Ima nešto netočno u “izvještaju Hersh” o uništenju “Sjevernog toka 2”. Postoji niz nedosljednosti u ovom djelu koje me navode da vjerujem da je Hersh bio manje zainteresiran za predstavljanje istine.

Zapravo, mislim da bi bilo nemoguće prenaglasiti važnost izvješća, koje pozitivno identificira počinitelje onoga što se čini najvećim činom industrijskog terorizma u povijesti. Hershov članak ima potencijal uvelike potkopati kredibilitet ljudi na vlasti, a samim time i rat brzo okončati. To je nevjerojatno postignuće kojem svi trebamo zapljeskati.

Evo kratkog sažetka političkog analitičara Andrea Damona:

U srijedu je novinar Seymour Hersh otkrio da je mornarica Sjedinjenih Država, po nalogu predsjednika Joea Bidena, odgovorna za napade 26. rujna 2022. na plinovode Sjeverni tok koji prenose prirodni plin između Rusije i Njemačke – prenosi Webtribune.

Ovaj članak, koji je naišao na potpunu šutnju u glavnim američkim publikacijama, razbio je cijeli narativ o američkoj umiješanosti u rat kao odgovor na “neizazvanu rusku agresiju”. Otkriva dalekosežne planove da se eskalirajući sukob s Rusijom iskoristi za učvršćivanje američke gospodarske i vojne dominacije nad Europom.

Hersh je otkrio sljedeće – Operaciju je naredio američki predsjednik Joe Biden, a planirali su je državni tajnik Anthony Blinken, podtajnica za politička pitanja Victoria Nuland i savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.

Ovaj kratki odlomak sažima primarnu tvrdnju, koja je središnja točka cijelog članka, i – po mom mišljenju – tvrdnja je dobro istražena, nepristrano predstavljena i iznimno uvjerljiva.

No postoje i drugi dijelovi članka koji nisu ni približno tako uvjerljivi i koji će nedvojbeno natjerati mnoge dobro informirane čitatelje da se češkaju po glavi.

Na primjer, ovdje Hersh govori o vremenskom planu za operaciju Sjeverni tok:

“Bidenova odluka da sabotira naftovode došla je nakon više od devet mjeseci vrlo tajnovite rasprave unutar nacionalne sigurnosne zajednice Washingtona o tome kako najbolje postići taj cilj.” Većinu tog vremena nije bilo pitanje hoće li izvršiti misiju, već kako je izvršiti bez jasne ideje o tome tko je odgovoran.

“Devet mjeseci”?

Rat je izbio 24. veljače. Plinovod je dignut u zrak 26. rujna. To je sedam mjeseci. Dakle, ako je bilo “više od devet mjeseci vrlo tajnovite rasprave unutar zajednice nacionalne sigurnosti Washingtona o tome kako” “sabotirati cjevovode”, onda moramo pretpostaviti da je spletkarenje prethodilo ratu. Ovo je ključna točka, a Hersh je ipak odbacuje kao da “nije ništa strašno”.

Međutim, to je velika stvar jer – kako ističe Andre Damon – “razbija cijeli narativ o američkom angažmanu u ratu kao odgovoru na ‘neizazvanu rusku agresiju'”. Drugim riječima, to dokazuje da su Sjedinjene Države planirale ratovati protiv Rusije, bez obzira na razvoj događaja u Ukrajini. Također sugerira da je ruska invazija bila samo paravan za Washington da provede plan koji je iznio godinama ranije.

Kasnije u članku, Hersh ponovno iznosi istu tvrdnju, ne naglašavajući njezin temeljni značaj. On kaže: “Bidenova administracija činila je sve što je bilo moguće kako bi izbjegla curenje informacija jer se planiranje odvijalo krajem 2021. i u prvim mjesecima 2022.

Istina je – kako ističe novinar John Helmer u nedavnom članku – daleko drugačija od onoga što Hersh opisuje. Evo kako Helmer to objašnjava:

ŠOKANTAN GEOPOLITIČKI SKANDAL Nagrađivani Američki novinar otkrio tajnu Američke operacije uništenja Sjevernog…

Iz cjelovitog teksta Hershovog izvješća čini se da niti izvor niti Hersh nemaju “izravnih saznanja” o povijesti američkih operacija. U sabotažu i uništavanje plinovoda, koji su dospjeli u javnost prije više od godinu dana, izravno su uključene poljska i danska vlada.

Protivljenje SAD-a Sjevernom toku nije nov događaj, jer ima dugu povijest koja datira od samog početka projekta 2011. godine. Već tada se pojavio članak u njemačkom časopisu “Spiegel”, koji tvrdi da “Projekt ima za cilj osigurati dugoročnu sigurnost opskrbe Europe energijom, ali ostaje kontroverzan.”

Zašto se “Sjeverni tok” smatrao kontroverznim?

Što je kontroverzno u tome da suverene države jačaju ekonomske veze s drugim zemljama kako bi osigurale dovoljno jeftine energije za gorivo svojih tvornica i grijanje domova?

Ovo pitanje doista zadire u srž stvari, a ipak ga Hersh u potpunosti izbjegava. Zašto? Evo što još kaže:

Predsjednik Biden i njegov vanjskopolitički tim — savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan, državni tajnik Tony Blinken i podtajnica državne politike Victoria Nuland — bili su glasni i dosljedni u svom neprijateljstvu prema dva plinovoda… Od svojih najranijih dana, Nord Stream su Washington i njegovi proturuski NATO partneri vidjeli kao prijetnju zapadnoj dominaciji.

Američki politički strahovi bili su stvarni – Putin bi sada imao dodatni i prijeko potreban glavni izvor prihoda, a Njemačka i ostatak zapadne Europe postali bi ovisni o jeftinom prirodnom plinu koji isporučuje Rusija – dok bi se smanjila ovisnost Europe o Americi.

Zašto Hersh brani imperijalni način razmišljanja, da ekonomske transakcije između stranih država moraju na neki način koristiti Sjedinjenim Državama ili se smatrati prijetnjom nacionalnoj sigurnosti? Nije li to uloga nepristranog novinara prikupljati informacije za svoje čitatelje? To je uloga propagandista.

Da, istina je. Da bi Putin imao “dodatni i prijeko potrebni veliki izvor prihoda”, jer tako funkcionira slobodno tržište – Prodaje plin i naplaćuje. U tome nema ničeg zločinačkog ili zlokobnog i svakako ne opravdava terorističke akte.

Nakon ove šokantne izjave, Hersch se nadovezuje sa svojom drugom zabrinutošću, da će “Njemačka i ostatak zapadne Europe postati ovisni o jeftinom prirodnom plinu koji isporučuje Rusija”.

Zašto Hersh spominje ovu dosadnu “ovisnost” “meme” koju politički aktivisti ponavljaju u mainstream medijima i što to zapravo znači?

Jednostavna činjenica je da je Njemačka dobivala jeftini plin iz Rusije, što je povećalo njezinu konkurentnost, profitabilnost i gospodarski prosperitet. Kako je to loše? Kako se pristup jeftinom gorivu može okarakterizirati kao “ovisnost”? Da možete napuniti svoj spremnik goriva za 1 dolar po galonu, biste li odbili na temelju toga da biste mogli postati ovisni?

Naravno da ne. Bio bi ti zahvalan da ga možeš kupiti tako jeftino. Dakle, zašto Hersh gura ovu besmislicu i zašto nedugo nakon toga izjavljuje sljedeće:

“Sjeverni tok 1 bio je dovoljno opasan, prema mišljenju NATO-a i Washingtona, ali Sjeverni tok 2 (bi) udvostručio količinu jeftinog plina dostupnog Njemačkoj i zapadnoj Europi.”

Zamislite da slobodno tržište doista funkcionira onako kako je zamišljeno da radi – izvlačeći ljude iz siromaštva i šireći blagostanje preko državnih granica. Vidite li koliko je ovo usko imperijalistički?

Njemačka treba ruski jeftini plin. To je dobro za njezinu industriju, dobro za radne ljude i dobro za gospodarski rast, ali i za Rusiju. Jedini za koga to nije dobro su Sjedinjene Države čija moć potkopava njemačko-rusko partnerstvo. Vidiš li to?

Inače, nikada se nije dogodio incident da Putin koristi ruski plin ili naftu u svrhu ucjene, prisile ili iznude. Nikada. To je mit koji su izmislili vašingtonski spin majstori, koji žele napraviti rascjep u njemačko-ruskim odnosima.

Evo što je Hersh još rekao:

Protivljenje Sjevernom toku 2 rasplamsalo se uoči Bidenove inauguracije u siječnju 2021., kada su republikanci u Senatu opetovano istaknuli političku prijetnju jeftinog ruskog prirodnog plina, tijekom saslušanja Blinkena za potvrdu za državnog tajnika…

Bi li se Biden suprotstavio Nijemcima? Blinken je rekao da… “Znam njegovo čvrsto uvjerenje da je Sjeverni tok 2 loša ideja”, rekao je. “Znam da bi želio da upotrijebimo svaki alat uvjeravanja koji imamo, kako bismo uvjerili naše prijatelje i partnere, uključujući Njemačku, da ne nastavljaju s tim.”

Nekoliko mjeseci kasnije, dok se izgradnja drugog plinovoda bližila kraju, Biden je odgovorio. Tog svibnja, u zapanjujućem preokretu, administracija je odustala od sankcija protiv Nord Stream AG, a dužnosnik State Departmenta priznao je da je pokušaj zaustavljanja plinovoda sankcijama i diplomacijom bio “pogrešan potez”. Iza kulisa, službenici administracije navodno su pozvali ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji se tada suočavao s prijetnjom ruske invazije, da ne kritizira taj potez.

Posljedice su bile odmah. Republikanci u Senatu, predvođeni Cruzom, najavili su trenutnu blokadu svih Bidenovih kandidata za vanjsku politiku, odgađajući usvajanje godišnjeg zakona o obrani mjesecima, sve do jeseni.

Politico je kasnije opisao Bidenov zaokret na još jednom ruskom plinovodu kao “jedinu odluku, možda više od kaotičnog vojnog povlačenja iz Afganistana, koja je prijetila Bidenovom planu”.

Ovo je zanimljivo. Već znamo da su Biden i njegovi zamjenici bili odlučno posvećeni presjecanju Sjevernog toka bez obzira na rizike. Zašto se onda Biden odlučio osvrnuti unatrag i ukinuti sankcije, čak i dok je njegov tim dovršavao plan dizanja plinovoda u zrak?

Trebamo li vjerovati da se Joe Biden iznenada predomislio i odlučio slijediti manje opasnu i kriminalnu strategiju?

Ne. Kako ističe Hersh, odluka o dizanju plinovoda u zrak već je bila donesena, što znači da je administracija samo tražila način da prikrije tragove. Drugim riječima, već su radili na pravnoj obrani “uvjerljivog poricanja” koja je pojačana ukidanjem sankcija. To je i bio pravi cilj, stvoriti što veću distancu između sebe i terorističkog akta koji su već odobrili i namjeravali pokrenuti.

Evo još od Hersha:

Administracija je posrnula, unatoč tome što je sredinom studenoga dobila odgodu zbog krize, kada su njemački energetski regulatori suspendirali odobrenje za drugi plinovod Sjeverni tok.

Cijene prirodnog plina porasle su 8% u nekoliko dana, usred rastućih strahova u Njemačkoj i Europi da će zatvaranje plinovoda i sve veća mogućnost rata između Rusije i Ukrajine dovesti do vrlo neželjene hladne zime.

Washingtonu nije bilo jasno gdje se nalazi Olaf Scholz, novoimenovani njemački kancelar. Nekoliko mjeseci ranije, nakon pada Afganistana, Scholz je javno podržao poziv francuskog predsjednika Emmanuela Macrona na autonomniju europsku vanjsku politiku u govoru u Pragu – jasno sugerirajući manje oslanjanja na Washington i njegove neuspješne akcije.

Ovo je čista fikcija. Naravno, Scholz je bio samo za “autonomiju europske vanjske politike”. Što biste očekivali da će reći domaćoj publici? Zanimljivo je pitanje, vjeruje li Hersh iskreno da Scholz nije bio u Washingtonovom džepu od samog početka? Misli li da je Scholz svoju odluku temeljio na Putinovoj invaziji, a ne na sporazumima koje je sklopio s Washingtonom prije nego što je rat uopće počeo?

Podsjećamo, SAD je zadnjih 8 godina naoružavao, obučavao i pružao logističku potporu ukrajinskim snagama na istoku, čija je svrha bila priprema za rat s Rusijom.

Negira li to itko?

Ne, to nitko ne poriče.

Je li Scholz bio svjestan toga?

Naravno, on je toga bio svjestan. Svaki vođa u Europi znao je što se događa. Bilo je čak i glavnih novinskih članaka koji su do najsitnijih detalja objašnjavali što Sjedinjene Države namjeravaju. Nije to bila tajna.

I to je samo jedna nedosljednost, uostalom, nije li bivša kancelarka Angela Merkel otvoreno priznala (u intervjuu jednom njemačkom časopisu) da je Njemačka namjerno odbacila svoje obveze iz Minskog sporazuma, kako bi kupila vrijeme ukrajinskoj vojsci da biti bolje pripremljen za borbu protiv ruske invazije .

Da je! Stoga možemo biti 100% sigurni da je Scholz znao koji je bio opći plan igre. Plan je bio namamiti Rusiju u rat u Ukrajini, a zatim tvrditi da je “neizazvana agresija”. Scholz je to znao, Hollande je to znao, Zelensky je to znao, Boris Johnson je to znao, Petro Poroshenko je to znao i Biden je to znao. Svi su to znali.

Unatoč tome, Hersh želi da vjerujemo da Scholz nije znao ništa o tim razrađenim i skupim planovima, već je jednostavno donosio svoje odluke dok se razvoj odvijao u stvarnom vremenu. Ovo nije istina. Nije se dogodilo, a Hersh zna da nije.

No najveći nedostatak Hershovog rada je potpuno izostavljanje geopolitičkog konteksta u kojem se dogodio ovaj teroristički čin. SAD ne ide oko svijeta dižući u zrak kritičnu energetsku infrastrukturu za ništa. Ne.

Razlog zašto se Washington upustio u ovaj riskantan potez je taj što se suočava s egzistencijalnom krizom, koja se može riješiti samo slamanjem onih novonastalih centara moći koji prijete dominantnoj poziciji Amerike u globalnom poretku.

To je ono što se događa ispod površine. SAD pokušava vratiti kazaljku sata u slavne 1990-e, nakon raspada sovjetskog carstva. Međutim, ti su dani zauvijek prošli, a američka moć nepovratno erodira zbog temeljnog nedostatka konkurentnosti.

Da je SAD još uvijek industrijska sila kakva je bila nakon Drugog svjetskog rata — kada je ostatak svijeta bio u ruševinama — tada ne bi bilo potrebe dizati u zrak cjevovode kako bi se spriječila europsko-ruska gospodarska integracija i stvaranje ogromne slobodne zone … trgovina koja se proteže od Lisabona do Vladivostoka.

Činjenica je da SAD nije toliko važan za globalni rast kao što je nekad bio, a s druge strane, druge nacije također žele biti slobodne i slijediti vlastiti model rasta. Žele provesti promjene koje najbolje odgovaraju njihovoj kulturi, vjeri i tradiciji.

Ne žele da im se govori što da rade. Ali Washington ne želi promjene. Washington želi sačuvati sustav koji sebi daje najveću moć i bogatstvo. Hersh ignorira geopolitičke čimbenike koji su doveli do sabotaže, on proaktivno stvara dimnu zavjesu svojim pogrešnim objašnjenjima:

“Sve dok Europa ovisi o plinovodima za jeftini prirodni plin, Washington se boji da će zemlje poput Njemačke oklijevati opskrbljivati ​​Ukrajinu novcem i oružjem koji su joj potrebni da porazi Rusiju.” U ovom nemirnom trenutku, Biden je ovlastio Jakea Sullivana da okupi međuagencijsku skupinu koja će osmisliti plan.

Još gluposti… Washingtonu nije stalo do njemačkog jadnog doprinosa ratnim naporima. Washingtonu je stalo do moći, a globalna moć Washingtona izravno je dovedena u pitanje europsko-ruskom gospodarskom integracijom i stvaranjem golemog gospodarskog dobra izvan njegove kontrole.

Plinovod Sjeverni tok bio je u samom srcu ovog novog užurbanog fenomena. Bila je to glavna arterija koja je povezivala sirovine i rad Istoka s tehnologijom i industrijom Zapada. Bio je to brak zajedničkih interesa koji je Washington morao uništiti kako bi zadržao kontrolu nad regionalnom moći.

Razmislite o tome – ovo novo ekonomsko dobro (“Velika Europa”) na kraju bi ublažilo ograničenja trgovine i putovanja, omogućilo slobodan protok kapitala i rada između zemalja, i izradio propise na način da se izgradi povjerenje i ojačaju diplomatske veze.

U svijetu u kojem su Njemačka i Rusija prijatelji i trgovinski partneri, nema potrebe za američkim vojnim bazama, nema potrebe za skupim oružjem i raketnim sustavima američke proizvodnje i nema potrebe za NATO-om. Također nema potrebe za sklapanjem energetskih poslova u američkim dolarima ili za pohranjivanje američkih državnih obveznica za ravnotežu računa.

Transakcije između poslovnih partnera mogu se obavljati u vlastitim valutama, što će zasigurno uzrokovati nagli pad vrijednosti dolara i dramatičnu promjenu ekonomske moći. To je razlog zašto se Bidenova administracija protivi Sjevernom toku.

To nije samo plinovod, to je prozor u budućnost – budućnost u kojoj se Europa i Azija spajaju u ogromno područje slobodne trgovine koje povećava njihovu međusobnu moć i prosperitet, a SAD ostavlja izvana.

Mike Whitney/The Unz Review