Connect with us

Društvo

KULTURA SJEĆANJA: Referendum o hrvatskoj samostalnosti, 19. svibnja 1991. 

Published

on

Slika 1. Plakat za referendum o neovisnosti (Wikipedia)

Proglas hrvatskom narodu u povodu referenduma o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske

Hrvatskom narodu!

Svim građanima Republike Hrvatske!

U okolnostima završnih razgovora o rješenju krajnje zaoštrene državnopolitičke krize jugoslavenske zajednice vrhovništvo Hrvatske donijelo je Odluku o provedbi referenduma 19. svibnja ove (1991.) godine.

Opći referendum treba nam dati vaš odgovor na glavno sporno pitanje između republika dosadašnje SFRJ.

Drugi put u godini dana hrvatski narod, i svi građani Hrvatske, imaju mogućnost da na najdemokratskiji način slobodno izraze svoju volju o budućnosti svoje domovine.

Kao državljani i slobodni ljudi, pozivate se da se izjasnite kojim će putem naša Republika Hrvatska, koju smo svojim Ustavom odredili kao samostalnu i suverenu državu – dalje u budućnost.

Referendum nam daje mogućnost – a naša nas nacionalna i građanska svijest obvezuje – da odlučno očitujemo svoju volju jesmo li za to:

  • da Republika Hrvatska kao suverena država može stupiti u Savez suverenih država s drugim republikama,
  • ili pak da ostane u sastavu Jugoslavije, koja bi bila federativna jedinica država.

Opredjeljenje za to da suverena i samostalna Hrvatska može stupiti u Savez s drugim suverenim državama znači zahtjev za oživotvorenje onih temeljnih odredbi Ustava Republike Hrvatske koje predviđaju da Hrvatska ima i svoj međunarodni subjektivitet i svoje oružane snage.

A opredjeljenje za Jugoslaviju kao saveznu federativnu državu značilo bi suglasnost da toj jedinstvenoj jugoslavenskoj državi pripada i međunarodni subjektivitet i da ona ima jedinstvene oružane snage.

Ovo je, dakle, povijesni, sudbonosni trenutak iskazivanja vaše demokratske volje. Na temelju rezultata referenduma vrhovništvo Republike dobit će – nakon prvih slobodnih izbora – novu legitimaciju i novi nalog za postupanje i odlučivanje u sadašnjim i budućim pregovorima o rješenju neizdržive jugoslavenske državne, političke i gospodarske krize. Rezultat referenduma imat će snagu ovlasti, ali i obveza, za donošenje konačne odluke u okviru vrhovnih tijela Republike Hrvatske.

Hrvatska je nedvojbeno već na prošlogodišnjim prvim višestranačkim izborima kazala što želi i kamo želi ići. Upravo na temelju tako iskazane volje Hrvatski je Sabor u prosincu prošle (1990.) godine donio Ustav Republike kojim su položeni temelji novoj demokratskoj i suverenoj Hrvatskoj. Vodeći državnu politiku slijedom ustavnih naloga i zadaća, da se i u stvarnosti oživotvori puna suverenost i samostalnost Hrvatske, vrhovništvo Republike izradilo je nacrt za pretvaranje dosadašnje SFRJ u savez suverenih i samostalnih država-republika. Prijedlog za takav savez temelji se na prosudbi da tako možemo demokratskim putem ostvariti cilj suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, u skladu sa sadašnjim općim prilikama i odnosima u Jugoslaviji, a i s imperativima i okolnostima međunarodnog poretka u Europi, pa i svjetskim čimbenicima.

Istodobno smo odlučno navijestili, da bi u slučaju da je nemoguć sporazum o takvome savezu suverenih i samostalnih država jedina razumna alternativa mogao biti samo razlaz sa sadašnjom jugoslavenskom državom.

I jedno i drugo rješenje ponudili smo kao politički odgovoran, demokratski i razuman način rješenja duboke krize koja je zahvatila jugoslavensko društvo i državu. Vrhovništvo Republike Hrvatske nije prihvatilo prijedlog da se izlaz iz krize traži u okviru postojećeg, ili nekog novog “demokratsko” federativnog uređenja Jugoslavije, jer imamo dovoljno iskustva i spoznaja da su bilo kakvi prijedlozi o održanju jedinstvene jugoslavenske države – za Hrvatsku neprihvatljivi.

Dugi i zamorni pregovori između vrhovništva jugoslavenskih republika i saveznih tijela do sada nisu, nažalost, urodili zadovoljavajućim rezultatima. Vrhovništvo Republike Hrvatske, i ja osobno, ulagali smo najveće napore da se stvore sigurni, jasni i određeni temelji za uređenje novih odnosa u okviru mogućeg za nas prihvatljiva saveza suverenih država, po uzoru na Europsku zajednicu. U tome smo polazili od spoznaje da samo slobodni i suvereni narodi mogu trajno živjeti u miru i prijateljstvu, ili barem dobrosusjedstvu. Samo narodi koji su svoji na svome mogu slobodno, bez ikakve vanjske ili unutarnje prisile, graditi svoje uzajamne državne, gospodarske i sve druge odnose i spone.

U mogući savez suverenih država Republika Hrvatska bila bi spremna stupiti pod pretpostavkom da ga i drugi prihvaćaju kao oblik demokratskog suživota samostalnih republika pod istim uvjetima koji važe za sve.

U skladu s općim dogovorom između jugoslavenskih republika u referendumu je pružena i druga mogućnost: da se po svom uvjerenju izjasnite jeste li za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao federativnoj ili jedinstvenoj saveznoj državi, što je izvorni prijedlog Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore.

Obraćajući se svim građanima Republike Hrvatske, posebno bih želio ovom prigodom pozvati Srbe u Hrvatskoj, kao i pripadnike svih drugih nacionalnosti – Muslimane, Talijane, Mađare, Čehe, Slovake, Židove, Albance i druge – da se na referendumu izjasne za suverenu Republiku Hrvatsku, i da budu uvjereni da će im ona osigurati i jamčiti svestran kulturni razvitak, sva građanska prava i punu sigurnost i gospodarsko blagostanje, u zajednici s hrvatskim narodom i sa svim državljanima Republike!

Prema tome, konačna odluka o državno-pravnom položaju samostalne i suverene Republike Hrvatske mora biti izraz volje većine njezinih građana.

Vaša volja bit će poštovana. Ona obvezuje vrhovnu hrvatsku državnu vlast da je bezuvjetno ostvari. Radi toga vaš izbor mora biti slobodan i odgovoran, a odluka će biti dokaz naše odlučnosti da budemo gospodari vlastite sudbine o kojoj neće odlučivati ničija sila i nikakvi drugi interesi do interesi hrvatskog naroda i svih građana naše Republike. Takav demokratski postupak, i odluku koja iz njega proizlazi, prihvatit će naravno i sav slobodni svijet. Uvjereni smo da će nam kao i do sada sva europska i svjetska demokratska javnost pružiti potporu u našim nastojanjima da osiguramo svoju slobodu i suverenost Republike Hrvatske, jer i svjetsku će javnost rezultat našeg referenduma na to obvezivati.

Stoga vas pozivam, dragi Hrvati i Hrvatice i svi poštovani građani Republike Hrvatske, da iziđete svi do jednoga na referendum radi učvršćenja tek izvojevane slobode i demokracije, i oživotvorenja pune suverenosti naše domovine.

Neka referendum protekne slobodno i demokratski, mirno i dostojanstveno, onako kako dolikuje slobodnom narodu i svjesnim ljudima koji odlučuju o sudbini svoje Hrvatske!

Predsjednik dr. Franjo Tuđman je 25. travnja 1991. godine donio odluku o raspisivanju referenduma 19. svibnja 1991. Na referendumu su građani odgovarali na sljedeća pitanja:

„1. Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?”

„2. Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?”

Na referendum je izašlo 83,56% hrvatskih glasača, a čak 94,17% zaokružilo je “ZA” na prvom pitanju. Za drugo pitanje tj. za ostanak u Jugoslaviji glasovalo je samo 1,2% glasača. Srbi su većinom bojkotirali referendum.

Nakon službenih rezultata referenduma predsjednik Republike objavio je 23. svibnja 1991. sljedeće:“1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. 2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi.“.

Sukladno rezultatima referenduma Sabor RH mogao je 25. lipnja 1991. donijeti Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.

Zbog međunarodnog pritiska odluka je bila odgođena do 8. listopada 1991. Toga dana  prekinute su sve državno-pravne veze s Jugoslavijom.

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved