Istaknuto
Mentalni jugo-komunisti uporno od Hrvatske rade sebi Croslaviju, ali uzalud vam trud „smirivači“, još nas ima, još Hrvata!
Pa je Armando Černjul dobio zadatak da me „smiri“
Jugofili, jugo-komunisti, orjunaši, iredentisti, separatisti, autonomaši ili kako ih je Dr. Tuđman u svom slavnom govoru u zračnoj luci Pleso prilikom povratka iz SAD-a 23. studenoga 1996. godine nazvao:“ jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima…“u nastojanju da sačuvaju pozicije i materijalno bogatstvo koje su imali u Jugoslaviji, uvukli su se u sve državne institucije, preuzeli vlast i glavne medije stvarajući Hrvatsku po svojoj mjeri, a ne onoj za koju su se hrvatski branitelji borili i izborili.
Uporno nose titovu štafetu iako je više nemaju kome predati
Koliko oni uporno jugo-ideologijom i titoizmom potkopavaju temelje hrvatske države, koristeći se pri tome demokratskim blagodatima slobode medija, koju se u vrijeme Titove vladavine mogli samo sanjati, toliko ih mi sa suprotne strane političkog spektra, bez potpore prevladavajućih medija, upornim dokazivanjem sprečavamo u njihovoj prljavoj antihrvatskoj raboti.
Prošlo je vrijeme totalitarnih, diktatorskih režima, kulta ličnosti i vođa, čovjek ipak promišlja svojom glavom. Fašizam i nacizam proizašli su iz krize građansko-kapitalističkog društva, nezadovoljstva, nepravde i siromaštva, obećanjima rada, reda i jake države, kompromisom sa krupnim kapitalom i tradicionalnim vladajućim elitama.
Fašizam u Italiji trajao je od 1922 do kapitulacije Italije 9.rujna 1943.godine, a nacizam u Njemačkoj od 1933 do kapitulacije Njemačke 7.svibnja 1945.godine.
Komunizam od Listopadske ruske socijalističke revolucije 1917.godine, do pada Berlinskog zida 1989.godine. Iza sebe je ostavio preko 100 milijuna žrtava, više nego što je bilo izgubljenih života u oba svjetska rata.
Za mene osobno je ostala enigma kako je komunizam uspio promijeniti čovjekov identitet. Socijalističke revolucije, koje su izgledale kao izbavitelji siromašnih od ugnjetavanja, uspjele su unatoč počinjenim masovnim zločinima, zavaravati svojom ideologijom Jedan dio populacije mu se priklonio pa su vjernici postali bezbožnici, moralni ljudi postali su ubojice u ime komunističke ideologije, odrekli su se svojih predaka, korijena od kuda su potekli, svega za komunističku ideologiju.
Što je to tako „dobro“ u komunističkoj ideologiji da je uspjelo osakatiti čovjekov um, njegovu sposobnost objektivnog i analitičkog promišljanja?
Samo ideologija, koja čovjeku daje nadu u dobro pravednije društvo, ali se u primjeni pokazala neprovediva, protivna čovjeku i njegovoj slobodi i postala zločinačka.
Umjesto Marxova besklasnog društva: „Od svakog prema sposobnostima, svakom prema potrebi“ stvorila se nova kasta vladajuće Partije, nova podjela na bogate i siromašne. Rukovodeći komunističke partijski vrh izdvojio se od radništva, prisvojio vlast i materijalna dobra i postao zamjena za kapitaliste, a radništvo je i dalje radilo uz privid pravednog društva sa poboljšanim uvjetima života, reguliranim radničkim pravima, besplatnog zdravstva, stanovanja i dostupnosti školovanja Partijska kasta koja je uzurpirala vlast, živjela je puno bolje od obične „radničke klase“. I upravo je ta vladajuća partijska kasta u nastojanju da sačuva vlast i sve što vlast i moć donose, uspostavila u ime Partije sustav nadzora i progona prema „nepodobnima“. Stvorila od proklamiranog slobodnog društva po mjeri čovjeka, monstrum od totalitarnog društva, progona čovjeka lišenog svake čovječnosti.
Slijede kao i u fašizmu i nacizmu masovne likvidacije svoga naroda, koje imaju elemente genocida. I to potpuno nekažnjeno, naravno kada državni aparat čine upravo partijci koji su uspjeli u hijerarhiji vlasti dokazujući svoju vjernost „majčici Partiji“ prokazivanjem i progonom neistomišljenika. To rade i dan danas, samo što u demokratskom društvu postoji sustav kontrole vlasti, pa im ne uspijeva kažnjavanje i progon, kako bi oni htjeli.
Sjetimo se samo riječi saborskog zastupnika Nenada Stazića: „Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika.“ Znači i dalje bi oni vladali temeljito likvidirajući sve nepodobne, bez oporbe!
Suvremeni mediji putem interneta, dali su mogućnost i slobodu izražavanja svakom pojedincu, bez obzira ne stupanj i vrstu obrazovanja, da se može javno izraziti i predočiti javnosti svoje stavove i mišljenja o svakom segmentu čovjekova djelovanja. Međutim ipak moraju postojati moralne i etičke norme u načinu pisanja i izražavanju stavova. Ukoliko netko ima suprotne stavove, kritika mora biti argumentirana, potkrijepljena izvorima i napisana na kulturan i primjeren način, bez uvreda, etiketiranja i naklapanja.
Tako sam i ja iskoristila mogućnost interneta i otvorila osobni blog, http://hrvatskepraviceblog.com/, za koji uredno plaćam domenu i počela pisati. Mnogi portali prepoznali su moje tekstove kao kvalitetno i argumentirano napisane i prenosili ih. Kako su počeli poticati na razmišljanje, mijenjali su i javno mnijenje što je naravno zasmetalo tim jugo-komunističkim strukturama.
Dovoljan je samo podatak koji utjecaj može imati edukacija u tekstovima. Na popisu stanovništva jasno se vidi da smo mi Istrani Hrvati pravi…
76, 40% Hrvata , a samo 5,13 % Istrijana! Na popisu 2021.godine
Regionalno se izjasnilo 10 025 ili 5.13%, naspram 2011 g 25 203 ili 12.11%
Hrvatima se izjasnilo 149 152 ili 76.40 % naspram 2011 g 142 173 ili 68,33 %.
Armando Černjul dobio zadatak da me „smiri“
Nakon pet godina pisanja bloga i oko 700 objavljenih tekstova na mom portalu, pojavili su se tekstovi sa neprimjerenim i uvredljivim sadržajem na portalu https://sabh.hr/
u kojima se nezavršeni novinar Armando Černjul, kojemu više ni jedan medij nije htio objavljivati tekstove zbog njegovog načina pisanja i izražavanja, žestoko obračunava, ne samo sa mojim stavovima, nego i sa mnom na osobnoj razini.
Armando Černjul, nezavršeni novinar, kojeg imenom i prezimenom nikada nisam spominjala, niti sam njegove tekstove i stavove komentirala i kojeg osobno ne poznajem, nakon par tekstova napisao je da nikako da se „smirim“ i „ zašto meni nije odgovorila kada sam je kritizirao“
Aha tako znači: novinara kojemu više nitko nije htio objavljivati tekstove angažirali su „veliki i jaki“ borci, koji su NOB mogli gledati samo na filmu, da me „ smiri“ i da „ odgovaram na kritike“ Ahaha prozvali su me da me drugarski kritiziraju, i ja sa pred njima valjda trebam opravdavati! A što to oni predstavljaju? Koji su oni faktor?
I gle „čuda“ kako me nije uspio „ smiriti“, niti sam ja ulazila sa njim u takvu neargumentiranu i primitivnu polemiku, jadan Armando se sam razotkrio i napisao citiram: „UMIROVLJENA SLUŽBENICA NIKAKO SE NE MOŽE SMIRITI I NADALJE TVRDI DA ANTIFAŠIZMA NEMA U USTAVU RH, NI U POVELJI EU O TEMELJNIM PRAVIMA…“
„ Umirovljena službenica“ je trebalo valjda biti neko njegovo otkriće, što je smiješno, jer niti krijem svoje godine, ni da sam u mirovini, a svi koji rade u uredima su -službenici. I evo kako se ne „smirujem“ nezavršeni novinar Černjul je unatoč poodmaklim godinama dobio posao i mogućnost da prosipa svoju teško stečenu staračku „mudrost“ prozivajući sve osobe i portale iz javnog života, koji su skrenuli sa Titova puta da su, a što drugo Hrvati mogu za njih biti, nego ustaški i proustaški.
Pa sam Tito je bio rekao da će Hrvati izboriti svoju državu kada Sava počne teći uzvodno. Sava i dalje teče prirodno nizvodno iako Hrvati imaju svoju državu. I zato on i njegovi SAB-ovci još uvijek pjevaju: „ druže Tito , mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrećemo“ Još čekam da počnu trčati titovu štafetu, samo ne znam kome će je predati? Možda drugu Habulinu koji rado izigrava Tita.
U nemoći i nesposobnosti da analitički i argumentirano polemizira, Černjulovi tekstovi su zbrda-zdola nabrajanje jugo-komunističkih floskula koje je kroz svoju profesionalnu karijeru naučio napamet. Pa da se malo pozabavim argumentima i istinom, kada je već Černjul napisao da će se pozabaviti sa mnom, a on svoje jednoumno i ograničeno čitateljstvo uvjerava da govori istinu i samo istinu.
Černjulovi falsifikati
Kao veliku zamjerku navodi da do danas nisam objavila „ni slova o ustašama i domobranima koji su zajedno s talijanskim fašistima i njemačkim nacistima poubijali desetine tisuća civila, staraca, žena i djece!“ što je notorna laž i odraz njegove površnosti, zlonamjernosti diletantizma, jer sam naravno i o tome pisala i osobno fotografirala spomenike u selima Bokordići, Šajini. Muntiću i drugima
„Na naslovnici bloga ispod Hrvatske pravice stoji “u potrazi za istinom” što je sarkazam, jer blogerica non-stop je u potrazi za lažima i falsifikatima“ navodi dalje Černjul. Pa izgleda da su spaljena sela, pobijeno stanovništvo, spaljen Narodni dom i istarski egzodusi za Černjula – falsifikati!
„Lupetanje L. B. da su hrvatski branitelji pobijedili maršalovu vojsku, pobijedili Tita, nije normalno!“ kaže dalje nositelj titove štafete Černjul.
Pored „falsifikata“ vremešni nositelj titove štafete Černjul ima problem sa kriterijima i logičkim zaključivanjem. Da hrvatski branitelji nisu pobijedili ili da su pobijedili „maršalovu“ vojsku? Pa da, titova vojska je za njih „nepovjediva“, još maršal vojuje!
JNA je bila vojska Jugoslavije. Tito je bio maršal i vrhovni zapovjednik. JNA je granatirala Vukovar i ubijala njegove stanovnike. Za zločine na OVČARI Haški sud osudio je oficire bivše JNA Mileta Mrkšića na 20 godina zatvora i Veselina Šljivančanina na pet godina za pomaganje ubistva i mučenje hrvatskih zarobljenika u Vukovaru 1991. godine.
„U raspadu jugoslavenskog komunističkog i državnog sustava (1990–91) JNA se priklonila Srbiji te sudjelovala u napadu na Sloveniju i u ratu protiv Hrvatske i BiH (napustili su je časnici neskloni velikosrpskoj politici). Snage povučene iz Slovenije (srpanj 1991) i iz blokiranih vojarni u Hrvatskoj (listopad 1991), JNA je rasporedila uglavnom u BiH i na srpskim pobunjeničkim područjima u Hrvatskoj, gdje je pomagala snagama samoproglašene Krajine (od 1993. Srpska vojska Krajine). Godine 1992. JNA je preimenovana i preustrojena; u BiH je postala Vojska Republike Srpske a u SR Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora) Vojska Jugoslavije.“ Piše u Hrvatskoj enciklopediji, pa to Černjulu nije „ normalno“, jer hrvatski branitelji su eto pobijedili u Domovinskom ratu tu JNA!
Dr. Ante Ciliga- Černjulov neprijatelj
Černjulova „bolna“ točka, je dr.Ante Ciliga, za kojega je napisao da mu je neprijatelj. Što li mu je dr.Ciliga napravio da mu je neprijatelj, to samo on zna? Kako nekome javna osoba može biti neprijatelj? Može se ne suglasiti sa njegovim stavovima, može biti druge političke opcije, ali nije mu zato neprijatelj, samo su različitog mišljenja! Očito je jednoumlje teško osakatilo neke umove, pa nikako ne mogu usvojiti demokratski način razmišljanja.
Evo ja ništa ne skrivam , niti se bojim i bez imalo straha objaviti ću velikana misli i pisane riječi 20.stoljeća našeg Istranina, dr.Antu Ciligu i njegovu važnost za Hrvatsku. I ovom prigodom najavljujem konferenciju o liku i djelu dr.Ante Cilige koja će se održati u Puli u veljači 2023, godine, prigodom njegova rođendana.
I naravno da Dr.Franjo Tuđman nije pogriješio kada je po starog i bolesnog dr.Ante Ciligu poslao zrakoplov u Rim i dopustio da ga se pokopa u Aleji velikana na Zagrebačkom Mirogoju. Postupio je potpuno ispravno, a to što jedan ostarjeli 80 godišnji nositelj titove štafete misli o tome irelevantno je i potpuno beznačajno.
I to što Armando Černjul, Ciligu smatra svojim neprijateljem je njegov osoban stav, koji nikoga i ništa ne obvezuje. Uostalom tko je i što je Armando Černjul? Ah da zaboravih, „nositelj “ titove štafete, koji će u siječnju 2023. godine napuniti 80 godina i koji je mene trebao „ smiriti“?
Veliki šok doživjela je svjetska javnost kada je dr.Ante Ciliga ( Istranin, hrvatski političar, ljevičarski revolucionar, protivnik svih totalitarizama, komunistički disident, novinar i publicist) u Parizu 1938.godine, objavio knjigu „U zemlji velike laži“. Ta je knjiga bila prvo svjedočanstvo što se stvarno zbiva u Rusiji i kako izgleda provedba socijalističke revolucije, u kojoj je radništvo preuzelo vlast. Knjiga je dokaz progona milijuna ljudi, žrtava revolucije koja „guta i vlastitu djecu“ i prvo informiranje Europe i svijeta o sovjetskoj „slobodi“. Ciligu je Staljin dao zatvoriti u gulag, a gulazi su koncentracijski logori u Sibiru (1928- 1955) za „neposlušne“ Partiji, u kojima je Staljinov komunizam likvidirao po procjenama od 20-39 milijuna ljudi. Hrvatski komunisti mrze i negiraju dr. Antu Ciligu, kao jednu od najznačajnijih i najodgovornijih osoba, što su potekle iz modernoga hrvatskoga društva u 20.stoljeću, jer je razotkrio mračnu, zločinačku stranu komunizma.
O kojoj i kakvoj rehabilitaciji piše novinar Armando Černjul to je samo njemu poznato. Ciligu se nema za što rehabilitirati. On je svjetski priznat mislilac i pisac. Iza Cilige ostala se djela: U zemlji velike laži, Sibir, zemlja progonstva i industrijalizacije, Sam kroz Europu u ratu(1939-1945)Jasenovac: Ljudi pred licem smrti, Štorice iz Proštine….
Povijesni „falsifikat“ je po Černjulu, Ciligino zatočeništvo u sibirskom gulagu, pa zatočeništvo u Jasenovcu, gdje je napisao Štorice iz Proštine… eto sve „falifikati“ i to je njegova „istina“
Dr.Ante Ciliga sudionik i svjedok europskih dramatičnih zbivanja 20. stoljeća, bio je komunist, pa postao svjedok komunističkih zločina i komunistički dissident, pa pristao uz Pavelića i napustio ga. Ciliga je prije svega bio Hrvat i iskreno posvećen hrvatskom nacionalnom pitanju.
Ciliga je 19. lipnja 1942. godine kod Siska uhićen pod optužbom da špijunira za talijansku stranu, jer je Istra tada bila pod Italijom ,a on je imao talijansku putovnicu. Poslan je u koncentracijski logor Jasenovac, gdje je vidio da vlast u logoru drže Židovi. Iz Jasenovca je pušten u siječnju 1943. godine zahvaljujući zalaganju nadbiskupa Stepinca. Ciliga, je počeo raditi kao vodeći novinar kod Ministarstva vanjskih poslova NDH. Pisao je za ustaška glasila “Spremnost” i “Hrvatski narod”. Kao što je vjerovao u komunizam, vjerovao da je NDH rješenje hrvatskog pitanja. Kasnije se odrekao Pavelića, kao što se odrekao i komunista U nekim segmentima tadašnjeg publiciranja piše o potrebi priključivanja Istre u sastav NDH. 1944.godine dobija poziciju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zahvaljujući Konradu Klaseru, šefu zagrebačkog Gestapoa (Titovog agenta), Ciliga je dobio vizu za Beč i 1945.godine je kraj rata dočekao u Švicarskoj. Tijekom rata je navodno je dva puta odbio pristupiti Titovim partizanima.
Ciligini zapisi ne bi izazvali toliku pozornost da se u jasenovačkim uspomenama posebno oštro nije obrušio na brojnu židovsku zajednicu u Jasenovcu. A kada je budući hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u “Bespućima povijesne zbiljnosti” citirao Ciligu i njegove opservacije o židovstvu, na sebe je navukao bijes brojnih izraelskih i ne samo izraelskih povjesničara i političara, pa je neke sporne citate i tvrdnje morao i izbacivati kako bi odobrovoljio Izraelske vlasti.
Židovi logoraši držali su brojne rukovodeće položaje dovodeći time druge grupe u težak položaj. Ciliga otvoreno tvrdi da su u Jasenovcu logorsku unutarnju upravu držali Židovi, a ne komunisti, kao što je to bilo u njemačkim logorima. Takvu praksu opravdava Pavelićevim političkim računima i tvrdi da on u držanju prema Židovima nije bio vođen rasnom mistikom poput Hitlera.
Priviđanje ustaštva
Kada već traži zabranu onda je mora i obrazložiti i točno definirati. Iz svih Černjulovih tekstova vrišti ustaštvo, a da nigdje nije napisao što to točno znači ustaštvo i koje su mu karakteristike.
Nije definicija to što je on mene proglasio za proustašku blogericu, portale proustaškim i moje tekstove nezakonitim, njegova riječ je bezvrijedna, ukoliko je ne potvrdi dokazima i ne navede po kojem su Zakonu i članku zakona moji tekstovi nezakoniti. To je čisto lupetanje fraza bez podloge.
U mojim tekstovima svaka tvrdnja je potkrijepljena dokazima. Kada sam napisala da je Černjul ostarjeli nositelj titove štafete, onda je to potkrijepljeno da će u siječnju 2023.godine napuniti 80 godina, podatak je javan na Googlu. Tita obožava i mrtvoga pa ni tu nisam u krivu, a koliko ga obožava sigurno je nosio dionicu štafete.
Nigdje na mom blogu ne veličam totalitarne režime, jer ne odobravam takav način vladavine u kojima se vlada terorom, progonima i zločinom. Za mene je to apsolutno neprihvatljivo, od bilo koga. Zločin je zločin ma tko ga počinio. Sve neistine i objede demantiraju tekstovi na mom blogu, a toga da se nekima ne sviđaju moji stavovi, uvijek će biti, ali neka ne šalju nikoga da me „smiri“, jer se ja tih „smirivača „ne bojim.
Stoga „ UZALUD VAM TRUD „SMIRIVAČI“
Lili Benčik/hrvatskepravice
Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!
Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.
Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;
„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”
Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.
A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su da njome vladaju stare jugoslavenske strukture, njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.
Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.
Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.
Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.
Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!
Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.
Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države. Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.
Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;
Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.
Ivica Račan kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i gospodarski razvitak zemlje.
Prodajom državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom, narušena je financijska i gospodarska stabilnost i sigurnost države.
Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.
Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!
Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr
„Dan mladosti“ okupio je u Kumrovcu posjetitelje prosječne životne dobi od 89 godina!?
Kaže drug Stipe u svom govoru u Kumrovcu da komunizma nije bilo, da je to bila NOB? Piše li to drug Stipe, neku novu povijest NOB-a u kojoj negira ulogu Josipa Broza Tita kao predsjednika KPJ u vođenju NOB-a.?
„Oni koji revidiraju povijest, moćni i preglasni trebali bi objasniti tko je ubio 80 000 ljudi, žena i djece u Jasenovcu samo zato što su različiti.
Katolička crkva u Jasenovac na dan obilježavanja proboja pošalje jednog svećenika, dok na Macelj dođu brojni biskupi, svećenici i časne sestre.
Mi imamo statističke podatke koliko je za vrijeme NDH u četiri godine ubijeno antifašista i ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma.
I tu nema komunizma: BILA JE TO NOB!
Kakve “žrtve komunizma” kada komunizma tada nije niti bilo…
Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!“
Nas pionire osmoškolce učili su u školi u Jugoslaviji da je avangarda radnika i seljaka, Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom povela narode i narodnosti Jugoslavije u Narodno-oslobodilačku borbu! Mi smo kao osmoškolci znali cijeli tijek NOB, sve ofenzive, a sada bivši predsjednik lupeta da nije bilo komunista, da je to bila NOB.
To je neki novi drug Stipe!? Od komunista, do ustaše. Od negiranja Jasenovca do optuživanja za Jasenovac. Od veličanja Tita, do negiranja Tita! Čista manipulacija, obmanjivanje javnosti , a vjerodostojnost nula.
Kako on voli tužakati zbog izgovorene riječi, neka samo tuži, pa ću mu na sudu predočiti tone knjiga u kojima piše da je pripremajući oružani ustanak, Politbiro Centralnog komiteta KPJ u Beogradu 27. lipnja 1941.donio odluku o osnivanju Glavnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta Jugoslavije , za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar KPJ, Josip Broz Tito. KPJ je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka 4. srpnja, dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao Dan borca. Žikica Jovanović Španac ispalio je prvi hitac 7. srpnja, na datum kasnije proglašen Danom ustanka u SR Srbiji. 12. srpnja KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.
Članovi Glavnog štaba, uz Tita, bili su članovi Politbiroa KPJ: Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Rade Končar, Franc Leskošek, Ivan Milutinović i Aleksandar Ranković, te istaknuti komunistički vođe Sreten Žujović, Ivo Lola Ribar i Svetozar Vukmanović- Tempo.
Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi je u Foči. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su pod kontrolom komunističke partije preko komesara i zapovjednika, koje imenuje Vrhovni štab, prime i četnici, koji su samo kokardu na kapi zamijenili sa crvenom zvijezdom.
Četnička zlodjela opisao je Adil Zulfikarpašić u knjizi “Put u Foču”. Adil Zulfikarpašić bio je visokopozicionirani član partizanskoga pokreta, koji je putovao u Foču na sastanak s Titom u Vrhovni štab. Na putu je saznao da su mu četnici ubili brata i počinili strašne pokolje muslimana;“ Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tijela potonula.“
„Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba“ rekao mu je Tito kad je tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.
„Ali to nije protusrpska politika.To je protukoljačka politika“ rekao mu je Zulfikarpašić,
„Ti izgledaš slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš“ odgovorio mu je Tito opraštajući se.
Očito drug Stipe računa na kratko pamćenje i nepoznavanje povijesnih činjenica.
Čisti povijesni revizionizam za isprane mozgove, jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.
Pa da njega i javnost malo podsjetim na povijesne činjenice: i to logičnim slijedom:
1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?
Komunistička partija Jugoslavije
2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?
Josip Broz Tito
3.Tko je bio doživotni predsjednik Jugoslavije?
Josip Broz Tito
4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?
Maršal Josip Broz Tito
5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?
Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom
6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?
Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.
7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?
Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo komunističko društveno uređenje.
I nakon ovih nespornih povijesnih činjenica, koje su im naravno dobro poznate, kako uredništvo portala sabh.hr može onakve Mesićeve nebuloze uopće objaviti? Pa to je ponižavanje Josipa Broza Tita, a ne njegovo veličanje. Sam sebi proturječi u reviziji povijesti NOB-a kojom se kao ponosi.
Od kuda Stipi to negiranje uloge Komunističke partije Jugoslavije-KPJ?
Negira Stipe komunizam zbog zločina, zbog Rezolucije EU Parlamenta od 19.9 2019. koji je komunizam kao totalitarni režim i način vladanja izjednačio sa fašizmom i nacizmom.
Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslije ratnoj vladavini znatno ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište, i potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su, bili progonjeni politički i sudski.
Evo drug Stipe ne zna za žrtve komunizma ;“ ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma“, ali zna za žrtve „antifašiste“. E sada me zbunio, ja više ne znam na koje to antifašiste misli drug Stipe, ove kameleone kao što je on ili ove borce NOB-a rođene nakon završetka NOB-a iz SABA RH?
Poznate su žrtve 2.svjetskog rata, iako ih ex komunisti kao on umnažaju i multipliciraju, ipak se istina probija.
Zločini komunizma koje drug Stipe negira itekako su dokumentirani u Martirologiju don Ante Bakovića (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.) Ovaj hrvatski katolički svećenik i hrvatski domoljub u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina, u sedam zatvora , a kasnije je djelovao kao publicist, novinar, reformator i demograf.
Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 ubijena svećenika i mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.
Napisao je i knjigu Drinske mučenice u kojoj je opisao svoje osobno svjedočenje o mučeničkoj smrti časnih sestara koje su beatificirane 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra,
Okružni narodni sud u Zadru osudio je 28. prosinca 1946. zemljoradnika Josu Begonju iz Privlake (Zadar) na dvije godine lišavanja slobode s prisilnim radom i dvije godine gubitka političkih prava zbog “kriv. djela protiv općih narodnih interesa”, jer je u ljeto 1946. govorio među narodom da mu se ukazala Gospa, “u namjeri da stvori kod drugih uvjerenje o nesigurnosti današnjeg poretka, a u cilju ometanja napretka, obnove i izgradnje naše zemlje, te stvaranja nepovjerenja prema našoj narodnoj vlasti i u cilju ličnog korišćenja”. Mate Rupić, Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011.
Franjo Habulin pak ne poznaje povijest ni NOB-a ni kasnije, pa tvrdi da se gradilo bratstvo i jedinstvo. Vidjelo se na djelu to bratstvo i jedinstvo u velikosrpskoj i JNA agresiji 1991-1995.
Drug Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, „borac“ NOB-a , rođen 1957.godine priča nebuloze u svojoj reviziji povijesti, pa tvrdi da se „Za Tita se gradila i živjela demokracija svaki dan u pravnom i pravednom društvu izgrađenog SOCIJALIZMA.“
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je ubijalo politički nepodobne, neistomišljenike po svijetu, a zadnje je je bilo 1989. godine kada je u Njemačkoj ubijen Anto Đapić, stric hrvatskog političara Ante Đapića iz Osijeka.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je 1. studenoga 1978. osudilo studenta Jakoslava Davida Rojnicu, na tri godine Golog otoka, na temelju iskaza dvoje svjedoka da im je dao nekoliko brojeva lista ‘Nova Hrvatska’, a jednom od njih i knjigu Ive Rojnice.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ „priuštilo“ mu je tortute, batinanje, liječenje elektrošokovima u zatvorskoj bolnici i besplatan „boravak „u logoru na Golom otoku.
Jakoslav David Rojnica odlučio je 2019. napisati knjigu jer je želio ukazati na činjenice i napisati istinu, najviše zbog mladih koji trebaju znati istinu kako se povijest ne bi ponovila.
Jakoslav Rojnica predstavlja 100 tisuća ljudi koji su osuđeni za slične krimene. 30 tisuća presuda je doneseno, a točan broj ljudi koji su netragom nestali , bačeni u jame, fojbe nikada se neće saznati, jer je jugoslavenski režim strahovladom sprječavao ljude da svjedoče.
„Druge države otvaraju granice, a mi smo naše okovali od susjeda, k tomu državni establišment DAN POBJEDE naziva okupacijom.“ Nastavio je drug Habulin svoju povijesnu „edukaciju“.
Nevjerojatno je kako se može ovako na očigled lagati i manipulirati? Hrvatske granice nisu zatvorene, putuje se samo sa osobnom iskaznicom, granice su čak i previše porozne, pa ih ilegalno prelazi na tisuće migranata.
Ne kaže se uzalud da je komunizam sazdan od laži i nastao na laži. Samo ova dva primjera drugova Mesića i Habulina dokaz su točnosti te definicije.
Jugonostalgičari, jugofili, titoisti i komunisti nikako ne žele priznati da su u ime komunističke ideologije počinjeni masovni zločini. Da oslobođenje od fašizma i nacizma u komunističkim zemljama nije donijelo slobodu, nego nove progone, nove logore, nove zabrane i ograničavanja slobode i ljudskih prava, samo u ime neke druge ideologije. Rasni zakoni zamijenjeni su ideološkim. Tko nije prihvatio komunističku ideologiju bio je meta te „slobode“.
U ime te slobode ubijeno je 536 833 ljudi, bačenih u jame, rudnike i neobilježena grobišta na više od 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj po popisu MUP-a i oko 600 po slovenskoj evidenciji.
I da nije kako drug Stipe kaže „krivca za zločine koji su se dogodili na kraju Drugog svjetskog rata, traže na pogrešnoj strani…“ svjedoče zločini na Daksi i u Dubrovniku u listopadu 1944.godine, znači prije završetka rata, koje su počinili partizanski „osloboditelji!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Zastave LGBT ne mogu samostalno vijoriti, već samo sa desne strane zastava RH, ako je službeno proglašena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave ili zastava jedne od 22 nacionalne manjine koje su navedene u Ustavu RH.
A kako LGBT zastava niti jedno od toga nije, ne može se službeno vijoriti!
TOMISLAV TOMAŠEVIĆ: „Ja odlučujem o tome koje će zastave na gradske jarbole, ja dajem suglasnost“
I još nadodaje;“ Kada bi svi imalo pravo odlučivati o tome koje zastave staviti na gradske jarbole, pa kako bi to izgledalo?“
Takva vrsta samovolje je ipak ograničena. Da, on odlučuje, ali u okviru ovlasti koje mu daju Ustav RH i Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske ( NN 55/90), i u skladu sa Pravilnikom o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave.( NN 94/1998 )
Je li LGBT Zastava proglašena zastavom grada Zagreba ili Zagrebačke županije ili neke od 22 nacionalne manjine koje su nabrojane u Ustavu RH?
Nije, to je zastava jednog pokreta!
Tomislav Tomašević time krši Ustav RH, jer LGBT zastava nije zastava niti jedne jedinice lokalne uprave i samouprave, ni nacionalne manjine.
Pravilnik o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_07_94_1289.html
Članak 15.
Ministarstvo uprave vodi očevidnik o izdanim odobrenjima grba i zastave jedinicama lokalne samouprave.
Očevidnik iz stavka 1. ovog članka vodi se u obliku knjige formata 420 ¤ 297 mm i mora imati pobrojane stranice.
U očevidnik iz stavka 1. ovog članka unose se slijedeći podaci: redni broj; naziv jedinice lokalne samouprave i njeno sjedište, brojčana oznaka rješenja kojim se daje odobrenje, datum izdavanja odobrenja, datum uručenja grbovnice i napomena.
Članak 18.
Ako se zastava jedinice lokalne samouprave ističe uz zastavu Republike Hrvatske, tada se zastava jedinice lokalne samouprave nalazi sa desne strane gledano sa ulice prema zastavama.
Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi sa desne strane gledano s ulice prema zastavama.
Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu Republike Hrvatske i zastavu županije tada se zastava županije nalazi sa lijeve strane, a zastava grada ili općine sa desne strane od zastave Republike Hrvatske gledano sa ulice prema zastavama.
LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!
Što znači da su člankom 15 i člankom 18 Pravilnika o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave točno propisani uvjeti i propisi o postavljanju drugih zastava uz onu Republike Hrvatske, a uvijek gledano s ulice prema zastavama.
Pod „drugim zastavama“ misli se na one županije, grada i/ili općine. Tako se zastava JLS-a (jedinica lokalne samouprave) ističe uz zastavu Republike Hrvatske s desne strane. Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi s desne strane gledano s ulice prema zastavama, a ako želite staviti sve, onda zastavu općine ili grada ističete s desne strane, a zastavu županije s lijeve strane od zastave Republike Hrvatske. Postavljanje zastave EU nije propisano ovim Pravilnikom, ali gledajući prema instituciji, ona se nalazi desno od zastave države.
Iz navedenog proizlazi da LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!
Po članku 137. Ustava RH, u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Što radi MUP? Zar nitko ne štiti Ustav i zakone RH?
Zašto ovo pišem? Jer je dosta samovolje pojedinaca ili stranaka kada se dočepaju vlasti. Onda misle da su nedodirljivi i iznad Ustava i Zakona RH.
Po Istri su se vijorile IDS-ove i talijanske zastave bez hrvatskih zastava. Prijavila sam MUP-u i sada svugdje gdje se viju, mora prva biti zastava RH, pa onda sve ostale.
Furio Radin je bio domišljat, pa je Zajednica Talijana za svoju zastavu uzela onu države Italije i uz blagoslov IDS-a, po istarskim gradovima vijore se na izbor zastave! Pored hrvatske ( natjerala sam ih da je postavljaju) vijore se talijanska, županijska, EU, gradske….
Stoga ovaj tekst šaljem Ministru u nutarnjih poslova i svim odgovornim osobama, da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo poštivanje Ustava i Zakona RH, jer smo svi po Ustavu i Zakonima jednaki. Zakone RH svi moramo poštivati inače ćemo živjeti u anarhiji, samovolji i strahovladi pojedinaca na vlasti.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti3 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna ago“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti1 dan agoPreminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’