Društvo

Mainstream mediji šire govor mržnje

Published

3 godine ago

23 siječnja, 2021

mjukic

Slika 1. Spomen obilježje kod Zelenoga hrasta (MJ)

Na obilježavanju 28. godišnjice vojno-redarstvene operacije Maslenica ’93. drug predsjednik je opet pokazao aroganciju i mržnju prema onima koji su branili Hrvatsku. Priopćenje (saopštenje?) iz Ureda predsjednika:

“Predsjednik Republike Zoran Milanović došao je u Zadar na obilježavanje 28. obljetnice VRO Maslenica 93. i nakon što je opaženo kako se među sudionicima svečanosti nalaze i osobe koje nose ustaška obilježja i pozdrav, nazvao je i upozorio predsjednika Vlade RH kako je to neprihvatljivo. Budući da je nakon toga utvrđeno kako i u službenom protokolu obilježavanja sudjeluju osobe koje na sebi imaju ustaška obilježja i pozdrav, predsjednik Republike otkazao je sudjelovanje u programu. Isto tako, prema zapovjedi predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika, nakon prvog dijela svečanosti iz programa obilježavanja su se povukli načelnik Glavnog stožera OSRH admiral Robert Hranj i sve vojni zapovjednici”,

Nije bilo ustaških obilježja jer HOS-ova zastava i grb nisu ustaška obilježja već legalna obilježja HOS-a iz Domovinskog rata. To što neki nisu sudjelovali u Domovinskom ratu, to što nisu željeli Hrvatsku kao samostalnu državu (pa su kazali da je Hrvatska slučajna država) nije razlog da iskrivljuju činjenice i da jednu legalnu postrojbu proglašavaju ustaškom. Pripadnici te „ustaške“ postrojbe su išli u Bogdanovce i Vukovar kada nitko nije htio ići, oni su branili Gospić, Dubrovnik i Škabrnju kada je bilo najteže pa je sramotno govoriti da je njihovo znakovlje „ustaško“. Iz toga se može isčitati samo jedno: mržnja prema onima koji su branili i oslobodili hrvatsku državu od srbijanske agresije.

Saborska oporba u petak je osudila isticanje ustaškog pozdrava “za dom spremni” na obilježavanju 28. godišnjice vojno-redarstvene operacije Maslenica ’93 te je upitala kakva je to država u kojoj mora otići predsjednik, a ne oni sa ZDS znakovljem.

Nije bilo nikakvog posebnog isticanja pozdrava „za dom spremni“, na televiziji se ne vidi nikakvo posebno isticanje, vide se HOS-ovci s legalnim znakovljem HOS-a (zastava i grb). Predsjednik je samovoljno otišao jer je htio istaknuti svoj ego, svoj negativni odnos prema braniteljima i svoje nepoštivanja poginulih u operaciji „Gusar“, nepoštivanje 127 poginulih branitelja i 158 ranjenih. Je li se obilježavanje godišnjice oslobađanja zaleđa Zadra i Maslenice održava zbog odavanja počasti braniteljima ili zbog druga Milanovića?

Slika 2. Spomenik na Masleničkom mostu (MJ)

Skojevka Marta u središnjem dnevniku HRT-a najavljuje prilog o ustaškom znakovlju na obilježavanju 28-me godišnjice akcije Maslenica. Međutim u televizijskom prilogu nema ustaškog znakovlja! Dakle radi se o govoru mržnje prema onima koji su branili i obranili Hrvatsku.

Jugočetnicima u Hrvatskoj smeta hrvatski novac-kuna, smeta im hrvatska zastava, smeta im hrvatski povijesni grb, smeta im hrvatski jezik, smeta im istina o Domovinskom ratu, istina o Bleiburgu i Križnim putovima. Oni koji brane istinu, koji su protiv Jasenovačkih laži, koji brane hrvatska obilježja, identitet, su cenzurirani, marginalizirani i optuženi za govor mržnje, (ustaštvo)!? Žalosno i sramotno!

Slika 3. Spomenik u Kašiću (MJ

Izgleda da nam slijedi novi totalitarizam jer je Vlada uputila u javnu raspravu dokument koji definira postupanje institucija, uvodi se strogi protokol za praćenje za širitelje netrpeljivosti. “Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje”.

Prvo bi trebalo jesno definirati (koalicijski definisati) što je to govor mržnje. Izgleda da će javno iznošenje istine iz povijesti, kulture, objavljivanje istine iz javnoga života biti onemogućeno jer će biti proglašeno govorom mržnje. Iznošenje laži u službi službene politike bit će dopušteno, a iznošenje istine će biti zabranjeno i sankcionirano pod parolom “govora mržnje”.

Zar proglašavanje hrvatskog povijesnog grba ustaškim obilježjem nije najgori govor mržnje? To je u RH dopušteno kao i sve ono što je protiv hrvatskog domoljublja i identiteta. Govor mržnje kojega šire: Milorad Pupovac, Ognjen Kraus, Arsen Bauk i ostali neprijatelji hrvatske države je dopušten, poželjan pa su im mainstream mediji na usluzi. Ne postoji drugo mišljenje, nema mogućnosti javne kritike (istih uvjeta) onoga što su Pupovac, Kraus i slični kazali. Postoji samo njihova istina (da je ovo ustaška Hrvatska) i nijedna druga.

Židovska općina Zagreb pokrenula je inicijativu da se krene u proceduru zakona kojim bi se zabranilo ustaška obilježja i veličanja zločinaca.

Kako je objavljeno na internetskim stranicama Židovske općine Zagreb (ŽOZ), u zagrebačkoj Židovskoj općini danas je “održan sastanak predstavnika naroda žrtava NDH, antifašista i većine Klubova zastupnika u Saboru RH, kako vladajućih, tako i oporbenih stranaka”.

Slika 4. Spomen dom Ovčara (djelo koalicijskog partnera) (MJ)

Mrzitelj hrvatske države Ognjen Kraus je kazao: Odazvali su se svi klubovi koji su bili pozvani, HDZ je došao također, rekao je. Dodao je kako nije zvao Domovinski pokret ni sve one koji, kaže Kraus, a priori podržavaju ustaški pozdrav, te da na sastanku nije bio ni Most.

On je arbitar koji odlučuje tko je pozitivan, a tko negativan!? On zna samo za ustaške zločine iz vremena od 1941. do 1945., a ne zna za zločine partizana, četnika, komunista i Židova od 1945. do danas. Zna li drug Kraus za zid oko palestinske samouprave, zna li za uskraćivanje vode Palestincima u trećem tisućljećju? Što humanist Kraus misli o zidu na slici 5.?

Slika 5. Zid oko palestinske samouprave (MJ)

Kraus je u rujnu prošle godine pozvao premijera Andreja Plenkovića da donese zakon kojim će biti zabranjeni ustaški simboli i znakovlje.

A što ćemo s komunističkim i četničkim znakovljem, to nam drug Ognjen nije kazao što znači da on zločine protiv Hrvata odobrava?

Drug Plenković je s neprijateljima hrvatske države oformio koaliciju i tako im omogućio da ruše hrvatsku državu, da etiketiraju branitelje, da podižu spomenike ubojicama Hrvata, da novcem hrvatskih poreznih obveznika šire laži o Hrvatima i hrvatskoj državi.

Cilj je donošenja protokola, kako stoji u tome dokumentu, unaprijediti rad policije, Državnog odvjetništva, sudova i drugih tijela nadležnih za suzbijanje, otkrivanje i progon zločina iz mržnje.

Središnje tijelo za praćenje i objavu podataka o toj vrsti zločina i donesenim presudama bit će Vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Taj ured će pratiti tijek postupka u svakom pojedinom predmetu zločina iz mržnje, objedinit će statističke podatke i objavljivati ih na svojoj službenoj stranici, a podatke će dostavljati i Uredu za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE-u).

Slika 6. Trg sv. Marka (zabranjeni trg) (MJ)

Iz navedenoga je jasno (ako se ovo usvoji, a usvojit će se) da slijedi novi oblik jugočetničkog terora u Hrvatskoj jer će oni moći svakoga proglasiti nepodobnim i optužiti ga za govor mržnje (prema njihovoj intepretaciji). Dosadašnji slučajevi koje su mainstream mediji intepretirali na svoj način ukazuju da nam slijedi neokomunistički totalitarizam (Ministarstvu unutarnjih poslova nalaže da posebno pomno prikuplja podatke o skupinama i pojedincima “koji u svom djelovanju iskazuju sklonost činjenju zločina iz mržnje”)-

Policija će, stoji u dokumentu, posebnu pozornost obratiti na prisutnost verbalnih izraza mržnje u javnom prostoru, ali i neverbalnih simbola i učestalost govora mržnje na internetu. Državna odvjetništva i sudovi obvezuju se da sa zločinima iz mržnje “postupaju žurno i s posebnom pozornošću”.

Dok zločinci koji su ubijali i silovali u Vukovaru slobodno šeću Vukovarom i drugdje državne institucije će žurno izmišljati neprijatelje (one koje Pupovac i Kraus označe) koji navodno šire govor mržnje.

Zanimljivo je da broj oštećenih objekata na Banovini enormno raste pa se postavlja pitanje vjerodostojnosti!? Mainstream mediji nam daju lažnu sliku o potresu, promiču politizaciju i neralne želje pa tako pokazuju koliko su neprofesionalni i netični. Jugočetnički novinari znaju samo za Baniju na kojoj su četnici 1941., 1945. pa 1991. ubijali, pljačkali, palili i proganjali Hrvate, za njih je naziv Banovina ne postoji. Govoriti o Baniji bio je prvi znak četničkog raspoznavanja 1991. pa tako i danas 2021. godine.

U Saboru opet lupetaju o istražnom povjerenstvu koje ničemu ne će služiti.

Trg svetog Marka je blokiran jer se drug Plenković boji pa predlažem da se sa svojom neokomunsitičkom vladom preseli u Kockicu, tamo će biti sigurniji. Neka narodu i turistima vrati trg i crkvu sv. Marka.

Dok se premijeri u zapadnoeuropskim zemljama slobodno voze javnim prijevozom, biciklom idu na posao kod nas se premijer i predsjkednik voze u blindiranim automobilima sa silnom pratnjom koju plaćaju hrvatski porezni obveznici jer Hrvatska je jako bogata zemlja pa to sebi može priuštiti za razliku od Danske, Finske, Norveške itd.

Dr. Marko Jukić

„s margine političkoga spektra“

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić