Društvo

Karolina o raspadu DP: “Sve se promijenio nakon što sam pokrenula inicijativu rasvjetljavanja afere vjetroelektrane Krš-Pađene…”

Published

3 godine ago

8 siječnja, 2021

Nakon što su saborski zastupnici Karolina Vidović-Krišto i Milan Vrkljan napustili klub Domovinskog pokreta, zastupnica Vidović-Krišto obratila se javnosti s i objasnila svoje viđenje sukoba:

“Dame i gospodo,

Podijelili smo vam dokument „Nacrt programskih načela“, koji je dr. Vrkljan putem e-pošte prošli ponedjeljak poslao Miroslavu Škori.

Sutradan, u utorak, kao što znate, održan je sastanak kluba zastupnika Domovinskog pokreta na kojem je očigledno ovaj dokument prelio čašu vodstvu Domovinskog pokreta te je ta tinjajuća netrpeljivost prema radu dr. Vrkljana i mene prerasla u otvoreno neprijateljstvo, a za nas je prijeđena crta političkog popuštanja, te je došlo do političkog razlaza.

Napisali smo ova načela pokušavajući na taj način spasiti politički smjer zbog kojeg se većina ljudi učlanila u Domovinski pokret, a uostalom i zbog kojeg sam se i ja kandidirala na listi DP-a.
Ovdje govorim o percepciji Domovinskog pokreta kao trećeg puta, sa svrhom korjenitih i stvarnih promjena u hrvatskom društvu.

Kao što znamo, krupne političke promjene su moguće ukoliko te promjene provode oni politički činitelji koji su vjerodostojni. Ne želim sada, a niti ću ikada, o ljudima s kojima sam dijelila dio političkog puta klevetnički govoriti niti iznositi prljavo rublje, kako se to kolokvijalno naziva. Međutim, zbog hrvatskih građana i silnih upita koji su mi upućeni, ovdje iznosim sadržajne uzroke ovog razlaza.

>> Karolina Vidović Krišto o Janafu: Zlatna komunistička mladež na koruptivan način vlada Hrvatskom

Kolegijalni politički odnos vodstva stranke prema meni promijenio se preko noći nakon što sam pokrenula inicijativu rasvjetljavanja afere vjetroelektrane Krš-Pađene. To znači, nekoliko sam mjeseci izložena pokušajima ušutkavanja, cenzuriranja i niskih smicalica. Tako mi nije bilo dopušteno iznijeti činjenice u svezi predsjednika SDP-a Peđe Grbina i njegove uloge u aferi Uljanik, s obrazloženjem da treba graditi dobre odnose s SDP-om.

Nadalje, teme koje sam otvarala u Hrvatskom saboru, a koje su hrvatskoj javnosti poznate, uvijek sam pokušavala pokrenuti u ime kluba, što je grubo bilo odbijano, a na sve te moje inicijative komentari su bili da soliram i da pretjerujem. Općenito, vodstvo Domovinskog pokreta pokazalo je alergičnu odbojnost prema otvaranju zlouporaba vladajućih i korupcionaških afera.

Tako su upozoravali kolegu Vrkljana i mene da ne otvaramo pitanje privatizacije Croatia Osiguranja, nadalje, dva tjedna pripremala sam raspravu o radu pravosuđa u ime kluba, da bi dan prije bila obavještena da ne ću govoriti o toj temi, a ustavna tužba dr. Vrkljana i mene protiv Ovršnog zakona bila je potpuno opstruirana od strane stranačkih zaposlenika, a prema izjavi tih zaposlenika po nalogu vrha stranke.

Osnova mojega političkog djelovanja je stvaranje Hrvatske kao socijalne i pravedne države, to znači države u kojoj svi građani imaju jednake prilike, a samo vladavina prava u jednoj državi može stvoriti okvire za takvo uređenje.

Ogromna većina hrvatskih građana svakodnevno osjeća nepravdu, jer zakoni se na običnim građanima primjenjuju rigorozno, kao što to vidimo na primjeru spomenutog Ovršnog zakona.
Istodobno, zakonsku zaštitu ili zakonska prava građani ne mogu ostvariti te sve ovo što vrijedi za male, obične ljude, ne vrijedi za moćnike u Hrvatskoj. Odgovornost za tu nepravdu i beznađe snose političke i društvene elite, to jest, pravosuđe, mediji i vodeće političke opcije, ili, kako ih kolokvijalno nazivamo, duboka država.

Ta duboka država već 20 godina manipulacijama i obmanama obnaša vlast u Hrvatskoj, a jedna od temeljnih osnova te vladavine je kontrola relevantnih političkih opcija.

Taj pokušaj da se meni i kolegi Vrkljanu zabrane pojedine teme, to jest, da me se uvuče u tu političku kaljužu, je jedna od metoda te duboke države. Zašto je vodstvo Domovinskog pokreta to pokušavalo, ne želim špekulirati, ali za mene nikada kompromis nije dolazio u obzir kada su pitanju političke vrijednosti kao što su vladavina prava i interesi hrvatske države. Tu za mene kompromisa nema.

U tom poretku duboke, vladajuće, udbaške države u Hrvatskoj – dopušteno je ideološko lamentiranje, priče o ustašama i partizanima, dopušteno je čak i vrijeđanje na osobnoj razini, ali otvaranje ključnih zlouporaba sustava, kapilarne korupcije, nefunkcionalnosti institucija hrvatske države, to jest, dovoditi u pitanje sustav današnje hrvatske vlasti, to nije dopušteno.

U Hrvatskoj afere traju jedan dan a za mene afera traje dok nisu sve činjenice rasvijetljene, utvrđeni svi odgovorni akteri, te sankcionirani za protupravnu rabotu.

To je taj europski put na koji hrvatski građani imaju pravo. Međutim, duboka država hrvatske građane drži u toj kaljuži, tako da se više nitko ne sjeća afere Borg, afere Uljanik, Agrokor, sve vidljive i nevidljive afere Milana Bandića, Janaf, itd.

Ali zbog svih tih nerasvijetljenih i neprocesuiranih afera, naši policajci, učitelji, kulturnjaci, vatrogasci, medicinsko osoblje, znanstvenici, imaju mizerne plače i destimulativne uvjete rada.

Programska smo načela predložili, jer kao što znamo, u Hrvatskoj je lažno predstavljanje temeljna djelatnost hrvatskih političara, kako onih koji glumataju ljevičare, tako onih koji glumataju desničare.

Sjetimo se kako je Ivo Sanader grmio protiv korupcije, a mediji su ga slavili kao velikog borca za modernu i europsku Hrvatsku. Kasnije smo saznali da je taj isti Sanader izrazito korumpirana osoba, ali i da su, nažalost, ti mediji skupa s njime bili u korupcionaškoj kaljuži.

SDP konstantno priča o pravima radnika i zaštiti sirotinje, a glavni je krivac za taj protucivilizacijski, lopovski Ovršni zakon. Kao i za Zakon o pred-stečajnim nagodbama kojim je pljačkao sirotinju, a dodatno bogatio najbogatije.

Plenković priča o europskim vrijednostima, a dokazanu korupciju Krš-Pađene štiti, zajednički s Pupovcem ne dopušta kažnjavanje srpskih ratnih zločinaca i silovatelja naših majki i sestara.

Programskim načelima htjeli smo osigurati djelovanje politike kao rada za opće dobro, te osujetiti svaki pokušaj zlouporabe politike za privatne ili grupne interese.

Kroz svoj rad u Hrvatskom saboru otvarala sam sve teme za koje smatram da tište hrvatsko društvo. Kao što je vidljivo u programskim načelima, ali i kroz moj dosadašnji rad, postoje dvije političke opcije koje su nositelji ove društvene nepravde u Hrvatskoj, a to su Plenkovićev HDZ i SDP.

Klevetničke žaoke protiv dr. Vrkljana su jadne, i, naravno, lažne. Dr. Vrkljan je istinski hrvatski domoljub, dragovoljac Domovinskog rata, osnivač i načelnik saniteta ličkog bojišta. Milan je stvarni idealist, i on je jedan od rijetkih kandidata koji je u kampanji govorio – „ne mene zaokruživati, nego predsjednika moje stranke!“ I sad predsjednik te stranke, čiji je Milan bio jedan od osnivača, pokušava prikazati Milana kao nekakvog političkog taktičara. Milan Vrkljan svoj životopis ne mora uljepšavati, a jedan od glavnih mojih zadataka je – što više ljudi čvrstog karaktera kao što je Milan Vrkljan, animirati u hrvatsku politiku.

Jer, Hrvatsku ćemo moći promijeniti kad politikom počnu prevladavati misleći ljudi, naspram onih podobnih poslušnika, koji vladaju hrvatskom politikom.

Ono što će vodstvo Domovinskog pokreta morati odgovoriti svome članstvu je, imaju li oni političke ciljeve ili kao politička platforma služe poslovnom lobiju?

Za nas Domovinski pokret nije tema političkog djelovanja, jer Domovinski pokret je novoosnovana politička stranka koja se nije ogriješila o Hrvatsku, uostalom, potpora koju dobivamo od članstva Domovinskog pokreta dokazuje da su članovi DP-a hrvatski idealisti koji žele boljitak Hrvatske.

Ova programska načela bit će temelj za političku platformu našeg budućeg političkog djelovanja, a čiji je glavni cilj stvaranje preduvjeta za demontažu vladajućih elita u Hrvatskoj, koje ne dopuštaju da državne institucije profesionalno služe građanima, jer te elite su svjesne, da kod uspostave vladavine prava njih više ne će biti.

Svjesna sam da ćemo sada kolega Vrkljan i ja biti izloženi napadima, konstrukcijama, klevetama, lažima i svim oblicima sprječavanja, i to od main-stream-medija. Tu, naravno ne mislim na vas novinare, već na vlasnike i urednike tih medija, na tzv. političke analitičare i ostale plaćenike, ali isto tako sam svjesna da imam i da ću imati potporu one većinske Hrvatske koja je obespravljena. Ja ne ću pričati jedno a raditi drugo. Borit ću se za povjerenje hrvatskih građana, i kad ga i ako dobijem, ono što govorim, to ću i provesti u djelo.”

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić