Sveti Juraj, kršćanski je svetac i jedan od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne Crkve.

Njegovo štovanje je rasprostranjeno širom Europe, a neke ga zemlje štuju kao sveca zaštitnika. Već u 4. stoljeću izgrađene su crkve u Siriji posvećene njemu. Poznat je kao moćan zagovornik, posebice u obrani od zlog, postoje mnogobrojna svjedočanstva njegove pomoći i vidljivih ukazanja onima koji su mu se utjecali u potrebama.

U Katoličkoj Crkvi, liturgijski ga se časti 23 travnja.

Vezano za liturgiju i vidljiva ukazanja, evo jedno istinito svjedočanstvo s kršćanskog istoka:

Oko 1903., kršćanski Arapin po imenu Khalil Abufarha, crkveni upravitelj pećinske crkve u sirijskom selu Betshakhur, otišao je u crkvu da zapali ikonska kandila (svjetiljka/uljanica koja visi ili stoji ispred svete ikone) i pripremi je za Jutarnju službu.

Približavajući se crkvi, čuo je nepoznate glasove; na njegovo iznenađenje, služba je već bila u tijeku u crkvi. Kakvo je bilo njegovo čuđenje kada je, ušavši unutra, postao očevidac Božanske liturgije (sv. Mise) koju su služili anđeli i sama Presveta Bogorodica! Khalil se ukočio. Iznenada se izvana začuo topot konjskih kopita, a u pećinsku crkvu ušao je mladi ratnik te žurno otišao do Nebeske Kraljice.

“Gdje si bio, Sveti Jure?” – glasno ga je upitala. “Zašto kasniš?”

“O Vladarice, Presveta Majko Božja, na pučini je tonuo čamac, a ja sam požurio spasiti ljude koji su počeli zazivati moje ime.”

Rekavši to, Sveti Juraj je skinuo svoj mokri ogrtač, poprskavši Halilovo lice i odjeću. Na kraju Liturgije Halil je bio udostojen da primi antidoron (blagoslovljeni kruh koji se dijeli na kraju istočno-obredne Mise) iz ruku same Prečiste Djevice.

Nakon toga su nestali Majka Božja, sveti Juraj i anđeli. Malo kasnije, kada su seoski svećenik i župljani ušli u crkvu, zatekli su Halila, još mokrog od prskanja Jurjevog ogrtača, kako pažljivo drži u ruci antidoron dobijen od Presvete Bogorodice.

…

Za još (manje poznatih) liturgijskih i euharistijskih čudesa pogledaj:

https://www.facebook.com/…/a.361941091…/830534550868204

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Elezović i Banić – ‘Jasenovački popis žrtava je potpuna krivotvorina!’

U četvrtak 25. travnja 2024. godine s početkom u 18:00 sati u dominikanskom samostanu u Splitu na adresi Hrvojeva 2 održat će se promocija knjige „Jasenovački popis – Lažne žrtve“ autora Nikole Banića i Mladena Koića. Uz autore knjigu će predstaviti glavni urednik Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić, a događaj će moderirati Andrea Černivec.

Knjiga analizira popis jasenovačkih žrtava Javne-ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac i pokazuje da taj popis sadrži tisuće lažnih žrtava, odnosno osoba koje su stradale drugdje, preživjele su rat ili nisu ni postojale, a sadrži i desetke tisuća podataka koji su statistički nepouzdani ili praktički nemogući pri čemu se ništa od toga ne ispravlja. Upravo zbog tog nedostatka uklanjanja pogrešaka je popis žrtava JUSP-a Jasenovac moguće okarakterizirati kao svojevrsnu masovnu prevaru.

>> Javna ustanova Spomen područja Jasenovac širi laži

Knjiga ima 792 stranice, 1.258 fusnota, 16 slika i tvrdi uvez, a nakladnik je Tkanica. Većina izvora koji su korišteni u knjizi je javno dostupna tako da je navode moguće i samostalno provjeriti. Ti izvori uključuju popise žrtava njemačkih, talijanskih i srpskih logora, digitalni arhiv Yad Vashema, mrežne stranice Američkog muzeja holokausta, digitalni arhiv Arolsen, popise pokopanih na grobljima, enciklopedije, biografske leksikone, povijesne knjige na temu Drugog svjetskog rata, mrežnu uslugu YouTube, mrežne stranice o sudbinama preživjelih i iseljenih osoba te mnoge druge. Analiza navedenih izvora je omogućena između ostaloga i prikladnom primjenom računalnih metoda obrade podataka.

Više o samoj knjizi je moguće pročitati na mrežnoj stranici https://jasenovac.hr.

Stoljećima su veliki katolički teolozi izražavali različita mišljenja o točnim detaljima koji okružuju uspon prorečenog Antikrista i njegovu vezu s ponovnom izgradnjom Jeruzalemskog hrama – piše Paul Cahill u LifeSiteNews-u.

Vidjeli smo u prošlom dijelu da će Antikrist doći “u svoj sili i znakovima i lažnim čudesima,” tako da će moći uvjeriti mnoge da mu se poklone. Sveti Pavao ga opisuje kao:

Sin propasti koji se protivi i uzdiže se iznad svega što se zove Bog ili što se štuje, tako da sjedi u hramu Božjem, pokazujući se kao da je Bog. (2. Solunjanima 2,3-4)

Kada Antikrist bude progonio Crkvu, čini se da će to biti na račun njegove vlastite krive religije. Ova će se religija temeljiti oko samog Antikrista, koji će sjediti u Božjem hramu.

U prethodnom dijelu vidjeli smo da katolički teolozi i mistici smatraju da će Antikrist biti prihvaćen kao Moshiach (Mesija) Židova, te da će vjerojatno vladati cijelim svijetom iz Jeruzalema.

Ali hoće li to uključivati ponovnu izgradnju Hrama, koji je uništen 70. godine nove ere, kao što je Krist prorekao?

Neki kažu da Jeruzalemski hram neće biti ponovno izgrađen

Katolički teolozi i proročanstva nisu složni oko toga u kojem će hramu sjediti Antikrist i predstavljati se kao Bog.

Sveti Toma Akvinski, ne zauzimajući stav, primjećuje da neki autoriteti – čak i neki Židovi – vjeruju da hram više nikada neće biti ponovno sagrađen, nego „da će njihovo pustošenje trajati do konačnog svršetka“.^[1]

Sveti Ivan Zlatousti izražava mišljenje u tom smislu, govoreći: „Ne u jeruzalemskom hramu, nego u hramu Crkve.”^[2]

Ako je tomu tako, ostaje nejasno o čemu se tu točno misli, radi li se o doslovnoj crkvenoj građevini ili o nečem više simboličnom. Sveti Toma sugerira da to znači “mnogi iz crkve će ga prihvatiti”, ili da će on vladati i vladati “kao da je on sam sa svojim glasnicima hram Božji, kao što je Krist hram sa svojim sljedbenicima.”^{[3 ]}

Iako nije konačan, jedan od razloga za mišljenje da Hram neće biti ponovno izgrađen je to što su svi prethodni pokušaji propali. Fr. E. Sylvester Berry daje sljedeći tekst povjesničara Amijana Marcelina, koji je i sam bio vojnik pod Julijanom Apostatom:

Julijan Otpadnik pokušao je ponovno izgraditi hram u četvrtom stoljeću, ali je pothvat osujećen na čudesan način.

Mjesto je postalo nedostupno zbog strašnih vatrenih kugli koje su izbile u blizini temelja i tako spalile i spalile radnike da su bili prisiljeni povući se. Česti napadi konačno su doveli do toga da se rad napusti.”^[4]

Jedan od ključnih razloga zašto je Julijan Otpadnik pokušao ovu ponovnu izgradnju jeruzalemskog Hrama bio je opovrgavanje Kristovog proročanstva, da će Hram biti uništen. Čudesni događaji koji su spriječili njegovu ponovnu izgradnju shvaćeni su kao opravdanje ovog proročanstva i kao pokazatelj da nikada neće biti ponovno izgrađen.

Ipak, moguće je da do obnove Hrama jednostavno nije došlo u to vrijeme.

Neki kažu da će Jeruzalemski hram biti ponovno izgrađen u cijelosti ili djelomično

Međutim, drugi teolozi vjeruju da je dotični hram doista Jeruzalemski hram. Ovo je mišljenje sv. Irenej, Hipolit, Ćiril Jeruzalemski, Ivan Damaščanin, Suarez i drugi.^[5] Sveti Toma Akvinski to smatra legitimnim mišljenjem.

Veliki biblijski komentator Cornelius a Lapide razmatra oba mišljenja, ali daje prednost ideji da će se pokušati obnoviti nekakav hram u Jeruzalemu:

Antikrist će dakle sjediti u hramu, odnosno u hramu kršćana, ili još jednostavnije, u jeruzalemskom hramu, koji se u vrijeme svetog Pavla jedini nazivao hramom Božjim u pravi smisao. Dakle, u svoje vrijeme Antikrist će ponovo izgraditi ovaj hram kakav je bio, tako da će mu služiti kao prijestolje, što je bilo. […]

Jer Antikrist će uvjeriti Židove da je on Mesija obećan u Zakonu, kao što je jasno iz Ivana 5:43; dakle, kaže Ćiril u svojoj 15. katehezi, on će im sagraditi hram kako bi bili uzeti za Sina Davidova, to jest Mesiju, i, takoreći, za drugog Salomona, koji je sagradio prvi hram.

Dakle, Antikrist će sjediti u ovom svom hramu, ne kao papa ili kao biskup, kako žele novotari, nego kao Mesija, i kao Mesiju će ga Židovi štovati kao Boga.[⁶]

Sveti Ćiril Jeruzalemski navodi da sveti Pavao misli na Jeruzalemski hram, i dok misli da je to bitno kako bi zavarao židovski narod da ga prihvati, ne drži nužno da će Antikrist uspjeti u ponovnoj izgradnji.

Jer ako on dođe Židovima kao Krist i želi da ga Židovi štuju, dat će veliki račun Hramu, kako bi ih mogao potpunije zavesti; čineći pretpostavkom da je on čovjek Davidove rase, koji će sagraditi Hram koji je podigao Salomon.^[7]

Sveti Robert Bellarmine iznosi slično mišljenje i tvrdi da će barem pokušaj ponovne izgradnje Hrama biti ključan:

Antikrist će biti Židov, i Mesija Židova i kralj; stoga će bez sumnje uspostaviti svoje prijestolje u Jeruzalemu i pokušat će obnoviti Salomonov hram.

Jer Židovi ne sanjaju ni o čemu drugome nego o Jeruzalemu i hramu; i čini se da nikada neće nekoga prihvatiti kao Mesiju, ako nema svoje sjedište u Jeruzalemu i na neki način obnovi hram.^[8]

Bellarmine dodaje da se riječ “Hram” uvijek odnosi na jeruzalemski Hram i da Oci nikada nisu nazivali kršćanske Crkve “Hramovima”, nego uvijek drugim imenima. Također dodaje da to ne ovisi o uspješnosti ili potpunoj obnovi Jeruzalemskog hrama:

Uobičajenije, vjerojatnije i doslovnije objašnjenje je ono onih koji kažu da se pod Božjim hramom ovdje podrazumijeva Solomonov hram, u kojem će sjediti Antikrist, bez obzira u kojoj fazi popravka on bio. ^[9]

Berry, iako podržava mišljenje da Hram neće biti obnovljen, piše:

Mnogi teolozi vjeruju da će Antikrist obnoviti jeruzalemski hram u kojem će postaviti svoje prijestolje i biti štovan kao Bog. Gore citirane riječi svetog Pavla svakako idu u prilog ovom uvjerenju i nema sumnje da bi takvo postignuće osiguralo trenutno priznanje Antikristu i njegovim projektima.^[10]

Sve je to vrlo važno, jer upravo odražava uobičajena židovska vjerovanja o njihovom iščekivanom Moshiachu, te tako osigurava poveznicu između čovjeka kojeg će kao takvog prihvatiti i Antikrista.

Pretpostavljeni Moshiach

Vidjeli smo u zadnjem dijelu da su oci, teolozi i mistici vjerovali da će židovski narod slaviti Antikrista.

Bilo je mnogo lažnih mesija koje su hvalili neki predstavnici židovskog naroda, uključujući Bar Kokhbu, pa čak i Napoléona.

Međutim, kako Francisco Suarez, SJ, ističe, primili su ih samo dijelovi židovskog naroda i na kraju nisu uspjeli u onome čemu su se nadali – poput ponovne izgradnje Hrama ili uspostave svjetske vladavine i nametanje određenih moralnih normi koje se očekuju od nežidova.

Kao što je spomenuto drugdje, iznimno utjecajni rabin Moshe ben Maimon iz dvanaestog stoljeća (“Maimonides” ili “Rambam”) pisao je o nekim znakovima koji dopuštaju pretpostaviti da je Moshiach stigao.

Ako se iz Davidove kuće pojavi kralj koji marljivo razmatra Toru i poštuje njenu zapovijed kako je propisano Pisanim zakonom i Usmenim zakonom, jer će David, njegov predak, prisiliti cijeli Izrael da ide (putem Tore) i ispravljati kršenja u njegovom poštivanju, i boriti se protiv Božjih ratova, možemo ga, sa sigurnošću, smatrati Mašijahom.^[11]

Zatim je podučavao da će ponovna izgradnja Hrama biti konačna potvrda da je određeni podnositelj zahtjeva Moshiach:

“Ako uspije u gore navedenom, sagradi Hram na njegovom mjestu i okupi raspršene Izraelce, on je definitivno Mašijah.”^[12]

I drugdje:

U budućnosti će mesijanski kralj ustati i obnoviti Davidovu dinastiju, vraćajući joj njezin početni suverenitet. On će sagraditi Hram i okupiti raspršene Izraelce.

Tada će se, u njegovim danima, poštivanje svih statuta vratiti na svoje prijašnje stanje. Prinosit ćemo žrtve, promatrati subotnje i jubilarne godine prema svim njihovim pojedinostima kako je opisano u Tori.^[13]

U devetnaestom stoljeću, učeni bivši rabin David Paul Drach (koji je postao katolik 1823., a kasnije postao knjižničar rimske kongregacije) na isti je način opisao trenutna očekivanja od Moshiaha.^[14]

Dakle, ako bi se Hram ponovno izgradio, i kao rezultat bi određeni čovjek bio proglašen Moshiachom, onda bi takav čovjek mogao biti prorečeni Antikrist.

Međutim, kao što smo vidjeli drugdje, značajna prepreka ovom cilju je džamija Al-Aqsa, treće najsvetije mjesto u islamskoj vjeri, koja se nalazi na Brdu hrama. Bit će nemoguće ponovno izgraditi Hram bez uništenja džamije Al-Aqsa, a islamskom svijetu će biti nemoguće tolerirati takvo uništenje bez izbijanja velikog rata.

U tom smislu, možemo se prisjetiti da Maimonides također navodi da će Moshiach biti identificiran kao onaj koji se “bori protiv Božjih ratova” i da će uspjeti u tome – i da će njegova vladavina započeti velikim ratom između dviju sila Goga i Magog.^[15]

Zaključak

Nakon što je Tit uništio Hram i tako ispunio Kristovo proročanstvo 70. godine nove ere, postalo je nemoguće prinositi žrtve u Hramu ili ispunjavati različite “mitzvote” (zapovijedi ili dobra djela) židovske religije vezane uz hram.

S obzirom na središnju ulogu Hrama, postalo je nemoguće prakticirati ovu religiju kakva je prije bila. Kao rezultat toga, značajno se promijenio, tako da Alieza Salzberg govori o “rađanju rabinskog judaizma” nakon uništenja Hrama. Ona definira ovaj novi oblik judaizma kao “način života usmjeren na Toru i židovski zakon, a ne na štovanje hrama ili politički suverenitet.”^[16]

Sve je to simbolizirano u trganju zastora Hrama u trenutku Kristove smrti. Otac Crkve Teofilakt je također rekao:

[Trebalo je označiti da hram treba biti oskrnavljen, ukinut i ostavljen po strani, sa svim njegovim obredima i žrtvama.^[17]

Zbog toga su se, nakon dostatne objave Evanđelja, zakonske ceremonije i obredi Starog zakona smatrali mrtvima, jer više nisu učinkoviti ili obvezujući, ali i smrtonosnima, jer više nisu mogli biti promatrani bez grijeha.

Kao što kaže sveti Toma, “sada bi bio smrtni grijeh obdržavati one obrede koje su stari očevi ispunjavali predano i vjerno.”^[18]

Ti su obredi ukazivali na ono što je sada ispunjeno; njihovo kontinuirano promatranje predstavljalo je poricanje ovog ispunjenja od strane Krista.

Stoga je neshvatljivo vidjeti samoproglašene kršćane koji rade na obnovi ovog Hrama, kroz pomoć s crvenim junicama i drugim sredstvima. Unatoč najboljim namjerama, ovo predstavlja poricanje da je Krist došao u tijelu i ispunio zakon.

Vidjet ćemo više o tome što to znači za religiju Antikrista u sljedećem dijelu.

Ali da završimo ovaj dio, prikladno je, s obzirom na veze između moguće ponovne izgradnje Hrama i popratnog nijekanja Krista, da je to upravo ono što sveti Ivan kaže o Antikristu:

Jer mnogi su zavodnici izašli u svijet koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. Ovo je zavodnik i antikrist. (2. Ivanova 1,7)

Paul Cahill /LifeSiteNews

↑1	St Thomas Aquinas, Commentary on 2 Thess. C2. L1. n. 40.2. Available at: https://aquinas.cc/la/en/~2Thess.C2.L1.n40.2
↑2	St John Chrysostom, In II ad Thessal., II., in Fr Denis Fahey, The Kingship of Christ and the Conversion of the Jewish Nation, p 189. Christian Book Club of America, Palmdale CA., 1953.
↑3	St Thomas, Ibid.
↑4	Fr E. Sylvester Berry, The Apocalypse of St John, p 137. First Edition, The Catholic Church Supply House, Coloumbus Ohio, 1921.
↑5	Lémann, in Fahey 189.
↑6	From a translation made from a German version of A Lapide’s commentary on 2 Thess.
↑7	St Cyril of Jerusalem, Catechetical Lectures 15, n. 15. Translated by Edwin Hamilton Gifford. From Nicene and Post-Nicene Fathers, Second Series, Vol. 7. Edited by Philip Schaff and Henry Wace. (Buffalo, NY: Christian Literature Publishing Co., 1894.) Revised and edited for New Advent by Kevin Knight. <https://www.newadvent.org/fathers/310115.htm>.
↑8	St Robert Bellarmine, in Controversies of the Christian Religion, p 894. From the Third General Controversy On the Sovereign Pontiff, Book III, On the Antichrist, Ch. 12. Trans. Fr Kenneth Baker, Keep the Faith Press, 2016.
↑9	Ibid. 895
↑10	Berry 136
↑11	Maimonides, Mishneh Torah, Sefer Shoftim, Melachim uMilchamot 11.4
↑12	Ibid.
↑13	Ibid. 11.1
↑14	He writes: The Messiah, whose coming the Jews obstinately expect, in spite of the fact that he on his side obstinately refuses to appear, is to be a great conqueror who will reduce all the nations of the world to the condition of slaves of the Jews. The latter are destined to return to the Holy Land in triumph, laden with the riches taken from the non-Jews. Jerusalem is to have a new temple. L’Harmonie entre l’Eglise et la Synagoge, p 98, in Fahey 100.
↑15	He writes: “The simple interpretation of the prophets’ words appear to imply that the war of Gog and Magog will take place at the beginning of the Messianic age.” Maimonides, Ibid., 12.2
↑16	Alieza Salzburg, ‘Judaism after the Temple,’ My Jewish Learning, accessed 11 Apr 2024. Available at: https://www.myjewishlearning.com/article/judaism-after-the-temple/
↑17	From Cornelius a Lapide’s Great Commentary on St Matthew, 27.51.
↑18	Summa Theologica I-II Q103, A4.