Connect with us

Vijesti

PIUS XIV – Sotonin dim i čovjek Božji – hit roman

Published

on

U Piju XIV., pisac Walter Martìn, pseudonim talijanskog svećenika Don Giuseppea Pacea, pruža dobrodošlu jasnoću za naše ambivalentno i nesigurno doba. Jednostavnim i jasnim stilom apelira na potpunu i beskompromisnu obnovu tradicionalne latinske mise i zapravo cjelovitog liturgijskog života Katoličke crkve prije Drugoga vatikanskog sabora.

Ovaj poziv temelji na opažanju da je Sabor bio poguban za pojedine vjernike i Crkvu. Artikulirani i autentični dijalozi romana o Koncilu, koji pokrivaju njegov poznati duh i revolucionarni utjecaj na katoličanstvo, snažno sugeriraju da je autor kao svećenik svjedočio ili čak sudjelovao u takvim razgovorima među crkvenim poglavarima.

Uz snažno zagovaranje tradicionalističke pozicije, Martìn pruža uvid u zagovornike reforme i revolucije. On otkriva klerikalizam iza revnosti za II. vatikanski sabor. Tvrdoglava ideologija, ljubav prema moći i sklonost pristajanju na svijet ne dopuštaju neslaganje vjernika, od kojih se očekuje da se pokoravaju svim revolucionarnim idejama. Ne iznenađuje što se često čini da likovi romana govore o aktualnim događajima u Crkvi. Martìn također otkriva utjecaj Koncila na svećenike i biskupe na psihološkoj i duhovnoj razini nakon što su zamijenili katoličku tradiciju za duh svijeta. Metafiziku su zamijenili evolucijom, svetog Tomu Teilhardom de Chardinom, a osobu Isusa Krista apstrakcijom ljudskosti. Martìn na nezaboravan način prikazuje nagli pad duhovnog života i moralnih vrlina u takvim pojedincima i Crkvi kao cjelini.

Činjenica da usvajanje pro- ili antitradicionalnog stava dovodi do ozbiljnih duhovnih, psiholoških i moralnih posljedica odražava stvarnost da ova duhovna borba ne nudi neutralnu poziciju. To je zbog naravi predaje Crkve. Tradicija potiče određene vrline, kao što su poniznost, prihvaćanje Božje volje i ovisnost o Bogu kroz molitvu. Odbijanje ovoga čini srce nemirnim. Ovaj nemir radi na pretvaranju Crkve u agenciju socijalne službe i zagovaranje vječne revolucije. Mentalitet reformatora Drugoga vatikanskog sabora uključuje duh prosvjeda i pokušaj da se izgradi nešto supstancijalno od ruševina koje su ostale. Ali ono što su na kraju izgradili odražava utilitaristički, pragmatičan i antimetafizički mentalitet dvadesetog stoljeća:

Misu su mijenjali kao što se mijenja ruho. Najzaprepaštenije vjernike utješilo je porukom: “Evo napokon čiste košulje, laganije, ako želite, ali funkcionalne.”

Ovi ljudi nemirnog i ponosnog protesta, kako ih opisuje Pio XIV, posjeduju nerazumno neprijateljstvo prema latinskoj liturgiji. Njihova je revolucija postala nova normala, nova tradicija, koja Latinsku Crkvu smatra nečim što treba prevladati i ostaviti iza sebe. Obraćenje pokreće povratak tradiciji, kao što Martìn pokazuje, s određenim likovima koji prolaze kroz duhovne i psihološke promjene izazvane njihovom interakcijom s papom Pijem XIV.

Dijalozi između tradicionalista i entuzijasta Drugog vatikanskog sabora vrte se oko organskog razvoja mise nasuprot ideji da se liturgija može mijenjati po želji kako bi se uklopila u duh svijeta. Crkva više ne informira svijet, nego je informirana od svijeta. To je protestantski duh: Crkva ne mijenja vjernika; vjernik mijenja Crkvu. Može se čak reći da je Martìn napisao anti-wake roman avant la lettre, prije nego što je wokizam postojao u svom sadašnjem obliku. Autora vjerojatno ne bi iznenadila besmislica koju trenutno proživljavamo. Roman otkriva kako je Sabor dopustio Crkvi da se od stupa protiv revolucije pretvori u stup samog wokizma. Crkva je postala subverzivna protiv same sebe, protiv vlastite tradicije.

Velik dio Crkve stoga je teritorij pod okupacijom neprijatelja. Čitatelj stječe dojam da su se Papa i njegovi malobrojni pristaše odvojili od notornih intriga Vatikana. Ove intrige nisu od Duha, nego od svijeta, osobito u posljednjih nekoliko desetljeća. Čak iu samom Vatikanu, dakle, svijet je, to je modernost, ono što vlada. Autor posebno izbjegava izravno prikazati zastrašujući vatikanski stroj osim epizode s vatikanskom poštom kada Papa odluči vidjeti što se dogodilo sa svom njegovom poštom i otkrije da je skrivena ruka krivo usmjerila sve osim najbezazlenije korespondencije. Ubrzo nakon izbora, papa Pio XIV. napušta svoje vatikanske stanove i odlazi u jednostavnu ćeliju u samostanu skromnog reda, gdje jede svoje obroke i postaje dio zajednice.

Dok se dijalozi, spletke, događaji i radovi obnove odvijaju tijekom romana, autor uspješno prenosi osjećaj onoga što je izgubljeno i kako svjetske banalnosti, poput jazza i druge suvremene glazbe, zamijenile su prethodnu veličanstvenost. Jazz je to najmanje, jer ekumenizam, evolucionizam i teologija oslobođenja obilježavaju novu Katoličku crkvu. Nasuprot tome, autor razvija ekleziologiju koju će tradicionalisti pozdraviti: Crkva je tu da naviješta Radosnu vijest i daje sakramente. Nije ovdje da potiče društvenu i političku revoluciju ili djeluje kao agencija za socijalnu službu. Ipak, toplina tradicionalističkih likova pobija optužbe za ravnodušnost prema siromašnima. Oni ne odbacuju potrebite, nego marksističke apstrakcije čovječanstva i grešnih struktura, od kojih niti jedno nema nikakve veze s Evanđeljem niti sa stvarnim ljudima. Filozofija vodilja u romanu je realizam, koji Martìn dobro prikazuje.

Ako je Drugi vatikanski sabor bio raskid koji je preokrenuo duhovne živote velike većine svećenika, redovnika i laika, latinski nudi ključ za obnovu. Romanitas uključuje sva blaga koja je autsajderska Osirisova tržnica ukrala od ravnodušnih svećenika i drugih župnih vođa koji djeluju u duhu Vatikanskog sabora II. Zanimljivo, ovaj nepošteni i pohlepni poduzetnik o pravoj vrijednosti ovih sakramenata i drugih predmeta zna više od crkvenjaka. Zgrožen je kada Papa tradicionalist namjerava stati na kraj svojoj svetogrdnoj rasprodaji ovih predmeta – svijećnjaka, kaleža, starih misala – i želi da ih Crkva vrati na njihova prava mjesta. On je opako mrtav protiv pape kao što su to i liberalni crkvenjaci. Poput njih, on ima svjetovni plan.

Tržište i liberalni klerici prepoznaju da će tradicionalisti uništiti njihov zajednički plan. Ovo je značajan uvid autora. Programi imaju tendenciju voditi i uništavati određene aspekte crkvenog života. Jedva da postoji ikakva sunčeva svjetlost između planova crkvenjaka i planova Ozirisove tržnice. Svjetovnost potonjeg je očita. Ali antitradicionalisti su jednako svjetski jer prihvaćaju materijalističke ideologije dvadesetog stoljeća. Autor izvanredno dobro pokriva taj horizontalni duh. On pokazuje revolucionarni program, revolucionarni duh antitradicionalista. Tržište želi rasprodati materijalnu baštinu Crkve, fizičke tragove njezine tradicije, dok se antitradicionalisti odlučno suprotstavljaju mnogim elementima duhovne i moralne baštine Crkve.

Unatoč svemu tome, Pio XIV nudi nadu jer je to knjiga vjere. Ljubav i ustrajnost Pija XIV. i njegovih pristaša lako trijumfiraju nad planovima i izdajom svojih protivnika. Pio i njegovi pristaše oslanjaju se na molitvu i ljubav prema Crkvi i njezinoj Tradiciji. Oslanjaju se na Krista. Nije ih lako potaknuti na akciju, ali kada djeluju, to je s jedinstvenom svrhom, mirom uma i fokusom koji nije pokoleban svim manevrima i neprijateljstvom njihovih protivnika. Oni su uvjereni u svoju buduću pobjedu jer služe Kristu, a ne svijetu i njegovim ideologijama. Aktivno sudjelovanje laika u tome, uglavnom kroz pobožnost latinskoj liturgiji, poziv je čitatelju da pruži opipljivu potporu Tradiciji. Ovo je poziv knjige na akciju. Autor ne vidi katoličkog laika kao pasivnog promatrača te duhovne bitke, nego kao blisko uključenog. Možda nije pretjerano reći da će čitatelj izaći iz ove knjige s osjećajem da svi igramo ulogu u nekoj kozmičkoj drami.

Brian Welter/OnePeterFive

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Vijesti

Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!

Published

on

Hrvatska slavi Dan državnosti – prije 34 godine, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi demokratski, višestranački Sabor i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Posebno, svečarsko raspoloženje vladalo je tog 30. svibnja diljem Hrvatske, osobito na zagrebačkom Trgu svetog Marka.

foto: mreže

Nakon desetljeća komunističke vlasti i jednoumlja, u Saboru su se okupili zastupnici izabrani na demokratskim i višestranačkim izborima koji su održani u dva kruga, u travnju i svibnju 1990., i na kojima je uvjerljivo pobijedio HDZ.

“Bio je to doista velik događaj – vlast u Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici“, zapisao je povjesničar Ivo Perić.

Na konstituirajućoj sjednici izabrano je vodstvo novog višestranačkog Sabora, za predsjednika Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

“Mislim da izražavam osjećanje svih zastupnika ako kažem da iskazano veliko povjerenje birača u ovaj Sabor nalaže svima da poštujući prošlost usmjerimo svoj poglede na budućnost, da okupimo sve ljude dobre volje, sve duhovne, stručne, materijalne potencijale zemlje u ostvarenju zajedničkoga cilja – slobodne, demokratske i suverene Hrvatske“, kazao je tada Domljan.

Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stipe Mesić, a za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Tuđman: Nisam sumnjao da će hrvatski narod pokazati zrelost na izborima

Obratio se nazočnima i istaknuo kako je Hrvatski državni sabor kroz povijest bio čuvar suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice.

Kazao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor“, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva, izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj, ali svetoj domovini“.

Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće.

Sabor konstituiran 30. svibnja 1990. radio je nešto duže od dvije godine i u tom je razdoblju, odrađujući dio mandata u posebnim, ratnim okolnostima, donio povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, te o raskidu državno-pravnih sveza s bivšom SFRJ, kao i “božićni Ustav”.

Vijenci i svijeće za poginule za Domovinu

Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade u povodu Dana državnosti položit će vijence kod Spomenika domovini.

Povodom Dana državnosti i svetkovine Tijelova, koji padaju na isti dan, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša vodit će misno slavlje u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, nakon čega će premijer Plenković s članovima Vlade prisustvovati smjeni straže Kravat pukovnije.

Dan državnosti bit će obilježen i u drugim gradovima. Na vukovarskom Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata predstavnici Grada odat će počast poginulima polaganjem vijenca i paljenjem svijeća, a u crkvi sv. Filipa i Jakova služit će se sveta misa za Domovinu.

Predsjednik Vlade poslijepodne će u Zagrebu prisustvovati programu u Rekreacijsko-sportskom centru na Jarunu gdje će obići taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi te proizvoda i usluga braniteljskih zadruga. Nazočit će i pokaznim vježbama Hrvatske vojske i policije te letačkom programu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Obilježavanje Dana državnosti završit će svečanim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved