Ovaj gore je dragovoljac ODRRH, 91-95

Objavu hrvatskog hrvatskog branitelja pravoslavca, Gorana Macure, bez korekcija, prenosimo sa stranice Hrvatske pravoslavne crkve.

“Rušio četničke tenkove i vbr-ove po šibenskom zaleđu. Za gospodina Pupovca, da zna da je ovaj gore pravoslavac. Da nas ima ovakvih (po nekim mojim istrazivanjima) 12600 .

U razmišljanju kako uopće započeti  misao koju bi pretočio u pisanu riječ, po glavi mi se mota milijon i jedna situacija vezana za raznorazne akcije u Domovinskom ratu pa do današnjih svakodnevnih zbivanja u našoj Domovini.

Ja osobno kao branitelj i kao građanin ne mogu ne primjetiti i ne mogu šutjeti o ponašanju Vlasti prema braniteljskoj populaciji i stradalnicima Domovinskog obrambenog rata. Kroz moje djelovanje i ukazivanje na problematiku kroz koju prolaze branitelji i stradalnici Domovinskog rata pridonio sam samo toliko da osobno imam problema i sa okolinom i sa zakonom. No jedina moja misao i vodilja kroz moj nekakav opus je kritika koja bi trebala dovesti do uređenijeg nam društva. Svakojako djelovanje naše političke scene se svodi na kritiku Pavelića i Tita. Onako iskreno, ma koji su to ljudi. Hoću reći, zar se njima ne tribaju baviti povjesničari i razno razne institucije. Kao da Hrvatska nije postojala i prije njih.  Drže nas u mraku prošlosti i nameću nam se raznorazne ideologije. Te ideologije  ne da su odumrle nego su fosilne nalazine i ne želim se uopće baviti tim likovima i ovo je previše šta sam ih spomenuo. Baviti se prošlošću i mudrovati oko nje, a pred nosom nam se kopa jama. Zanemaruje stradanje mojih sugrađana, mojih dragih seljaka iz šibenske okolice gdje današnji veliki mirotvorci (četnici) posijaše takvo zlo da se i dan danas osjeti miris leševa i krvi.

U ovo vrime kao i svake godine svi se sjete i Vukovara i Škabrnje. Slušaju se stradavanja, iživljavanja i svo ostalo zlo šta napravi taj kokardaš i petokrakaš nad mojom Hrvatskom. To slušanje mojih suboraca, ratnika i heroja traje, pa ni  sam ne mogu opisati tu kratkoću te  vremenske jedinice. Osobno ne mogu i neću stati na putu kojeg sam započeo, veličanje Domovinskog rata i davanja do znanja ko nas je napadao. Da su današnji mirotvorci  ( Pupovac i Milošević ) bar jednom riječju, kroz ovaj period od završetka  obrambenog Domovinskog rata, spomenuli pravoslavce u Domovinskom ratu. Da da, te ljude kojih nije mali broj, negdje oko 12600, koji su ginuli sa svojim katolicima. Koji su gledali svojim očima muku i jad šta napravi Srbin po Hrvatskoj. Ti mirotvorci, toliko ignoriraju tu činjenicu da neće niti da nas pokapaju pod Hrvatskom zastavom. Jedina zadaća, kako moja tako i tih ljudi, je bila ustati i braniti svoje. To svoje, to je moj susjed moj grad i moje selo. To svoje, to je naš Dom. Ponosan sam na svoju odoru na svoje ročnike i na roditelje koji su mi dali da njihovu dicu vodim kroz rat. Ponosan sam na njih na njihovu mladost i njihovu odgovornost u svakoj situaciji. Ponosan sam i sritan šta su se svi zivi i zdravi vratili svojim roditeljima. Hvala Vam šta ste došli, iz cile moje Hrvatske  braniti moj grad od martićevaca, jugo vojske i četnika. Ta mladost je imala 18 godina, ja kao puno stariji, oni 18, ja 22g. Ovo je samo mali osvrt na odgovornost koja mi je dana u tim ratnim trenutcima. Danas se mirotvorčevo postojanje veže uz veličanje ugroženosti. Da nije propagiranja ugroženosti, nebi bilo te postojanosti.

Promatrajući današnjost i ponašanje Plenkovića i Milanovića u Vukovaru, šta reći, možda najbolje ništa. Pričaju o pomirbi, a njih dvojica na noževima. Sad da maknemo njih dvojicu i da se uhvatim mirotvoraca, Pupovca i Miloševića. Svaka čast dečki, svaka Vam čast. Koristite situaciju samo tako, tirate svoje i kad se pogleda to sa strane, nema Vam se šta reć. Politika Vam je ustrajana i ima kontinuitet. Može Vas biti sramota, izvukli ste od ove Vlade maksimalnu podršku glede Varivoda, poklonio Vam se cijeli državni vrh. Lipo ste vratili tu gestu.

Mene niste iznenadili. Dali ste mi do znanja da sam u pravu. Da stojite iza one fašističke politike, sto za jednog. Vi ste to i preuveličali i stavili 1000 za jednog.  Meni samo kroz cilo ovo vrime nije jedna stvar jasna, sa kim bi se ja to triba miriti. Sa kim bi se to tribali Hrvatski građani miriti. Ja koliko znam, mi se sa nikim nismo svađali. U mojoj glavi je slika  srpskog tenka koji tuče po mom gradu. Mislim da bi se ti tribali izviniti i pokajati. Silovanje pomirbe, a ispod žita da se gura ideja o građanskom ratu i bacanje čudnih vijenaca u Dunav, na dan stradavanja Vukovara. Ona gluma na proslavi godišnjice vra Oluja. Pričate o pomirbi, podilili ste dicu u Vukovaru na srpsku i hrvatsku. Pričate o pomirbi, pravoslavni živalj ne može mrdnuti od vas. Uz vas dobro prolaze samo kokardaši, silovatelji i ubojice.

Zanimljivo kako netko promini dijalekt i narječje priko noći. No uzmimo da je to osobna stvar pa po meni i odraz kulture nekog pojedinca. O čemu se radi, primjetih da pojedine strukture naše Vlasti (znamo da nam je vlast trodiobena, da ne tupim o tome. Ko nezna neka negdi pročita šta to znači) zanemaruju Ustav i Zakon. Taj Ustav i Zakon jasno kaže kako se mora ponašati u Saboru. Ako saborska zastupnica kao predstavnica srpske nacionalne manjine govori u sabornici ekavicom, kakovo je to ponašanje. Zar ta gesta nije provokacija. Kako to da gospodin Milošević odjednom kaže hiljadu, a cili život govori tisuću. Hoću reći, mislim da tako i predstavnik talijanske manjine može govoriti talijanski, molim da mu se osigura prevoditelj.

Sad kad sam se taknuo talijanskog manjinca. Lipa gesta i sa njegove strane. Svi se sićate kad je prije par miseci na knjižnici u Rijeci osvanula talijanska zastava. Nije vam upala u uho izjava od dotičnog i nitko ni slova na tu izjavu. Stvarno smo slobodna zemlja i ispunjena ljubavlju. Izjava tog lika je: „ to je za svaku osudu i ne podržavam taj čin, ali zar i Vi niste dali u Splitu naziv ulici po Mili Budaku“.  Ova izjava je toliko jadna i provokativna da se krv u žili ledi. Koji smo to MI gospodine Radin.  Od naših vladajućih nitko se nije osvrnuo ni sa jednom riči prema ovom mirotvorcu. Da idem pojašnjavati šta je ovaj rekao, nema smisla. Ajmo se ostavit ovih mirotvoraca i Beograđana hrvatskih.

Šta se sve događa sa braniteljima dok ovi pričaju o pomirbi. Tomo Medved, dragi moj Tomo, izjavi da su i članovi SDSS-a branili Hrvatsku. Pored ove izjave Milorad dodaje „ da je svim srbima glavni grad Beograd“.  Kroz ovakve izjave se pravoslavni živalj koji je branija Hrvatsku stavlja u istu poziciju kao i Pupovčevi.

Vi  gospodo vladajući odabrali ste Pupovca i njegove za partnere, a ne mene i jos dvanajst i nešto tisuća pravoslavaca koji su ginuli za Hrvatsku i nemojte nas miriti sa nikim. Mi ne želimo pomirbu, mi ne želimo suživot, mi ne želimo da nam dica idu u srpske škole. Zašto to ne želimo? Zato šta se nismo s nikim ni svađali, mi živimo sa našim katolicima (suživot je stepenica ispod), naša dica idu u hrvatske škole i uče povijest sviju nas.

Jedno pitanje mi se mota po glavi, vezano uz izjavu gospodina Pupovca. Prije spomenuti kaže „da je od Srbije očekivao pomoć“. Mene samo zanima, u tim vrimenima kad je on očekivao pomoć, dali je ta pomoć tribala biti u kruhu ili u tenkovima. Nitko ga to nije pitao od naših vođa i partnera. Ta velika neka da se dogodila, mislite da bi gospodin Pupovac dozvolija nošenje cvića na grobove hrvatskih vojnika. Kao šta rekoh, pa ne daju da se lijes Hrvatskog branitelja pravoslavca prekrije Hrvatskom zastavom, a pričaju o pomirbi. Ne mogu ni zamisliti kako bi prošli mi koji smo dragovoljno pristupili obrani jedine nam Domovine. Ipak nismo po službenoj dužnosti stavili šahovnicu niti smo se kao pojedinci izvlačili na radnu obvezu (svaka čast i takvima, ali stvarnim). Ja kao dragovoljac u to vrime 90., kad sam se stavija na raspolaganje, lipo sam proša od Pupovčevih. Danas hoćete da im virujem, vi slobodno.  Ajmo se ostavit ovih mirotvoraca i Beograđana hrvatskih.

Sedamdeset pet tisuća branitelja danas je bez posla, svakakve im se mane nalaze samo da se ne zaposle. Oko četri tisuće branitelja je počinilo suicid. Svaki dan desetak branitelja umre u dobi od 50 do 54 godina. Šta se tiče zapošljavanja branitelja, naveliko se krši zakon kroz famozno bodovanje pred komisijom, tzv. Intervju. U riješenju na žalbu koje sam ja osobno dobija stoji: „ ne ulazimo u sistem bodovanja jer nije zakonski regulirano, a po sistemu bodovanja me srušilo.  Govorimo o namještenju u policiji i na općinskom sudu. Gospoda u policiji su dobila napismeno od Ministarstva branitelja da se u mom slučaju drže zakona. Pazite policiji se šalje dopis da se drže zakona. Sad vi prosudite sami. Na ovaj način se ruši braniteljska populacija i dica stradalnika Domovinskog rata.

Jedina moja motivacija u nekakvom daljnjem radu je snaga ljudi, stradalnika Domovinskog rata te svih Branitelja koji na razne načine nekako dođu do mene i davaju mi podršku. Kroz to njihovo javljanje, naslušao sam se sudbina i sudbina. Pitanje koje mi  se mota po glavi, pa jeli te ljude i te patnje itko ikad saslušao i dao im njihova prava i socijalnu sigurnost. Zato kroz ove dane kad se nacija siti stradalnika i branitelja, puni suosjećaja pomislim na ove naše lidere koji glumataju domoljublje. Puna su im usta branitelja i zahvale. Mislite da ikog briga, to traje i traje, godinama. Eto nesmin o tom ni govorit jer me kazneno gone zbog ovakvih objava. Kad ih spomeneš javno, to tako ide. Mi svi živimo pod istom kapom i borimo se skupa za život. Ne želimo da nas ovi koji nas se nikad nisu sitili, sićaju ni danas ni sutra. Gospodo Srbi nanjeli ste veliku sramotu sami sebi. Kad Vam to dođe do glave onda je stečen uvjet za tu nekakvu pomirbu, ali ne po vašim uvjetima.

Dragi moji Vukovarci, Škabrnjo moja, neka Vas dragi bog čuva. Može vlast ne dozvoliti Miljaniću da govori, ima Miljanić 12600 usta i glasova (Marko Miljanić, zapovjednik obrane Škabrnje – ur. op.).

Velika zahvala Aleksandru, arhiepiskopu Hrvatske pravoslavne crkve šta misli na duše pokojnih pravoslavnih Branitelja, kao i na sve stradalnike i Branitelje iz obrambenog Domovinskog rata.”

Goran Macura