Nakon mnogih, u Rumunjskoj traljavo odrađenih postupaka pod američkim sponzorstvom, ali ne vidjevši aferu vlastitog brata, tešku 30 milijuna €, pitam se za koga, ova predstavnica Ceausescuove zlatne mladeži (kći komunističkog tužitelja) – danas radi?

Očekivala sam da će glavna europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi za neslužbeni ulazak u hrvatsku izbornu kampanju pričekati barem raspisivanje izbora. Krenula je prije, intervjuom na televiziji N1 prošle nedjelje. Nemam uopće problem s time da Ured europskog tužitelja (EPPO) bude aktivan i u izbornoj kampanji. Naprotiv.

Novac iz europskih fondova toliki je mamac (i hrvatskim) klijentelističkim lobijima povezanima s izvršnom (političkom vlašću) da u Hrvatskoj teško nalazi put prema onima koji bi se njime koristili kao potporom razvoju, osobito kad je riječ o manjim i srednjim poduzetnicima.

Prečesto se njime potpomažu pašnjaci bez krava i ovaca, izmišljeni voćnjaci i tulipani, a bliskost vlasti u prednosti je nad kvalitetom projekta. I logično mi je i da uoči izbora europsko tužiteljstvo naloži neko zvučnije uhićenje kako bi poslalo poruku da nadzire trošenje europskog novca, da se prijevare i potkradanje ne isplate.

No očekujem da pritom ne izlazi iz svoje uloge zaštitnika europskog novca i nadzornika njegova trošenja te da se služi sredstvima primjerenima standardima kaznenih postupaka u demokratskim državama. A da se suzdrži od poteza koji ostavljaju dojam pokušaja političkog utjecaja na izbore.

Plenković treba ustrajati

Prozvavši nekoliko puta tijekom intervjua premijera Andreja Plenkovića za ‘podizanje dimne zavjese‘ jer je osporio EPPO-ovu mjerodavnost za istrage zloporabe novca na Geodetskom fakultetu, koji prema tvrdnjama hrvatske vlade nije bio iz fondova EU-a, nego iz hrvatskoga državnog proračuna, Kövesi je duboko zagazila u sferu politike.

Europska tužiteljica može sutra zatražiti uhićenje Andreja Plenkovića ako do njega vode tragovi nezakonitoga trošenja europskog novca. Ali nije primjereno da politički proziva predsjednika hrvatske vlade insinuirajući prikrivanje kriminala. I da pritom banalizira pitanje mjerodavnosti u pravosudnim postupcima, kao nešto nevažno. Jer za nju je, navodno, važno samo – je li se dogodila prijevara.

U zapadnoj je pravnoj tradiciji pitanje odgovornosti početna točka svakoga pravosudnog postupka, točka na kojoj taj postupak pada ili ide dalje. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju ako Kövesi jednoga dana odluči pokrenuti istragu trošenja novca iz francuskog ili njemačkog državnog proračuna.

Hrvatska ima vrlo neugodna iskustva s banalizacijom pitanja mjerodavnosti u slučaju tužiteljica Haaškog suda (i Arbour i Del Ponte) i njihovim ‘misijama‘ pisanja povijesti i donošenja pravde, a da bi danas kao članica EU-a bez propitivanja mjerodavnosti prihvatila svaku aktivnost nove europske misionarke pravde. Zato se nadam da će Plenković u ovom slučaju ustrajati u zaštiti nacionalnoga pravosudnog suvereniteta. I da bi učinio isto da je riječ o Sandri Benčić ili Ivanu Penavi, a ne o Nini Obuljen Koržinek. S druge strane, bilo bi mi drago vidjeti i što više EPPO-ovih postupaka zbog zloporabe europskog novca koji se zasnivaju na čvrstim dokazima, prikupljenima praćenjem tragova novca, a ne na medijskoj distribuciji privatnih poruka.

Za koga sad radi Laura?

Danas, u vrijeme pojačanoga ruskoga hibridnog rata i pokušaja utjecaja na izbore u Europi, osobito je važno da (i) glavna europska tužiteljica djeluje striktno unutar svojeg mandata. U slučaju Kövesi to je dodatno važno jer njezino obiteljsko i profesionalno nasljeđe u Rumunjskoj pozivaju barem na oprez. Kći rumunjskoga javnog tužitelja iz vremena Ceauşescua i juniorska košarkaška reprezentativka (oboje upućuje na bliskost komunističkoj dubokoj državi) ekspresni profesionalni procvat doživjela je nakon 2000., pod okriljem američke administracije koja je od nje napravila ikonu borbe protiv korupcije u Rumunjskoj.

Optužila je Kövesi mnogo vladinih dužnosnika. No suđenja su pokazala da su joj predmeti bili odrađeni traljavo, na krilima politike i medijskih kampanja, uz pomoć obavještajnih službi. Mnogi su poslije pali na sudu, uključujući i postupak protiv bivšeg premijera Victora Ponte, kojeg je 2016. natjerala na ostavku.

No sumnjivu klijentelističku aferu svojeg brata Sergiua Lascua, člana Uprave rumunjskoga državnog distributera plina Trasgaza, i njegove supruge, tešku tridesetak milijuna eura, nije primijetila. Odrađena američka antikorupcijska agenda u Rumunjskoj donijela joj je imenovanje na dužnost glavne europske tužiteljice. Ne vjerujem u tužitelje koji djeluju kao produžena ruka politike. Zato, kada Kövesi poruči hrvatskom premijeru (ma tko bio) da ‘širi dimnu zavjesu‘ i da mjerodavnost nije važna, ja se pitam – za koga sad radi Laura?

Višnja Starešina / Lidermedia

Najveći muški svetac koji je ikada živio nije bio ni svećenik, ni biskup, ni đakon, ni pustinjak, ni redovnik nego suprug, otac i radnik – sv. Josip. (sv. Josemaria Escrivá)

Danas slavimo blagdan svetog Josipa, zaštitnika cijele Crkve i hrvatskoga naroda. Josip je bio pravedan čovjek dobra srca i velikog pouzdanja u Boga. Brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji.

Čovjek vjere i poslušnosti, vjeran čak i onda kada je poslušnost tražila od njega velike žrtve koje nije razumio. Slijedimo i mi njegov primjer i molimo za njegov zagovor jer svetost nije povlastica malobrojnih, nego poziv svima.

Sveti Josipe, brižni čuvaru Svete obitelji i zaštitniče cijele Crkve i hrvatskoga naroda, budi u nebeskoj slavi zagovornik svakoga od nas da u kušnjama života i teškoj borbi između dobra i zla ustrajemo na putu istine i ljubavi. Svojim svetim zagovorom izmoli za naše obitelji da budu Bogu odane, vjerne, pobožne i hrabre za sve životne kušnje; takve će biti jamstvo naše crkvene i narodne budućnosti.

Sveti Josipe, bdij nad našom domovinom i svim njezinim stanovnicima da nam bude blagoslovljeno prebivalište na putovanju u vječni život, gdje ćemo se jednog dana naći zajedno s Tobom, s tvojom svetom Zaručnicom i našom Majkom Marijom i sa svom nebeskom Crkvom u ljubavi, radosti i svjetlosti Presvetoga Trojstva: Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

fb/Z. G.

Putem društvenih mreža dijeli se jedna poruka o razlogu ovakvo čudnovatog Milanovićeva poteza oko uključivanja u izbore za Sabor RH u kojoj se spominju on, njegov pokojni brat Krešo, Dinko Cvitan i Turudić – piše Miro Perković u Hrvatskom ratniku.

foto – ilustracija: Hrvatski ratnik

Razmišljao sam o tome hoću li ju objaviti, budući da ne znam je li istinita ili je spam koji HDZ-ovci dijele kako bi ocrnili Milanovića, ali sam se ipak odlučio da ju prenesem i dam svoje viđenje, složio se netko sa mnom ili ne…

Ovo je ta poruka i jako bih želio u komentarima čuti vaše mišljenje o izrečenom.

Pouzdana info!

Pozornost!

Dinko Cvitan je zataškao  apsolutnu umiješanost Zorana Milanovića u kriminalne poslove njegovog pok. brata Kreše!

Cvitan se USPANIČIO da će Turudić, koji nije iz njihovog zatvorenog kruga u DORH-u, to otkriti i naravno, procesuirati i Cvitana, uz samog Milanovića!

Stoga Cvitan stišće i pritišće Milanovića, prijeti da će svu krivicu prenijeti na Milanovića i njegove zapovijedi da bi sebi olakšao poziciju.

Zato Milanović i Grbin kao prvu poruku “javnosti”, a zapravo Dinku Cvitanu, daju OBEĆANJE da će ODMAH “po preuzimanju vlasti” SMIJENITI Turudića i tako spriječiti razotkrivanje Cvitana kao i Milanovićevog kriminala!

Stoga je nužno, ODMAH, a najkasnije u ponedjeljak, uputiti SLUŽBENI ZAHTJEV DORH-u da se očituje o tome tko je, kada, i zašto donio Odluku o neprocesuiranju slučaja “Krešimir i Zoran Milanović”!

Sjećam se, bijaše to prije nekoliko godina kad se pisalo o kriminalnim aktivnostima Kreše, brata Zorana Milanovića, i o upletenosti samog Milanovića u taj kriminal, ali nekako jako brzo je prestalo biti tema i pometeno je pod tepih.

E sad, je li istina da je Dinko Cvitan, tadašnji državni odvjetnik, zataškao umiješanost Zorana Milanovića u kriminalne poslove njegova brata Kreše, ili afere nije niti bilo?

Nemam pojma!

Međutim, ovaj neočekivan potez Zorana Milanovića mi je ubacio crv sumnje budući je izjavio da se kandidira kako bi pomogao ljevici i da bi maknuo Turudića s mjesta Glavnog državnog odvjetnika.

To što želi pomoći ljevici je njegovo pravo, ali i poruka onima na desnici, osobito Hrvatima u BiH, koji u njemu vide nekog tko se obratio s krivog puta, te postao nekakav desničar, i koji zaboravljaju da im je, u dogovoru s Jadrankom Kosor, umanjio glasačka prava, koji zaboravljaju što je rekao za ploču poginulim hosovcima u Jasenovcu i kako je reagirao na obljetnici Bljeska kad je vidio Maretića i Marasa u majicama s HOS-ovim oznakama, da vuk dlaku mijenja ali ćud ne.

Ali, kako bilo, ipak mu jednu stvar moram priznati, njegov odnos i podršku Hrvatima u BiH kojom je natjerao i samog Plenkovića da reagira na nezavidan politički položaj našeg naroda u nama susjednoj državi.

Kako bilo, ne mislim da je pomoć razbucanoj ljevici (Muuuu koaliciji) glavni razlog njegove kandidature jer je i sam prije dva mjeseca kategorički odbio tu mogućnost, a predsjednički posao je i tako idealan za njega jer nema velike odgovornosti a može laprdati koliko hoće, bez posljedica. Kao Predsjednik vlade se i tako nije proslavio, čak kažu da je bio najgori od svih prije njega.

Ali kako je Turudić izabran za šefa DORH-a, izgleda da su se stvari promijenile???

Ja vjerujem da će ovim potezom SDP-u skočiti rejting, ako ništa drugo vratit će mu se oni SDP-ovci koji su zadnje dvoje izbore glasovali za Plenkovićev HDZ (ima takvih podosta i u mojoj Dubravi), a i dio onih koji su, nezadovoljni Grbinom na čelu SDP-a, prešli možemovcima ili u neke druge lijeve opcije.

Ovaj njegov napad na Turudića, kojeg etiketira kao najvećeg kriminalca u državi, i čije postavljenje mora spriječiti pod svaku cijenu… E to mi smrdi do neba.

Ono propinjanje ljevice na zadnje noge, koje je očito bilo orkestrirano s Pantovčaka, te medijski linč na Turudića, podsjetilo me na način kako su smijenili mog prijatelja Miju Crnoju s mjesta Ministra hrvatskih branitelja, a slično je kasnije prošao i Ministar zdravstva Kujundžić. Danas svi znamo da je Mijo Crnoja bio čist k’o suza, a smijenjen je zbog obećane liste hrvatskih izdajnika, dok je Kujundžićev grijeh bio što nije vjerovao u Korona prijevaru.

Dakle, Milanović na sve moguće načine pokušava spriječiti imenovanje Turudića Glavnim državnim odvjetnikom, kad mu to nije uspjelo povlači jedinstven potez u povjesti ‘demokracije’, kandidira se za mjesto Predsjednika vlade, iako je aktualni Predsjednik države, a kako sam kaže, da bi spriječio da kriminalac Turudić postane Glavni državni odvjetnik???

Zar je Turudić toliko bitan?

Ili pak strah od Turudića ima presudnu ulogu?

Pretpostavio sam da su njegovi razlozi osobne prirode, mislio sam da želi zaštititi udbašku hobotnicu unutar državnog odvjetništva i drugih državnih institucija. Sama priča o ‘lipoj’ i ‘di si radosti’ je čisti spin, poput garaže Mije Crnoje ili obiteljska kuće Milana Kujundžića.

Ako ćemo gledati kriminalne aktivnosti sudaca i državnih odvjetnika, zar postoji veći kriminalac od Mladena Bajića, to najbolje zna naš Vjekoslav Škreblin, ali nitko nije prosvjedovao protiv njegova ili Cvitanova imenovanja za Glavnog državnog odvjetnika. Jel’da?

Između ostalog, Turudić je i jedan od nas, dragovoljac Domovinskog rata, po svjedočenju njegovih suboraca čak i hrabar, i nema udbaško zaleđe za razliku od Bajića, Cvitana, Jelinića i ostatka DORH-a. Ispada da mu je u biti najveći grijeh to što ga Plenković postavlja, ali kojim drugim putem bi inače došao na tu poziciju?

Tako da me sve to navodi na zaključak da bi ovaj tekst mogao biti istinit. I zato sam ga objavio.

Samo je istina bitna, a Milanović i Plenković neka se očituju oko ovoga i otklone sumnje je li spin ili je zbilja istina.

Udruga Hrvatski Ratnik | mreže