuju i prate sve predmete i procjenjuju sve odluke. Ponavljam: ako netko gaji sumnje u našu nadležnost, o tome odluku može donijeti samo sud Europske unije.

O predmetima se sud ne bi trebao donositi u javnosti niti bi se trebalo javno govoriti je li EPPO nadležan, je li počinjena prevara i bi li EPPO trebao vršiti pretrage. To nije posao javnosti ni političara nego pravosuđa, i upravo to činimo. I opet ponavljam: ovdje se ne radi o tome tko je nadležan nego o tome je li počinjena prevara, je li itko pokušao otkriti istinu i, treće, ako je istina ono što je premijer rekao, svi želimo doznati je li prevara počinjena ili nije”.

Godine 1868., kada je sazivao Prvi vatikanski koncil, papa Pio IX. bio je blaženo nesvjestan “djelomičnog zajedništva” koje protestanti navodno uživaju s Katoličkom crkvom:

Sada, tko god bude pažljivo ispitivao i razmišljao o stanju različitih vjerskih društava, podijeljenih među sobom, i odvojenih od Katoličke Crkve, koja od dana našega Gospodina Isusa Krista i njegovih apostola nikada nije prestala vršiti, svojim zakonitim pastirima, i još uvijek nastavlja izvršavati, božansku moć koju mu je povjerio ovaj isti Gospodin; ne može se ne uvjeriti da niti jedna od ovih zajednica sama po sebi, niti sve one zajedno, ne mogu ni na koji način sačinjavati i biti ona Jedna Katolička Crkva koju je Krist naš Gospodin izgradio, i utvrdio, i htio da se nastavi; te da se za njih nikako ne može reći da su ogranci ili dijelovi te Crkve, budući da su vidno odsječeni od katoličkog jedinstva. Jer, budući da su takva društva lišena tog živog autoriteta koji je uspostavio Bog, koji posebno poučava ljude što je od vjere, a što je pravilo morala, te ih usmjerava i vodi u svim onim stvarima koje se odnose na vječno spasenje, tako su oni neprestano različiti u svojim doktrinama, i ova promjena i varijacija neprestano se događa među njima. Svatko mora savršeno razumjeti, te jasno i očito vidjeti, da je takvo stanje stvari izravno protivno naravi Crkve koju je ustanovio naš Gospodin Isus Krist; jer u toj Crkvi istina mora uvijek ostati čvrsta i uvijek nedostupna svakoj promjeni, kao polog dat toj Crkvi da je čuva u svojoj cjelovitosti, za čiju je skrb Crkvi obećana prisutnost i pomoć Duha Svetoga zauvijek.

(Papa Pio IX., Apostolsko pismo Iam Vos Omnes; podcrtavanje dodano.)

Ovdje možemo vidjeti da se učenje Drugog vatikanskog sabora ni na koji način ne može smatrati “razvojem” doktrine jer nijedan autentični razvoj ne može proturječiti prethodnom učenju – može ga samo učiniti jasnijim. Ali ne postaje ništa jasnije nego reći da je Katolička crkva Crkva koju je uspostavio naš Gospodin Isus Krist. Smiješno, ali nekako svi razumiju što znači izraz “jest” u ovom kontekstu, dok većina ljudi ima problema s “opstoji u”. To je vidljivo i iz svakodnevnog života: ako kažeš da je ta žena tvoja svekrva, svi razumiju što govoriš. Ali pokušajte reći svojim prijateljima da vaša svekrva živi u ovoj ženi i vidite misle li oni da ste još nešto pojasnili. Sretno.

Kada analiziramo novu ekleziologiju Drugoga vatikanskog sabora, također je korisno pogledati motiv za promjenu izravnog “jest” u “opstoji u”. Razlog zašto je pravi katolički nauk promijenjen na Drugom vatikanskom saboru može se sažeti u jednu riječ: ekumenizam. Kao Bp. Donald Sanborn je više puta istaknuo da se ne može prakticirati ekumenizam II Vatikanskog sabora dok inzistira na tome da je samo Katolička crkva istinska Crkva Isusa Krista, a da su sve druge “crkve” heretičke sekte koje nemaju pravo postojati. Stoga je učenje moralo biti zamućeno, a savršen način za to bio je pretvarati se da novi substitut u formulaciji na neki način čini učenje Pija XII. “preciznijim”. Naravno da nije učinio tako nešto, a krajnji dokaz za to je da bi sve heretičke “kršćanske” sekte koje prakticiraju ekumenizam s Crkvom Novus Ordo bile apsolutno užasnute kada bi im Vatikan sada odjednom rekao da je Katolička crkva sama je prava Crkva Isus Krist, da je njihove vlastite “crkve” su lažne, i da se moraju obratiti na katoličanstvo ako žele biti spašeni.

Godine 1977., otprilike godinu dana prije nego što je postao “papa” Ivan Pavao II., poljski “kardinal” Karol Wojtyla izričito je izjavio da je učenje Drugog vatikanskog sabora promijenilo samu prirodu Crkve: “Crkva je… uspjela, tijekom Drugog Vatikanskog sabora, u redefiniranju vlastite prirode” (Wojtyla, Znak kontradikcije, str. 17). Da biste vidjeli skeniranu stranicu na kojoj se nalazi ovaj citat u knjizi, KLIKNITE OVDJE. Razmislite o tome što Wojtyla ovdje govori: da je sabor definirao postojanje nove crkve, da crkva od i nakon Drugoga vatikanskog sabora nije ista crkva kao ona prethodna. To je ono što znači redefinirati prirodu crkve, jer priroda čini stvar onakvom kakva jest.

Godine 2004. Blagopokojni Donald Sanborn vodio je žestoku raspravu s teologom Novus Orda dr. Robertom Fastiggijem upravo o ovoj djelomičnoj komunističkoj ekleziologiji II. Video možete besplatno pogledati na sljedećoj poveznici:

Rasprava: Je li učenje Drugog vatikanskog sabora o Crkvi heretično?

Nadamo se da će naš prvi video u seriji Uvod u sedevakantizam biti od pomoći mnogima. Svakako ga podijelite s prijateljima i obitelji, suradnicima i sužupljanima. Pitajte ih za mišljenje o videu — to je uvijek dobar početak razgovora.

Za one koje zanima “više”, preporučujemo sljedeće videe:

>> Silogizam sedevakanizma — Bp. Donald Sanborn
>> Zašto sedevakantizem? — fr. Antun Čekada
>> Jesu li vrata pakla prevladala? — Novus Ordo Watch

Ovaj niz se nastavlja u sljedećem nastavku:

Uvod u sedevakantizam, II. dio: Učenje II. vatikanskog sabora o lažnim religijama kao sredstvima spasenja (Uskoro prijevod na hrvatski)

izvor: NovusOrdoWatch.com

Continue Reading

Vijesti

DIRLJIV ISTUP BANJALUČKOG BISKUPA “Nikad se ne ću umoriti…”

Published

on

Za HKR o dramatičnoj situaciji u Banja Luci, posvjedočio je novi biskup Željko Majić od 29. veljače.

Biti bliz svećeniku, biti bliz svom narodu – to je moj projekt. Ono što je vjernikovo pravo, to je moja dužnost!

Kaže mu jedan svećenik: “Ja na Božić izvirujem i gledam, hoće li mi netko doći na misu.” I kaže – “Došlo troje!” Evo, mene sad jeza hvata… I volio bih da iskustvo ne dožive, nego da čuju…

Novi banjalučki biskup Željko Majić je zaređen u Banjoj Luci. On je naslijedio Franju Komaricu koji je na tom mjestu bio 35 godina. Majić je dužnost preuzeo „pružajući ruku svim vjerskim zajednicama u BiH“.

Poslušajte dirljiv komentar novog banjalučkog biskupa….

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved