Gost u Projekt Velebit je povjesničar Josip Jurčević.

► Ministar znanosti i obrazovanja izbrisao je iz Kataloga odobrenih udžbenika izdanje „Zašto je povijest važna? 4“ autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice, u nakladi Profil Klett.

► Ministarstvo je od Agencije za odgoj i obrazovanje zatražilo provjeru navoda iz različitih predstavki za razdoblje stvaranja Hrvatske, prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i Domovinskog rata.

► Ispod naslova „Stvaranje Republike Hrvatske“ stavljena je slika Milke Planinc, a nije spomenuto kako je „pobuna dijela građana srpske nacionalnosti tijekom kolovoza 1990. protiv legalne hrvatske vlasti“ koja se naziva „balvan revolucija“ bila oružana.

► Udžbenik ne spominje „Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske“, niti je u njemu jasno navedeno da se zbog isključive velikosrpske politike rat nije mogao izbjeći.

► Pogrešno se navodi da bl. Alojzije Stepinac nije rehabilitiran.

► Miljenko Hajdarović, i recenzentica Valerija Turk-Presečki su bili aktivni zagovaratelji neuspjele kurikularne reforme.

► Urednik portala historiografija.hr, povjesničar i docent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Branimir Janković, nazvao je vijest o povlačenju udžbenika skandaloznom: “Svima je naravno jasno da se iza pozivanja na pogreške u udžbeniku, dovođenja u pitanje stručnosti recenzenata i sl. Zapravo radi se o sprečavanju drugačijih pogleda na očito strogo propisana tumačenja Domovinskog rata i nekih drugih tema iz hrvatske povijesti.”

► Janković ističe kako je proglašavanje određenih tumačenja povijesti praktički nepodobnim i time sprječavanje pluralizma pogleda na povijesne kontroverze, ne samo protivno povijesnoj znanosti nego i demokratskom društvu.

Analitički osvrt na udžbenik povijesti za 4. razred gimnazije

► Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi potrebno je razvijati u učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta.

► U Kurikulumu je navedeno: „Svrha je poučavanja i učenja Povijesti razviti u učenika sposobnost povijesnog mišljenja“, te da je radi toga „ključan … odabir bitnih povijesnih događaja, procesa i pojava u pojedinim područjima i povijesnim razdobljima“

► U Pravilniku je propisano da se znanstveni, pedagoški i psihološki standardi i zahtjevi udžbenika trebaju temeljiti „na znanstvenim i općeprihvaćenim teorijama, činjenicama i tumačenjima. Nadalje, Pravilnik u „etičkim zahtjevima“ određuje da „udžbenik promiče“ niz vrijednosti na kojima se temelji Europska unija i Republika Hrvatska: „– dostojanstvo ljudske osobe, emancipaciju, slobodu, ravnopravnost, pravednost, domoljublje, nacionalni identitet, ….”

► Sve naznačene nestručnosti, protupravnosti i negativnosti u udžbeniku se najsustavnije i najradikalnije očituju u sadržajima koji se odnose na tri teme:

• A) komunistička Jugoslavija i Josip Broz Tito;
• B) stvaranje Republike Hrvatske i društveno-politički procesi u RH;
• C) hrvatski Domovinski rat.

► Autori neznanstvenim pristupom u udžbeniku nameću vrijednosno i događajno poistovjećivanje demokratske Republika Hrvatske i totalitarne komunističke Jugoslavije, te prikrivaju da je Srbija izvršila oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku.

► Pritom hvalospjevno afirmiraju komunističku Jugoslaviju i Tita, a neznanstvenim negativističkim pristupom i banalizirajućim stilom obezvrijeđuju Republiku Hrvatsku i hrvatski Domovinski rat.

► U svim poglavljima udžbenika koja se odnose na komunističku Jugoslaviju i Tita, te sve povezano s njima, prikazuje se krajnje nekritički i neobjektivno, te vrijednosno pozitivno i poželjno, a potpuno je prikivena totalitarnost i zločinački karakter jugokomunističkog režima.

► Potrebno je naglasiti i činjenicu da je koncepcijski i metodološki pristup autora udžbenika čak ispod razine istaknutih komunističkih povjesničara iz jugoslavenskog razdoblja (Dušan Bilandžić, Branko Petranović).

► Tako primjerice, nema podatka da je KPJ od osnivanja (1919.) do 1943. bila podružnica (sekcija) 3. Komunističke internacionale (Kominterne), te da je KPJ u tom razdoblju bila politički, financijski i kadrovski potpuno ovisna o Kominterni, tj. boljševičkoj Rusiji, pa stoga ni generalne sekretare KPJ (uključujući i J. B. Tita) nisu birali jugoslavenski komunisti nego ih je direktivom postavljala Kominterna.

► Namjesto objektivnosti, autori u ovom odlomku navode i potpunu neistinu o KPJ da se „zalažu (se) za demokraciju i republikanizam“.

► KPJ i SKOJ (Savez komunističke omladine Jugoslavije) navode kao dvije samostalne organizacije, iako su bila podređena Kominterni.

► Potom se netočno navodi da su KPJ i SKOJ „kao dio Kominterne osudili (su) imperijalistički rat koji su vodile sile Osovine“.

► Nekritički je naveden izvadak iz jednog Titovog manipulativnog teksta, u kojem je napisana notorna neistina da komunisti i „katolički vođe i organizacije“ vode „zajedničku borbu za život, dostojan čovjeka“ te za „obranu mira i dobrobiti čitavog čovječanstva“.

► Nekritička rečenica da je dobrovoljce u partizane „privlačilo“ to što su Tito i vojna struktura KPJ proklamirali „zalaganje za slobodu i demokraciju“.

► Deklaracije ZAVNOH-a, u kojima je između ostalog navedeno: „Svakom građaninu zajamčena je sigurnost ličnosti i imovine. Zajamčeno je pravo vlasništva i privatna inicijativa u gospodarskom životu … Svim građanima zajamčena je sloboda vjeroispovijesti i sloboda savjesti … Svim građanima zajamčean je sloboda govora, štampe, zbora, dogovora i političkog udruživanja“  –    Ovaj su citat autori popratili sa sugestivna pitanjem i sugestivnim naputkom učenicima („Koja su prava garantirana Deklaracijom? Usporedi ih s pravima naroda u Kraljevini Juzgoslaviji i NDH.“).

► U ovom poglavlju, koje se odnosi na završno razdoblje rata i neposredno poraće, nema niti jedne riječi ili slike o masovnim ubojstvima i drugim zločinima koje je komunistički poredak sustavno počinio.

► Namjesto toga, tipičnih agitpropovskih i velikosrbijanskih neistina i relativizacija kojima je očigledni cilj kompromitacija Katoličke crkve. Primjerice: „Znatan dio katoličkih svećenika surađivao je s ustašama i podržavao ustaški režim … Dio svećenika stradao je tijekom i neposredno nakon završetka rata zbog stvarne i navodne podrške ustaškom režimu.“

► Tako se, radi prikrivanja ekstremnog komunističkog nasilja, neobjektivno tvrdi: „Uloga HSS-a, predratne najjače stranke u Hrvatskoj, sve je manja zbog unutarnjeg raslojavanja i jakog položaja KP-a“, te kako „se nastojalo stvoriti političko okruženje prikladno za uspostavu demokratske vlasti“.

► Kako je Narodna fronta (koja je stvarno bila pod apsolutnim nadzorom KPJ) navodno „okupljala lijeve političke opcije“ (str. 117) i kako je „Narodna fronta s Titom na čelu … uživala (je) široku potporu u javnosti“.

► Tako se, primjerice, netočno tumači: „Imovina je oduzimana strancima i domaćim kolaboracionistima“ (str. 121, n.a.); „Da bi se smanjila glad i prenapučenost pojedinih dijelova države, od rujna 1945. provodi se kolonizacija“.

► Radne akcije – „dio koji je izbjegavao tu obvezu. To su često bili mladi iz obitelji protivnika komunističkog režima, ili oni boljeg materijalnog statusa …”.

► „Tito je zbog otpora Staljinu dobio podršku velike većine građana Jugoslavije … Zadobio je poštovanje niza zapadnih državnika i diplomata te drugih istaknutih ličnosti i međunarodne javnosti“.

► Nekritički hvalospjevno opisuje gospodarski sustav druge Jugoslavije. Naime, za V. Bakarića je, između ostalog, navedeno: „On je jedan od najzaslužnijih za postizanje veće samostalnosti Hrvatske u Jugoslaviji”.

► Navedena je i velika neistina: „Tito je omogućio liberalizaciju i demokratizaciju društva u Jugoslaviji, ali u okviru jednopartijskoga sustava“.

► U izvatcima iz Goldsteinove knjige, nekritički je navedeno, između ostalog, da „Tito ima najveće zasluge kao ratni vođa“.

► Na nekritički glorifikacijski način govore o Titu i Jugoslaviji. Primjerice, navodi se da je Tito „uživao (je) veliki autoritet među narodom i suradnicima … Umjetnici i intelektualci nastojali su zadobiti njegovu naklonost“ – Tako u udžbeniku nema doslovno ni jedne riječi da su ugledni američki i njemački sveučilišni profesori uvrstili Tita među deset najvećih svjetskih mega-ubojica u cijelom 20. Stoljeću.

► „Jugoslavenska armija preuzela je zarobljenike i u narednim danima na više lokacija u Sloveniji (Tezno, Kočevski rog, Maceljska šuma) pogubila veći broj zarobljenika. Ostali su uglavnom pješice vraćeni u razne dijelove Jugoslavije – „Tito je 14. kolovoza 1945. izdao opću amnestiju za ratne zarobljenike“ (str. 222, naglašeno u udžbeniku), sugerirajući da nakon toga nije bilo zločina, što je netočno.

► Alojzija Stepinca tvrdeći – prema starom i aktualnom jugokomunističkom i velikosrbijanskom obrascu – da je optužen i osuđen „za suradnju s ustašama, pokrštavanje Srba i protunarodno djelovanje nakon rata“.

► Tek jednom tendencioznom rečenicom (na petoj stranici) kratko su spomenuta tri aktera nove hrvatske države, i to kao da stvarno pripadaju staroj komunističkoj strukturi: „Temeljem izbornih rezultata Franjo Tuđman postao je predsjednikom predsjedništva SR Hrvatske, Stjepan Mesić predsjednikom Vlade SRH, a Žerko Domljan predsjednikom Sabora SRH“.

► Na prve četiri stranice ovoga poglavlja nalaze se tri znakovita grafička priloga:

• fotografija Milke Planinc, a u potpisu fotografije se ta predsjednica vlade totalitarnog režima poistovjećuje s demokratskom britanskom premijerkom „željeznom lady“ (M. Thatcher);
• preslik naslovnice novina, na kojoj se izvještava o smrti Tita;
• fotografija na kojoj S. Milošević govori na 600-toj obljetnici kosovske bitke.

► Dakle, najapsurdnije je što cjelokupni autorski tekst u ovom poglavlju (o Stvaranju Republike Hrvatske) govori o svačemu, a samo ne o procesu stvaranja RH.

► Glorifikacijski razlaže o Milki Planinc „koja je pokušala provesti odlučne gospodarske reforme“.

► Primjerice: „Autori Memoranduma i njima bliski intelektualci smatrali su da je Srbija razbijena na tri dijela te da je treba integrirati“; „…svi narodi Jugoslavije ostvarili su uspostavu svojih nacionalnih država … to pravo uskraćeno je samo srpskom narodu“; „…ugrozili interese srpskog naroda u Jugoslaviji te ga doveli u neravnopravan položaj u odnosu na Hrvate“.

► Iznosi se elemente govora zbog kojih su se manjine nakon ovakvog Tuđmanovog govora mogle osjetiti ugrožene, a učenicima izravno nameće glavna velikosrbijanska propagandna teza da je RH istovjetna s NDH, te da je zbog toga opravdana oružana agresija na RH.

► U ovom i ostalim poglavljima udžbenika sustavno se izbjegava navesti jednu od najbitnijih osnovnih činjenica; da je država Srbija agresor te da su RH i BiH države žrtve srbijanske oružane agresije, kojoj je glavni cilj bilo stvaranje Velike Srbije.

► Pogrešno se govori o samonikloj pobuni dijela manjinske srpske etničke zajednice u Hrvatskoj, te se tako izbjegava navesti činjenicu da je Srbija pripremila i operativno rukovodila sa svim sastavnicama agresije, a struktura i oružje JNA su bili glavni operativni dio osvajačke srbijanske vojske.

► U udžbeniku se također sustavno izbjegava govoriti o srbijanskoj okupaciji i etničkom čišćenju dijelova teritorija u RH i BiH.

► Ne može saznati tko je napao te od koga se obranila i oslobodila RH, – „Građani Republike Hrvatske izborili su samostalnost svoje države u obrambenome i oslobodilačkom ratu“.

► „Dio je građana srpske nacionalnosti … kamenjem, balvanima i drugim zaprekama zapriječio slobodan promet cestama“ – „Stanica javne sigurnosti u Kninu (policija) 17. kolovoza podijelila je oružje srpskim pobunjenicima“.

Netočni podaci o procesu nastanka Hrvatske vojske:

---

► U udžbeniku je navedeno da se na povijesni referendum u RH (19. svibnja 1991.), odazvalo 83% birača (str. 160), ali se propustilo navesti najznakovitiji podatak da je za hrvatsku samostalnost glasovalo 94,17% tih birača.

► Konstruirana je potpuno netočna i zlonamjerna interpretacija koja odgovornost za razbuktavanje rata pripisuje Hrvatskoj: „Premda se naglašavalo pozivanje na mirno rješavanje sukoba, potezi dijela hrvatskih političara i lokalnih vlasti pridonosili su zaoštravanju situacije“.

► Znakovito je da u udžbeniku nigdje nema foto portreta F. Tuđmana ili nekog drugog istaknutog državnog dužnosnika RH,

► Isto tako, uopće se ne spominje golema i svekolika (idejna, lobistička, materijalna) uloga hrvatskog iseljeništva.

► Ni jedne riječi o srbijanskom zločinu u Srebrenici i međunarodnoj sudskoj presudi za taj zločin genocida.

► Ne spominje se da je Srbija kao država odgovorna za mnogobrojne zločinačke i razaranja.

► Primjerice, u izvatku je navedeno da se logor nalazio u Sremskoj Mitrovici, te da su branitelji prošli „torturu ispitivanja od oficira jugovojske, gdje smo dobivali batine od oficira, vojnika i rezervista“ (str. 252, n.a.), a nema ni riječi o Srbiji niti o tome da se radi o srbijanskome logoru, a nigdje se ne navodi da su u logorima bile i mnogobrojne civilne osobe.

► Nadalje, nigdje u udžbeniku nije navedeno da je srbijanski agresor odgovoran za 150 masovnih grobišta u Hrvatskoj – No, autori navode da su „pojedini pripadnici hrvatskih oružanih formacija počinili (su) zločine nad civilima srpske nacionalnosti“, te u blizini Gospića, pripadnici Hrvatske vojske počinili su teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i područje … očistili od sveg stanovništva i sravnili ga sa zemljom. To područje opteretila su i masovna, organizirana smaknuća Srba“, te da su tijekom Oluje „ i u narednih sto dana, pripadnici Hrvatske vojske … usmrtila je više stotina … najmanje 410 civila“  – demantirani izvještaj HHO-a.

► Diskriminacijski odnos prema 402 djece koja je u Hrvatskoj ubio srbijanski agresor – (A. Zec).

► Ante Marković – „Pokrenuo je niz gospodarskih reformi nazvanih novi socijalizam. Uspostavio je konvertibilnost dinara čime je potaknuo strana ulaganja u jugoslavensku privredu“, te da „je uspio umanjiti vanjski dug na 12,2 milijardi dolara“ Potom slijedi pohvala Jugoslaviji i ostalim europskim komunističkim državama, da su navodno „na gospodarskom planu prolazile kroz ekonomsku tranziciju, odnosno prelazile su s planskog gospodarstva na slobodno tržište“  Ova pohvala je očigledno imala cilj da što negativniji učinak postigne vrijednosni sud autora – „Tad je na vlast u Hrvatskoj došao HDZ“.