Connect with us

Vijesti

OBJAVE S KRAJA VREMENA: Oh, DA SE POSLUŠALO FATIMU …

Published

on

Autor Louis d Aauberville/Le Grand ReveilEt si on écoutait Fatima ?

S franc. prevela prof. Kornelija Pejčinović

13  listopada 1917 Fatimska Gospa se po šesti put ukazala Luciji, Hijacinti i Frančesku. Na taj dan se dogodilo i nevjerojatno čudo s kretanjem sunca na nevjerojatan način. Sunce je vidjelo 70 000 tisuća ljudi. 13 listopada 2017 stota je godišnjica ukazanja. Kod ukazanja se broji godina u kojoj se to dogodilo. Tako nije stota godišnjica 2017 nego 2016.

Cilj ovog članka nije da govori o detaljima ukazanja Naše Gospe od Fatime 1917 nego da se osvrne na neke posebne detalje i aspekte da bi se bolje shvatila realnost ove poruke i njen eshatološki smisao.

Podsjetimo na činjenice:

Sveta Dvjevica Marija ukazala se pastirčićima iz sela Fatime Luciji, Hijacinti i Frančesku šest puta od 13 svibnja do 13 listopada 1917 iznad jednog zelenog hrasta u Cova da Iria, prostranom pašnjaku na kojem su bila stabla unaokolo.

Ovo ukazanje se može smatrati posljednjim od velikih marijanskih ukazanja koje je odjeknulo u svijetu čak daleko snažnije nego ukazanje u Lurdu. Kao podloga za ovaj osvrt u detaljima koji se tiču ukazanja koristio sam djelo fra Michel de la Sainte Trinite: Toute la verite sur Fatima (u tri toma).

Prva točka osvrta: Radi se o javnom ukazanju.

Blažena Djevica Marija najavljuje unaprijed datume idućeg sastanka: svakog trinaestog u mjesecu na istom mjestu u isti sat – u podne.

Što je vrlo rijetko najveći broj ukazanja dogodio se u bliskosti između Glasnice s neba i toje pastira. Od 13 lipnja skupilo se oko pedesetak osoba oko djece. 13 srpnja okupilo se oko 3000 do 4000 tisuće ljudi. 13 kolovoza bilo je između 18 000 do 20 000 tisuća ljudi. 13 rujna 30 000 ljudi. Na najpoznatijem ukazanju od 13 listopada bilo je oko 70 000 tisuća ljudi.

Druga točka razmatranja:

Frančesko vidi svetu Djevicu ali je ne čuje. Mali pastir čija je vjera neupitna u manjoj je milosti od svoje sestre i rođakinje. Poslije svakog ukazanja one mu moraju ponoviti što su čule.

Za ovo postoje različita tumačenja teološka i simbolična, međutim, možemo se upustiti u eshatološko tumačenje. Sadašnji Petar na papinskoj dužnosti je prvi papa koji nosi ime Frančesko – Franjo. Karakterističan je stav ovog pape da se prema crkvenom nauku i doktrini  odnosi tako da se čini da stvara jednu novu crkvu koja ima malo veze s onom iz 1917. Ta protu-crkva je toliko udaljena od one koja je trajala 2000 godina da se može shvatiti da ne čuje poruke Presvete Djevice. „Neka oni koji imaju uši čuju“ često se ponavlja u Apokalipsi. Čak ako i vide Presvetu Djevicu ovi ljudi je ne čuju više i ne razumiju više. Počev od njihovog glavnog predstojnika Frančeska – Franje I. Ova sliččnost ima veliko značenje jer ako Frančeska Marto simbolički zamijenimo s papom Frančeskom – Franjom i njegovim vremenom, to će reći da Fatimsko ukazanje ima direktne veze s ovim pontifikatom. Što može potvrditi i naš predosjećaj koji je veoma rasprostranjen da se radi o papi koji je lažni prorok Apokalipse, drugim riječima Antikrist.

Treća točka razmatranja: Način na koje računa Nebo

Ono što nam je dao Bog to se ne mijenja. Ljudi ne mogu mijenjati božanska pravila. Tako na primjer Presveta Djevica se pojavljuje u podne u sunčanom satu koje je u Portugalu otprilike u 13 sati i 30 min. Dobro možemo vidjeti da ova promjena vremena koja je tipično ljudska nije po volji Nebu. Isto tako prve riječi Marije su bile da utvrdi vrijeme budućih sastanaka:                                                                                                                                        „Došla sam zatražiti vas da dolazite ovdje tokom šest mjeseci 13-trinaestog u mjesecu, u isto vrijeme, potom ću vam reći tko sam i ono što hoću. Nakon toga ću doći i sedmi put.“

Od 13 svibnja do 13 listopada je 5 mjeseci, to je 153 dana. Pet mjeseci nije šest mjeseci. Međutim Presveta Djevica kaže da će dolaziti šest mjeseci zaredom. To bi činilo šest ukazanja zaredom što bi onda značilo da ona predviđa i sedmo. To znači da računa i svibanj, to će reći i mjesec prvog ukazanja. Od svibnja do listopada su pet mjeseci koji se protežu na šest mjeseci. U računanju Nebo kaže: 6 mjeseci što odgovara biblijskom računanju koje se izriče u mjesecima i godinama u kojima je događaj započeo. To potvrđuje ono što tvrdimo: ako se pimijeni isti način računanja na stoljeća onda je uračunata i godina 1917. Šo će reći da stogodišnjica Fatime nije 2017 nego 2016. Kada bi se Presveta Djevica pojavila danas ona bi rekla:“Bila sam prije sto godina“ a ne prije 99. Biblija utvrđuje isti način računanja na jubileje jer je logika Neba nepromjenljiva i vječna.

Računanje ukazanja: bilo ih je:

13 svibnja

13 lipnja

13 srpnja

19 kolovoza /po izboru Presvete Djevice promijenjen je  13 u 19 jer su djeca bila u zatvoru/

13 rujan

13 listopad

Dakle šest ukazanja. Obećanje Naše Gospe je točno ispunjeno. Što znači da sedmo ukazanje tek predstoji.

Za svako ukazanje Marija točno kaže dan i mjesto: 13 u Cova da Iria, obraća se djeci. Za sedmo Ona kaže „poslije“ /dakle poslije 13 listopada 1917/ i ne daje datum niti kaže komu će se ukazati; međutim označava mjesto: ovdje u Cova da Irija.

Ovo sedmo ukazanje će se dogoditi i znamo samo (da će se dogoditi na mjestu gdje se danas nalazi bazilika Njoj posvećena). Previše se usmjeravamo na tajne s obzirom da su nam dati i drugi podaci jednako važni.

Četvrta točka razmatranja: Marijin izbor 19 kolovoz

Poslije broja 13 drugi zagonetni broje Fatim je 19. On nije slučajan. Od šest ukazanja samo su dva intimna, to će reći bez svjedoka, prvo 13 svibnja i ono 19 kolovoza. 13 kolovoza vlasti su zatvorile djecu da bi ih spriječili da odu na mjesto ukazanja. Tako Naša Gospa bira dan ukazanja djeci na drugi datum i na drugom mjestu – Valinhos što se mora istaknuti. 13 srpnja najavljuje da će učiniti veliko čudo zadnjeg mjeseca ukazanja. Ali 19 kolovoza Marija ne samo da ponavlja obećanje nego i točno objašnjava:

„Doći će sveti Josip s Djetetom Isusom da donese svijetu mir. Naš Gospodn će blagosloviti narod. Doći će i Naša Gospa od svete krunice i Žalosna Gospa.“ Po prvi puta spominje svetog Josipa. To se događa 19, a blagdan svetog Josipa je također 19, ali ožujka. S druge strane vidjeli smo da su 153 dana između prvog i drugog ukazanja, a isto toliko je dana između 19 ožujka i 19 kolovoza. Broj 153 se po tradiciji veže uz Isusa Krista /153 ribe čudotvorno ulovljene u drugom bacanju mreže/.

Prema tome sve se ovo povezuje sa Svetom Obitelji: 13 sa Presvetom Djevicom, 19 sa svetim Josipom i 153 s djetetom Isusom koji ih povezuje. Upravo Sveta Obitelj će biti prisutna 13 listopada. Izbor 19 kolovoza je namjerno odabran da poveže svetog Josipa s Fatimom.

Podsjetit ćemo na dvostruko značenje pojave broja 19 koje nas povezuje i s trećim događajem vezanim uz broj 19. 19 rujna dogodilo se ukazanje u La Salette. To je ukazanje jednako apokaliptično kao i fatimsko, to će reći da se odnosi na zadnja vremena.

Podsjećamo se da je 19 ožujka 2013 papa Frančesko – Franjo izabran u Rimu na papisnki prijestol. Tek izabrani papa uveden je u službu tog datuma. To nas ponovo podsjeća na direktnu vezu između malog Frančeska Marto iz Fatime i sadašnjeg pape.

Reći ću vam tko sam: Ja sam Naša Gospa od krunice.

Svi su iščekivali 13 listopad da saznaju tko je ta lijepa Gospođa. Odgovor je proročki:“Ja sam Naša Gospa od krunice.“ To je tako jednostavno i veličanstveno.

13 srpnja rekla je:“Molite krunicu svaki dan u čast Naše Gospe od krunice!“

19 kolovoza najavila je Naša Gospa od krunice da dolazi 13 listopada. Istog je dana spomenula i nisiljku koju bi trebalo nositi 8-smero djece (dakle troje vidjelaca i četvero po nosiljci za blagdan Naše Gospe od krunice). Taj zahtijev o nosiljci ponavlja 13 rujna. Dakle, središnja ličnost Fatime je Naša Gospa od krunice.

Što to znači?

To znači da je krunica oružje koje se odnosi na kraj vremena i to jedino oružje. Ako želite spasiti svoju dušu krunica vam najviše znači. Konačno znači i to da je beskorisno htjeti pobijediti neprijatelja bilo kojim drugim oružjem osim njezinim. A to znači ne nasiljem, ni glasovanjem, ni političkim pobjedama, ni teritorijalnim, ne možemo poraziti neprijatelja nego samo molitvom, posebno krunicom.

To je razlog zbog kojega je papa Pio V prozvao pobjedu kod Lepanta „Našom Gospom od krunice“ i proglasio je blagdanom 7 listopada 1571 kao sječanje na tu bitku.

Doista Naša Gospa od krunice nas upućuje na 7 listopada, na Pia V. Evo zbog čega je taj datum važan i zbog čega vrijedi da ga pobliže razmotrimo: Bitka kod Lepanta od 7 listopada 1571 je 444 godine do 2015. Sveti Pio V, papa Lepanta umro je 1 svibnja 1572 =444 godine od 2016. Broje 4 je broj Presvete Djevice, jer je njoj jedinoj bilo dopušteno da objavi Sveto Trojstvo svojim božanskim materinstvom. 3 se objavilo u 4, i u broju 4 se sve odvija i završava (4 su djela kruga, 4 godišnja doba, 4 su strane svijeta, 4 je mjera … )

S druge strane to je pristup: Vladimiru Putinu rođenom 1952.

Dakle Rusija je direktno spomenuta u Fatimi: ona je istovremeno uzrok i nevolja svijeta:“Rusija će širiti svoje zablude – zla.“ Ovdje se svakako radi o socijalno- komunističkoj ideologiji koja će zahvatiti svijet nakon 1917. Oruđe njezine obnove je „Na kraju će Moje Bezgrešno Srce pobjediti. Sveti Otac će mi posvetiti Rusiju koja će se obratiti i dat će svijetu jedno vrijeme mira.“

Ja podržavam mišljenje da je posveta Rusije od strane Ivana Pavla II od 25 ožujka 1984, mada nepotpuna, ipak valjana i da je proizvela obraćenje Rusije koje se danas osjeća i vidi. Vladimir Putin je i nehtijući oruđe Presvete Djevice. On je taj koji nam garantira mir od 2013 s intervencijom u Siriji kao polazišnom točkom. Putin je rođen na dan Naše Gospe od krunice (to se ne može izmisliti. On sabire sedmice: postao je predsjednik 7 svibnja 2000, zatim 7 svibnja 2008, zatim 7 svibnja 2012…

Kao i Fatima on povezuje dva Marijina mjeseca: svibanj i listopad – mjesece krunice. Dakle sva se proroštva ispunjavaju pred našim očima. Dakle mi se nalazimo na kraju Fatime. Sve se ispunilo uključujući i jedan period mira.

Reći ću vam što hoću: NE VRIJEĐAJTE BOGA!

MORATE PRESTATI VRIJEĐATI NAŠEGA BOGA JER JE DOSADA PREVIŠE IZVRIJEĐAN. To je bilo 1917. Tok proteklog vremena od tada je zastrašujući. Nije moguće ne ustvrdti da smo otada u vremenu antikrista, jer je jedino u tom vremenu navješteno da će se toliko vrijeđati Boga. Svjetske uvrede su se otada neizmjerno umnožile u proteklih stotinu godina. Svijet se predao luksuzu, idolatriji, materijalizmu. Posvuda su se stovrile masonske republike i nametnula se religija ljudskih prava, prava čovjeka koji obožava sam sebe i držni sebe ravnim Bogu zahvaljujući znanosti, ubija nerođenu djecu s krivnjom Crkve Gospodnje koje je upala u potpunu apostaziju.

U Fatimi se Naša Gospa ukazuje na vrhu jednog hrasta. Hrast je simbol pravde. On je bio slavni znak svetog Luja. Pred tolikim grijesima će se ruka Njezinog Sina sručiti na zemlju i pravda Božja će se pokrenuti. On je čovjeka prepustio njemu samom, to će reći sotoni.

Stupanj pokvarenosti u kojoj se nalazi svijet danas pokazuje kakav je preređeni put. Sada je stigla Božja kazna: sotona je imao vremena sve uprljati, promijeniti, preobličiti, suobličiti svojoj volji. Radi se o običajima, politici, radu, gospodarsvu, obitelji, institucijama, kulturi, zabavi … nema područja koja nije obuhvatila sotonska hobotnica.

Što ona hoće?

Nastavite molitvu krunice svakog dana u čast Naše Gospe od krunice i zadobit ćete mir u svijetu, kraj ratova, jer će vam samo ona moći priteći u pomoć.“ Jedino jedincato rješenje, ne može ga se dovoljno istaknuti i ponoviti, obratite se Svetoj Majci Božjoj jer će nas Ona jedina moći spasiti. Ona je posrednica svih milosti i suotkupiteljica svijeta sa svojim Božanskim Sinom. Marija prestavlja vrata Neba koja vode k Isusu, dakle Bogu Ocu i Presvetom Trojstvu.

Sredstva koja su nam data su:

1.     Svakodnevna krunica

2.     Posvećenje Bezgrešnom Srcu Marijinom, prve subote u mjesecu

3.     Redovito sudjelovanje u sakramentima, ispovjed – sakrament pokore i pričešća – sudjelovanje u misi i to je sve. Kao i u Lurdu, Presveta Djevica se obraća grešnicima i potiče ljude da odbace grijeh i čine pokoru.

 JEDINO SREDSTVO POSTIZANJA MIRA JE KRUNICA

Kada će ljudi shvatiti da se za postizanje mira treba moliti da se dokinu grijesi svijeta uključujući i odvraćanje od vlastitih grijeha?

Riječi Presvete Djevice su jasne: pa onda zašto sadašnji papa održava međureligiozne susrete u Asiziu koji traju nekoliko dana na temu „žeđi za mirom’?“ Da li tamo mole krunicu? Zacijelo ne. Kako se može slijediti takve izdajnike i vjerovati da će se postići mir na taj način ako mi već znamo način: umnožiti krunice.

Kako kaže fra Michel:“Nebo ne može udijeliti pravi mir bezbožnim narodima koji se bune protiv Njega, svijetu oholom koji odbija Bezgrešno Srce Marijino koja je posrednica svih milosti.“ U svom posvećenju Bezgrešnom Srcu Marijinom 1942 godine papa Pio XII točno određuje „mir za kojim narodi žude je mir u istini, pravdi i milosrđu Kristovom.“              

I kraj rata? Isto tako Presveta Djevica je mislila na Prvi svjetski rat 1917 ali njene riječi imaju opće značenje, nadasve u onome što je označila u prvoj tajni 13 srpnja „Bog će kazniti svijet i njegove zločine ratom, glađu i progonima Crkve i Svetog oca“. To znači s tri konja Apokalipse: crnim, riđim i sivim: totalni rat koji je započeo za vrijeme Pia IX s Lateranskim ugovorima neće se zauzstaviti.

Rat kako konvencionalni, vojni, građanski i kao podzemni – zamjena kršćanske civilizacije laičko masonskom –  je stalno prisutan, podmukao i u hodu. On napada ljude, glave, duhove – promjenom mentaliteta i čak religije. Drugi vatikanski koncil je guranje Crkve u društvo antikrista sve dok ovaj nije došao na njeno pročelje 2013.

Dakle, ako želimo kraj rata, kraj te giganske bitke Armagedona koji sada živimo znamo lijek: Krunica i posveta Bezgrešnom Srcu Marijinom.

ZAKLJUČAK

Marija vodi k Isusu i k vječnom spasenju. Fatima vodi k antikristu, kraju njegove moći na zemlji stotinu godina poslije /ukazanja/ dakle 2016.

Preostaje 13 listopad. Presveta Djevica navješćuje čudo iz mjeseca srpnja a zatim ga ponavlja svaki put. Ona nije rekla 13 listopada nego „u listopadu“ ili „zadnji put“.

Mi znamo da 13 listopad ima posebno značenje. To je točka alfa ili „nulta točka“. Jer je 13 listopada 1884 određen meridijan u Greenwichu kao nulta točka za čitav svijet i to istog dana kada je Leon XIII odredio stotinu sotoninih godina. Dvostruki broj 13 je broj pape.     13 listopad 2016 ima dvostruko značenje, stotinu godina nakon Fatime, ako se računa kako računa Presveta Djevica, 132 godije nakon dijaloga Leona XIII. 134 = 3×44 = neka bude tri puta Sin ili Sveti ili Pomazani. To je broj koji nam Sveto Trojstvo daje kao najavu Parusije Isusa Krista.

2016 ima sve uvjete da bude godina velike promjene. Nadasve kako smo vidjeli da su se sva predskazanja ostvarila. Jedino nas zgusnuta tama priječi i navike življenja u sotonskom i sotoniziranom svijetu da sagledamo stvarnost. Treba sačekati kraj godine jer Gospodin daje uvijek vremena ljudima da se pokaju i poprave. Posebno jer je listopad u ustima Presvete Djevice može imati drugo značenje. Jer listopad hoće reći 8-oktobar = 8 kao osmi mjesec. Time Marija upućuje na 8, na jednu osmicu. Upravo očekuje se mnogo od 8 prosinca koji je vjerojatno točka Omega – kraj dana srđbe i nalazi se u zadnjem mjesecu godine. Ne zaboravimo da osim čuda sa suncem i 13 listopada 1917 u datim trenucima izgledalo je da će se sunce sunovratiti na gomilu i izazvati užas. Logično je što nas očekuje ČIŠĆENJE VATROM S NEBA. Dakle Fatima nas je izvjestila o svemu. Stoga bdijte i molite jer se približava čas.

Vijesti

Značenje i povijest šabata

Published

on

Vrlo je vjerojatno da slavljenje subote (šabata) potječe iz Mezopotamije. Ako se uzme u obzir da jedan mjesečev ciklus traje nešto više od 28 dana, onda su važni i „kritični” 7., 14., 21. i 28. dan. Ti su se dani smatrali nesretnima, dakle manje pogodnima za poslove, pa su se ljudi tih dana radije posvećivali molitvi i bogoslužju.

Babilonci su dan punog mjeseca nazivali „šapattum”, a dan nestanka mjeseca „bubbulum”. Očita je sličnost riječi „šapattum” i „šabat”. Kasnije, u Židova, šabat više ne slijedi mjesečeve mjene, nego se ustaljuje u sedmodnevnom krugu. I danas je za Židove osobito značajan onaj šabat uoči mladog mjeseca. Za Židove je zapovijed obdržavanja šabata prva i najvažnija zapovijed. Zato se u njihovoj tradiciji veli: kada bi svi Židovi dvije subote za redom u potpunosti obdržali sve zapovijedi vezane za taj dan, bili bi spašeni, tj. tada bi došao Mesija.[1] Evo sada osnovnih oznaka židovskog šabata.

Šabat kao posveta vremena


Židovi ističu kako je riječ “svet” (posvetiti) prvi puta u Bibliji uporabljena upravo za šabat. Po šabatu se posvećuje vrijeme, jer je taj dan posebno posvećen molitvi i učenju Tore. Za Židove, nadalje šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom.[2] Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata” (koji je predstavljen kao kraljica). Slijedi svečana večera.

Posvemašnje uzdržavanje od posla


Zabrana rada je apsolutna, čak i u vrijeme sjetve i žetve, a tiče se i Židova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih životinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi još i zabrana paljenja vatre (dakle i kuhanja), kao i putovanja. Neki su čak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budući da je Židovima često teško doslovno obdržavati šabat, oni su od starine našli pomoć. To je “šabes goj” što na jidišu označava ne-Židova koji za Židove čini ono što je Židovima zabranjeno (i to uz nadoplatu). Danas za Židove ulogu šabes goja čine automati koji se programiraju, čega ima sve više i više.[3] Kao pomoć za “normalan” život služi i ustanova zvana eruv (“povezivanje”). Naime, Židovu je zabranjeno na šabat hodati dulje od 2000 lakata (1000 metara), međutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorišta. Zato oni jednostavno povežu, tj. opašu jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a čitavo je naselje onda kao dvorište, tako da se slobodno može hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju životna opasnost, onda su oslobođeni zapovijedi o uzdržavanju od posla.

Sudjelovanje u hramskom i sinagogalnom bogoslužju


To jest i bio osnovni razlog subotnjeg počinka – da čovjek toga dana bude slobodan za bogoslužje.

Šabat kao znak saveza


„Subote moje morate obdržavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem”. (Izl 31,12). Tako je za Židove obdržavanje subote temeljni znak obdržavanja saveza. I danas u državi Izrael, posljednje što bi jedan liberalni Židov od svoje židovske tradicije napustio bilo bi upravo obdržavanje subote.

Radost subote


Iz 58,13 naziva subotu „milinom”. Slavlje subote započinje već u petak navečer paljenjem svjetiljke koja gori sve do subote navečer. Oblače se svečane haljine. Za večerom u molitvi zvanoj „Kidduš” Židovi slave Boga što im je podario subotu: „Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svijeta jer si nas posvetio svojim zapovijedima i jer smo ti omiljeli, te si nam u baštinu predao šabat svoga posvećenja, iz ljubavi i naklonosti kao spomen stvaranja.”

Eshatološki vid subote


Kasniji židovski spisi šabat smatraju predokusom vječnosti: „Ovaj dan je čitav šabat i odmor zauvijek, svijet pravednika je svijet subotnjeg mira.” U ovom kontekstu valja gledati kršćanski izraz „pokoj vječni”.


[1] Usp. K. DA-DON, Židovstvo. Život, teologija i filozofija, Profil, Zagreb, 2004., 247-275.

[2] Židovi tumače da je to zbog toga što u Knjizi postanka stoji: “I bi večer, pa jutro, dan prvi…”

[3] Tako postoji tzv. subotnje dizalo koje je programirano da se zaustavlja na svakome katu, tako da ga pobožan Židov ne mora pritiskom na dugme aktivirati. Tako se u Izraelu mogu nabaviti spravice koje se stave u bravicu automobila i koje onda pokreću automobil, tako da ga vozač ne pali sam. Ostala pomagala možemo samo zamisliti.

izvor: prof. dr. vlč. Zvonko Pažin/Vjera i Djela

Continue Reading

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved