Connect with us

Vijesti

OKLOPNO PRAVOSLAVLJE Srpske Novosti žestoko po Porfiriju i SPC!? To je leglo zla, s vođom Porfirijem

Published

on

Da bi zadržala karakter i kontinuitet decenijskog djelovanja – da bi nastavila širiti nacionalističko zlo – Srpska pravoslavna crkva možda je i mogla na svoj tron postaviti pogodniju ličnost od Porfirija, ali ne i pogodniju dvoličnost od njegove, piše Viktor Ivančić na portalu Novosti. u tekst Oklopno pravoslavlje

Bolje je to jasno reći odmah na početku, kada već nekoliko decenija iskustva ne ostavlja mjesta dvojbi: poput Katoličke crkve u Hrvatskoj, Srpska pravoslavna crkva je leglo nacionalističkog zla, a u figuri patrijarha Porfirija dobila je adekvatnog vođu.

Da bi zadržala takav karakter i kontinuitet djelovanja – da bi nastavila širiti nacionalističko zlo – Srpska pravoslavna crkva možda je i mogla na svoj tron postaviti pogodniju ličnost od Porfirija, ali ne i pogodniju dvoličnost od njegove.

U izboru između odgovarajuće ličnosti i odgovarajuće dvoličnosti na komandnome mjestu, iz perspektive trajne zadaće Srpske pravoslavne crkve – naime širenja nacionalističkog zla – mnogo je korisnije i probitačnije igrati na drugu varijantu.

To, dakako, ne znači da su svi pravoslavni svećenici upregnuti u temeljnu misiju Srpske pravoslavne crkve, u proizvodnju i distribuciju nacionalističkog zla – ima ih, kao i u hrvatsko-katoličkom univerzumu, čitava šačica koji se tome suprotstavljaju – no jedno je sigurno: Porfirije među takve ne spada.

Sve se to potvrdilo prilikom desantnog ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju, osmišljenog radi produbljivanja razdora između Srba i Crnogoraca i radi opsluživanja beogradske političke fantazije o konstituciji “srpskog sveta”. U samoj izvedbi – zahvaljujući spomenutoj dvoličnosti, kao i činjenici da se kroz protekla desetljeća SPC usavršio u disciplini spiritualiziranja nasilja – zbio se karakterističan nastup lažnoga boga i stvarne batine, mističan spoj ekumenizma i kemijskog oružja.

Taktika je, pogotovo u fazi poricanja, stara i otrcana, na našim prostorima popularna još otkad su skicirane prve političke piruete Slobodana Miloševića: isprovocirati reakciju kako bi tom reakcijom mogao biti isprovociran; poslužiti se tuđim nacionalizmom, koji si vrijedno hranio i poticao, a za prijeke potrebe i izmislio, kao opravdanjem što onaj tvoj poseže za silom. Tek kada bi ga neka intervencija s nebesa na trenutak lišila zaliha licemjerja, patrijarh bi možda mogao i artikulirati taj cinizam: Ako niste u stanju vidjeti da sam došao širiti ljubav i pomirenje, braćo Crnogorci, to je zacijelo zbog suzavca!

Porfirijevi adoranti, kakvih je popriličan broj u ekumensko-liberalnim salonima Zagreba i Beograda (a o onima iz uspaljenih patriotskih masa da se i ne govori), misle sasvim drugačije, i uopće ne sumnjam da će me zbog gornjih rečenica žustro kasapiti po društvenim mrežama, na koje srećom ne zalazim. Liberalni intelektualci koji su, trčeći pred rudo, Porfirijev uspon na vlast popratili ekstatičnim usklicima i naramcima biranih lauda, teško se, naime, mire s činjenicom da je funkcija patrijarha Srpske pravoslavne crkve dovoljno široka da posluži kao grobnica za njihove nade.

Nakon pušione, nije lako pritisnuti komandu “restart” i smoći snage da se iscijedi gorka istina, i o promaknutom velikodostojniku i o pokopanim očekivanjima – popu pop, a grobu grob.

Izraz je odurne dvoličnosti kada nakon cetinjske demonstracije sile napišeš na Instagram profilu, kao što je to učinio Porfirije, kako si “tužan, čak i užasnut činjenicom da su se nazirali neki ljudi koji su namjeravali snajperskom puškom spriječiti ovaj čin ljubavi prema svima”, jer te snajperske puške nitko nije ni zapazio ni “nazirao”, dok su šok-bombe, otrovna dimna zavjesa i do zuba naoružana garda koja štiti desant oklopnog pravoslavlja bili bjelodani svima.

Izraz je odurne dvoličnosti kada Porfirije cvrkuće o međunacionalnom pomirenju i “ljubavi prema svima”, a dan prije cetinjskog pičvajza bez kraja i konca veliča Amfilohija Radovića (koji je “čitavog sebe ugradio u biće ovoga naroda”, i to “na kamenu temeljcu koji se zove Hristos”), jer je pokojni mitropolit, osim tvrdokornog negiranja crnogorske nacije, osiguravao duhovnu podršku cijeloj galeriji ratnih zločinaca, od Arkana do Karadžića, starajući se da na onom “kamenu temeljcu” dotični izbruse noževe za organizirana klanja.

Obrazac je, što bi se reklo, transparentan: drobim o pomirenju, radim na sukobu; usta su mi puna negacije vlastitih djela; opskrbljujem nacionalističku rutinu šupljom popovskom frazom… Obožavateljima se to silno dopada, cikću od ushićenja kao šiparice kada zavodnik, opremljen s više kilograma religijskog kiča, saopći da se on i Hrvatska javno vole.

Jedan član zagrebačkog fan cluba čak je ustvrdio da nas Porfirije svojim istupima izvlači iz “semantičkih logora”, premda je iz konteksta patrijarhova govora u kojem je upotrijebio taj retorički izum jasno da otpor “semantičkim logorima” može značiti samo jedno: Nitko nas ne može natjerati da onu stvar u Srebrenici nazivamo genocidom. Nikakve semantičke trice neće nas odvratiti od relativiziranja zločina.

Analitičar koji je u prošlim Novostima izdašno masirao čitatelje, na drugome je mjestu helikoptersko iskrcavanje klera na Cetinje usporedio s pripadnicima LGBT zajednice koji pokušavaju održati Paradu ponosa, a desni ekstremisti to nastoje spriječiti, pa onda – logično – očekujemo od policije da zaštiti ugroženu manjinu i omogući joj ostvarenje ustavnih prava. Oslonimo li se na njegovu usporedbu, šteta je u cetinjskome happeningu ne prepoznati istospolne partnere koji se u blizini oltara prpošno drže za ručice, naime – crkvu i državu.

Unutar svetišta odat će se očekivanim čulnim radnjama i složno zapjevati “Kad se vojska na Kosovo vrati”. Nezgodna stvar s komparacijom je što stvarni pripadnici LBGT zajednice, za vraga, nisu u crkvenim prostorijama kadrovirali ministre u crnogorskoj vladi, nego su to činili pok. Amfilohije i kompanija, uključujući izbor crnogorskoga premijera koji je, slijedom toga, danas politički autonoman koliko i vrtni patuljak u dvorištu ostroškog manastira.

Imamo dakle posla s raznim vidovima bulažnjenja nad razvalinama sekularnog društva. Problem s takvim “analizama” i pratećim argumentima je polazište prema kojemu je religijska institucija odana religijskom poslanju, što je u postsekularnom dobu kapitalna zabluda, usvojena na osnovu obrednog folklora. Sasvim suprotno, i sasvim nalik konfesionalnim pogonima u Zagrebu i Sarajevu, Srpska pravoslavna crkva je politička organizacija u vjerskoj ambalaži. Porfirije, čija hipokrizija udovoljava svim suvremenim trendovima (pa ga vispreniji Hrvati zovu i Andrejom Plenkovićem SPC-a, zlobno ciljajući na njegovo lažno reformatorstvo), tu je da naglasi važnost religijskog dekora kako bi stvarna duša crkve – njezina političnost – dobila na težini.

Nijemi svjedok svega toga je valjda i onaj zatureni Bog koji, što ga se češće spominje u liturgijskim inscenacijama, nestaje sve dublje u mišjoj rupi, ustupajući mjesto svojoj nacionaliziranoj karikaturi. Na pozornicu stupa Srpski Bog, čija je kompletna transcendentna istina sadržana u njegovu pridjevu. Bilo bi plitko pomisliti kako se na litijama masa okupljala zato da se ugrije božjom ljubavlju; ona je kroz kolektivni ritual snažila svoju ljubav prema naciji i hranila se, po uputama klera, antagonizmom koji tom zajedništvu potvrđuje smisao.

Teatralno zapišavanje duhovnog teritorija i vladajućeg aparata u Crnoj Gori, osim svega, pokazuje i geopolitičke domete dvoličnosti: aspiracija srpsko-pravoslavne vjerske institucije nije da utvrdi neraskidivi savez između crkve i države, nego između crkve i dviju država. S vjerom da će te dvije opet postati jedna.

Vijesti

“ZASTRAŠUJUĆE?” Soros bi mogao pokupovati preko 220 medijskih postaja u SAD

Published

on

Liberalni financijer George Soros kupio je glavni udio u drugoj najvećoj američkoj radijskoj tvrtki i mogao bi steći “efektivnu kontrolu” nad više od 220 postaja diljem zemlje, izvijestio je u srijedu New York Post.

Soros Fund Management kupio je oko 400 milijuna dolara duga medijske grupe Audacy tijekom stečajnog postupka, izvijestile su novine pozivajući se na sudske podneske. Milijarder je kupio dug po otprilike 50 centi za dolar od hedge fonda HG Vora, nastavlja se u izvješću, uz napomenu da će, nakon što stečajni sud odobri posao, Soros posjedovati oko 40% ukupnog duga Audacyja.

Iako 40% nije većinski udio, izvor je rekao za New York Post da bi Soros ipak mogao steći “efikasnu kontrolu nad medijskim divom kada izađe iz stečaja”.

Audacy posjeduje 227 glazbenih, sportskih i radio postaja u 45 američkih država. Tvrtka također posjeduje CBS Radio, koji upravlja s 11 informativnih postaja uključujući KCBS iz San Francisca i WCBS iz New Yorka. Nakon godina pada prihoda, Audacy je početkom prošlog mjeseca podnio zahtjev za stečaj s 1,9 milijardi dolara duga.

Bude li se dogovor sklopio kako je objavljeno, Audacy će biti najnoviji dodatak Sorosevom rastućem medijskom carstvu. Soros Fund Management pridružio se konzorciju vjerovnika za kupnju Vice Media prošlog ljeta, plativši 350 milijuna dolara za preuzimanje bivšeg medijskog velikana koji je nekoć bio procijenjen na 5,7 milijardi dolara.

“Insajderski izvor” kojeg citira New York Post opisao je ugovor s Audacyjem kao “zastrašujući”, rekavši kako vjeruje da Soros namjerava iskoristiti svoj udio kako bi utjecao na javno mnijenje uoči ovogodišnjih predsjedničkih izbora – prenosi Tribun.

Continue Reading

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved