Connect with us

Vijesti

Misteriozan nestanak britanske princeze Kate povlači mnoga pitanja

Published

on

Velika Britanija, čini se, ima običaj malo-pomalo izgubiti nešto ili nekoga s radara – prvo je nestao špijun zbog kojeg su Britanci zaoštrili odnose s Rusijom, a onda je “mrak” progutao i najpopularnijeg člana kraljevske obitelji – pišu srbijanski mediji.

Princeza o kojoj se mjesecima nitko nije javljao, iznenada preminuli plemić i markiza čudnog prezimena koja bi mogla imati aferu s prijestolonasljednikom ovih su dana u središtu medijske pomame u Velikoj Britaniji.

Scenarij pomalo nalikuje zapletima romana Agathe Christie, samo što, na zgražanje znatiželjne javnosti, genijalni Hercule Poirot ovoga puta ne može riješiti misterij koji se događa na kraljevskom dvoru. Umjesto brkatog detektiva, takvim se slučajevima u stvarnosti bave operativci MI6.

Za razliku od Poirota, oni su još uvijek skloniji skrivanju informacija nego otkrivanju, pa su tako već godinama dio još jedne velike misterije koju je mogla napisati i Agatha Christie – misterija nestanka špijuna Sergeja Skripala i njegove kćeri Julije.

Britanska princeza Kate zadnji put je viđena u javnosti 25. prosinca, a onda je iznenada objavljeno da će nekoliko mjeseci biti izvan javnosti zbog “operacije abdomena”.

Kensingtonska palača, međutim, uporno odbija pružiti “dokaz života” Kate Middleton – javnost je preplavljena, a točka vrenja dosegnuta je kada je na Instagram profilu kraljevskog para objavljena fotografija princeze s djecom, što govori agencije ubrzo povukle kad su shvatile da je priča o fotomontaži.

Je li princeza živa? Gdje je otišla? Ima li njezin nestanak veze sa smrću Thomasa Kingstona, bivšeg dečka njezine sestre, a sada muža sestrične princa Williama? Kakvu ulogu u tome igraju modrice koje se vide na Williamovom vratu i njegovo povlačenje s nekoliko javnih događaja? Tko se u njezino ime putem Instagrama ispričao zbog uređene fotografije?

I ima li sve to veze s markizom od Cholmondeleyja, bivšim Kateinim prijateljem, za kojeg se sumnja da je u nešto bližem prijateljstvu s princem Williamom?

Pitanja se gomilaju, odgovora nigdje, a teorije zavjere rastu na društvenim mrežama dok obožavatelji princeze pozivaju da se ona “oslobodi”. Pokret “slobodne Kate” polako zaživljava i na internetskim platformama, kao što se svojedobno dogodilo kada su obožavatelji Britney Spears, baš u virtualnom svijetu, krenuli osloboditi slavnu pjevačicu očevog nametnutog skrbništva.

Ako je princeza doista nestala, javnost doista ima razloga strahovati za najpopularniju članicu kraljevske obitelji. Ne bi bilo prvi put da su Britanci izgubili svoju “narodnu princezu”, a ne bi bilo ni prvi put da su spomenuti špijuni MI6 “izgubili” nekoga na koga su trebali paziti.

Već godinama je nemoguće pronaći obitelj Skripal, oca i kćer, Sergeja i Juliju, unatoč tome što Britanija i njeni saveznici njihovo trovanje, navodno nervnim plinom “novičok”, koriste za antirusku propagandu.

Naime, dok je služio u Oružanim snagama Rusije, sredinom devedesetih, Skripal je bio regrutiran od strane britanskih obavještajaca kako bi im prenio državne tajne. U Rusiji je 2006. godine osuđen na 13 godina zatvora jer je agentima MI6 tajno proslijedio imena ruskih agenata koji su tajno djelovali u Europi. Četiri godine kasnije pomilovan je i razmijenjen, a potom je dobio azil u Britaniji gdje je počeo raditi za britansku obavještajnu službu.

Nakon trovanja, odnosno otpuštanja iz bolnice, Skripalu se gubi svaki trag. I ne samo to, britanske tvrdnje o ruskoj krivnji nikad nisu dokazane, već su bivši špijun, kao i njegova kći Julija, potpuno nestali s radara. Isto kao Kate.

Godine 2019. majka Sergeja Skripala zatražila je od ruske policije da njega i njegovu kćer Juliju proglasi nestalima. Prema riječima Viktorije, Skripalove nećakinje, ona je zadnji put razgovarala sa svojom rodbinom 24. srpnja 2018., te naglašava da se postupci Ujedinjenog Kraljevstva “mogu smatrati otmicom ruskih građana”.

Ona smatra da London koristi Juliju Skripal kao taoca za promicanje svojih interesa, a kako piše Izvestija, “trovanje” Sergeja Skripala i njegove kćeri bilo je potrebno Ujedinjenom Kraljevstvu za zaoštravanje odnosa s Ruskom Federacijom.

Stoga je moguće da je Zapad, a posebice sama Velika Britanija, mogla inscenirati trovanje njezine rodbine vojnim nervnim agensom kako bi nametnula antiruske sankcije i destabilizirala međunarodnu situaciju.

Viktorija Skripal je ranije tvrdila da se Julija, a možda i njen ujak, ako je još živ, prisilno drže na teritoriju jedne od britanskih vojnih baza.

Britanski mediji, baš kao i u slučaju Kate Middleton, poprilično su škrti oko Skripalovog nestanka. Što se njih tiče, Julia i Sergei zapravo nisu nestali, kao što nije ni Kate. Navode da su Skripaljevi proveli dvije godine u sigurnoj kući MI6, a odatle su “odjahali” prema horizontu, u neku drugu zemlju pod nekim drugim identitetom.

Da britanske službe odbijaju provesti zajedničku istragu s Rusima i utvrđuju što im se dogodilo, a to je manje važno. Kao što je apsolutno nebitno što javnost ne vjeruje da su princezi potrebni mjeseci i mjeseci da se oporavi od operacije, jer je bila živa i zdrava, pozirala je samo 17 sati nakon poroda.

Ista se javnost, međutim, i dalje pita što se dogodilo sa špijunom ruskog podrijetla, o čemu svjedoče objave na društvenim mrežama, gdje mnogi Skripalov nestanak uspoređuju s nestankom princeze.

I glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova primijetila je neobičnu sličnost između dva misterija.

Kako je istaknula, Britanci u svemu odmah pronađu “novičok” i “ruku Moskve”, ali ne mogu pronaći princezu.

“Što sve nisu pronašli tisućama kilometara od Britanije, pa možda nađu kraljevsku osobu pred nosom.” Mislim da će, sudeći po trenutnom tempu, stići do subote. Možda će se Skripal konačno pojaviti negdje tamo, pored Kate”, zaključila je Zakharova.

Kad bi ih Poirot tražio, mogli bi se pojaviti. Do tada, teško da će britanski obavještajci iz MI6, kod kojih je svojedobno internirao i princezin suprug William, javnosti otkriti išta više od onoga što žele da mislimo i znamo.

“Jeste li svijetu pokazali Kate Middleton?” Jeste li pronašli obitelj Skripal?”, upitala je Zakharova Britance prije nekoliko dana. Nije dobila odgovor.

Umjesto toga, britanski mediji objavili su da je princeza Kate “napravila svoje prve korake natrag u život” – posjetila je svoju omiljenu farmu, izgledajući “sretno, odmorno i zdravo”. Nema fotografije princeze, ali ima izjava “očevidaca”.

“To su isti očevici koji su rekli ‘važne stvari’ o Salisburyju, Amesburyju i ‘novičoku’?” Čuo sam od drugih očevidaca da je na istoj farmi Sergej Skripal stajao za pultom i pakirao ručno rađene rezance. I sasvim slučajno, prošla je medicinska sestra iz berlinske klinike Charita, koja vikendom honorarno radi u tajnom engleskom kemijskom laboratoriju Porton Down.

Tajno je dala ekspresnu analizu Njenom Visočanstvu i otkrila ‘ruku Moskve’ i u tome. Naravno, još uvijek nema fotografija cijele ove pastorale. Zato su britanski tabloidi prisiljeni svoje tekstove popratiti starim slikama”, narugala se Zakharova ovom londonskom triku.

Advertisement

Vijesti

“Dijete moje… doći će dan u kojem će kršćani napustiti Sveto Evanđelje, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke…”

Published

on

“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.

Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.

“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”

Brat opet upita abu Pamba:

“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?

I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”

A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”

“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.

A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”

Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”

(iz zapisa pustinjskih otaca)

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Continue Reading

Vijesti

CRKVA SVETOG DUHA Na današnju Blagovijest svečani početak trajnog euharistijskog klanjanja u Šibeniku

Published

on

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla

U Hrvatskoj se otvara 15. kapela Trajnog euharistijskog klanjanja, u Šibeniku u crkvi Svetog Duha.

Na Blagovijest, 25. ožujka, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski, predslaviti će svečanu svetu misu u 19 sati u katedrali sv. Jakova apostola. Nakon mise slijedi procesija do crkve Svetog Duha u staroj jezgri Šibenika, gdje će o. biskup izložiti Presveti Oltarski Sakrament na trajnu adoraciju.

500 klanjatelja

Nada Burum, promotorica trajnog euharistijskog klanjanja objavila je da se više od 500 klanjatelja prijavilo na listu. Oni će se okupljati po uređenom rasporedu pred Presvetim Sakramentom, stavljajući Božje planove ispred svog vremena, svojih prava i svog prostora.

Uvijek u tišini, uz ostale nakane, registrirani klanjatelji mole za prestanak rata u svijetu i da Gospodin očuva naš Hrvatski narod i Domovinu od svakog zla. Za Book.hr priredila I. Adamić

izvor: Book.hr | Croativ.net

Continue Reading

Vijesti

Hodak: ‘Domaća orjuna u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”’

Published

on

Koje li radosti! Hrvatska-Francuska 2:0 u Splitu. Rekli bi da je bila superiorna igra i siguran rezultat.

Vraga, sedamdeset od devedeset minuta lopta je bila kod Francuza. Međutim, Dalićeva odlična taktika i Ante Budimir, puno strpljenja i putujemo u Pariz po reprizu Splita. Najbolji igrač? Igrač je to kojega su se odrekli i Hajduk i Splićani – Ivan Perišić. Za Francuze je na terenu bio Ivan Grozni. A tek kako su nas oduševili naši navijači.

Veličanstvena gesta navijača bila je kad su rasprostrli ogromni transparent legendarnom Jean Michelu Niicolieru, vukovarskom dragovoljcu, koji je dao život za Hrvatsku. Transparent je sigurno najviše oduševio Puljka i njegovog zamjenika. Orjuna je čkomila, a naši su se navijači opet jednom pokazali kao istinski domoljubi. Još da tako uspješno odradimo u nedjelju i utakmicu Parizu pa smo u polufinalu. Moj dobar frend Boris je strastveni navijač Dinama i repke i ovaj puta umjereni optimist. “Uspjet ćemo samo ako budemo zadržali posjed lopte”. Sjetih se one stare definicije optimiste: Optimist je obično loše obaviješteni pesimist. Ipak, volio bi da je Boris u pravu. Objektivno, sve ovisi o najboljem, a to je Luka Modrić. Za tri dana mogli bi biti u nogometnom raju ako Francuzi ne shvate koliko smo bolji od njih. Neki suhi realista poslao mi je na fejs sliku flaše šljivovice s mogućim stadijima pijanstva…

Prvi stadij je… smijeh.
Drugi… on voli sve i svakoga.
Treći… govori preglasno.
Četvrti… grli nepoznate.
Peti.. govori sve jezike svijeta.
Šesti… najbogatiji je na svijetu.
Sedmi… gubi koordinate.
Osmi… vidi Merlin Monroe.
Deveti… glasa za Možemo!
Deseti… u Parizu pobjeđujemo Francuze bez problema…

Jedino grijeh daje živost i boju svakodnevnom sivilu. A nema većeg grijeha od gluposti…

Sve o Luki…

No, vratimo se još malo Luki Modriću. Orjunaši su sretni kad ga mogu podcjenjivati. Na fejsu “Nogometne novosti…” Sve o Luki… Govorili su da je sitne građe, i da nije za profesionalni nogomet. Govorili su i da je Real Madrid prevelik zalogaj za njega te da je najgore pojačanje koje je ikada stiglo u Kraljevski klub. Govorili su da je povučen i da malo govori pa ne može biti kapetan repke. Brzo ih je sve demantirao.

Ispisao je povijest Reala, osvojio je Zlatnu loptu, postao najtrofejniji igrač Reala u povijesti kluba sa 28 trofeja. Luka Modrić postaje najbolji igrač koji je ikada igrao na “ovim” prostorima. Sad rokću da je njegovo vrijeme prošlo. Stalno rokću zašto već ne odlazi u nogometnu mirovinu. On ponovno šuti i dalje sjajno igra te polako, ali sigurno postaje najbolji igrač u povijesti hrvatskog nogometa. Dok oni laju, on šuti i radi. Psi laju, a karavana prolazi. Laju oni čak kad su karavane već prošle, ali to je samo dokaz njihove zajedljive nemoći.

Sad kad su mu sva vrata otvorena, ubiti ga može smo propuh pun jala…

Iako je vodio neuredan život, život ga je sredio…

Jedan mali touch

Vraćam se opet malo politici. “Može li rat dotaknuti i Hrvatsku” pita se Hrvatski tjednik. Ma, “dajte najte…”! Jedan mali touch ne smije nas izbaciti iz koncepta!? Mali smo, ne pretendiramo na tuđe, Talijane i Slovence ne zanima naša obala, Mađari traže samo autoput od Budimpešte do Rijeke, Crnogorci bi Dubrovnik i Prevlaku, domaća orjuna je u niskom startu, a mi se pitamo “može li rat dotaknuti Hrvatsku”.

Već samo zbog neke rezolucije o vojnoj suradnji između Hrvatske, Kosova i Albanije odmah je u Srbiji nastala nervoza i galama. Po meni pitanje koje postavlja Hrvatski tjednik uskoro neće biti retoričko. Treba se odmah početi pripremati. Naš ministar obrane je okorjeli realist. To je dobro. Ujedno je i odgovor na pitanje može li nas rat dotaknuti. Volio bih da sam samo loše obavješteni pesimist. U eri Trumpa i Putina tamni oblaci svaki dan postaju sve tamniji i mračniji.

Evo jednog primjera naših tzv. “dobrosusjedskih odnosa”. Jadranko Prlić, bosanski Hrvat, osuđen je u Haagu na 25 godina zatvora. Ovih dana Prlić je podnio molbu za prijevremeno puštanje na slobodu. Sve je bilo u skladu sa Statutom suda u Haagu. Međutim, zahtjev mu je odbijen jer su sve bošnjačke udruge odbile podržati Prlićev zahtjev. I tako Prlić ostaje na izdržavanju kazne sve do 2032. godine. Haaško ponižavanje Hrvata se nastavlja uz poltronski pljesak hrvatskih ljevičara… Sjetite se u koliko su samo slučajeva hrvatske vlasti, upravo u ime dobrih odnosa s BiH, uvijek podržavale bošnjačke zahtjeve za pomilovanja, prijevremeno puštanje na slobodu itd. Opet jedan od bezbrojnih primjera hrvatskog političkog poltronstva.

Oscar Wilde je jednom napisao: “Svakog treba uzeti kao da je zao dok se ne dokaže suprotno”.

Još jedno razmišljanje Oscar Wildea o sebi: “Kao osoba na zlu glasu, potpuno sam podbacio. Neki me već toliko ogovaraju da tvrde kako u životu nisam učinio ni jednu lošu stvar. Naravno to mi se usude govoriti samo iz leđa”.

Odahnuo sam

U subotnjem Jutarnjem, na drugoj stranici veliki članak “Bruxelles potvrdio da je vojna suradnja Hrvatske s Albanijom i Kosovom legitimna”. Odahnuo sam! Hvala Bruxellesu! Svijet je pred velikim ratom, a EU nam dozvoljava da se započnemo pripremati za njega. Zagorci bi rekli “Smo se pripravili”. Samo onako usput, Kosovo već ima slične sporazume s Turskom, Britanijom, Norveškom, Amerikom, a sad su se i Hrvateki ohrabrili.

Vučić se odmah nakon objave deklaracije odjurio požaliti šefu NATO-a Rutteu kako se Hrvati i Albanci naoružavaju ne bi li napali njegovu zemljicu u kojoj teče med i mlijeko. Uostalom, zna se da Hrvati vole ratovati u Srbiji, baš kao 1990. g. kad su se Srbi morali braniti od “hrvatske agresije na Srbiju” tako što su ratovali po Hrvatskoj. Naravno, tako dugo dok nisu dobili po onoj stvari. Davor Ivanković u nedjeljnom Večernjem piše kako nas Vučićevo glasilo “Informer” ili bolje “Dezinformer” obavještava “Crknite dušmani: Srbija i Mađarska uskoro sklapaju jako moćan vojni savez!”. Naš ministar obrane Anušić na to se počeo bjesomučno tresti – od smijeha.

Uvijek nam spuštaju oni koji su se digli…

Od svih dizanja još mi se samo živci lagano dignu…

Već mjesecima naši mediji pomno pate prosvjede u Srbiji. Kažu nam kako su to prosvjedi protiv Vučića, njegove diktature, a za europsku Srbiju. Moš’ mislit’! Zvonimir Despot je u Večernjaku dobro detektirao kako se uopće ne radi o prosvjedima kojima bi se željelo promijeniti smjer aktualne srpske politike. Kad je na jednom od brojnih prosvjeda koji su do sada održani došla nekolicina mladih i istakla zastavu EU, Ukrajine i Gruzije, tzv. antirežimski prosvjednici su nasrnuli na njih vičući kako su sramota, da provociraju te da su dopuštene samo srpske i ruske zastave.

Međutim, nitko od tih istih prosvjednika nije se bunio kad je netko na prosvjedima nosio transparent s likom Gavrila Principa, a drugi s likom Draže Mihajlovića. Dakle, kroz cijelo to vrijeme navodne “mirne revolucije” nisu istaknute bilo kakve svježe ili bar proeuropske ideje i vrijednosti, sve se svodi na razbuktali srpski nacionalizam i pokušaj da se svrgne “kurta” da bi uzjahao “murta”. Zato nemam nikakvo razumijevanje za ovo višemjesečno divljanje koje me podsjeća na onu srpsku “igrale se delije nasred zemlje Srbije…”

Oscar Wilde upozorava: “Smijeh je dobar za početak prijateljstva, a daleko je najbolji za njegov kraj”.

Rusi su Ukrajinu poslali korpus padobranaca kao potporu tamošnjim Rusima koji su ondje ionako padobranci…

Prijateljice noći uhvatili su kako rade po danu. Radile su prekovremeno!

Kurve rata još nisu izgubile ni jedan rat…

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved