► Ministar znanosti i obrazovanja izbrisao je iz Kataloga odobrenih udžbenika izdanje „Zašto je povijest važna? 4“ autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice, u nakladi Profil Klett.
► Ministarstvo je od Agencije za odgoj i obrazovanje zatražilo provjeru navoda iz različitih predstavki za razdoblje stvaranja Hrvatske, prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i Domovinskog rata.
► Ispod naslova „Stvaranje Republike Hrvatske“ stavljena je slika Milke Planinc, a nije spomenuto kako je „pobuna dijela građana srpske nacionalnosti tijekom kolovoza 1990. protiv legalne hrvatske vlasti“ koja se naziva „balvan revolucija“ bila oružana.
► Udžbenik ne spominje „Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske“, niti je u njemu jasno navedeno da se zbog isključive velikosrpske politike rat nije mogao izbjeći.
► Pogrešno se navodi da bl. Alojzije Stepinac nije rehabilitiran.
► Miljenko Hajdarović, i recenzentica Valerija Turk-Presečki su bili aktivni zagovaratelji neuspjele kurikularne reforme.
► Urednik portala historiografija.hr, povjesničar i docent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Branimir Janković, nazvao je vijest o povlačenju udžbenika skandaloznom: “Svima je naravno jasno da se iza pozivanja na pogreške u udžbeniku, dovođenja u pitanje stručnosti recenzenata i sl. Zapravo radi se o sprečavanju drugačijih pogleda na očito strogo propisana tumačenja Domovinskog rata i nekih drugih tema iz hrvatske povijesti.”
► Janković ističe kako je proglašavanje određenih tumačenja povijesti praktički nepodobnim i time sprječavanje pluralizma pogleda na povijesne kontroverze, ne samo protivno povijesnoj znanosti nego i demokratskom društvu.
Analitički osvrt na udžbenik povijesti za 4. razred gimnazije
► Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi potrebno je razvijati u učenicima svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne baštine i nacionalnog identiteta.
► U Kurikulumu je navedeno: „Svrha je poučavanja i učenja Povijesti razviti u učenika sposobnost povijesnog mišljenja“, te da je radi toga „ključan … odabir bitnih povijesnih događaja, procesa i pojava u pojedinim područjima i povijesnim razdobljima“
► U Pravilniku je propisano da se znanstveni, pedagoški i psihološki standardi i zahtjevi udžbenika trebaju temeljiti „na znanstvenim i općeprihvaćenim teorijama, činjenicama i tumačenjima. Nadalje, Pravilnik u „etičkim zahtjevima“ određuje da „udžbenik promiče“ niz vrijednosti na kojima se temelji Europska unija i Republika Hrvatska: „– dostojanstvo ljudske osobe, emancipaciju, slobodu, ravnopravnost, pravednost, domoljublje, nacionalni identitet, ….”
► Sve naznačene nestručnosti, protupravnosti i negativnosti u udžbeniku se najsustavnije i najradikalnije očituju u sadržajima koji se odnose na tri teme:
A) komunistička Jugoslavija i Josip Broz Tito;
B) stvaranje Republike Hrvatske i društveno-politički procesi u RH;
C) hrvatski Domovinski rat.
► Autori neznanstvenim pristupom u udžbeniku nameću vrijednosno i događajno poistovjećivanje demokratske Republika Hrvatske i totalitarne komunističke Jugoslavije, te prikrivaju da je Srbija izvršila oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku.
► Pritom hvalospjevno afirmiraju komunističku Jugoslaviju i Tita, a neznanstvenim negativističkim pristupom i banalizirajućim stilom obezvrijeđuju Republiku Hrvatsku i hrvatski Domovinski rat.
► U svim poglavljima udžbenika koja se odnose na komunističku Jugoslaviju i Tita, te sve povezano s njima, prikazuje se krajnje nekritički i neobjektivno, te vrijednosno pozitivno i poželjno, a potpuno je prikivena totalitarnost i zločinački karakter jugokomunističkog režima.
► Potrebno je naglasiti i činjenicu da je koncepcijski i metodološki pristup autora udžbenika čak ispod razine istaknutih komunističkih povjesničara iz jugoslavenskog razdoblja (Dušan Bilandžić, Branko Petranović).
► Tako primjerice, nema podatka da je KPJ od osnivanja (1919.) do 1943. bila podružnica (sekcija) 3. Komunističke internacionale (Kominterne), te da je KPJ u tom razdoblju bila politički, financijski i kadrovski potpuno ovisna o Kominterni, tj. boljševičkoj Rusiji, pa stoga ni generalne sekretare KPJ (uključujući i J. B. Tita) nisu birali jugoslavenski komunisti nego ih je direktivom postavljala Kominterna.
► Namjesto objektivnosti, autori u ovom odlomku navode i potpunu neistinu o KPJ da se „zalažu (se) za demokraciju i republikanizam“.
► KPJ i SKOJ (Savez komunističke omladine Jugoslavije) navode kao dvije samostalne organizacije, iako su bila podređena Kominterni.
► Potom se netočno navodi da su KPJ i SKOJ „kao dio Kominterne osudili (su) imperijalistički rat koji su vodile sile Osovine“.
► Nekritički je naveden izvadak iz jednog Titovog manipulativnog teksta, u kojem je napisana notorna neistina da komunisti i „katolički vođe i organizacije“ vode „zajedničku borbu za život, dostojan čovjeka“ te za „obranu mira i dobrobiti čitavog čovječanstva“.
► Nekritička rečenica da je dobrovoljce u partizane „privlačilo“ to što su Tito i vojna struktura KPJ proklamirali „zalaganje za slobodu i demokraciju“.
► Deklaracije ZAVNOH-a, u kojima je između ostalog navedeno: „Svakom građaninu zajamčena je sigurnost ličnosti i imovine. Zajamčeno je pravo vlasništva i privatna inicijativa u gospodarskom životu … Svim građanima zajamčena je sloboda vjeroispovijesti i sloboda savjesti … Svim građanima zajamčean je sloboda govora, štampe, zbora, dogovora i političkog udruživanja“ – Ovaj su citat autori popratili sa sugestivna pitanjem i sugestivnim naputkom učenicima („Koja su prava garantirana Deklaracijom? Usporedi ih s pravima naroda u Kraljevini Juzgoslaviji i NDH.“).
► U ovom poglavlju, koje se odnosi na završno razdoblje rata i neposredno poraće, nema niti jedne riječi ili slike o masovnim ubojstvima i drugim zločinima koje je komunistički poredak sustavno počinio.
► Namjesto toga, tipičnih agitpropovskih i velikosrbijanskih neistina i relativizacija kojima je očigledni cilj kompromitacija Katoličke crkve. Primjerice: „Znatan dio katoličkih svećenika surađivao je s ustašama i podržavao ustaški režim … Dio svećenika stradao je tijekom i neposredno nakon završetka rata zbog stvarne i navodne podrške ustaškom režimu.“
► Tako se, radi prikrivanja ekstremnog komunističkog nasilja, neobjektivno tvrdi: „Uloga HSS-a, predratne najjače stranke u Hrvatskoj, sve je manja zbog unutarnjeg raslojavanja i jakog položaja KP-a“, te kako „se nastojalo stvoriti političko okruženje prikladno za uspostavu demokratske vlasti“.
► Kako je Narodna fronta (koja je stvarno bila pod apsolutnim nadzorom KPJ) navodno „okupljala lijeve političke opcije“ (str. 117) i kako je „Narodna fronta s Titom na čelu … uživala (je) široku potporu u javnosti“.
► Tako se, primjerice, netočno tumači: „Imovina je oduzimana strancima i domaćim kolaboracionistima“ (str. 121, n.a.); „Da bi se smanjila glad i prenapučenost pojedinih dijelova države, od rujna 1945. provodi se kolonizacija“.
► Radne akcije – „dio koji je izbjegavao tu obvezu. To su često bili mladi iz obitelji protivnika komunističkog režima, ili oni boljeg materijalnog statusa …”.
► „Tito je zbog otpora Staljinu dobio podršku velike većine građana Jugoslavije … Zadobio je poštovanje niza zapadnih državnika i diplomata te drugih istaknutih ličnosti i međunarodne javnosti“.
► Nekritički hvalospjevno opisuje gospodarski sustav druge Jugoslavije. Naime, za V. Bakarića je, između ostalog, navedeno: „On je jedan od najzaslužnijih za postizanje veće samostalnosti Hrvatske u Jugoslaviji”.
► Navedena je i velika neistina: „Tito je omogućio liberalizaciju i demokratizaciju društva u Jugoslaviji, ali u okviru jednopartijskoga sustava“.
► U izvatcima iz Goldsteinove knjige, nekritički je navedeno, između ostalog, da „Tito ima najveće zasluge kao ratni vođa“.
► Na nekritički glorifikacijski način govore o Titu i Jugoslaviji. Primjerice, navodi se da je Tito „uživao (je) veliki autoritet među narodom i suradnicima … Umjetnici i intelektualci nastojali su zadobiti njegovu naklonost“ – Tako u udžbeniku nema doslovno ni jedne riječi da su ugledni američki i njemački sveučilišni profesori uvrstili Tita među deset najvećih svjetskih mega-ubojica u cijelom 20. Stoljeću.
► „Jugoslavenska armija preuzela je zarobljenike i u narednim danima na više lokacija u Sloveniji (Tezno, Kočevski rog, Maceljska šuma) pogubila veći broj zarobljenika. Ostali su uglavnom pješice vraćeni u razne dijelove Jugoslavije – „Tito je 14. kolovoza 1945. izdao opću amnestiju za ratne zarobljenike“ (str. 222, naglašeno u udžbeniku), sugerirajući da nakon toga nije bilo zločina, što je netočno.
► Alojzija Stepinca tvrdeći – prema starom i aktualnom jugokomunističkom i velikosrbijanskom obrascu – da je optužen i osuđen „za suradnju s ustašama, pokrštavanje Srba i protunarodno djelovanje nakon rata“.
► Tek jednom tendencioznom rečenicom (na petoj stranici) kratko su spomenuta tri aktera nove hrvatske države, i to kao da stvarno pripadaju staroj komunističkoj strukturi: „Temeljem izbornih rezultata Franjo Tuđman postao je predsjednikom predsjedništva SR Hrvatske, Stjepan Mesić predsjednikom Vlade SRH, a Žerko Domljan predsjednikom Sabora SRH“.
► Na prve četiri stranice ovoga poglavlja nalaze se tri znakovita grafička priloga:
fotografija Milke Planinc, a u potpisu fotografije se ta predsjednica vlade totalitarnog režima poistovjećuje s demokratskom britanskom premijerkom „željeznom lady“ (M. Thatcher);
preslik naslovnice novina, na kojoj se izvještava o smrti Tita;
fotografija na kojoj S. Milošević govori na 600-toj obljetnici kosovske bitke.
► Dakle, najapsurdnije je što cjelokupni autorski tekst u ovom poglavlju (o Stvaranju Republike Hrvatske) govori o svačemu, a samo ne o procesu stvaranja RH.
► Glorifikacijski razlaže o Milki Planinc „koja je pokušala provesti odlučne gospodarske reforme“.
► Primjerice: „Autori Memoranduma i njima bliski intelektualci smatrali su da je Srbija razbijena na tri dijela te da je treba integrirati“; „…svi narodi Jugoslavije ostvarili su uspostavu svojih nacionalnih država … to pravo uskraćeno je samo srpskom narodu“; „…ugrozili interese srpskog naroda u Jugoslaviji te ga doveli u neravnopravan položaj u odnosu na Hrvate“.
► Iznosi se elemente govora zbog kojih su se manjine nakon ovakvog Tuđmanovog govora mogle osjetiti ugrožene, a učenicima izravno nameće glavna velikosrbijanska propagandna teza da je RH istovjetna s NDH, te da je zbog toga opravdana oružana agresija na RH.
► U ovom i ostalim poglavljima udžbenika sustavno se izbjegava navesti jednu od najbitnijih osnovnih činjenica; da je država Srbija agresor te da su RH i BiH države žrtve srbijanske oružane agresije, kojoj je glavni cilj bilo stvaranje Velike Srbije.
► Pogrešno se govori o samonikloj pobuni dijela manjinske srpske etničke zajednice u Hrvatskoj, te se tako izbjegava navesti činjenicu da je Srbija pripremila i operativno rukovodila sa svim sastavnicama agresije, a struktura i oružje JNA su bili glavni operativni dio osvajačke srbijanske vojske.
► U udžbeniku se također sustavno izbjegava govoriti o srbijanskoj okupaciji i etničkom čišćenju dijelova teritorija u RH i BiH.
► Ne može saznati tko je napao te od koga se obranila i oslobodila RH, – „Građani Republike Hrvatske izborili su samostalnost svoje države u obrambenome i oslobodilačkom ratu“.
► „Dio je građana srpske nacionalnosti … kamenjem, balvanima i drugim zaprekama zapriječio slobodan promet cestama“ – „Stanica javne sigurnosti u Kninu (policija) 17. kolovoza podijelila je oružje srpskim pobunjenicima“.
Netočni podaci o procesu nastanka Hrvatske vojske:
► U udžbeniku je navedeno da se na povijesni referendum u RH (19. svibnja 1991.), odazvalo 83% birača (str. 160), ali se propustilo navesti najznakovitiji podatak da je za hrvatsku samostalnost glasovalo 94,17% tih birača.
► Konstruirana je potpuno netočna i zlonamjerna interpretacija koja odgovornost za razbuktavanje rata pripisuje Hrvatskoj: „Premda se naglašavalo pozivanje na mirno rješavanje sukoba, potezi dijela hrvatskih političara i lokalnih vlasti pridonosili su zaoštravanju situacije“.
► Znakovito je da u udžbeniku nigdje nema foto portreta F. Tuđmana ili nekog drugog istaknutog državnog dužnosnika RH,
► Isto tako, uopće se ne spominje golema i svekolika (idejna, lobistička, materijalna) uloga hrvatskog iseljeništva.
► Ni jedne riječi o srbijanskom zločinu u Srebrenici i međunarodnoj sudskoj presudi za taj zločin genocida.
► Ne spominje se da je Srbija kao država odgovorna za mnogobrojne zločinačke i razaranja.
► Primjerice, u izvatku je navedeno da se logor nalazio u Sremskoj Mitrovici, te da su branitelji prošli „torturu ispitivanja od oficira jugovojske, gdje smo dobivali batine od oficira, vojnika i rezervista“ (str. 252, n.a.), a nema ni riječi o Srbiji niti o tome da se radi o srbijanskome logoru, a nigdje se ne navodi da su u logorima bile i mnogobrojne civilne osobe.
► Nadalje, nigdje u udžbeniku nije navedeno da je srbijanski agresor odgovoran za 150 masovnih grobišta u Hrvatskoj – No, autori navode da su „pojedini pripadnici hrvatskih oružanih formacija počinili (su) zločine nad civilima srpske nacionalnosti“, te u blizini Gospića, pripadnici Hrvatske vojske počinili su teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i područje … očistili od sveg stanovništva i sravnili ga sa zemljom. To područje opteretila su i masovna, organizirana smaknuća Srba“, te da su tijekom Oluje „ i u narednih sto dana, pripadnici Hrvatske vojske … usmrtila je više stotina … najmanje 410 civila“ – demantirani izvještaj HHO-a.
► Diskriminacijski odnos prema 402 djece koja je u Hrvatskoj ubio srbijanski agresor – (A. Zec).
► Ante Marković – „Pokrenuo je niz gospodarskih reformi nazvanih novi socijalizam. Uspostavio je konvertibilnost dinara čime je potaknuo strana ulaganja u jugoslavensku privredu“, te da „je uspio umanjiti vanjski dug na 12,2 milijardi dolara“ Potom slijedi pohvala Jugoslaviji i ostalim europskim komunističkim državama, da su navodno „na gospodarskom planu prolazile kroz ekonomsku tranziciju, odnosno prelazile su s planskog gospodarstva na slobodno tržište“ Ova pohvala je očigledno imala cilj da što negativniji učinak postigne vrijednosni sud autora – „Tad je na vlast u Hrvatskoj došao HDZ“.
Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.
U knjizi je ispisano sljedeće:
Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)
Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.
Zidanje Solomonovog hrama
“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.
“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!
Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači? Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.
Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.
Treći Hram
Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.
(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.
Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)
Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …
… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.
Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …
Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”
“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.) Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:
“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”
Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.
S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.
… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?
Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.
Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?
Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.
Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.
“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “. Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.
Z. K./dnevno.hr
Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)
Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.
Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:
“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”
Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”
Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.
“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.
Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.
Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.
Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije
Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.
“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.“
I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.
Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:
“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”
Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.
Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”
Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”
Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:
“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”
Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.
Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.
Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.
Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.
Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.
Zašto Veliki reset?
Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.
Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.
Schuman je jednom napisao:
“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”
Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.
“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.
Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.
“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”
Brat opet upita abu Pamba:
“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?
I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”
A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”
“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.
A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”
Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”
Web stranica croativ.net koristi cookies kako bi poboljšali iskustvo. Nastavkom korištenja ove stranice slažete se sa našim uvjetima korištenja. PostavkePRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Privacy Overview
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these cookies, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may have an effect on your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
Vijesti7 dana ago
Vijesti2 tjedna ago
Vijesti5 dana ago