Connect with us

Istaknuto

Srbi sa SRPSKIM SVETOM, zločinačkom velikosrpsko-svetosavskom politikom, krivci za sve sukobe i stradanja, nikada neće priznati krivicu ni preuzeti odgovornost!

Published

on

Otvoreno pismo Pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter

U knjizi Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu, autor dr. sc. Mihovil Biočić, kronološki i dokumentirano iznosi  uzroke i posljedice te agresivne svetosavske velikosrpske politike i pripisivanje  krivice Hrvatima!

Međutim odmah se javljaju novinarska pera koja istinu pretvaraju u govor mržnje.

I to je točno po konceptu Memoranduma SANU 2 koji Srbiju i Srbe od  agresora pretvara u žrtvu. Ali ako ćemo opet pogledati istini u oči, žrtve su vlastite mitologije, svetosavsko- velikosrpske agresivne politike, prisvajanja tuđeg teritorija i kulture.

U članku Raspravljanje s lažljivcima na portalu H-ALTER, novinar Alen Mikec ničim nije dokazao koje su to laži ni jedan događaj opisan u knjizi nije opovrgnuo, već je točno po Memorandumu SANU 2 pretvorio u govor mržnje, jer velikosrpstvo je postalo NORMALNO.

SNV-ove Novosti i BILTENI nisu „govor mržnje „prema Hrvatima. Oni su postali „normalni“, a oni koji upozoravaju da to nije normalno su“lažljivci“

Memorandum SANU 2

Točno dvadeset i pet godina nakon objavljivanja Memoranduma Srpske Akademije nauka i umetnosti-SANU (1986. godine) koji je bio znamstveno-teorijska platforma za raspad SFRJ i krvave osvajačke ratove „u kojima Srbija nije učestvovala“, u akademskim nacionalističkim krugovima u Beogradu napravljen je njegov nastavak – Memorandum II čiji su strateški ciljevi isti,  velikosrpski, s tim da je način njihove realizacije prilagođen novim uvjetima,  iz njega je izbačeno nasilje i „bitke koje mogu biti i oružane“. Ovaj dokument trebao je biti interni, dostupan samo uskom krugu   srpske političke elite, koja praktičnim potezima, operacionalizira novu spsku nacionalnu i geopolitičku doktrinu Dobrice Ćosića  i akademika  SANU: „Kako u miru vratiti ono što je izgubljeno u ratovima?“

Za razliku od “Memoranduma 1” koji je objavljen u dnevnom listu Večernje novosti 1986. godine, “Memorandum 2” je interni dokument koji je proslijeđen svim članovima Vlade Srbije. Ovaj dokument nije trebao procuriti u javnost jer nosi oznaku “čitanje bez daljeg rasturanja“

Međutim “Slobodna Bosna” u ožujku 2013. godine objavljuje faksimile “Memoranduma 2”, u kojem se SANU zalaže za koordiniranje institucija iz Republike Srbije i Republike Srpske, radi onemogućavanja konsolidacije stanja u Bosni i Hercegovini i konačnog odcjepljenja teritorija Republike Srpske od BiH i njegovog pripojenja Srbiji.

https://www.info-ks.net/vijesti/regija/56769/drugi-memorandum-sanu-predvida-ujedinjenje-rs-i-srbije-za-deceniju#google_vignette

Ciljevi su :

-Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
-Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
-Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
-Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
-Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
-Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
-Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
-Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
-Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

Autori Memoranduma su akademici Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Dobrica Ćosić, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović… (DEPO PORTAL)

https://depo.ba/clanak/36757/sta-sadrzi-memorandum-sanu-ii

Pavao Miljavac, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, iznosi 2017. godine da je u Srbiji u pripremi i “Memorandum 3”, jer da “Srbi nikako ne odustaju od ovog prostora. Uvijek su imali potporu svojih akademika i vojnih stručnjaka u tim težnjama te samo pronalaze nove načine da izmišljaju nove probleme kako bi djelovali”.E taj Memorandum 3 je nazvan SRPSKI SVET.

Ovom knjigom daje se  do znanja da prestaje hrvatska šutnja i da će uvijek dobiti odgovor  na svaku njihovu laž i manipulaciju.

I do sada se reagiralo pojedinačno i parcijalno. U ovoj knjizi se argumentirano  raskrinkavaju sve srpske laži, sva njihova medijska podmetanja krivice Hrvatima, koja je ustvari njihova. Oni su ti koji su čim su se oslobodili od Turaka već planirali Veliku Srbiju, kao obnovu Dušanova carstva što dokazuje Načertanije  Ilije Garašanina iz 1844.godine.

Danas je Velika Srbija preimenovana u Srpski svet. Temelji se na  ugroženosti Srba na teritorijima izvan Srbije,  Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj. Ne radi se  ni o kakvoj ugroženosti Srba, već o pokušaju njihove nove homogenizacije,  nakon neuspjelog pokušaja stvaranja Velike Srbije na razvalinama Jugoslavije  90-ih, Memorandumima SANU 1, 2 i 3 koji su  ustvari program Srpskog sveta i  što je najgore, negiranju nacionalnog identiteta susjednih naroda,  prije svega Crnogoraca i Bošnjaka čije se porijeklo želi vezati za srpski nacionalni korpus. Time bi se u kasnijoj fazi realizacije projekta Srpski svet lakše osporile trenutačne državne granice i revidirala cjelokupna državno-pravna arhitektura Zapadnog Balkana u korist apsolutne dominacije Beograda.

Za Hrvatsku je poseban program rastakanja hrvatske države iznutra pomoću srpske nacionalne manjine, negiranjem  hrvatskog jezika, prisvajanjem  hrvatske kulturne i znanstvene baštine i neprestanim optuživanjem za fašizam ( ustaštvo) i antisemitizam.

Usput rečeno, ustaški pokret nastao je kao reakcija na velikosrpski teror u Kraljevini Jugoslaviji, ubojstvo hrvatskih poslanika u Skupštini Jugoslavije 1928. godine pogotovo smrt Stjepana Radića kao predsjednika Hrvatske seljačke stranke. Atentat je dugo godina imao veliki utjecaj na buduće događaje i odnose, a djeluje i danas stvarajući nepovjerenje između dva susjedna naroda, koja su prisiljena živjeti  jedan s drugim i jedan kraj drugoga.

Tako je zbog velikosrpske ideologije nastala spirala zla i mržnje, koju je teško zaustaviti. Hrvatski narod prošao je katarzu i kroz stradanja oko 500 tisuća Hrvata, bolno je svjestan posljedica nestanka  NDH ( Bleiburg, masovne likvidacije, 940 skrivenih grobišta  u Hrvatskoj i više od 300 u Sloveniji , fojbi i drugih masovnih grobnica), ali nažalost Srbi  nisu. Nisu ni blizu svjesni, jer u svojoj poznatoj mitomanskoj maniri  preuveličavaju svoje žrtve , a rehabilitirali su Dražu Mihailovića i četnički pokret.

Djeci od  najranijeg djetinjstva usađuju velikosrpsku ideologiju, indoktriniraju ih sa višestruko  umnoženim i preuveličanim brojkama srpskih žrtava ustaškog režima u NDH, mržnji prema Hrvatima, tako da je susjedstvo i suživot praktički nemoguće ostvariti.

Dovoljno je pročitati Memorandum SANU 2, pa da  se vide razmjeri štete koju proizvodi po Republiku Hrvatsku.

Nakon što je Srbija 1995. izgubila svaku mogućnost stvaranja Velike Srbije na crti Virovitica-Karlovac -Karlobag, sramote i osude za zločine sa primjesama genocida u Vukovaru i Srebrenici, Srpska akademija nauka i umetnosti-SANU donijela je Memorandum SANU 2, po kojem bi se smanjila odgovornost Srbije i prebacila na Hrvatsku i BIH. Pokvareno, podlo i zlonamjerno!

I uspijeva im! U Hrvatskoj nažalost vladajući su pretežno sljednici propale jugoslavenske ideologije koja u ime „bratstva i jedinstva“ ne shvaća pogubnost velikosrpsko-svetosavske politike na hrvatski teritorijalni integritet i suverenitet.

Hrvatsko nacionalno biće nažalost podijeljeno je na suvereniste, zagovaratelje hrvatske samobitnosti i samostalnosti i na sljednike jugo-komunističke ideologije , jugoslavenstvo. Jugoslavenska ideja proteže se od 19.stoljeća i biskupa Josip Juraj Strossmayer, pa je čak i biskup Juraj Dobrila jedno vrijeme bio pristaša, pa do ulaska Hrvatske u Kraljevinu Jugoslaviju.

Srbima je jugoslavenstvo bila odlična zamjena za velikosrpstvo, jer su zbog brojčane dominacije, kao većinskog naroda, zauzimali sve najvažnije poluge vlasti.

Vladajući,  da bi se održali na vlasti koaliraju sa srpskim SDSS i ispunjavaju sve njihove  zahtjeve,  financiraju njihovu protuhrvatsku medijsku djelatnost, izgradnju  40  Srpskih kulturnih centara ( četnički štabovi) i provode, svjesno ili nesvjesno  Memorandum SANU 2.

Srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođena Miloradom  Pupovcem  neprestano  nameće jugo-komunističke vrijednosti.

Milorad Pupovac i njegova sluganska piskarala neprestano mantraju o 2,svjetskom ratu, ustaškom genocidu nad Srbima i  spomenicima NOB-a.

Degutantno je zastupati  mrtav jugoslavenski sustav vrijednosti  koji je propao skupa sa Jugoslavijom! Jugoslavije više nema, nema je na nijednoj karti svijeta. Skupa s njom nestale su i tekovine NOB-a, nestao je lik i djelo „druga Tita“ a pobijeđena je  i njegova JNA!

Degutantno je čitati Pupovčeve Novosti, Biltene i njihove optužbe za   povijesni revizionizam!  Koji povijesni revizionizam? Pa Jugoslavije nema, a nema je zato jer je bila sazdana na lažnim vrijednostima. Bratstvo i jedinstvo ne postoje, niti je ikada bilo stvarno. Ono  što je i bilo Srbi su  razbili agresijom na BIH i Hrvatsku. Antifašizam,  komunistički je bio isti kao i fašizam. Teror, progoni, zatvori, logori, cenzura, to nisu vrijednosti antifašizma.

Dr. Biočić dokazao je da nema srpskog antifašizma, već je to velikosrpski fašizam. Dokazao je da je Dan ustanka naroda Hrvatske koji Milorad Pupovac i njegova bulumenta slave 27.srpnja u Srbu, bio ustvari  četnička  krvoločna odmazda zbog stvaranja hrvatske države.

Ustaški genocid nad Srbima ne postoji. To je još jedna od laži Milorada Pupovca, da stigmatizira Hrvatsku i Hrvate kao genocidan narod.

Hrvatska nije sljednica ni NDH ni SFRJ.

Ova generacija koja je stvarala samostalnu Hrvatsku nije odgovorna  za NDH, ni za SFRJ i time su sve riječi što je Pupovac rekao besmislice. Odgovorni su odavno pobijeni ili umrli i ne može na nas prenijeti odgovornost.

Ali za razliku od ove generacije Hrvata,  koji nisu odgovorni ni za NDH, ni za SFRJ, Milorad Pupovac je itekako politički odgovoran za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku od Balvan revolucije 1990. do današnjeg dana, jer cijelo vrijeme provodi program Velike Srbije ili Srpskog sveta.

Slika ne bi bila potpuna bez spomena Srpske pravoslavne crkve. Srpska Pravoslavna Crkva -SPC je nositelj i instrument agresivne velikosrpske politike ili Srpskog sveta! Nauk SPC temelji se na kosovskom mitu i svetosavskom nacionalizmu. Srpska pravoslavna crkva zanemaruje univerzalne poruke Evanđelja, a  „Svetosavlje“ nije vjera nego ideologija i to velikosrpska ideologija.

Naime, po utvrđenoj praksi i kanonskim propisima crkve na Istoku, granice crkvenog područja  uvijek su u skladu  s državnim granicama. U vezi s tim, a pod utjecajem srpskih vjerskih krugova, Srbi su i kasnije bili skloni izjednačavati granicu jurisdikcije srpske crkve s političkim granicama srpske države i to je ta misao vodilja, ta ideologija  Velike Srbije ili sada Srpskog sveta, gdje je ijedna srpska crkva to je sveta srpska zemlja!

Četnici su militantni dio SPC-a. Iz uputsva četnicima: „ Kada, koga, zašto i kako treba da ubije pravoslavni Srbin, pravoslavni kanoni ne preporučuju ubijanje, čak ga i kažnjavaju, ali u borbi protiv “polumeseca, islamskog agresivnog” (Atanasije Jevtić) po knjizi Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Milorada Tomanića str.231; “za krst časni i slobodu zlatnu”, za “Veliku Srbiju” i za “spas krsta sa tri prsta” nesumnjivo je trebalo ubijati. Interesi Srpske crkve,  srpske države i srpskog naroda (onakvi kakvim ih tumači SPC) bili su jedini razlozi zbog kojih je pravoslavni Srbin mogao “zakonito” da ubija i da pri tome ne strepi od Sudnjega dana.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

Tomi Medvedu, ispravak netočne informacije

Published

on

„DA BUDEMO JASNI“  Novosti  SE financiraju iz Vlade i  odlukama Vlade

Po  Zakonu o Medijima članak 40, 41 i 42, objavljujem ispravak netočne ili nepotpune informacije, koji je upućen i glavnom uredniku Nacional.hr, kojeg je dužan objaviti na istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi.

Tomo Medved  aktualni ministar hrvatskih branitelja komentirao je i prihvaćanje uvjeta kojeg je nametnuo DP, a to je da se prestane državnim novcem financirati izdavanje tjednika Novosti Srpskog narodnog vijeća.

“Što se tiče tog lista, već duže vrijeme svjedočimo da oni odstupaju od nekih kriterija i standarda koji se odnose na isključivo zastupanje manjine. Pitanje o financiranju Novosti je jedno od pitanja o kojemu ćemo razgovarati u narednom periodu, i da budemo jasni, one se ne financiraju iz Vlade, ni odlukama Vlade“, istaknuo je Medved.

Objavljeno u Nacionalu 08. 05. 2024. 19:36,

To jednostavno nije točno!

Vlada u Proračunu osigurava sredstva, a  za operativnu raspodjelu zadužena je Stručna služba Savjeta za nacionalne manjine pri

Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji je stručna  služba Vlade Republike Hrvatske, osnovan Zakonom o Vladi Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 150/11, 119/14, 93/16 i 116/18)

Istim Zakonom uređeno je da Uredom upravlja ravnatelj, kojeg imenuje Vlada, na prijedlog predsjednika Vlade, po prethodno provedenom javnom natječaju.

Dakle Stručna služba VLADINOG Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na osnovu provedenog natječaja raspodjeli sredstva koja osigura Vlada RH u Proračunu za svaku godinu po:

  • Operativnom  programu nacionalnih manjina za razdoblje 2021. – 2024.Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, pri Vladi RH
  • Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina,  Narodne novine br. 155/2002, 47/2010, 80/2010 i 93/2011
  • Zakonu  o potvrđivanju okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, Narodne novine br.14/1997
  • Zakonu  o potvrđivanju europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima Narodne novine br.18/1997
  • Zakonu o potvrđivanju ugovora između Hrvatske Republike i Talijanske Republike o pravima manjina, Narodne novine br.15/1997
  • Zakonu o potvrđivanju Sporazuma između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u RH,  Narodne novine br.03/2005

Kao potvrdu točnosti citiram objavu iz Narodnih Novina o raspodjeli sredstava koja u Državnom proračunu Republike Hrvatske osigurava Vlada RH  za potrebe nacionalnih manjina u 2024. godini, objavljenu u Narodnim novinama br. 47/2024

I.

Za programe udruga i ustanova nacionalnih manjina prijavljene na Javni poziv za predlaganje programa za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora te programa kojima se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, a koji će se sufinancirati sredstvima Državnog proračuna Republike Hrvatske u 2024. godini, ovom Odlukom raspoređuju se financijska sredstva u iznosu od 10.053.129 EUR.

II.

Sredstva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2024. godinu i projekcija za 2025. i 2026. godinu (»Narodne novine«, broj 149/23) (dalje u tekstu: Državni proračun za 2024. godinu), osigurana u razdjelu 020 Vlada Republike Hrvatske, glava 02021 Stručna služba Savjeta za nacionalne manjine, aktivnost A732003 Potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina, podskupine računa: 363 Pomoći unutar općeg proračuna, 366 Pomoći proračunskim korisnicima drugih proračuna i 381 Tekuće donacije, u ukupnom iznosu od 10.053.129 EUR.

Za 2024.godinu Novosti (samostalni srpski tjednik) dobile su 610 000 EUR

Lp Lili Benčik/hrvatskepravice, Domoljubni.hr

Dostavljeno

  1. Glavni urednik Nacional.hr
  2. Vlada RH
  3. Predsjednik Vlade Andrej Plenković
  4. Tomo Medved, Ministarstvo hrvatskih branitelja
  5. Predsjednik HDZ, Andrej Plenković
  6. Predsjednik DP, Ivan Penava
Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

Tito – o diktatoru, masovnom ubojici i bonvivanu, od kojeg mrzitelji Hrvatske stvaraju mit…

Published

on

Nema dvije istine o Titu. Ima samo dva viđenja, realnog i nametnutog iz komunističkog agitpropa građenja kulta ličnosti.

Realno, potkrijepljeno povijesnim činjenicama je da je bio komunistički zločinac,  doživotni diktator, koji se izvrsno snalazio u svjetskoj političkoj kombinatorici i geopolitici, jer  je zahvaljujući toj njegovoj snalažljivosti i aroganciji, svjetska politička elita prešutno prešla preko masovnih zločina koji su po njegovom osobnom naređenju  počinjeni.

A nametnuto viđenje je o Jugoslaviji  kao zemlji bratstva i jedinstva iznikloj  iz „NOB,-a džinovske borbe naroda“ „druga Tito“, „maršala Tito“, „Ljubičice bijele“ … „Titova puta“. To nametnuto viđenje živi još i danas u veličanju bratstva i jedinstva u kojem za državotvorne Hrvate nije bilo mjesta ni života, i negiranju počinjenih zločina u ime socijalističke revolucije i jugoslavensko-komunističke ideologije.

J.B.Tito umro je 4.svibnja 1980.godine, a od njegove životne ostavštine u materijalnom smislu, nije ostalo ništa. Jugoslavije nema već 32 godine. Sa njom su nestale tekovine NOB-a, nestala je poražena JNA, nestao je Pokret nesvrstanih.

Međutim, iako Jugoslavije nema više na karti svijeta, ostala je u mentalnom sklopu raznih jugo- nostalgičara,  koji bi je rado oživjeli. I ne samo oni, nego i međunarodna zajednica koja bi opet preko leđa Hrvata gradila neki mir i suživot sa Srbima na tom „brdovitom Balkanu“

Razdruživanjem i prekidanjem svih državno -pravnih sveza sa Jugoslavijom 8.listopada 1991. Hrvati se nisu oslobodili i Jugoslavena i svih pridruženih mrzitelja Hrvatske.

Tragedija Titove mentalne ostavštine po Hrvate, je podijeljen hrvatski narod. Ostaci jugo-struktura tzv. duboke države ne dopuštaju da Hrvati žive svoje hrvatske vrijednosti , već ti jugo-titoisti neprestano nameću svoj jugo-komunistički  sustav vrijednosti.

U tijeku Domovinskog rata agresori Srbija i JNA nisu imali namjeru samo fizički zauzeti hrvatski teritorij, već je bitno  naglasiti da je to bio osvajački rat za etnički čistu Veliku Srbiju u kojoj ne bi bilo mjesta za Hrvate.

Tu se radilo o potpunom brisanju i uništenju Hrvata kao naroda, uništenju njegova identiteta, vjere, kulture i povijesti postojanja na ovom prostoru!

I to je ta najgora  titova ostavština hrvatskom narodu, ta  Peta kolona, koja razara nacionalno biće i nacionalni identitet iznutra!

Usprkos brojnim EU Rezolucijama o zločinačkom totalitarnom režimu u Jugoslaviji i njegovim posljedicama, još se uvijek  veliča Tito.  

Ostali su  trgovi , obale i ulice sa njegovim imenom, naročito u Istri, a Krapinsko-zagorska županija preko Kumrovca, od zločinca Tita radi turistički brand.

Suočavanja sa jugoslavenskom zločinačkom prošlošću u Hrvatskoj nema, ne priznaju se zločinački karakter i diktatorski način vladavine u Jugoslaviji, ali zato sljednici tih jugo-komunističkih zločinaca potenciraju zločine počinjene u NDH, stigmatiziraju Hrvate kao „genocidne zločince“ , sljednice NDH i održavaju kult ličnosti J.B.Tita još živim.

Ti komunisti = fašisti uživaju u svojim mitovima, oni svoje zločince slave kao narodne heroje  a Tita  kao maršala i mi smo tu njihovu mitomaniju morali slušati od 1945- 1990, a evo slušamo je i dan danas! I ne samo slušamo , nego i gledamo te njihove simbole i njihova obilježja; crvenu zvijezdu i poklič ” Smrt fašizmu-sloboda narodu”

Tragedija svih ideologija je u tome što si ideolozi uzmu  za pravo da u ime ideologije odlučuju o životu i smrti drugih ljudi.

Razlika je samo u odgovornosti i kazni! Koliko su i jesu li ideolozi odgovarali za počinjene zločine u ime ideologije. Zločini fašizma, nacizma i pridruženih ideologija kažnjeni su, dok zločini komunizma nisu, pa je u tome nedostatak svijesti i odgovornosti, jer  misle da su njihovi zločini „manje“ zločini i stoga opravdani. Zločin ostaje zločin, ljudski život je ugašen, žrtvovan u ime ideologije,  stoga  žrtva i ostaje žrtva.

Opravdavati zločine kao: „„popuštanjem kočnica“,  ili  da se pobjednik  „nije znao nositi sa veličinom pobjede“ ili  da „ustaška i partizanska žrtva nisu iste žrtve i nisu jednako zaslužile svijeću i sjećanje“ je bezdušno, moralno i ljudski  neprihvatljivo.  Umanjivanje zločina komunizma i   izjednačavanje sa europskim antifašizmom,  ukazuje na duboku amoralnost i nedostatak savjesti i svijesti o pogubnosti ideološke zaslijepljenosti.

U gradu Zagrebu su na vlasti upravo ti jugo-titoisti, tzv.antifašisti,  koji u svemu i svim neistomišljenicima vide nepostojeći fašizam, jer to  je izgovor za njihov opstanak i svrhu postojanje.

Gradonačelnik Tomislav Tomašević na Trnjanskim krijesovima  u Zagrebu, u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba  MAZ-a je poručio  kako je ova manifestacija bitna kako za antifašističke vrijednosti tako i za društvenu jednakost, istaknuvši prava žena, LGBT zajednice, migranata, nacionalnih manjina kao i ekonomsku jednakost, radnička prava i sve ono što su vrijednosti antifašističke borbe.

Lažna i jadna demagogija malih titića po kojoj su vrijednosti antifašističke borbe: „LGBT zajednice, migranti, nacionalne manjine, ekonomska jednakost…“

1945. godine , ni poslije u Jugoslaviji nije bilo LGBT zajednica, migranata , nacionalnih manjina, a ekonomske jednakosti nikada.

Koja prava nacionalnih manjina?  Tito je proveo etničko čišćenje nacionalnih  manjina nakon rata u Jugoslaviji.

Egzodus  Nijemaca  i Talijana po obimu i dalekosežnostima posljedica osjeća se i danas.

No, poslijeratna je jugoslavenska komunistička vlast, diplomacija i historiografija uporno, i bez skrupula, ubrajala  stradanja manjina u žrtve fašizma i nacizma. Ratni zločini koje je dio Talijana i  folksdojčera počinio te njihovo nelojalno držanje tijekom okupacije poslužili su i kao razlog i kao opravdanje za neljudsko postupanje s njemačkom manjinom potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata.

Prema popisu pučanstva iz 1931. u Jugoslaviji je živjelo 540.000 Nijemaca. Na popisu iz 1948. godine Nijemaca je svega 54.000. Na području Hrvatske živjelo 98.990 pripadnika prema popisu stanovništva 1931. a samo 10.114 , 1948. godine. Do 1961. taj se broj Nijemaca u Hrvatskoj smanjio na 4200 osoba.

Istru i Primorje napustilo je oko 200 000 Talijana!

Tomašević i njegovi Možemovci pojma nemaju kako se živjelo u Jugoslaviji. Sam Tomašević rođen je 1982. godine, znači nakon što je umro Tito i na kraju jugoslavenskog režima, i on sada prodaje partizansko-titoističku ideologiju!?

Kako je to naučio trebao je naučiti da je to  „oslobođenje“ Zagreba za mnoge značilo „oslobođenje“ od života i imovine. Kao Gradonačelnik zna za pronalaženje grobišta po Zagrebu i okolici, po cijelim Gračanima, ali i po obroncima Medvednice.

U samom Zagrebu još je 40-ak lokacija koje uopće nisu istražene. Većina ih je u sjevernoj zoni grada, no ima ih i na istočnom potezu, u Sesvetama i Čučerju te zapadnom, u Gornjem Vrapču. No jedna je gotovo u središtu grada, u Savskoj 77, u dvorištu današnjeg Učiteljskog fakulteta. Ondje navodno leže posmrtni ostaci 300-tinjak osoba. Lokalitet, naravno, nikada nije istražen.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/masovnih-grobnica-ima-po-cijelom-zagrebu-evo-na-kojim-lokacijama-20170315/print

Čudom se čude pitanju „Je li Zagreb 8.svibnja 1945.godine oslobođen ili okupiran?“

Naravno da je okupiran, jedan zločinački režim , zamijenio je drugi! Podoban i nesposoban! Zagreb se guši u smeću dolaskom  mentalnih jugoslavena  na vlasti.

Pravednu borbu za oslobođenje od Njemačke  i Talijanske okupacije, komunisti su, na čelu s Titom  početkom 2.svjetskog rata, već u rujnu 1941. pretvorili u Program socijalističke revolucije.

Još u tijeku rata likvidirali su sve koje su smatrali neprijateljima u budućoj komunističkoj vlasti.

Prvi za likvidaciju su im bili intelektualci i  svećenici, naročito Katoličke crkve.

JNA  je sa crvenom zvijezdom počinila grozne zločine nakon rata na Bleiburga. Napunili su mnoge jame i rudnike mrtvim tjelesima i da se ne širi smrad raspadnutih leševa, nabacali vapno i zabetonirali Hudu jamu sa 12 betonskih pregrada. To je dokaz da su itekako dobro znali što rade i pomno su sakrivali svoje zločine. Ako bi netko slučajno progovorio o počinjenim zločinima ubrzo bi ga progutao udbaški mrak.

MUP je  napravio popis 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj na kojima su mjesta masovnog ukopa ubijenih po završetku Drugog svjetskog rata.

Upravo su ti komunisti, preobučeni u antifašiste oblatili i ocrnili istinski kršćanski antifašizam i  pretvorili ga u fašizam.

U Istri su istarski narodnjaci, pravi antifašisti hrvatski rodoljubi, kako su sebe nazivali, preživjeli  talijanski fašizam, ali nisu komunistički fašizam. Dolazili bi po njih kući i  nakon mučenja bacali ih u jame- fojbe.

Vrhunac cinizma je bio kada su pokušali opravdati stravičnu smrt Bl. Miroslava Bulešića, kojemu su prerezali grkljan-zaklali ga nakon krizme u Lanišću 24.kolovoza 1947.godine, rekavši da nije htio krizmati njihovu djecu???

Zašto  nitko nije jasno i nedvosmisleno rekao da je  za Bleiburšku tragediju kriv Josip Broz Tito, koji ju je  naredio, a njegovi partizani izvršili, jer bi morali priznati da su te zločine  činili  njihovi očevi ili djedovi!?

Ni čisto oslobodilački,  Domovinski rat 1991-1995.  kao odgovor na velikosrpsku i JNA agresiju na Hrvatsku, nije ostao pošteđen osvete jugo-struktura, koje su se dok su se Hrvati borili za opstanak i slobodu, uvukle  u hrvatski državni i pravosudni aparat i nakon smrti predsjednika dr.Franje Tuđmana započeli detuđmanizaciju i teški progon generala i vojnika pobjedničke Hrvatske vojske.

Ne smije se zaboraviti, a ni oprostiti tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću na umirovljenju 12 generala pobjedničke Hrvatske Vojske i njegovo tajno svjedočenje protiv Hrvatske, na strani Tužiteljstva u Hagu u procesu protiv generala Blaškića.

Čak je i  obilježavanje i komemoracija najvećeg stratišta Hrvata dovedeno  do apsurda.

Na pritisak i nagovor tih jugo-komunističkih struktura,  medija i udruga,  lokalne vlasti u Austriji  zabranile su komemoraciju i uklonile hrvatski grb sa spomenika u Bleiburgu.

Bleiburg je simbol i podsjećanje svih koji su ga omogućili na nečistu savjest!

Bleiburg je podsjećanje antifašista da su poslije ratnih operacija postali gori od fašista!

To je bit svih napada na komemoraciju na Bleiburškom polju.

Nevjerojatno kakva se sve opravdanja izmišljaju, kakve jezične vratolomije, samo da se smanji krivnja za genocid nad Hrvatima počinjen nakon Bleiburga.

Ne samo počinitelja tzv.antifašista koji su sa Bleiburgom postali gori od fašista, jer su zločine počinili nakon završetka rata, nego i Engleza koji su ne poštujući Međunarodnu Ženevsku konvenciju o ratnim zarobljenicima iz 1929 koju su potpisali izručili Titovim ubojicama.

Austrijanci isto tako peru svoju savjest, jer su i oni imali Jorga Heidera na vlasti u Koruškoj, a i sami komemoriraju svoje neonaciste.

Hitler je Austrijanac,  i Kurt Waldheim,  četvrti po redu glavni tajnik Ujedinjenih naroda od 1972. – 1981. godine i šesti predsjednik Austrije od 1986. – 1992. godine, bio je bivši je  oficir Wehrmachta na različitim frontama u 2.svjetskom ratu.

Postavlja se pitanje; koje se to žrtve komemorira?

Te žrtve imale su vojna obilježja NDH, i njih se komemorira skupa sa narodnim zbjegom koji se sa njima povlačio.

To je dio hrvatske  povijesti isto kao i komunističko naslijeđe.

Na svakom okupljanju u Kumrovcu vidimo partizanske kape i crvenu zvijezdu, pod kojima je počinjen genocid nakon Bleiburga !

To je isto veličanje zločinačkog  komunističkog režima!

Postavimo se već jednom kako treba prema svim žrtvama koje god bile i pod kakvim god su znakovljem bili počinitelji!

Zločin je zločin tko god ga je počinio i u ime koje ideologije ga počinio.

Isto tako žrtva je žrtva ma tko god zločin počinio.

Ali sljednici jugo-komunističke ideologije, to nikako ne prihvaćaju.

Izmišljaju svakakve jezične vratolomije da sa sebe skinu odgovornost , jer ih Bleiburške žrtve stalno podsjećaju da su postali gori od fašista i nacista.

 Zato i ne priznaju Rezoluciju EU Parlamenta izglasanu prije 5 godina od 19.rujna 2019. po kojoj ih u 3.  podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti;  i u članku 18.  napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Rezolucijom 1481/2006  Vijeća EU  osuđeni su svi zločini komunističkih režima!

Tu je Rezoluciju potvrdio i Hrvatski Sabor sa Deklaracijom  o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990.

Ali u Hrvatskoj se svi prave kao da tih Rezolucija nema, ne postoje, i dalje se veliča titoizam, i dalje sebe smatraju pozitivcima, i dalje mantraju o ustašama i lijepo ustaške etikete po državotvornim Hrvatima.

Nitko ne poštuje  Odluku Hrvatskog Sabora od 8.listopada 1991.godine da Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida sve državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ. NN 53/1991  

Sami vladajući u Hrvatskoj ne poštuju Ustav RH, ni Zakone, a Sabor čak ni svoje  odluke koje donosi!

Saborske deklaracije su proturječne jedna drugoj, na primjer:

  1. Deklaracija o antifašizmu  NN 51/2005
  2. Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, NN 76/2006
  3. Deklaracija o Domovinskom ratu, NN 102/2000

Treba li podsjetiti da zločini komunizma nisu antifašizam!

Ti  novokomponirani jugo -hrvatski antifašisti pozivaju se na antifašizam zapadnih Saveznika u 2.svjetskom ratu kao pobjednika nad fašizmom, ali Saveznici  su nakon rata izgrađivali demokraciju, a ne totalitarni komunistički režim ili socijalizam.

Također podsjećam  da u  Deklaraciji o antifašizmu, Saborski zastupnici u članku 8, pozivaju  državna tijela i javne institucije na objektivno, cjelovito i nepristrano sagledavanje povijesnog razdoblja Drugog svjetskog rata i antifašizma u Republici Hrvatskoj, ne izjednačavajući antifašistički pokret s ideologijom komunizma.

A u članku 9. Poziva državna tijela da zakonskim sredstvima i djelatnošću čuvaju i unaprjeđuju antifašističke stečevine, vrijednosti i opredjeljenja hrvatskog društva i Republike Hrvatske te rade na očuvanju dostojanstva i skrbi nad sudionicima antifašističke borbe, na očuvanju antifašističke spomeničke baštine kao općeg kulturnog dobra i na ukupnoj zaštiti i afirmaciji temeljnih vrijednosti antifašizma kao zalog civilizacijske budućnosti i demokratskog europskog opredjeljenja.

Eto kontroverze u  Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))(2019/2819(RSP)),

članak 17.  izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;

Članak 18.  napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

Hrvatski Sabor po Deklaraciji o antifašizmu nalaže čuvanje  partizanskih jugoslavenskih spomenika, a EU Parlament nalaže da ih treba ukloniti!?

To znači da je Hrvatski Sabor Deklaracijom o antifašizmu abolirao  zločine komunizma i  zato nema osude komunizma i komunističkih zločinaca,  iako ih je EU Parlament osudio!

U Hrvatskoj je nemoguće razdvojiti antifašizam od komunizma, jer se nije događalo odvojeno, niti se radilo o različitim  ljudima,  nego su isti ljudi sudjelovali u isto vrijeme u borbi za oslobođenje i  osvajanje vlasti. Kod osvajanja vlasti  koristili su teror i fašističke metode likvidiranja neistomišljenika.

U obrambenom Domovinskom ratu borili su se hrvatski branitelji sa krunicom oko vrata protiv agresora Jugoslavenske narodne armije, srpskih dragovoljaca- četnika i pobunjenih Srba iz Hrvatske, koji nisu nikako htjeli prihvatiti državu Hrvatsku kao svoju domovinu, već su logistički i ljudstvom stali uz agresorsku JNA u ostvarenju velikosrpske politike stvaranja Velike Srbije na hrvatskom teritoriju,  sa graničnom crtom Virovitica-Karlovac-Karlobag.

Bilo  je među hrvatskim braniteljima  sinova ili unuka ustaša i partizana, ali oni su se svi borili  za slobodnu, nezavisnu i demokratsku državu Hrvatsku!

Hrvatski branitelji su antifašisti,  jer su se borili za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, protiv  nakaradnih  slijednika  jugo-komunističke ideologije, preobučenih antifašista. Kada ti „antifašisti“ kažu da su partizani bili hrvatska vojska to je naprosto groteskno, nadrealno. Bilo je mnogo vojsci u kojoj su se borili  Hrvati,  ali samo ona vojska  koja se  borila za samostalnu, demokratsku državu Hrvatsku je hrvatska vojska, partizani se nisu borili za Hrvatsku nego za Jugoslaviju.

Titovi partizani su pobjedom 1945 . masovnim likvidacijama nakon prestanka rata, postali zločinci!

Nitko nije odgovarao, nitko nije optužen, nitko nije osuđen, naprotiv, za ratne zasluge, proglašavani su narodnim herojima i kao borci dobili su sve moguće povlastice.

Priznanjem da je Tito zločinac i brisanjem imena ulica i trgova s njegovim imenom, rušenje njegova mita preduvjet je za demokratizaciju Hrvatske. Bez priznanja i preuzimanja tereta odgovornosti nema napretka, nema suživota, hrvatsko društvo neće biti slobodno, ostati će podijeljeno i zarobljeno u prošlosti stalnim međusobnim optuživanjem i nametanjem krivice!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Prelet Rafalea, zrakoplova HRZ-a nad cijelim teritorijem RH, definitivno dokazuje da je autonomaška i antihrvatska politika IDS-a doživjela poraz

Published

on

Izražavam zahvalnost i zadovoljstvo Vladi RH i MORH-u na ovoj akciji, koja dokazuje Hrvatski suverenitet nad Istrom.

Jedan Rafale će pozdraviti Istru i jug Hrvatske te preletjeti iznad sljedećih hrvatskih gradova: Velika Gorica – Duga Resa – Delnice – Kastav – Pazin – Poreč – Rovinj – Pula – Novalja – Zadar – Biograd – Šibenik – Kaštela – Split – Omiš – Ploče – Dubrovnik – Korčula – Hvar – Knin – Gospić – Otočac – Ogulin – Duga Resa – Velika Gorica.

https://www.morh.hr/rafali-na-vro-bljesak-piloti-hrz-a-prva-zadaca-mocnih-rafala-pocast-svima-zasluznima-za-slobodnu-hrvatsku

IDS od svog osnutka vodi antihrvatsku, autonomašku politiku. Statut Istarske županije živi je dokaz te politike u kojem je IDS potvrdio i ozakonio istrijanstvo, a potpuno negira hrvatski identitet Istre.

Stranački čelnici IDS-a službeno su priznavali Hrvatski suverenitet nad Istrom, a istovremeno su ga potkopavali raznim spletkama i medijskim spinovima.

Župan Istarske županije i bivši gradonačelnik Pule i bivši zadrti IDS-ovac Boris Miletić izjavio je 2018.godine,  da ratni zrakoplovi HV neće nadlijetati Istru. “Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine” rekao je Boris Miletić.

Nije se izjasnio koji su to načini, ali je očito da nije uspio.

https://www.vecernji.hr/vijesti/miletic-ratni-zrakoplovi-nece-nadlijetati-istru-1240677

U Puli je 15. studenog 2019. godine, otvorena vojarna Hrvatski branitelji Istre.

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević u svom obraćanju rekao je “Ova Vlada je vratila Hrvatsku vojsku u Pulu….pobjednička Hrvatska vojska vraća tamo gdje prirodno i pripada – među svoj hrvatski narod.“

Licemjerstvo odnosno prevaranstvo IDS-ove politike očituje se i preko Domovinskog rata.  Ivan Jakovčić tadašnji župan Istarske županije protivio se prihvatu izbjeglica  i prognanika iz ratom zahvaćenih područja koji su sklonište potražili u Istri, jer bi oni po njegovom mišljenju narušili etnički sastav stanovništva Istre!?

Protivili su se i odlasku Istarskih dragovoljaca na ratište u Liku. Mario Sandrić tada je izjavio: “Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban….Nisu naša djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja“.

 Za IDS-ovce Domovinski rat nije bio njihov rat, bio je to rat za „ nacistička opredjeljenja“ a ne obrana od velikosrpske i JNA agresije.

Od te retorike nisu odustali. Gradonačelnik Labina i potpredsjednik IDS-a Valter Glavičić je na nedavnom obilježavanju 79.obljetnice oslobođenja Labinštine na Vinežu 26.travnja izjavio;

„Istra mora dignuti glas protiv fašizma koji puzi kroz Učku“

Sve spremno za Republiku Istru: osobna iskaznica, moneta, putovnica i Istrovnica.

Tada na početku velikosrpske i JNA agresije još su bili “Istrani”. Kasnije je Sandrić talijanizirao svoje prezime u Sandri i postali su Istrijani.

Iako je IDS bio na vlasti Istrani ga nisu slijedili. U Istri se organizirala obrana domovine Hrvatske, javilo se puno dragovoljaca.

27. srpnja 1991. godine u Valbandonu je osnovana jedinica specijalne policije BAK Istra

7. rujna 1991. osnovana 119. brigada HV-a,

1. prosinca 1991. osnovana 154. brigade HV-a.

U Puli su tijekom Domovinskog rata nastale i druge vojne postrojbe. Uz 1. osnovana je i 2. domobranska bojna, 8. laka jurišna brigada, 22. eskadrila lovačkih zrakoplova, 25. eskadrila izvidničkih zrakoplova, satnija mornaričkog pješaštva-Vange,  pomorska logistička baza,  pokretna obalno – topnička bitnica, Središte za obuku i odgoj vojnika na Muzilu, Pomorsko zapovjedništvo za Sjeverni Jadran i Zrakoplovna baza  Pula.

Istaknuti IDS-ovci protestirali su protiv mobilizacije, odlasku branitelja na ratišta diljem Hrvatske, da bi se nakon završetka rata bez imalo srama stavili na čelo Mimohoda hrvatskih branitelja u Puli, koji se organizira svake godina na Dan hrvatskih branitelja i Dan domovinske zahvalnosti 05.kolovoza.

Mnogi branitelji ne idu na mimohod upravo zato što je na čelu sadašnji župan Miletić, koji je zagovarao demilitarizaciju Istre i žestoko se protivio da avioni Hrvatskog zrakoplovstva prelijeću iznad Istre.

ČIJE JE NEBO NAD ISTROM? SUVERENITET RH PROSTIRE SE I NA ZRAČNI PROSTOR IZNAD TERITORIJA RH,ŠTO ZNAČI DA JE NEBO NAD ISTROM HRVATSKO, A NE IDS-ovo! – HRVATSKE PRAVICE (hrvatskepraviceblog.com)

Naravno da je Boris Miletić kao državni službenik Republike Hrvatske, na funkciji župana Istarske županije morao promijeniti retoriku i priznati nadležnost Hrvatskog zrakoplovstva nad istarskim nebom i Hrvatske vojske na zemlji, ali uvijek nađe neku zamjerku:

“Pohvalno je što država kupnjom borbenih aviona Rafalea štiti zračni prostor i modernizira vojno zrakoplovstvo. No, istodobno me žalosti što država ne posvećuje dovoljno pažnje u zaštiti našeg kopna, što zorno prikazuju razmjeri bespravne gradnje, kojom je posebice pogođeno područje Istre”, izjavio je Miletić Hini.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/istarski-zupan-svjedocimo-napadu-na-nasu-drzavu-i-to-pretezito-od-stranaca/2559584.aspx

To je samo dokaz prevrtljivosti i pokvarenosti IDS-ove politike. Javno pohvaljuje nabavku Rafalea, a istodobno optužuje državne vlasti za bespravnu gradnju, koju su omogućili IDS-ovski načelnici i gradonačelnici općina i gradova u Istri, jer je po članku 135 Ustava RH prostorno i urbanističko planiranje, u nadležnosti lokalne samouprave, a ne državnog aparata!

Zanimljivo je da upravo  IDS inzistira na što većim ovlastima lokalne uprave i samouprave, jer mu je još jedino to preostalo od svekolikih tlapnji  o autonomiji.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved