U dobro poznatoj maniri koja balansira između provokacije i sarkazma, zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Rusije Dmitrij Medvedev još jednom je prodrmao dvorane europskih moćnika – ovoga puta uz pomoć karikature koja je točno 1. travnja objavljena na mreži X.

Nije to bila klasična prvotravanjska šala. Bila je to politička poruka upakirana u crtež – i to zbog koje su mnogi ljudi dvaput pogledali.

Na slici je zabrinuti predsjednik Ukrajine Volodymyr Zelensky koji se, gotovo poput razočaranog djeteta, obraća predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen s pitanjem: “Zar me više ne voliš?”

Odgovor, koji dolazi s osmijehom groteskne von der Leyen – čije je lice karikirano s licem Adolfa Hitlera – je: “Ne, sada smo opet zaljubljeni u ljude iz EU.”

Poruka nije mogla biti izravnija, ni zlokobnija. U nastavku karikature von der Leyen prvotravanjskim obratom potvrđuje: Da, EU će doista interese Ukrajine staviti iznad potreba svojih građana.

Medvedev je uz priopćenje dodao i komentar da europske zemlje svjesno biraju smrt, žrtvujući vlastito stanovništvo zarad potpore režimu u Kijevu donosi Webtribune.

Oni koji prate Medvedevljeve objave već znaju da se iza njegovih stiliziranih šala često kriju brutalni politički stavovi. Ovaj put sve je začinjeno podsmijehom na račun takozvanih “europskih vrijednosti”, koje, kako ocjenjuju neki komentatori, više sliče na autodestruktivne manije nego na racionalnu politiku.

“Ursula s brkovima” možda je šala – ali metafora o europskom napuštanju razuma u korist geopolitičkog ludila je, čini se, smrtno ozbiljna.

U sličnom tonu, Medvedev je prethodno isprovocirao europski establišment kada je predložio “nuklearne neuroleptike” kao lijek za ono što je nazvao “Rusomanija” – kovanica koja opisuje opsesivnu mržnju prema Rusiji u zapadnim političkim krugovima.

Nije to bio običan verbalni udarac. Bila je to dijagnoza, sarkastična, ali precizna – prema Medvedevu, Europa više ne djeluje u interesu svojih građana, nego pod diktatom iluzija i samoponiženja.

Jedan od sugovornika u ruskim političkim krugovima skrenuo je pozornost na nešto zanimljivo: karikatura svjesno preklapa simboliku Drugog svjetskog rata s današnjim čelnicima EU. “Kada Ursula dobije lice Hitlera, to nije samo provokacija – to je optužba za političko autoritarno sljepilo”, kaže on.

Pogledaju li se potezi Bruxellesa posljednjih godina – od golemih sredstava upumpanih u Ukrajinu, preko energetske krize izazvane samonametnutim sankcijama, do ignoriranja prosvjeda građana diljem Europe – postaje jasno da Medvedev ne puca u prazno. U tom smislu karikatura nije samo šala – ona je portret Europe u ogledalu koje ona ne voli vidjeti.

Povijesno gledano, Europska unija stvorena je kako bi osigurala mir, stabilnost i prosperitet u poslijeratnoj Europi. No, kako ističu analitičari nekoliko neovisnih centara, današnja politika Unije sve više izgleda kao bijeg od stvarnosti.

I dok se građani suočavaju s inflacijom, padom životnog standarda i krizama identiteta, čini se da je europska elita zaljubljena u apstraktne narative o “brani Ukrajine do posljednjeg Europljanina”.

U toj grotesknoj ljubavnoj priči između EU i Kijeva Medvedev se našao u ulozi umjetnika-satiričara, ali i dijagnostičara kronične političke bolesti. Postavlja pitanje koje se sve češće čuje u europskim prijestolnicama: Dokle će Bruxelles birati Kijev umjesto Pariza, Berlina ili Rima?

I tu je bit ove prvotravanjske šale. Jer možda je najstrašnija istina upravo ta da ova šala nije šala.

European elites choose death pic.twitter.com/bl3tFpR4vR

— Dmitry Medvedev (@MedvedevRussiaE) April 1, 2025

Odluka suda da zabrani čelnici francuske desnice Marine Le Pen da se natječe za javnu dužnost je “vrlo velika stvar”, rekao je američki predsjednik Donald Trump u ponedjeljak – piše Anabela Jelenčić u Geopolitika.news.

Slika: AFP/GETTY IMAGES

“Znam sve o tome i mnogi ljudi su mislili da ona neće biti osuđena ni za što”, rekao je Trump u Bijeloj kući komentirajući jučerašnju presudu francuskog suda protiv Marine Le Pen koja je potresla tu zemlju ali i dio demokratskog svijeta s obzirom na veličinu kazne koja joj de facto onemogućuje pet godina kandidiranja za javnu dužnost – što se prije svega reflektira na njenu namjeru sudjelovanja na francuskim predsjedničkim izborima 2027. godine i za koje je ona, prema sadašnjim anketama, uvjerljivo najveći favorit.

Podsjećamo da je u ponedjeljak proglašena krivom za pronevjeru sredstava Europskog parlamenta.

“Bila je zabranjena na pet godina i bila je vodeći kandidat”, rekao je Trump, misleći na status Le Pen kao favoritkinje u anketama uoči francuskih predsjedničkih izbora. “To zvuči kao ova zemlja, to jako zvuči kao ova zemlja”, dodao je – misleći na SAD u vrijeme kada su protiv njega pokretani brojni sudski postupci koji su mu prijetili zabranom kandidiranja na američkim izborima. Prethodno je Trump izjavio kako je “zabrinjavajuće” kada su ljudi isključeni iz politike.

Upitana o osuđujućoj presudi i kazni, glasnogovornica State Departmenta Tammy Bruce rekla je novinarima da je američko ministarstvo vanjskih poslova “svjesno izvješća o njezinoj kazni” – objavljuje medij Politico.

“Isključivanje ljudi iz političkog procesa posebno je zabrinjavajuće s obzirom na agresivan i korumpiran zakon koji se vodi protiv predsjednika [Donalda] Trumpa ovdje u Sjedinjenim Državama”, rekla je Bruce, odbijajući konkretno komentirati slučaj Le Pen.

Bruce je ipak rekla da se “možda ne bi složila” s novinarskim opisom francuskog političara kao “ekstremne desničarke”.

Bruce je podsjetila i na vatreni govor američkog potpredsjednika JD Vancea na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji u veljači, u kojem je osudio Europu zbog, kako je tvrdio, napada na slobodu govora.

“Moramo učiniti više kao Zapad nego samo govoriti o demokratskim vrijednostima. Moramo ih živjeti”, rekla je, parafrazirajući Vanceove opaske.

Napominjemo kako je reakciju State Departmenta objavila francuska agencija AFP na svom You Tube kanalu.

U  svom govoru u Münchenu, Vance je kritizirao “stare, ukorijenjene interese” Europe zbog “skrivanja iza ružnih riječi iz sovjetske ere kao što su ‘dezinformacije’ kako bi potisnuli alternativne stavove i poništili mogućnost da autsajder pobijedi na izborima.

Le Pen se još uvijek može žaliti na kaznu. Ako taj pokušaj ne uspije, dobit će četverogodišnju zatvorsku kaznu ― od kojih su dvije uvjetne, a dvije će služiti u kućnom pritvoru.

Le Pen ne odustaje od predsjedničke utrke

Usprkos svemu čini se kako Marine Le Pen ne odustaje od predsjedničke utrke. U ponedjeljak je rekla kako “nema šanse” da napusti politiku i da se planira boriti za svoje pravo da se kandidira za predsjednicu

Time je smanjila izglede da bi uskoro mogla prepustiti taj posao svom 29-godišnjem štićeniku i predsjedniku njene stranke Nacionalno okupljanje (National Rally) – NR, Jordanu Bardelli.

“Ratoborna sam, neću dopustiti da me se eliminira”, rekla je Le Pen za televizijsku kuću TF1, u svom prvom intervjuu otkako je ranije u ponedjeljak bila osuđena. “Postoji mali put – sigurno je uzak – ali postoji”, rekla je Le Pen.

Le Pen i članovi Nacionalnog okupljanja označili su odluku suda kao demokratski skandal, preokrećući volju milijuna birača koji su glasali za stranku koja je posljednjih godina porasla u popularnosti. Taj stav ponovio je i Elon Musk, savjetnik američkog predsjednika Trumpa, kao i stranački konzervativni saveznici diljem Europe.

“Večeras su milijuni Francuza ogorčeni, ogorčeni do nezamislive mjere gledajući kako u Francuskoj, zemlji ljudskih prava, suci provode praksu za koju se mislilo da je rezervat autoritarnih režima”, rekla je Le Pen. Nakon izricanja presude, stranka je pokrenula online peticiju za “spas demokracije”.

izvor: Anabela Jelenčić /Geopolitika.news.

Nakon kraće pauze tijekom koje premijer Plenković i predsjednik Milanović svojim istupima nisu dominirali udarnim terminima u vijestima i na naslovnicama portala, dva ključna hrvatska političara opet su preuzeli pozornost javnosti.

 

autor: Alen Fućak

Ovaj put ne radi se o trivijalnim razlozima njihovog stalnog sukoba već je tema krajnje ozbiljna – geopolitičko pozicioniranje Hrvatske.

Foto: EPA

Premijer Plenković odazvao se pozivu francuskog predsjednika Macrona i predstavljao Hrvatsku u Parizu na sastanku “Koalicije voljnih”.

Ova britansko-francuska inicijativa nastala je kao odgovor na sve upitniji status NATO-a nakon Trumpovog rezerviranog stava prema ovom vojnom savezu. Koalicija voljnih okuplja 30-ak najmoćnijih i manje moćnih europskih sila i još poneku državu izvan starog kontinenta.

Tema udruživanja u koaliciju je, naravno, Ukrajina i model financijske i vojne pomoći državi koju je zapravo zapad gurnuo u rat s Rusijom. Samo ime koalicije također je vrlo indikativno.

S druge strane, Zoran Milanović bio je u službenom posjetu Crnoj Gori odakle je poslao nekoliko svojih već uobičajenih poruka.

Hrvatski Predsjednik tako je izjavio da “upozorenja o budućim ruskim napadima na Europu podsjećaju na Andersonovo Carevo novo ruho. Istaknuo je i da Rusija nema dovoljno vojnika ni za Ukrajinu.

Milanović: Hrvatski vojnik ne će u Ukrajinu! Vidim da tako razmišljaju i naši ključni ministri

Istovremeno, na svom je facebooku bio vrlo konkretan i između ostalog napisao; Hrvatski vojnik neće ići u Ukrajinu ni u kojem aranžmanu, to je potpuno isključeno. Na tome sam vodio kampanju i to je moj dug vjere prema onima koji su mi dali povjerenje. Ali, vidim da tako razmišljaju i neki od ključnih ministara u Plenkovićevoj vladi. Nemojmo sami sebe dovoditi u poziciju samosluđivanja.

Predsjednik i Premijer tako imaju dijametralno suprotna stajališta oko ključnog političkog i vojnog pitanja današnjeg svijeta.
Pritom Plenković slijedi prevladavajući europski stav da Rusiju treba odvratiti argumentima sile.

Europska ratna propaganda

Zlo koje je preplavilo Europu, demonski utjecaj izazvan silnim nemoralom, javnim sotonističkim ritualima i politikama koje umjesto života podržavaju kulturu smrti za posljedicu imaju potpunu duhovnu, a onda i racionalnu sljepoću europskih čelnika.

Crno-bijeli pogled na najozbiljniju krizu u Europi od 2. svjetskog rata prihvaćaju podjednako i europski političari i razni stručnjaci za geopolitičke odnose. Na žalost, njima su se pridružili i mnogi europski građani koji već dugo nisu iskusili rat.

Mnogi u Europi, a i Plenkoviću odani poslušnici u našoj domovini, potpuno su uvjereni da se zlo utjelovilo u ruskom predsjedniku koji je odlučio pokoriti Europu.

Propagandna mašinerija je u punom pogonu. Nakon silnih tekstova o vojnom i gospodarskom slomu Rusije tijekom prve dvije godine rata sada se promijenila priča. Rusija više nije na koljenima nego je postala zlokobna prijetnja europskim narodima.

Fascinantna je ta uvjerenost hipnotiziranih zagovaratelja rata da je sukob u Ukrajini početak velike ruske invazije na Europu.
Tu se prvenstveno radi o zaslijepljenosti strahom i potom mržnjom koja dolazi kao njegova posljedica.

Obuzeti ovim osjećajima koji su duhovne naravi ti ljudi uopće ne mogu razumski rasuđivati.

Zanimljivo je primijetiti da je istovjetna matrica bila primjenjivana i u krizi koja je prethodila Ukrajinskoj.

Riječ je naravno od Covid krizi kod koje je također strah, tada od zaraze, rezultirao mržnjom prema necijepljenima i tzv. “antivakserima”.

Protagonisti su bili isti. Isti mediji, a često čak i isti novinari koji su onda provodili ispiranje mozga, čine to i sada.

Isti političari koji su pozivali na cijepljenje eksperimentalnim pripravkom sada pozivaju na oružje.

Heroji dnevnih boravaka koji su u lockdownu preplavljivali društvene mreže svojim očajničkim statusima o “bakoubojicama” sada dosađuju s “putinofilima”. Znakovito je i kako je Covid kriza nestala sa stupaca medija i iz statusa podizača panike onaj dan i sat kad je započeo rat u Ukrajini.

U medijima se zaziva oštar odgovor europskih država. Zamjera im se što su od raspada Varšavskog pakta prepustile SAD-u sigurnosnu politiku i vojnu obranu njihovih interesa. Kao posljedica tih propusta, eto, iznenada su se našle same nasuprot moćnog ruskog medvjeda.

Europske sile sada kreću u naoružavanje svojih vojski za koje će Europska unija osigurati silne milijarde eura. Službeno se nadaju da će postići odvraćanje ruskih posezanja za europskim teritorijem i istovremeno ih natjerati da napuste okupirane dijelove Ukrajine, a ustvari se pripremaju za rat.

Njemačka privreda u potpunosti se preorijentirala na ratno gospodarstvo. Njihova autoindustrija već se dobrim dijelom prebacila na proizvodnju borbenih vozila, a pravo naoružavanje tek će uslijediti nakon što sredstva postanu dostupna.

Slična je situacija i u Francuskoj i Italiji.

Istovremeno Macron, Starmer i europska “ministrica vanjskih poslova” Kaja Kallas izjavljuju da nema teritorijalnih ustupaka i da se Rusija mora povući iz Ukrajine.

Ruska pozicija

Samo onaj tko je potpuno izgubio sposobnost racionalnog sagledavanja stvarnosti može pomisliti da će Rusija pristati na takve zahtjeve. Bilo bi nelogično da nakon ukrajinskog odbijanja Istanbulskog sporazuma još tamo početkom rata u travnju 2022. sada popusti pod prijetnjom europskog “tigra od papira”.

Podsjećamo, Rusija je tada Ukrajini nudila teritorijalnu cjelovitost (izuzev Krima) u zamjenu za njenu demilitarizaciju, odustajanje od ulaska u NATO i njen neutralni status. U tim su zahtjevima defacto sadržani razlozi zbog kojih je Rusija napala Ukrajinu.

Tada, kad su Ukrajinci već bili pristali na ruski prijedlog, pojavio se danas zaboravljeni bivši britanski premijer Boris Johnson i zaprijetio Ukrajincima. Najavio je izostanak svake pomoći zapada ako na sporazum pristanu. Istovremeno im je ponudio pružanje pune financijske i vojne podrške ako ustraju u borbi za svoju teritorijalnu cjelovitost.

Što se tada sve događalo u Istanbulu može se pročitati ovdje.

Zapad je tada mislio da će sankcijama slomiti kičmu Rusiji i da će preko Ukrajinaca i na njihovoj žrtvi oslabiti svog ipak najopasnijeg geopolitičkog suparnika.

To se nije dogodilo, u međuvremenu je pored stotina tisuća Ukrajinaca, poginulo i stotine tisuća Rusa i potpuno je iluzorno očekivati da će se ovi sada, kad dominiraju na svim dijelovima bojišnice, vratiti na ponudu iz Istanbula. Tvrdo ustrajavanje Europskih sila na tom zahtjevu isto je što i objava rata s odgodom.

Hrvatski ratni jastrebići

Na predsjedničkim izborima u prosincu 2024. Zoran Milanović odnio je uvjerljivu pobjedu upravo zahvaljujući njegovom odbijanju davanja svoje suglasnosti za sudjelovanje hrvatskih vojnika u NSATU. Ova vojna misija ustvari je bila svojevrsna prethodnica onome u što će se, vrlo izvjesno, jednom pretvoriti Koalicija voljnih.

Hrvatski narod na tim je izborima pokazao Plenkoviću što misli o uplitanju naše zemlje u sukob u kojeg nas njegova vlada želi uvući.

Naoružavanje pa “ako treba i rat” najviše zazivaju “junaci” koji nikad nisu iskusili artiljerijsku paljbu po svom položaju ili fijukanje snajperskih hitaca oko njihovih glava. Dronove nećemo ni spominjati.

Heroji koji su eskivirali priliku da iskuse borbu u pravednom Domovinskom ratu sada su odlučni da rješavaju geopolitičke razmirice velikih sila i Rusima pokažu zube.

U tom svijetlu posebno je zanimljivo promatrati naše zastupnike u Europarlamentu. SDP-ovci i Možemovci tamo slijede retoriku Socijalista i Zelenih. U Hrvatskoj, zbog utjecaja Milanovića, Možemo i SDP se drže rezervirano prema sudjelovanju Hrvatske u ratnim koalicijama,

Stavovi Socijalista i Zelenih tako se po ovom pitanju uopće ne razlikuju od stavova Europskih pučana. SDP-ov Picula i HDZ-ov Stier zahtijevali su dozvolu da se zapadnim raketama gađa Rusija. O njihovim zahtjevima može se pročitati ovdje.

Možemovac Gordan Bosanac još je jedan primjer beskrupuloznog “ratnika” koji se izrazito zalaže za militarizaciju Europe. Njegove izjave mogu se pogledati na poveznici ovdje.

Već vidimo Bosančeve trupe kako utjeruju strah u kosti Crvenoj armiji. Dok je po ukrajinskim ravnicama budu ganjale orit će se stihovi njihove koračnice: “Jer još trava nije nikla gdje je stala moja štikla”.

Naš Premijer koji je za vrijeme Domovinskog rata bio nesposoban za vojnu službu slijedi ratnu retoriku svojih političkih uzora. Istini za volju, ipak se radi o nešto blažoj verziji od one koju iznose njeni najratoborniji predstavnici.

Plenkovićeva umivena ratna retorika

Plenković se nakon sastanka u Parizu izjasnio da je za raspoređivanje europskih vojnika u zapadnom dijelu Ukrajine. Tvrdi da bi to bilo svojevrsno jamstvo i odvraćajući element za daljnju rusku agresiju na Ukrajinu. Također, kritizira Trumpa jer je američkom predsjedniku mirotvorstvo važnije od pravednog mira.

Koliko zao ili nerazuman moraš biti da ti 3. svjetski rat bude prihvatljiviji od nepravednog mira. Raspoređivanje francuskih, britanskih i ostalih europskih postrojbi na drugu liniju Ukrajinskog sukoba samo je jednu iskricu udaljen od sukoba svjetskih razmjera.

Ovaj naš mali ratni tigar kao da zaboravlja da i on ima muškog potomka i da će biti jako nezgodno svog sina skrivat, a tuđe slati u rat.

Plenković usamljen u svojim ratnim namjerama

Ali, na svu sreću, dobri su izgledi da do toga ipak neće doći. Teško je zamisliti situaciju u kojoj Plenković uspijeva poslati hrvatske vojnike izvan Hrvatske bez suglasnosti predsjednika Milanovića. Osobito je to teško nakon već spomenutih izbora na kojima je Milanović trijumfirao upravo na toj temi.

Zbog postotka podrške koju ljevica uživa u hrvatskom narodu, potpuno je jasno da je Milanović dobio značajnu podršku glasača desnice. Mnogi od njih su ga odlučili podržati usprkos različitom svjetonazoru. Uspio ih je uvjeriti da će se oduprijeti slanju naših vojnika u tuđe ratove i stavljanju mete na čelo hrvatskom narodu.

Ljevica nema izbora, mora slijediti Milanovića jer nit ima sadržaja niti neku drugu osobu koja bi je mogla održati na površini političkih zbivanja. U posvemašnjoj bezidejnosti njenih politika Milanović je jedina preostala bova za koju se drže.

Plenkovićev koalicijski partner, Domovinski pokret, oglasio se na konferenciji za medije preko Stipe Mlinarića i jasno naznačio da se protivi slanju hrvatskih vojnika u Ukrajinu.

Premijer se očigledno našao u ozbiljnim problemima. Zbog svojih savezništava s Macronom i tko zna kojim briselskim centrima moći dužan je Hrvatsku privesti u vojni tabor koji će ratovati protiv Rusije.

Predsjednik države s kojim u jednakom omjeru dijeli ovlasti za vanjsku politiku i koji je ujedno i vrhovni zapovjednik vojske ne podržava njegove namjere.

Ne podržavaju ih ni koalicijski partneri u nikad tanjoj parlamentarnoj većini. Jednako tako, pitanje je i kako bi se tu postavio rezervni Pupovac. Poznato je da Srbi nisu baš voljni zamjerati se pravoslavnoj braći. Pritom treba uzeti u obzir da glasovi SDSS-a u trenutnoj konstelaciji nisu dovoljni.

Muka po Andreju

Plenkovićeve ratne namjere ne podržavaju ni svi njegovi ministri i što je najvažnije ne podržava ih ni narod. Opet, “tko s vragom tikve sadi o glavu mu se razbijaju” i Plenković je sasvim izvjesno pritisnut i nema mogućnost svojim nalogodavcima reći – ne!

Stisnut između čekića i nakovnja Plenković za sada diplomatski tvrdi da slanja naših vojnika u Ukrajinu neće biti. Istovremeno, svoju prisutnost u Koaliciji voljnih pravda tezom da mora biti za stolom kad se kreira sigurnosna arhitektura Europskog kontinenta.

Očigledno je dobio još vremena da smisli kako razriješiti svoje unutarnjopolitičke nevolje. Tu mu je na ruku išlo i značajno razilaženje u čvrstoći stava prema Rusiji kod članica koalicije. Za sada su tamo i voljni i bezvoljni za sviranje u ratne trube.

Bude li pritisak postajao jači, Plenkoviću će preostati jedino – odstupanje. Ne bi bilo čudno niti da ga njegovi europski “prijatelji” kazne ako ne odradi ono što se od njega očekuje.

Informacije o njegovoj ulozi u nekoj od mnogobrojnih afera vrlo vjerojatno bi u tom slučaju ugledale svijetlo dana. Objavila bi ih neka od medijskih kuća koje pored ostalog djeluju i kao povremeni alati stranih obavještajnih agencija.

Uskoro bi mu Laura Koveshi pokucala na vrata, a Andrija Jarak izvještavao uživo ispred njegovog stana.

Da Plenkovićeva pozicija nije baš bajna pokazuje i njegovo zdravstveno stanje, problemi sa srcem indikator su enormnog stresa.

Ali i neke druge informacije upućuju da je Plenkovićeva pozicija poprilično klimava. Iz dobro obaviještenih izvora saznali smo da su političke stranke u Hrvatskoj, za predstojeće lokalne izbore, dobile znatno manje iznose kredita od uobičajenih. Odgovor banaka bio je – veliki su izgledi da padne vlada!

Hrvatska treba novo vodstvo koje će biti duboko uronjeno u Boga

Možda je doista došao trenutak da hrvatski narod iznova izađe na birališta. Zalog je prevelik, radi se o svrstavanju u sukobu koji bi mogao biti najkrvaviji u povijesti.

Za takvo doba Hrvatska treba novo vodstvo, treba ljude visokih moralnih vrijednosti. Premijer koji po svoje mišljenje ide u Pariz i kojem su svi ministri koje je odabrao ili smijenjeni ili opterećeni aferama pripada prošlim vremenima.

Hrvatska treba kompetentne, sposobne i što je najvažnije, treba ljude duboko uronjene u Boga. Kako sada stvari stoje, europskim narodima, u koje se i naš narod ubraja, samo Bog može pomoći.

Distanciranje Crkve od lažnih demokršćana

Posebna odgovornost u vremenima koja su pred nama je na Crkvi. Hrvatska Crkva na svom čelu ima čovjeka herojskih kreposti koji je to pokazao svojim djelima.

Jasnim distanciranjem od rodne ideologije, pastirskim pismom i podsjećanjem na ugovor sa svetim papom Agatonom o nenapadanju drugih naroda i konačno znakovitom čestitkom Milanoviću, Kutleša je pokazao da duhovnog vođu imamo, a više o ovoj temi može se pročitati na poveznici ovdje.

Nadbiskupu Kutleši sada se trebaju pridružiti i ostali biskupi, svećenici i vjernici. Hrvatska treba duhovni preporod.

Jasno distanciranje od lažnih demokršćana utjelovljenih u HDZ-ovim političarima potrebno je kao zadovoljština za sva ona pozivanja s oltara da se glasa za HDZ kojima smo svjedočili desetljećima unazad. HDZ je “uzvratio” Istanbulskom konvencijom.

Od prvog hrvatskog premijera pa do ovog aktualnog samo je Tihomir Orešković bio vjernik, ali on se zadržao svega nekoliko mjeseci i bio je prvi kojem je u saboru izglasano nepovjerenje.

Hrvatska je spremna za lidera koji će se u svemu nadopunjavati s duhovnim vodstvom naroda. Možda je došlo vrijeme da nam postanu jasnija i međugorska ukazanja, proroštva don Gobija i mnogih drugih koji su Hrvatsku naznačili kao mjesto odakle će se Kristovo svijetlo iznova proširiti Europom.

izvor: Dijalog.hr