Connect with us

Vijesti

“Biblijska duga“ i LGBTIQ+ Pismo nordijskih biskupa koje morate pročitati

Published

on

Iznevjerili bismo vas da ponudimo manje; nismo bili zaređeni da propovijedamo svoje male pojmove!

Sukob za i protiv blagoslova istospolnih parova daje javnom mnijenju sliku Crkve potpuno jednaku onoj konfliktnoj slici sekularnog društva.

Postoje njemački i belgijski biskupi koji to odobravaju i prakticiraju. Postoji nekoliko kardinala, poput njemačkog kardinala Gerharda Müllera, koji ih zbog toga naziva hereticima i žele da budu podvrgnuti kanonskom suđenju. Postoji još jedan kardinal, luksemburški isusovac Jean-Claude Hollerich, koji se umjesto toga zalaže za još općenitiju “promjenu paradigme“ u crkvenoj praksi i doktrini o pitanjima seksualnosti. Zaboravlja se da Sveta Stolica zabranjuje blagoslov istospolnih parova, a zabranjuje ga uz pismenu privolu pape. Ali tu je Franjo, koji odmah nakon što je dao ovaj pristanak povlači ga imenujući Hollericha na mjesto relatora Sinode o sinodalnosti koja je u tijeku. Papa mu je zahvalio na velikom poslu koji obavlja, ali također kaže da nije zadovoljan njemačkom Sinodom jer ga “vodi elita“ umjesto dobrih ljudi. I u svakom slučaju, pušta biskupe inovatore da rade što hoće, kako je jedan od njih, Belgijac Johan Bonny, oduševljeno prepričavao svojim kolegama na njemačkoj Sinodi: to jest da ih je sam papa, susrećući se s belgijskim biskupima, na njihovom posjetu “ad limina”, potaknuo da nastave sa svojim blagoslovima istospolnih brakova.

Činjenica je da ta zbrkanost zaglušuje istinske, duboke antropološke i biblijske razloge koji podupiru kršćansku viziju seksualnosti. Do te mjere da oni koji te razloge pokušavaju kompetentno i staloženo objasniti kao da govore nešto nečuveno, izvanredno, konačno novo i otkrivajuće, slagali se s tim ili ne.

To je dio osjećaja koji čovjek ima čitajući „Pastoralno pismo o ljudskoj spolnosti“ koje su skandinavski biskupi podijelili svojim vjernicima danas, na ovu petu korizmenu nedjelju.

Pastoralno pismo započinje simbolikom biblijske duge nakon potopa, ali se ne slaže sa stavom koji rodna ideologija izvlači iz nje. Spolno istaknuto tijelo, kaže se, čak i uskrslo tijelo, tako je snažan znak ljudskog identiteta da se ne može svesti na promjenjivu subjektivnu konstrukciju. Ako treba krenuti putem obilježenim proturječjima i ranama, to treba uključiti i privremeno neprimanje sakramenata, to je ono što treba učiniti, a važno je znati odredište. Poslanje Crkve je to označiti i pružiti pratnju na putu do njega. Čak i čisto svjetovni govor o spolnosti može i mora biti obogaćen, na dobrobit svih.

Ovo neobično pastoralno pismo potpisali su biskupi Skandinavije, odnosno Švedske, Norveške, Danske, Islanda, Finske, uključujući i jednog kardinala. Oni su na čelu brojčano malih katoličkih zajednica. No, visoka kvaliteta njihovih doprinosa bila je element iznenađenja, primjerice na nedavnom susretu u Pragu koji je okupio izaslanstva svih episkopata Europe.

Tamo skandinavski biskupi sigurno nisu bili uz svoje nepromišljene kolege iz Njemačke ili Belgije. A njihov je glas bio presudan i u kasnijem imenovanju novog predsjednika Komisije biskupskih konferencija Europske unije, gdje je umjesto mons. Hollericha izbor pripao znatno umjerenijem mons. Marianu Crociatiju.

U nastavku teksta možete pročitati pastoralno pismo biskupa Skandinavije.

Biskupska konferencija Skandinavije (lat. Conferentia episcopalis Scandiae)

Peta nedjelja korizme (Godine Gospodnje 2023.)

PASTORALNO PISMO O LJUDSKOJ SEKSUALNOSTI

Draga braćo i sestre,

Četrdeset dana korizme podsjeća na četrdeset dana Kristova posta u pustinji. Ali to nije sve. U povijesti spasenja, razdoblja od četrdeset dana označavaju faze u Božjem djelu otkupljenja, koje traje do danas. Prva takva intervencija dogodila se u Noino doba. Vidjevši razaranje koje je čovjek učinio (Post 6, 5.), Gospodin je podvrgao zemlju pročišćavajućem krštenju. „I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći“ (Post 7, 12). Rezultat je bio novi početak.

Kad su se Noa i njegova rod vratili u svijet očišćeni, Bog je sklopio svoj prvi savez s obnovljenim tijelom. Obećao je da potop nikada više neće uništiti Zemlju. Od čovječanstva je tražio pravdu: da poštuju Boga, da grade mir, da budu uspješni (plodni). Pozvani smo živjeti blaženo na zemlji, nalaziti radost jedni u drugima. Naš potencijal je prekrasan sve dok se sjećamo tko smo: „jer je Bog stvorio čovjeka po slici Božjoj“ (Post 9, 6). Ostvariti tu sliku pozvani smo životnim izborima koje donosimo. Kako bi potvrdio svoj savez, Bog je postavio znak na nebu: „Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog… vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji“ (Post 9, 13 – 16).

Duga, zavjetni znak, u naše vrijeme smatra se simbolom pokreta koji je istodobno politički i kulturni. Prepoznajemo sve što je plemenito u težnjama ovog pokreta. U onoj mjeri u kojoj oni govore o dostojanstvu svih ljudskih bića i njihovoj čežnji da budu viđeni, mi ih dijelimo. Crkva osuđuje nepravednu diskriminaciju bilo koje vrste, također na temelju spola ili orijentacije. Međutim, izjavljujemo da se ne slažemo kada pokret iznosi pogled na ljudsku prirodu koji apstrahiraju od utjelovljenog integriteta osobnosti, tvrdeći da je fizički spol slučajan. I bunimo se kada se takvo stajalište nameće djeci kao da to nije hipoteza nego dokazana istina, kada se nameće maloljetnicima kao težak teret samoodređenja za koji nisu spremni. Zanimljivo je da naše društvo koje je intenzivno svjesno materije zapravo shvaća olako tijelo, odbijajući ga vidjeti kao značaj identiteta, pretpostavljajući da je jedino suštinski bitno ono što proizvodi subjektivna percepcija, kako se konstruiramo u vlastitoj slici.

Kada ispovijedamo da nas je Bog stvorio na svoju sliku, slika se ne odnosi samo na dušu. I misteriozno (duhovna dimenzija) se nalazi u tijelu. Za nas kršćane tijelo je svojstveno osobnosti. Vjerujemo u uskrsnuće tijela. Naravno, „svi ćemo se izmijeniti“ (1 Kor 15, 51). Kakva će naša tijela biti u vječnosti još ne možemo zamisliti. Ali vjerujemo na temelju biblijskog autoriteta, utemeljenog na tradiciji, da je jedinstvo uma, duše i tijela stvoreno da traje zauvijek. U vječnosti ćemo biti prepoznatljivi kao ono što jesmo sada, ali sukobi koji još uvijek sprječavaju skladno otkrivanje našeg istinskog JA bit će riješeni.

„Milošću Božjom jesam što jesam“ (1 Kor 15, 10). Sv. Pavao morao se boriti sa sobom da bi izrekao ovu izjavu u vjeri. Dakle, to moramo i mi. Svjesni smo svega što nismo; fokusiramo se na darove koje nismo primili, na naklonost ili afirmaciju koja nam nedostaje u životu. Ove stvari nas rastužuju. Ponekad je to razumno, a često je to uzaludno. Put do vlastitog prihvaćanja prolazi kroz angažman s onim što je stvarno. Stvarnost naših života obuhvaća naše proturječnosti i rane. Biblija i životi svetaca pokazuju da naše rane mogu, milošću, postati izvori ozdravljenja za nas same i za druge.

Slika Božja u ljudskoj naravi očituje se u komplementarnosti muškog i ženskog spola. Muškarac i žena stvoreni su jedno za drugo: zapovijed plodnosti ovisi o toj uzajamnosti, posvećenoj u bračnom jedinstvu. U Svetom pismu brak muškarca i žene postaje slika Božjeg zajedništva s čovječanstvom, koje će biti usavršeno na Janjetovoj svadbenoj gozbi na kraju povijesti (usp. Otk 19, 6). To ne znači da je takvo spajanje za nas jednostavno. Nekima se to čini nemogućom opcijom. Intimnije, integracija karakteristika spola unutar pojedinca može teška. Crkva to prepoznaje. Ona želi zagrliti i utješiti sve koji prolaze kroz nevolje.

Kao vaši biskupi ovo naglašavamo: tu smo za sve vas, da vas pratimo. Čežnja za ljubavlju i potraga za seksualnom cjelovitošću intimno dodiruje ljudska bića. U ovom smo području ranjivi. Na putu prema cjelovitosti potrebno je strpljenje, a u svakom koraku naprijed radost. Kvantni skok se događa, na primjer, u progresu do vjernosti, što odgovara vjerničkom odnosu u objektivnom poretku sakramentalno blagoslovljene bračne zajednice. Svaka potraga za integritetom je vrijedna poštovanja, zaslužuje ohrabrenje. Rast u mudrosti i vrlini je postupan. U isto vrijeme, da bi rast bio plodan, mora ići prema cilju. Naše poslanje i zadaća kao biskupa je da ukazujemo na miroljubivi, životvorni put Kristovih zapovijedi, koji je na početku sužen, ali kako napredujemo postaje sve širi. Iznevjerili bismo vas da ponudimo manje; nismo bili zaređeni da propovijedamo svoje male pojmove.

U svojoj gostoljubivosti Crkva ima mjesta za sve, za zajedništvo sviju nas. Crkva je, kaže jedan drevni tekst, „milost Božja koja silazi na čovječanstvo“ (priča „Špilja blaga“ iz sirijske patrističke tradicije). Ovo milosrđe nikoga ne isključuje, ali postavlja visoki ideal. Ideal je zapisan u zapovijedima, koje nam pomažu da izrastemo iz preuskih predodžbi o sebi. Pozvani smo postati nove žene i muškarci. U svima nama postoje elementi kaosa koje treba urediti. Sakramentalna pričest pretpostavlja dosljedno življeni pristanak na uvjete saveza zapečaćenog u Kristovoj Krvi. Može se dogoditi da katolik zbog životnih okolnosti na neko vrijeme ne može primiti sakramente. On ili ona stoga ne prestaju biti članom Crkve. Iskustvo unutarnjeg egzila obuhvaćeno vjerom može dovesti do dubljeg osjećaja pripadnosti. Izgnanici često ispadnu takvima u Svetom pismu. Svatko od nas mora proći put egzodusa, ali ne hodamo sami.

I u vremenima kušnje okružuje nas znak prvog Božjeg saveza. Poziva nas da tražimo smisao našeg postojanja, ne u djelićima dugine svjetlosti, već u božanskom izvoru punog, raskošnog spektra, koji je od Boga i poziva nas da budemo slični Bogu. Kao Kristovi učenici, koji su Božja slika (usp. Kol 1, 15), ne možemo svesti znak duge na manje od životvornog ugovora između Stvoritelja i stvorenja. Bog nam je dao „dragocjena i najveća obećanja, da po njima budemo dionici božanske naravi“ (2 Pet 1, 4). Božja slika utisnuta u naše biće poziva na posvećenje u Kristu. Svaki prikaz ljudske želje koji postavlja ljestvicu nižu od ove je neprikladan s kršćanskog gledišta.

Sada se mijenjaju pojmovi o tome što znači biti biće (čovjek), pa tako i seksualno biće. Ono što se danas uzima zdravo za gotovo sutra može biti odbačeno. Svatko tko puno ulaže u prolazne teorije riskira biti užasno povrijeđen. Trebaju nam duboki korijeni. Pokušajmo, dakle, usvojiti temeljna načela kršćanske antropologije dok prijateljski, s poštovanjem, pružamo ruku prema onima koji se zbog svojih osjećaja otuđeni. Dužni smo Gospodinu, sebi i našem svijetu dati račun o onome u što vjerujemo i zašto vjerujemo da je to istina.

Mnogi su zbunjeni tradicionalnim kršćanskim naukom o seksualnosti. Takvima nudimo riječ prijateljskog savjeta. Prvo, pokušajte se upoznati s Kristovim pozivom, bolje ga upoznati kroz Sveto pismo i molitvu, kroz liturgiju i proučavanje cjelovitog nauka Crkve, a ne samo djelića navedenoga. Sudjelujte u životu Crkve. Horizont pitanja s kojima ste krenuli bit će proširen, kao i vaš um i srce. Drugo, razmotrite ograničenja čisto sekularnog diskursa o seksualnosti. Treba ga obogatiti. Trebaju nam adekvatni termini da govorimo o ovim važnim stvarima. Imat ćemo dragocjen doprinos ako obnovimo sakramentalni nauk spolnosti prema Božjem planu, ljepotu kršćanske čistoće i radost prijateljstva, što nam omogućuje vidjeti da se velika, oslobađajuća intimnost može pronaći i u neseksualnim odnosima.

Smisao crkvenog nauka nije ograničiti ljubav, nego je omogućiti. Na kraju svog prologa, naš Katekizam Katoličke Crkve iz 1992. ponavlja odlomak iz Rimskog katekizma iz 1566.: „Cijela briga oko doktrine i nauka mora biti usmjerena na ljubav koja nikada ne prestaje. Bilo da se nešto predlaže za vjeru, nadu ili djelovanje, ljubav našega Gospodina uvijek mora biti dostupna, tako da svatko može vidjeti da sva djela savršene kršćanske kreposti izviru iz ljubavi i nemaju drugog cilja osim doseći ljubav” (Katekizam Katoličke Crkve, br. 25; usp. Rimski katekizam, Predgovor; usp. 1 Kor 13,8).

Tom je ljubavlju stvoren svijet i oblikovana je naša narav. Ta se ljubav očitovala u Kristovu primjeru, nauci, spasonosnoj muci i smrti. To je potvrđeno u njegovom slavnom uskrsnuću, koje ćemo s radošću slaviti na Uskrs. Neka naša katolička zajednica, tako mnogostrana i šarolika, u istini svjedoči tu ljubav.

Mons. Czeslaw Kozon, biskup Københagena

Mons. Anders Cardinal Arborelius, biskup Stockholma

Mons. Peter Bürcher, umirovljeni biskup Reykjavika

Mons. Bernt Eidsvig, biskup Osla

Mons. Berislav Grgić, biskup Tromsøa

Mons. Marco Pasinato, biskup Helsinkija

Mons. David Tencer, biskup Reykjavika

Mons. Erik Varden, biskup Trondheima

Izvor Settimo Celo | Quo Vadis Croatia

Vijesti

Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom

Published

on

Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.

U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.

“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.

Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”

Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.

Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”

Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.

Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”

Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”

POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.

“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.

Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.

Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.

Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.

CatholicVote je ranije objavio:

Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.

Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.

Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.

Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.

Continue Reading

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved