Istaknuto
Marko Vučetić samootkazani Hrvat i samootkazani Katolik, nije nigdje pronašao samog sebe
Svjedoci smo svakakvih teorija i teza o stvaranju Hrvatske države, njenom značaju i karakteru, samo da ona ne bude država Hrvata. Pojavio se još jedan nadobudni građanin koji tvrdi da je hrvatska država bezvrijedna, neuspješna i koji tvrdi da :
„Ova država nije nastala u Domovinskom ratu, postojala je i prije rata; očevi ove države nisu ratnici nego građani“
Demokracija podrazumijeva slobodu mišljenja i javnog izražavanja tog mišljenja. Međutim svako javno iznošenje mišljenja znači i odgovornost za izrečeno mišljenje.
Ono mora biti utemeljeno na povijesnim činjenicama, Zakonima i dokumentima da bi bilo vjerodostojno.
U medijskom prostoru pojavio se mlad čovjek Marko Vučetić čiji me bizarni stavovi čude s obzirom na porijeklo i naobrazbu. Ova njegova izjava nije točna, nije vjerodostojna, već predstavlja njegovo osobno mišljenje, proizvoljno i imaginarno. Sa tim svojim fantazmagorijama, priklonio se Miloradu Pupovcu i njegovoj petoj koloni, a plaću dobiva kao predsjednik Gradskog vijeća u Zadru.
Domovinski rat je bio rat za prava Srba da budu Srbi u RH
Filozof stvarno bezvrijedno „filozofira“, odnosno izigrava filozofa naočigled obilne dostupne dokumentacije.
Kratko i jasno Domovinski rat je bio rat za opstanak hrvatskog naroda. Srbi su na osnovu Memoranduma SANU iz 1986.godine u raspadu Jugoslavije vidjeli povijesnu priliku za stvaranje Velike Srbije na graničnoj crti Virovitica-Karlovac-Karlobag.
https://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/memorandum%20sanu.pdf
Memorandumom Sanu Srbi su pokazali svoje namjere:
„Sve nacije nisu ravnopravne: srpska nacija, na primer, nije dobila pravo na vlastitu državu. Delovi srpskog naroda, koji u znatnom broju žive u drugim republikama, nemaju prava, za razliku od nacionalnih manjina, da se služe svojim jezikom i pismom, da se politički i kulturno organizuju, da zajednički razvijaju jedinstvenu kulturu svog naroda.“
„Uspostavljanje punog nacionalnog i kulturnog integriteta srpskog naroda, nezavisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, njegovo je istorijsko i demokratsko pravo.“ To je to svi Srbi u jednoj državi-Srpski svet!
To isto piše i u Načertaniju iz 1844 godine,
Homogenoj Srbiji iz 1941.godine i da ne spomenem ostale dokumente koje Hrvatska nema, jer nije imala pretenzije ma tuđu zemlju.
Akademici SANU priznaju i cenzuru: „Ali i u nas se još uvek gone„verbalni delikti“ zabranjuju i uništavaju knjige i skidaju s repertoara pozorišne predstave koje su „idejno neprihvatljive“, sputava se javno iznošenje mišljenja, zabranjuje seorganizovanje, manifestovanje i demonstriranje, korišćenje ustavnog prava na slanje protestnih peticija državnim organima kvalifikuje se kao neprijateljski akt, proganjaju se inicijatori protestnih obustava rada, izbori funkcionera se pretvaraju u farsu samoimenovanja. Dok se sve to događa ne možemo se smatrati civilizovanim i prosvećenim društvom“
Tko je Marko Vučetič?
Čitajući biografiju Marka Vučetića osim obrazovanja koje je respektabilno, završio je Filozofski fakultet u Zadru, Sveučilište u Splitu i doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te licencirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, ne nalazim razumijevanje događaja i pojava oko njega ni čvrstinu, ni nikakvu dosljednost stavova.
Jedino u čemu je dosljedan je u manipuliranju! Bez svog identiteta, bez shvaćanja tko je i što je , ni ne može u ničemu biti dosljedan. Nema čvrsto uporište u ničemu. Sam sebi kontrovezan , bitno je da je „ antiprotivan“ kao da nije još izašao iz puberteta, pa se inati u svemu, sa svima!
Kultura samootkazivanja
E ovo je vrh nebuloznih izjava Marka Vučetića. Po tome se vide njegovi jugoslavenski stavovi i kako manipulira i ponižava Hrvate!
„Ironija je da su bijegom od jugoslavenske kulture Hrvati pobjegli od hrvatstva. Takvi Hrvati nisu Hrvati, oni su antijugoslaveni. Mi sada živimo posljedice kulturnog, nacionalnog, vjerskog, političkog i moralnog bijega. Samootkazali smo se jer smo odlučili biti antiteza sebe samih, „kaže filozof i teolog Marko Vučetić.
Jadan ne bio jugoslavenska kultura, nije nikada bila hrvatska kultura. U vrijeme trajanja Jugoslavije, neprestano smo se borili za svoj jezik, svoju povijest, svoju kulturu i svoj identitet. Mi Hrvati jesmo Hrvati i antijugoslaveni. Samo onaj dio komunističkog svjetonazora, preko komunizma se identificirao sa Jugoslavenstvom.
Hrvati se nisu samootkazali, mi smo bili i ostali Hrvati. Od stoljeća sedmog mamo svoju kulturu, samo Marko po sebi sudi. On se samootkazao od hrvatatva i postao antiteza samog sebe! Toliko se snažno svakim danom sve više otkazuje da više ni sam ne zna tko je, ni što je.
Po mojem mišljenju izgubljen duša, u svom traganju nekoj pripadnosti, bez korijena kojem je pripadao, jer Jugoslavije mu više nema. U tom traganju negdje usput je izgubio sam sebe.
https://www.portalnovosti.com/marko-vucetic-kultura-samootkazivanja
Vidi se to i po članku sa zanimljivim naslovom „Marko Vučetić–čovjek sa tisuću lica, šest stranaka, tri ideologije i bez domovine..“ često je mijenjao stranke, svjetonazor i mišljenje.
U par godina promijenio je niz stranaka, vrludao sa krajnjeg lijepog do krajnjeg desnog političkog spektra, u Vir bez podjele, lista Rena Sinovčića, Milan Kujundžić (Hrvatska zora), Ruža Tomašić (HSP AS), MOST, Bojan Glavašević, Dalija Orešković, SDP… Sada se bavi „filozofiranjem“ bez pokrića. Toliko o čvrstini stavova i svjetonazora!
„ Upravo motiviran navedenim, 2013. godine sam se, na poziv sumještana na mom otoku, uključio u život lokalne političke zajednice. Ni tada, kao uostalom ni danas, nisam krio da me politika zanima isključivo kao filozofski eksperiment oslobađanja društva; u egzistencijalnoj samoći sam već ostvaren.“
Ni u čemu ostvaren, kao čardak ni na nebu, ni na zemlji, ne zna ni tko je, n i što je!
Zanima ga oslobađanje društva, od koga i čega? Pa valjda od ljudi koji ne misle kao on. Netko će reći da ja ne razumijem njegovo „filozofiranje „ o slobodi , o društvu, o čovjeku, sasvim dobro razumijem , da on ne razumije život! Svaki filozof iza sebe ostavi mudre misli i izreke, ali ovaj ne!
Citiram;
„Uočio sam da je dominantna kripta, a sva patologija, pa tako i politička, proizlazi iz neke patološke kripte iz koje potom slijedi isto takvo patološko političko djelovanje obnašatelja neke političke dužnosti, kripta incestuoznosti.“
Znate li što je incest ili rodoskvrnuće ? To je spolni odnos između osoba u bliskom krvnom srodstvu.
Riječ incestuoznost upotrebljava kao opis za neke političare, a možda se odnosi na njega samog kao neka prošla trauma. Sada izigravam psihoanalitičara, ali kada Vučetić upotrebljava tu riječ u javnom prostoru za politiku i političare onda doista treba razmisliti s kojim povodom i ciljem?
O Katoličkoj crkvi
Vučetićev stav o Katoličkoj crkvi:
“… političari daju novac Crkvi, ali zaboravljaju da Crkva nikad nije zahvalna. (…) oni uvijek žele više, jer je Bog bezgraničan i beskonačan, pa su bezgranične i beskonačne novčane želje Crkve.”
Kako može tako nešto napisati, a Crkva je njemu i njegovoj obitelji osigurala egzistenciju? Zadarska nadbiskupija zaposlila je njegovog oca (sjemenište), suprugu (Klasična gimnazija) i njega samoga (teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru).
Koliko je on zahvalan?
Citiram dio njegova teksta u kojem je prenio svoju nezrelu i nikada izgrađenu osobnost na hrvatsko društvo, jer ga kao takav drugačije ni ne može doživljavati:
„Ovogodišnje obilježavanje Oluje u Kninu pokazalo je svu nezrelost hrvatskog društva u nestanku. Hrvatsko društvo je počelo nestajati i prije negoli je nastalo. Naša stvarnost počiva na mitu, to nije nikakva novost. Mit nas odvlači od susreta s istinom, odnosno od susreta s vlastitom odgovornošću s onim što nam se zbiva. Protiv nas se nisu urotile nikakve kozmičke sile, mi smo toliko maleni da, gledano s globalne razine, ne udovoljavamo zahtjevima ni da nas se smatra statističkom greškom. Sve što nam se događa, događa nam se zato što smo to sami htjeli“
Smiješno mi je komentirati ovakve nebuloze, ali istine radi treba razobličiti njegove fantazije. Ne funkcionira svijet kako mi sami želimo, ni kako hoćemo. Mi smo dio svijeta i na nas utječu događaji u svijetu koje ne možemo birati ili ih izbjeći. Hrvati jesu mali narod u svjetskim razmjerima, ali smo i star narod sa svojom poviješću dugom više od trinaest stoljeća. Imamo kao narod svoj jezik, svoju povijest, običaje, tradiciju, kulturu i znanost. To je istina!
Citiram:
„Kninski gvardijan je izrekao laž kada je rekao da hrvatska država nije sljednica „partizanskog antifašizma”. Hrvatske države danas ne bi bilo bez partizanskog antifašizma. Hrvatski, partizanski antifašizam borio se za hrvatsku državu, ustaški nacizam se borio protiv hrvatske države“
Još jedna fantazmagorija „filozofa“ Marka Vučetića, nešto iz neznanja, a nešto iz njegove prevrtljivosti, odnosno jugoslavenstva. Današnja Hrvatska nije sljednica „partizanskog antifašizma“ jer se hrvatski partizanski antifašizam nije borio za samostalnu hrvatsku državu, već za Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo. Samostalna hrvatska država nije uopće bila opcija, već bratstvo i jedinstvo svih jugoslavenskih naroda i narodnosti.
Prvo zasjedanje AVNOJ-a održano u Bihaću 26. i 27. studenoga 1942. potvrdilo je proces federativnog konstituiranja Jugoslavije.
„ustaški nacizam“ nije se borio protiv hrvatske države, imali su je Nezavisna država Hrvatska, nego protiv Jugoslavije i velikosrpske hegemonije.
Čak i Hrvatsko proljeće 1971.godine nije donijelo ni malo popuštanja prema hrvatskoj državotvornosti! KPJ se žestoko obračunavala sa svakim pojmom Hrvatstva. Proljećari su osuđeni na visoke zatvorske kazne i na gubitak građanskih prava.
Uzalud Vučetiću sve njegove titule kada ne zna povijesne činjenice, ili ih zlonamjerno krivo tumači. Ustaški pokret nastao je kao reakcija na velikosrpsku ideologiju i četnički teror nad hrvatskim narodom u prvoj kraljevini Jugoslaviji.
Dalje Vučetić nastavlja svoju mantru koju je pokupio od SABA RH i VEDRA, takozvanih „ velikih antifašista“ sa naknadnom „pameti“, jer je Statut SABA RH, usvojen 9.studenog 2019., https://sabh.hr//wp-content/uploads/2021/05/Statut_SABA_RH.pdf
a VEDRA u ožujku 2019. https://www.vedra.hr/dokumenti/vedra_statut.pdf
„Maligno oltarsko domoljublje“ podnaslov je Vučetićeva teksta. Za koga maligno? Za Hrvate ne! Vjera i Katolička crkva dio su hrvatskog identiteta. Pa istarsko svećenstvo je sačuvalo hrvatski identitet Istre i to sigurno nije „maligno“.
„Degutantan je bio posluh hrvatskih političara koji su nijemo slušali kninskog gvardijana u njegovom naletu oduzimanja državnosti suvremenoj hrvatskoj državi. Ona nije nastala u Domovinskom ratu, u ratu je obranjena, ona postoji, ma što fratar govorio, zahvaljujući partizanskom antifašizmu i nema nikakve veze s ustaškim nacizmom. Zbog svega navedenog, HOS-ovci ne mogu biti branitelji, odnosno, oni su postali branitelji hrvatske države (dakle, one koja je, kako to u Ustavu piše, sljednica ZAVNOH-a) tek kada su se integrirali u regularne vojne postrojbe. Stranačka vojska, direktno oslonjena na ustaštvo, predstavlja čin neprijateljstva prema hrvatskoj državi.“
Tako piše nadobudan doktor filozofije, koji se obračunava sa Hrvatima sa pozicije jugoslavenstva , a prosječnom Hrvatu jasno je i bez njegova doktorata da manipulira i piše nebuloze.
Današnja Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu upravo pobjedom hrvatskih branitelja nad JNA, koja je bila sljednica Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije i nad četnicima i velikosrbima. HOS-ovci su prvi krenuli u obranu svojih domova i svojih obitelji od velikosrpske , četničke ideologije sa granicom Velike Srbije na hrvatskom teritoriju Virovitica-Karlovac-Karlobag. I ne može jedan nadobudni mladac izgubljen u svojim fantazijama i nedosljednošću, HOS-ovcima tvrditi da nisu hrvatski branitelji. To im ni Ivica Račan nije osporio, već je postrojbu HOS-a uredno registrirao u Ministarstvu uprave sa svim svojim znakovljem. HOS je jedna od ratnih postrojbi Hrvatske vojske.
I naravno da je Hrvatska postojala i prije Domovinskog rata, ali ne u ovom obliku, samostalna i slobodna ( ulaskom u EU o tome bi se dalo raspravljati), već u različitim oblicima državotvornosti što je sve nabrojano u Preambuli Ustava RH.
Za sadašnju Hrvatsku, jednako su zaslužni svi Hrvati kroz povijest, koji su svoje živote utkali u njenu budućnost. Partizanski antifašisti borili su se za Jugoslaviju, ne za samostalnu Hrvatsku. Samostalna Hrvatska kod njih nije bila opcija! Prema tome njih u temeljima sadašnje Hrvatske nema, ma koliko se busali u prsa “junačka“ nema ih. Ne mogu ničim to dokazati. Hrvatsko Proljeće 1971.godine im je neoboriv dokaz.
Neka se samo prisjete riječi svojega voljenoga druga Tita, da će Hrvati dobiti državu kada Sava poteče uzvodno! I sada se guraju u temelje Hrvatske, kada je njihova Juga nestala! E ne može, jer upravo ti isti Hrvatsku nisu HTJELI!
O Jasenovcu
Nitko ne negira postojanje logora, već se ne mogu prihvatiti mitomanske srpske laži o karakteru i broju žrtava. Vučetiću su srpske laži neprikosnovena i zacementirana istina i onda je nebulozno i nezrelo brani:
“ Sloboda izražavanja nije na djelu kada pred takvim izražavanjem šuti istina. Slobodom se ne negiraju ustaški zločini i ne poziva se na prekapanje Jasenovca. To je perverzna agronomija prekapanja žrtava, kako bi na tlu razrovane istine iznikla iluzija kozmičkih pobjednika. Zločin nije mit, to je, nažalost, povijesna stvarnost.“
Zločin je povijesna stvarnost, ali Marko Vučetić ne analizira i ne secira velikosrpsku zločinačku politiku, već se potpuno priklonio retorici SNV-a Milorada Pupovca i njegovih Novosti u protuhrvatskoj djelatnosti. Tu se našao, tu nije izgubljen u vremenu i prostoru. Zašto ne prekopati Jasenovac? Da se ne otkriju srpske laži?
Uostalom trebalo bi mu biti poznato da je dr. Ante Ciliga godinu dana bio zatočen u Jasenovcu i za vrijeme boravke u logoru napisao knjigu Štorice iz Proštine!
Hrvatski Sabor kao dokaz opstojnosti i državotvornosti hrvatskog naroda ( Hrvatske pravice- Petar Požar, Split-Zagreb ,1990.)
Hrvatski Sabor održavao se u kontinuitetu od Sabora na Rižani 804.godine, do 1918.godine, bez obzira pod kojim su vladarima bili Hrvati.
Nije se održavao samo u periodu od 1918-1939. Uz odluku Hrvatskog Sabora o prestanku višestoljetne državne zajednice Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s Ugarskom i Austrijom nije formalno proglašena i odluka o detronizaciji dinastije Habsburg s prijestolja. Ta odluka je zakonski provedena tek tijekom Drugog svjetskog rata u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (NDH) kada je ustaški režim u pregovorima sa svojom pokroviteljicom, fašističkom Kraljevinom Italijom odredio kraljevića iz Savojske dinastije za budućeg hrvatskog kralja tj. kralja Kraljevine Hrvatske (kako se NDH do 1943. i službeno nazivala). S obzirom na to da je NDH, izgubila rat, ZAVNOH je preuzeo ulogu Hrvatskog Sabora, da bi poslije rata u Jugoslaviji promijenili naziv u Narodni Sabor Hrvatske!
A što se tiče ZAVNOH-a u preambuli Ustava, on je samo jedna stavka u nabrajanju hrvatske državotvornosti , jer Preambula završava sa
– na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države….
…..Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje. Nema ZAVNOH-a ni antifašizma, već demokracija!
I na kraju se Vučetić potpuno izgubio u svom „ filozofiranju“ odnosno kako se u narodu kaže „mlaćenju prazne slame“
Hrvatsko društvo je slobodno i to zahvaljujući hrvatskim braniteljima, nikakvim nenaoružanim građanima. Zahvaljujući njima i Marko Vučetić slobodno piše svoje fantazmagorije bez straha da će zbog njih završiti na Golom otoku, kao u Jugoslaviji.
Hrvatsko društvo suočilo se i prenapuhano i preuveličano i prenategnuto sa zločinima. Procesuirani su i presuđeni mnogi hrvatski branitelji pa i generali , dok u bivšoj Jugoslaviji nikada nitko nije odgovarao, niti bio osuđen za komunističke zločine., nakon završetka 2.svjetskog rata.
Dokaz za je i to što je izostala bilo kakva osveta nakon pobjedničke akcije Oluje! A koliko li je samo žrtava bilo nakon pobjede titovih partizana? I kako reče Franjo Habulin od silne sreće što su pobijedili „ nisu se znali nositi sa veličinom pobjede“ pa su počeli masovno ubijati sve koje su zarobili i koje su im Englezi izručili.
To „ustaštvo“ koje Vučetić vidi je „ustaštvo“ kojim nas Hrvate „ časti“ Milorad Pupovac iz silne mržnje prema Hrvatima i državi Hrvatskoj i stalnoj stigmatizaciji hrvatske države, koju ne može nikako smisliti, ni prihvatiti. Za sobom je povukao Ognjena Krausa, Franju Habulina, Ranka Britvića ,Luku Džanka , Veljka Kajtazija i među njima i mladog doktora filozofije Marka Vučetića koji gle čuda piše za SNV, Novosti
Svi su oni ostali bez domovine, bez Jugoslavije, bez lika i djela Maršala Tita i postali novokomponirani antifašisti zaslužni za stvaranje Hrvatske države. Ma samo u njihovim glavama!
I već sam mislila zaključiti tekst o nedosljednosti i nevjerodostojnosti Marka Vučetića kao filozofa i teologa, kada sam naišla na njegov komentar intervjua nadbiskupa Kutleše u Večernjem listu 14.kolovoza 2023.godine.
Opet Citiram „Sekularno društvo nema neprijateljski stav prema kršćanima, štoviše, ono je potpuno otvoreno prema kršćanstvu, ali ta otvorenost ne znači i otvorenost prema bogu, u smislu da se sekularno društvo odnosi s osjećajem divljenja i strahopoštovanja prema kršćanskom bogu. Ovo ne shvaćaju zagovornici duha klerikalizma, oni bi htjeli poništiti sekularizaciju, jer im ona daje mogućnost da budu kršćani, a oni kršćanstvo ne vide kao mogućnost i izraz slobode, nego kao nužnost i zadanost. Problem je što hrvatska verzija klerikalizma kršćanstvo vidi kao našu državnu i društvenu nužnost i zadanost. Protiv klerikalizma se treba boriti – vjernici unutar religijskih institucija, a građani jačanjem sekularizacijskih procesa.“
S obzirom što je sve nadrobio u tekstu, Marko živi u nekom paralelnom svemiru, kada tvrdi da sekularno društvo nema neprijateljski stav prema kršćanima. Mržnja koja izbija iz svake pore, svake riječi i svakoga djela toliko je jaka da prelazi u histeriju. Pa i sam Vučetić kaže „ Protiv klerikalizma se treba boriti..“ A zašto se treba boriti, ako je svakome zagarantirana sloboda vjeroispovijesti? Znači da negira i ne dopušta slobodu izbora, nego se zalaže opet za neki totalitarizam pod izlikom sekularizacije!
Eto kako filozof Marko „filozofira“;“ Zahvaljujući sekularizaciji društvo je slobodno“ Kako može biti slobodno, ako nema slobodu izbora, nego se protiv vjernika treba boriti?
U bivšoj Jugoslaviji progoni i ubojstva kršćana bili su ne samo stvarnost, nego i politika. Ateizam sam po sebi nije zlo, svatko ima slobodu izbora, ali je državna politika sekularne komunističke vlasti bila represivna i zločinačka.
U ratu i još više u poraću ubijeno je 663 katolička svećenika, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časnu sestru, dakle nenaoružane i obrazovane ljude, ali – klasne neprijatelje, zbog sekularizacije koja gle Markovog čuda“ nema neprijateljski stav prema kršćanima“
Koji je stav imao ubojica Bl, Miroslava Bulešića dok ga je nožem klao?
Kršćani nikada ne kažu da se protiv sekularizacije treba boriti, niti iskazuju mržnju prema ateistima i različitim nevjernicima. Uvije se kaže da nam je Bog dao mogućnost izbora, i uvijek se radi o izboru, a ne nametanju.
Kršćani traže slobodu izbora i slobodu prakticiranja vjere. A upravo ta sloboda vjerskog očitovanja izaziva ogromnu mržnju kod ateista. Svjedoci smo svakodnevnim napadima na društvenim mrežama, na trgovima, kod procesija.
Stoga Marko Vučetić „ filozofira“ ili pričam ti priču. Ipak bi trebao radi svoje vjerodostojnosti i radi svojega ugleda pripaziti što piše i kako piše, ili pak čini to namjerno, jer je Katoličanstvo dio identiteta hrvatskog naroda, pa treba sa ljevičarsko, jugoslavenskog i globalističkog građanskog društva uništiti i taj segment identiteta. Na to ukazuju njegove riječi:“ sekularizacije, a ona nije ništa drugo nego odvajanje Crkve od države, odnosno izbacivanje višestoljetnog zloćudnog duha klerikalizma iz političko-društvenih struktura.
Zašto zloćudnog duha klerikalizma? Zašto im toliko smeta Katolička crkva? Zar nije komunizam bio zloćudniji i ubitačniji od Crkve?
Zašto je sekularno društvo po Vučetiću slobodno? Ne vidim koje je to slobode donijelo sekularno društvo? Je li progon vjernika sloboda? To me podsjeća na poklič “Smrt fašizmu, sloboda narodu“ A slobode nigdje! Samo zabrane, cenzura i zatvori ako nisi na liniji Partije!
U svom najnovijem tekstu Marko Vučetić ide u krajnost nezrele osobe, bez identiteta koji je iako izgubljen, postao veliki manipulator, pa bez valjanih argumenata Hrvatsku proglašava
„Država femicida i huligana“
I dalje nastavlja izvlačiti zaključke uvijek naravno protiv hrvatske države, a da ničim nije dokazao femicid, na primjeru brojnosti slučajeva , niti brojnosti huligana u odnosu na ukupan broj stanovništva.
Kod Vučetića je bitno samo to da njemu ne trebaju materijalni dokazi, već proizvoljno svaki događaj, generalizirajući i manipulirajući iskoristi za svoju negativnu percepciju hrvatske države. Usprkos slobodi mišljenja manipuliranje u javnom medijskom prostoru je nedopustivo, neetično i huškačko. Jer uvijek će se naći netko tko će ga poslušati i to je sjeme zla koji tako neodgovorni i nezreli političari siju u javnom prostoru.
„Ova država je, još devedesetih godina prošlog stoljeća, odlučila koga će štiti – huligane, lopove, lažljivce i nasilnike. Zato je i neuspješna, a neuspješna država, ako imamo sreće, frustrira, a ako nemamo sreće, ona i ubija. U femicidu u Hrvatskoj aktivno sudjeluje i država. Država ne želi ženama jamčiti sigurnost. Kada su huligani u pitanju, država laži i frustracija neće čekati ni časa – sve će učiniti da ih zaštiti.“
Laži i manipulacije, i sugestivno uvjeravanje, pa će mnogi koji ne poznaju povijesne činjenice i povjerovati. I gle niti jednog dokaza kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje.
Izgleda da misli da je njegova riječ dovoljna! E nije!
Zbog čega je izglasana Istanbulska konvencija, nego za zaštitu žena od nasilja. Ali treba znati, a ne manipulirati. Kao dokaz iznesene laži o hrvatskoj državi 90-tih godina je Domovinski rat i hrabrost hrvatskih branitelja, koji su svojom hrabrošću zaštitili, mladu državu, njena kulturna i materijalna dobra i ljudske živote, ne samo hrvatskog, nego i stotine tisuća izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
Ali to nadobudnog Vučetića nije briga, glavno da on prosipa svoju nikada naučenu „mudrost“! U Crkvu te nitko ne tjera, ona daje slobodu hoćeš li ili nećeš slijediti Boga. Dok je sekularno komunističko društvo, tjeralo mlade na radne akcije, tjeralo komuniste da slijepo slijede komunističku partiju, na poslušnost, na „Tito Partija, omladina akcija“ Tako mladi filozof „filozofira“ a da je živio u sekularnom društvu Titove Jugoslavije brzo bi mu Partija te njegove filozofske „bubice“ istjerala iz glave. Tek onda bi vidio koliko je zahvaljujući sekularizaciji društvo bilo „slobodno“
Toliko „ slobodno“ da je mladi student Jakoslav -David Rojnica 1978.godine, završio na GOLOM OTOKU (osuđen je 1. studenoga 1978. na tri godine).
Svoje sužanstvo opisao je u knjizi JA SAM 6387
Lili Benčik/hrvatskepravice
Predstavljanje knjige Otmica nevjeste 31.05 2024.
Dobra večer svima!
Predstaviti ću vam Don Kaćunka, kako ga ja zovem, a on neka govori o svojoj novoj knjizi.
Sa radom i djelovanjem Don Kaćunka upoznata sam bila preko medija.
Osobno smo se upoznali prigodom izlaska knjige hrvatske pjesnikinje koja živi u Australiji gđe Marije Dubravac.
Suprug i ja vraćajući se iz Zadra kući u Pulu preko Like, došli smo preuzeti njenu novu knjige kod njega u Kompolje.
Srdačno nas je dočekao i upoznao sa župom i tim slabo naseljenim krajem Gacke, kako on mene ispravlja kada kažem Like.
Naravno upoznala sam Gacku i posjetila Otočac više puta;
- Mlinice na Majerovu vrilu u Sincu iz kojeg teče Sinačka pučina, najveća desna pritoka Gacke i
- Ribogojilište u Sincu ( dobila sam recept za pripremu pastrve, pržene na domaćoj masti , uvaljane u kukuruzno brašno pomiješano sa malo slatke crvene paprike)
- svetišta Majke Božje Karmelske – Kuterevo
Kratki životopis
Anđelko Kaćunko rođen je u Splitu 31.srpnja 1954.Potječe iz brojne obitelji ponosne Poljičke Republike ( devetoro djece)
Nakon osnovne škole u Docu Donjem i sjemenišne klasične gimnazije završio je Teološki fakultet u Splitu i 24.lipnja 1979. zaređen za svećenika.
1980 u Zagrebu upisuje na Filozofskom fakultetu studij klasične filologije, a 1989 studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.
Paralelno sa studijem angažiran je u Katoličkom zboru MI, gdje je bio direktor lista mladih i izdavačke djelatnosti zajednice MI.( Zajednica MI predstavila je u Puli 2019. je knjige Milovani-Mate Krajine)
1999, preuzeo je dužnost kancelara u Vojnom ordinarijatu, bio kapelan u MUP-u i Ravnateljstvu policije, da bi od 2008 bio premješten u Gospičko-senjsku biskupiju i od 2011-2021 bio župnik u Župi Kompolje, Brlog i Vratnik. Sada je na dužnosti župnog vikara u Župi Presvetog Trojstva u Otočcu.
Njegov literarni opus je veoma bogat, od brojnih članaka i kolumni u Fokusu, Hrvatskom slovu, Vjesniku, Areni do Hrvatskog tjednika.
Aktivan je i u Katoličkim medijima; IKA, Glasu Koncila…
Sudjelovao je u izradi monografije „ Vojni ordinarijat u RH“ (2007) i monografije „ Kompolje-mjesto i župa“ (2021)
Napisao je samostalno dvanaest knjiga, neke ćete imati prigodu kupiti nakon predstavljanja, a sa akademikom Josipom Pečarićem knjige o pjesnikinji Mariji Dubravac i biskupu dr.sc. Mile Bogoviću.
U svezi sa akademikom Pečarićem moram spomenuti da smo akademik Pečarić i ja u suradnji napisali dvije e-knjige:
- Dopisivanje s Lili Benčik o Istri
file:///C:/Users/Lili/Documents/BENCIK%23%20knjiga.pdf
- knjigu PUPOVAC, o radu i protuhrvatskom djelovanju predsjednika SNV-a i SDSS-a Milorada Pupovca
pupovac2-1.pdf (hrvatskepraviceblog.com)
Moram napomenuti da se don Kaćunko bavi i glazbom. Uglazbio je pjesmu Marije Dubravac HIMNA VATRENIMA
Čitanje pjesama Marije Dubravac o don Kaćunku iz zbirke pjesama DOK MU HRAŠĆE BURA VIJE, izdane uz pedesetu obljetnicu života u tuđini.
Don Anđelko Kaćunko
Puku zbori „MOLI -RADI-RODI…To je njegova preporuka kao duhovnika!
U to je zbirci i pjesma posvećena meni pod naslovom „ Jednoj lijepoj ruži Hrvatskoj“
Lili Benčik, tajnica Udruge KRIŽ
Osvrt fra Đure Hontića, župnika Župe Sv. Ivana Krstitelja u Puli:
U samom predstavljanju knjige „Otmica nevjeste“, don Kaćunko je najprije spomenu kako je došlo uopće do ideje da je on kao novinar počeo pisati knjige, bilo je to na poticaj profesorice Manje Kostelac-Gomerčić, čija je „Baštinica“ izdavač knjige „Otmice nevjeste“.
U prvom dijelu Kaćunko donosi deset pripovijedaka. Prvih osam priča nastalo je u okviru literarnog ciklusa Otočki koronameron (kao nastavak projekta Otočki dekameron), u kojem je dvadesetak sudionika pisalo priče tijekom korona pandemije, a dvije zadnje napisane su poslije. Cijelo ovo djelo možemo svrstati u žanr književne satire i književnog humora. U drugom dijelu ove knjige, Kaćunko pod pseudonimom ženskog autora vrlo dojmljivo komentira društvena, politička i crkvena zbivanja u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Riječ je o deset jedinstvenih pripovijedaka, koje su “pisane pretežito u dijalektu, jednostavno, prohodno, živahno i aktualno. Ovdje je riječ o kolumnama, a one su bile svojedobno objavljene u mjesečniku grada Solina.
Nadalje spomenuo je don Kaćunko da je u tome drugom dijelu nazvanom Cro Nikine priče-kolumne, koje je autor godinu dana pisao za Solinsku kroniku pod pseudonimom Cro Nika, izuzetno zanimljive i duhovite, a ostvarene su trima elementima. Uzevši naoko ‘slabi’ lik, srednjoškolsku profesoricu koja često govori da nešto ne zna ili ne razumije, dobio je lik s kojim se većina nas može poistovjetiti, jer ni mi često ne razumijemo što se to događa u svijetu oko nas i tko zapravo vuče konce. S druge strane dobio je osobu koja može javno reći ono što većina ljudi misli, dakle zagovarati vrijednosti, one kršćanske, domoljubne, obiteljske, i čuditi se, a ponekad i plašiti, nadolazećim rušenjima svega toga.
Budući da don Kaćunko kao svećenik – što je u našem društvu doživljeno kao pozicija moći i kome se svaka riječ procjenjuje kao da je Božja objava pa i kada neprestano napada – u svojemu nastupu ne može na taj način istupati, on to čini kroz ženski ‘alter ego’.
Don Anđelko, u prvi plan stavlja ono bitno: dobro čovjeka, dobro bližnjega, što je uvijek prva zadaća kršćanina, poglavito katolika, bio laik ili svećenik. Ovdje nam je dao svježu i poletnu misao, sazdanu od različitih motiva i tema okupljenih oko intrigantna naslova „Otmica nevjeste“.
Na kraju je don Kaćunko protumačio, da je u stvari ta nevjesta rijeka Gacka, na što nas navodi slika rijeke na naslovnici. Jer rijeku Gacku neki su htjeli oteti, ali zapravo ta nevjesta je naša Hrvatska, koja prolazi kroz različite poteškoće na području vjere i morala, obiteljskih i socijalnih odnosa, ali i svih drugih područja ljudskoga, narodnog i crkvenog života. Stoga na nama nije samo da kukamo nego da postanemo svjesni svoga kršćanskog dostojanstva i poziva na suradnju s Bogom za dobro čovjeka i ovoga svijeta.
Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!
Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.
Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;
„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”
Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.
A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su da njome vladaju stare jugoslavenske strukture, njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.
Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.
Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.
Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.
Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!
Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.
Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države. Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.
Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;
Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.
Ivica Račan kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i gospodarski razvitak zemlje.
Prodajom državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom, narušena je financijska i gospodarska stabilnost i sigurnost države.
Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.
Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!
Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr
„Dan mladosti“ okupio je u Kumrovcu posjetitelje prosječne životne dobi od 89 godina!?
Kaže drug Stipe u svom govoru u Kumrovcu da komunizma nije bilo, da je to bila NOB? Piše li to drug Stipe, neku novu povijest NOB-a u kojoj negira ulogu Josipa Broza Tita kao predsjednika KPJ u vođenju NOB-a.?
„Oni koji revidiraju povijest, moćni i preglasni trebali bi objasniti tko je ubio 80 000 ljudi, žena i djece u Jasenovcu samo zato što su različiti.
Katolička crkva u Jasenovac na dan obilježavanja proboja pošalje jednog svećenika, dok na Macelj dođu brojni biskupi, svećenici i časne sestre.
Mi imamo statističke podatke koliko je za vrijeme NDH u četiri godine ubijeno antifašista i ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma.
I tu nema komunizma: BILA JE TO NOB!
Kakve “žrtve komunizma” kada komunizma tada nije niti bilo…
Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!“
Nas pionire osmoškolce učili su u školi u Jugoslaviji da je avangarda radnika i seljaka, Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom povela narode i narodnosti Jugoslavije u Narodno-oslobodilačku borbu! Mi smo kao osmoškolci znali cijeli tijek NOB, sve ofenzive, a sada bivši predsjednik lupeta da nije bilo komunista, da je to bila NOB.
To je neki novi drug Stipe!? Od komunista, do ustaše. Od negiranja Jasenovca do optuživanja za Jasenovac. Od veličanja Tita, do negiranja Tita! Čista manipulacija, obmanjivanje javnosti , a vjerodostojnost nula.
Kako on voli tužakati zbog izgovorene riječi, neka samo tuži, pa ću mu na sudu predočiti tone knjiga u kojima piše da je pripremajući oružani ustanak, Politbiro Centralnog komiteta KPJ u Beogradu 27. lipnja 1941.donio odluku o osnivanju Glavnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta Jugoslavije , za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar KPJ, Josip Broz Tito. KPJ je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka 4. srpnja, dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao Dan borca. Žikica Jovanović Španac ispalio je prvi hitac 7. srpnja, na datum kasnije proglašen Danom ustanka u SR Srbiji. 12. srpnja KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.
Članovi Glavnog štaba, uz Tita, bili su članovi Politbiroa KPJ: Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Rade Končar, Franc Leskošek, Ivan Milutinović i Aleksandar Ranković, te istaknuti komunistički vođe Sreten Žujović, Ivo Lola Ribar i Svetozar Vukmanović- Tempo.
Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi je u Foči. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su pod kontrolom komunističke partije preko komesara i zapovjednika, koje imenuje Vrhovni štab, prime i četnici, koji su samo kokardu na kapi zamijenili sa crvenom zvijezdom.
Četnička zlodjela opisao je Adil Zulfikarpašić u knjizi “Put u Foču”. Adil Zulfikarpašić bio je visokopozicionirani član partizanskoga pokreta, koji je putovao u Foču na sastanak s Titom u Vrhovni štab. Na putu je saznao da su mu četnici ubili brata i počinili strašne pokolje muslimana;“ Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tijela potonula.“
„Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba“ rekao mu je Tito kad je tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.
„Ali to nije protusrpska politika.To je protukoljačka politika“ rekao mu je Zulfikarpašić,
„Ti izgledaš slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš“ odgovorio mu je Tito opraštajući se.
Očito drug Stipe računa na kratko pamćenje i nepoznavanje povijesnih činjenica.
Čisti povijesni revizionizam za isprane mozgove, jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.
Pa da njega i javnost malo podsjetim na povijesne činjenice: i to logičnim slijedom:
1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?
Komunistička partija Jugoslavije
2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?
Josip Broz Tito
3.Tko je bio doživotni predsjednik Jugoslavije?
Josip Broz Tito
4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?
Maršal Josip Broz Tito
5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?
Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom
6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?
Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.
7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?
Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo komunističko društveno uređenje.
I nakon ovih nespornih povijesnih činjenica, koje su im naravno dobro poznate, kako uredništvo portala sabh.hr može onakve Mesićeve nebuloze uopće objaviti? Pa to je ponižavanje Josipa Broza Tita, a ne njegovo veličanje. Sam sebi proturječi u reviziji povijesti NOB-a kojom se kao ponosi.
Od kuda Stipi to negiranje uloge Komunističke partije Jugoslavije-KPJ?
Negira Stipe komunizam zbog zločina, zbog Rezolucije EU Parlamenta od 19.9 2019. koji je komunizam kao totalitarni režim i način vladanja izjednačio sa fašizmom i nacizmom.
Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslije ratnoj vladavini znatno ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište, i potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su, bili progonjeni politički i sudski.
Evo drug Stipe ne zna za žrtve komunizma ;“ ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma“, ali zna za žrtve „antifašiste“. E sada me zbunio, ja više ne znam na koje to antifašiste misli drug Stipe, ove kameleone kao što je on ili ove borce NOB-a rođene nakon završetka NOB-a iz SABA RH?
Poznate su žrtve 2.svjetskog rata, iako ih ex komunisti kao on umnažaju i multipliciraju, ipak se istina probija.
Zločini komunizma koje drug Stipe negira itekako su dokumentirani u Martirologiju don Ante Bakovića (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.) Ovaj hrvatski katolički svećenik i hrvatski domoljub u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina, u sedam zatvora , a kasnije je djelovao kao publicist, novinar, reformator i demograf.
Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 ubijena svećenika i mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.
Napisao je i knjigu Drinske mučenice u kojoj je opisao svoje osobno svjedočenje o mučeničkoj smrti časnih sestara koje su beatificirane 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra,
Okružni narodni sud u Zadru osudio je 28. prosinca 1946. zemljoradnika Josu Begonju iz Privlake (Zadar) na dvije godine lišavanja slobode s prisilnim radom i dvije godine gubitka političkih prava zbog “kriv. djela protiv općih narodnih interesa”, jer je u ljeto 1946. govorio među narodom da mu se ukazala Gospa, “u namjeri da stvori kod drugih uvjerenje o nesigurnosti današnjeg poretka, a u cilju ometanja napretka, obnove i izgradnje naše zemlje, te stvaranja nepovjerenja prema našoj narodnoj vlasti i u cilju ličnog korišćenja”. Mate Rupić, Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011.
Franjo Habulin pak ne poznaje povijest ni NOB-a ni kasnije, pa tvrdi da se gradilo bratstvo i jedinstvo. Vidjelo se na djelu to bratstvo i jedinstvo u velikosrpskoj i JNA agresiji 1991-1995.
Drug Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, „borac“ NOB-a , rođen 1957.godine priča nebuloze u svojoj reviziji povijesti, pa tvrdi da se „Za Tita se gradila i živjela demokracija svaki dan u pravnom i pravednom društvu izgrađenog SOCIJALIZMA.“
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je ubijalo politički nepodobne, neistomišljenike po svijetu, a zadnje je je bilo 1989. godine kada je u Njemačkoj ubijen Anto Đapić, stric hrvatskog političara Ante Đapića iz Osijeka.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je 1. studenoga 1978. osudilo studenta Jakoslava Davida Rojnicu, na tri godine Golog otoka, na temelju iskaza dvoje svjedoka da im je dao nekoliko brojeva lista ‘Nova Hrvatska’, a jednom od njih i knjigu Ive Rojnice.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ „priuštilo“ mu je tortute, batinanje, liječenje elektrošokovima u zatvorskoj bolnici i besplatan „boravak „u logoru na Golom otoku.
Jakoslav David Rojnica odlučio je 2019. napisati knjigu jer je želio ukazati na činjenice i napisati istinu, najviše zbog mladih koji trebaju znati istinu kako se povijest ne bi ponovila.
Jakoslav Rojnica predstavlja 100 tisuća ljudi koji su osuđeni za slične krimene. 30 tisuća presuda je doneseno, a točan broj ljudi koji su netragom nestali , bačeni u jame, fojbe nikada se neće saznati, jer je jugoslavenski režim strahovladom sprječavao ljude da svjedoče.
„Druge države otvaraju granice, a mi smo naše okovali od susjeda, k tomu državni establišment DAN POBJEDE naziva okupacijom.“ Nastavio je drug Habulin svoju povijesnu „edukaciju“.
Nevjerojatno je kako se može ovako na očigled lagati i manipulirati? Hrvatske granice nisu zatvorene, putuje se samo sa osobnom iskaznicom, granice su čak i previše porozne, pa ih ilegalno prelazi na tisuće migranata.
Ne kaže se uzalud da je komunizam sazdan od laži i nastao na laži. Samo ova dva primjera drugova Mesića i Habulina dokaz su točnosti te definicije.
Jugonostalgičari, jugofili, titoisti i komunisti nikako ne žele priznati da su u ime komunističke ideologije počinjeni masovni zločini. Da oslobođenje od fašizma i nacizma u komunističkim zemljama nije donijelo slobodu, nego nove progone, nove logore, nove zabrane i ograničavanja slobode i ljudskih prava, samo u ime neke druge ideologije. Rasni zakoni zamijenjeni su ideološkim. Tko nije prihvatio komunističku ideologiju bio je meta te „slobode“.
U ime te slobode ubijeno je 536 833 ljudi, bačenih u jame, rudnike i neobilježena grobišta na više od 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj po popisu MUP-a i oko 600 po slovenskoj evidenciji.
I da nije kako drug Stipe kaže „krivca za zločine koji su se dogodili na kraju Drugog svjetskog rata, traže na pogrešnoj strani…“ svjedoče zločini na Daksi i u Dubrovniku u listopadu 1944.godine, znači prije završetka rata, koje su počinili partizanski „osloboditelji!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti3 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti5 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti4 dana agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja