Slika 1. Spomenik u Zagrebu

Nikole Tesle (Smiljan, 10. srpnja 1856. – New York, 7. siječnja 1943.), bio je hrvatsko-američki izumitelj i inženjer.

Rođen je u Lici, ali je gotovo cijeli život radio u SAD-u, gdje je i ostvario sve izume. Školovao se u Smiljanu i Gospiću (osnovna škola), u Rakovcu kod Karlovca (gimnazija) i Grazu (studij tehničkih znanosti).

Nakon studija radio je u telefonskom društvu u Budimpešti 1881., zatim u Edisonovoj tvrtci u Parizu (1882.). U SAD je otišao 6. lipnja 1884. i zaposlio se kod Thomas Alve Edisona. Američko državljanstvo dobio je 1891. godine.

Slika 2. Elektro postrojenje hidrocentrala 

Slika 3. Teslin laboratorij

Slika 4. Hidrocentrala na slapovima Niagare

Godine 1885. osnovao je u New Yorku vlastitu tvrtku „Tesla Electric Light and Manufacturing Company“, a 1887. tvrtku „Tesla Electric Company“ s laboratorijem.

U Američkom institutu elektroinženjera održao je 16. svibnja 1888. zapaženo predavanje Novi sustav motora i transformatora izmjenične struje.

U svibnju 1888. američki izumitelj i industrijalac George Westinghouse, čelnik „Westinghouse Electric Company“ iz Pittsburga kupuje prava na Teslin patent višefaznoga sustava neizmjenično pokretnog dinama, transformatora i elektromotora.

Zapaženo predavanje održao je 20. svibnja 1891. na Sveučilištu Columbia u New Yorku pod naslovom Pokusi sa strujama vrlo visoke frekvencije i njihova primjena u umjetnoj rasvjeti. O Teslinim izumima pisala su sva svjetska glasila, a Tesla je držao predavanja širom Amerike i Europe. Gotovo sve o čemu je govorio bilo je novo, na svakom predavanju prikazivao je različite pokuse. U Parizu je primio vijest da mu je majka na umoru te je otputovao u Gospić. Na povratku je na poziv gradonačelnika Milana Amruša održao 24. svibnja 1892. predavanje u Gradskoj vijećnici u Zagrebu. Tim je predavanjem podigao samopouzdanje inženjera u Hrvatskoj na visoku razinu pa su izgradili i pustili u pogon hidroelektranu za izmjeničnu struju na Krki (Hidroelektrana Jaruga).

Slika 5. Hidroelektrana Jaruga na Krki

Slika 6. Spomen ploča u Zagrebu – Gornji grad

Teslin sustav višefaznih električnih struja i njegovu električnu rasvjetu prikazala je tvrtka Westinghouse na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. te je predložila Teslin sustav izmjeničnih struja za elektranu na slapovima Niagare. Hidroelektrana je bila završena 1895. visokonaponskim dalekovodom (visoki napon je bitno smanjio gubitke), spojen je grad Buffalo (oko 40 km udaljen) na hidroelektranu, a potom i drugi udaljeniji gradovi. Samo 2 dana nakon početka rada hidroelektrane na Niagari zasvijetlile su žarulje u Šibeniku (28. 8. 1895., struja iz hidroelektrane Jaruga).

Tesla je pobijedio Edisona i izmjenična struja je osvojila svijet. Za nekoliko godina Teslin se sustav višefaznih izmjeničnih struja počeo rabiti u cijelome svijetu, a tijekom više od jednoga stoljeća u osnovi se nije promijenio.

U svom laboratoriju je konstruirao elektromotore izmjenične struje. 1887. prijavio je prve patente o proizvodnji i prijenosu višefaznih izmjeničnih struja i njihovoj primjeni za učinkovit pogon izmjeničnih elektromotora. Tim je izumima pokazao da je za većinu primjena izmjenična struja znatno prikladnija od istosmjerne.

Visokofrekvencijske izmjenične struje primijenio je za bežični prijenos signala i energije. S transformatorom vrlo visokoga omjera transformacije (poslije nazvanim Teslin transformator) postizao je vrlo visoke napone i stvarao vrlo snažna električna polja. Izumio je radiokomunikacije i daljinsko upravljanje. Načinio je model broda kojim je pomoću električnih signala bežično upravljao na daljinu, a javno ga je 1898. pokazao u New Yorku.

Godine 1895. u Teslinu je laboratoriju izbio požar i uništio sve što je bilo u laboratoriju. U kratkom roku je izgradio novi laboratorij i nastavio svoja istraživanja.

U radu s visokofrekvencijskim strujama ustanovio je kako one i uz visoke napone nisu opasne za čovjeka te je predvidio njihovu primjenu u liječenju. Daljnja su istraživanja Teslu navela na zamisao kako bi se pomoću takvih snažnih visokofrekvencijskih elektromagnetskih polja mogla prenositi električna energija na velike udaljenosti bez upotrebe električnih vodiča. Prvi je korak prema tom cilju bio bežično slanje signala na daljinu.

Kako je njegova pozornost ponajprije bila usmjerena na bežični prijenos električne energije, Tesla je 1897. izgradio veliku odašiljačku i prijamnu postaju na osami u Colorado Springsu i u njoj je usavršavao sustave za bežični prijenos signala i električne energije, uz primjenu napona od nekoliko milijuna volta. Pri bežičnom prijenosu električne energije na daljinu glavna je poteškoća bila, a ostala je i do danas, malena učinkovitost sustava. U Colorado Springsu otkrio je stojne valove.

Za zamišljeni svjetski sustav radiokomunikacija počeo je 1901. graditi veliku radijsku postaju na Long Islandu u New Yorku. Izgradio je toranj za bežično odašiljanje poruka, slika, vremenske prognoze i burzovnih izvješća. Zbog nerazumijevanja investitora za sustav u kojem se energija i signali ne bi naplaćivali, gradnja je 1905. bila obustavljena, a iz bojazni da antena ne posluži njemačkim špijunima, bila je srušena 1917. miniranjem. Zbog nedostatka novca mnoge njegove ideje ostale su nerealizirane, u bilježnicama.

Tesla je bio genijalac, ali i čudak. Nije se ženio, s 33 godine dao se kastrirati jer nije želio da gubi energiju na „nevažne stvari“. Imao je veoma mali broj prijatelja, stanovao je u hotelu. Bojao se da se ne zarazi pa je stalno nosio rukavice. Pratio ga je glas samotnjaka i ekscentrika. Nije ostvario zaradu od svojih izuma, nije znao kapitalizirati svoje izume.

Zadnje godine svog života proveo je hraneći golubove i živio je uglavnom od godišnjeg honorara iz domovine. Imao je napredni zametak fobije, ali istovremeno je bio briljantan znanstvenik koji je imao dara da praktično dokaže svoje hipoteze. Njegove špekulacije o

ostvarenju komunikacije s drugim planetima, izjave da može razdijeliti Zemlju poput jabuke, kao i njegova tvrdnja da je izmislio smrtonosnu zraku koja može uništiti 10 tisuća aviona na udaljenosti od 400 km nailazile su na podsmijehe i kritike. Unatoč tomu Tesla se danas smatra jednim od najplodnijih genija u elektrotehnici. Njegova velika zasluga je uvođenje izmjenične struje u široku uporabu. Teslini izumi zasnovani na izmjeničnoj struji postali su temelj cijelom daljnjem razvoju elektrotehnike. Ostvario je oko tisuću pronalazaka i patenata – trofazni sustav za prijenos električne snage, generator i  transformator za struje visoke frekvencije (Tesline struje) i drugo. Bio je i jedan od pionira radio-tehnike: otkrio je sustav za bežično upravljanje i davanje znakova na daljinu, pronašao je nov sustav osvjetljenja, konstruirao je visokofrekventne alternatore kao osnovu emisijskih radio-stanica, proizveo je neprigušene elektromagnetske valove, otkrio je i patentirao princip rezonancije za radio-veze, izložio ideju o međuplanetarnim telekomunikacijama pomoću ultrakratkih valova, a zamislio je u cjelini radarski sustav. Objavio je radove iz fizike u kojima je iznosio originalne ideje koje su se kasnije ostvarile.

Napisao je autobiografiju pod nazivom Moji pronalasci (My Inventions). Posljednjih desetljeća života, slavan ali i zaboravljen, kontaktirao je samo s rijetkima, a potkraj života samo s nećakom Savom Kosanovićem.

Kako nije imao interesa i vremena baviti se razvojem i prilagodbom svojih izuma tržištu, mnogi koji su razvijali njegove izume i prisvajali su ih. Vrhovni sud SAD-a tek je 1943., nakon Tesline smrti, poništio američke patente radija Guglielma Marconia i priznao da je to Teslin patent jer su Teslini raniji patenti već sadržavali sve što je opisao Marconi. Međutim, treba navesti da je Marconi 1901. godine prvi uspio predati radio-signal preko Atlantskog oceana. Za radove na bežičnoj telegrafiji Marconi je s Braunom, 1909. g. dobio Nobelovu nagradu za fiziku.

Tesla je o svom podrijetlu, u svom dnevniku zapisao: “Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota!“

Prijavio je 112. patenata u SAD-u, i gotovo isto toliko u drugim zemljama, a mnogi su izumi ostali samo zabilježeni u njegovim dnevnicima ili stručnim časopisima. Najznačajnija otkrića su: izmjenična električna struja, izmjenični električni generator, indukcijski ili asinkroni elektromotor, okretno magnetsko polje, Teslin transformator, Tesline struje, bežični prijenos energije, radiokomunikacije, Teslina turbina Enciklopedia Britannica Teslu svrstava među 10 najvažnijih ljudi u svjetskoj povijesti.

Za svoje izume dobio je mnoga priznanja i počasne doktorate te istaknute nagrade: Medalja Edison (1916.), Zlatna medalja Elliott Cresson (1893.), Medalja John Scott (1934.).

Preminuo je u New Yorku 7. siječnja 1943. u 87-oj godini života. Nakon njegove smrti kovčezi u kojima se nalaze Teslini papiri, diplome i druge počasti, kao i njegove laboratorijske bilješke zapečaćeni su. Neko vrijeme nalazili su se u vlasništvu Teslinog

rođaka i jedinog nasljednika Save Kosanovića. On je kasnije svoje tako stečeno nasljedstvo darovao gradu Beogradu, a u svrhu osnivanja muzeja Nikole Tesle.

God. 1896. bio je izabran za počasnoga člana JAZU (danas HAZU) u Zagrebu, a 1926. za počasnoga doktora Sveučilišta u Zagrebu. Po Tesli se u Hrvatskoj nazivaju ulice u mnogim gradovima, nekoliko škola, jedno veleučilište, tvrtka Ericsson Nikola Tesla, državna nagrada za znanost, državno odličje, u Tehničkome muzeju u Zagrebu nalazi se stalni demonstracijski kabinet Teslinih izuma, a u Smiljanu Memorijalni centar „Nikola Tesla“ (Teslina rodna kuća, modeli izuma, didaktičke igračke koje omogućavaju lakše razumijevanje rada Teslinih strojeva).

Memorijalni centar „Nikola Tesla” – Smiljan

Slika 7. Rodna kuća u Smiljanu

Slika 8. Rodna kuća i crkva u Smiljanu

Slika 9. Memorijalni centar „Nikola Tesla“ u Smiljanu

Njegova rodna kuća pretvorena je u Memorijalni centar „Nikola Tesla“.

Tesla je rođen u parohijskoj obitelji, u kući uz pravoslavnu crkvu sv. Petra i Pavla iz 1765., kada je vjerojatno sagrađena kao parohijski dvor. Stručnjaci Konzervatorskog zavoda SR Hrvatske obnavljaju kuću 1956. te ona postaje Memorijalni muzej.

Povodom obilježavanja 130. obljetnice Teslina rođenja, Rodna kuća je rekonstruirana uz pomoć Sabora SR Hrvatske te predana na korištenje 1986. Muzeju Like Gospić kao muzejski objekt.

Spomen područje Nikole Tesle je 2005. registrirano kao kulturno dobro i upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Predsjedništvo Hrvatskog sabora, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske proglasilo je 2006., Teslinom godinom. Obnovljena rodna kuća, novi muzejski postav u njoj, okruženje i prateći eksterijerni spomenici te novoizgrađeni objekti čine sadašnji Memorijalni centar „Nikola Tesla” Smiljan. Otvoren je na 150. obljetnicu Teslina rođenja 10. srpnja 2006.

Povodom obilježavanja 167. obljetnice rođenja u Memorijalnom centru „Nikola Tesla“ u Smiljanu održat će se Okrugli stol „Tesla-čovjek ljudskih osobina“.

Slika 10. Web plakat

Najveće priznanje Tesli dano je na 11. općoj konferenciji za mjere i utege 1960. godine kada je za jedinicu magnetske indukcije prihvaćen naziv tesla.

Izvori: Hrvatska enciklopedija, Memorijalni centar „Nikola Tesla” Smiljan, Vladimir Muljević, Wikipedija i drugi.

Dr. Marko Jukić