Connect with us

Vijesti

Predstavljanje knjige ‘Jasenovački popis – Lažne žrtve’ u Splitu 25.4.

Published

on

četvrtak 25. travnja 2024. godine s početkom u 18:00 sati u dominikanskom samostanu u Splitu na adresi Hrvojeva 2 održat će se promocija knjige „Jasenovački popis – Lažne žrtve“ autora Nikole Banića i Mladena Koića. Uz autore knjigu će predstaviti glavni urednik Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić, a događaj će moderirati Andrea Černivec.

Knjiga analizira popis jasenovačkih žrtava Javne-ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac i pokazuje da taj popis sadrži tisuće lažnih žrtava, odnosno osoba koje su stradale drugdje, preživjele su rat ili nisu ni postojale, a sadrži i desetke tisuća podataka koji su statistički nepouzdani ili praktički nemogući pri čemu se ništa od toga ne ispravlja. Upravo zbog tog nedostatka uklanjanja pogrešaka je popis žrtava JUSP-a Jasenovac moguće okarakterizirati kao svojevrsnu masovnu prevaru.

>> Javna ustanova Spomen područja Jasenovac širi laži

Knjiga ima 792 stranice, 1.258 fusnota, 16 slika i tvrdi uvez, a nakladnik je Tkanica. Većina izvora koji su korišteni u knjizi je javno dostupna tako da je navode moguće i samostalno provjeriti. Ti izvori uključuju popise žrtava njemačkih, talijanskih i srpskih logora, digitalni arhiv Yad Vashema, mrežne stranice Američkog muzeja holokausta, digitalni arhiv Arolsen, popise pokopanih na grobljima, enciklopedije, biografske leksikone, povijesne knjige na temu Drugog svjetskog rata, mrežnu uslugu YouTube, mrežne stranice o sudbinama preživjelih i iseljenih osoba te mnoge druge. Analiza navedenih izvora je omogućena između ostaloga i prikladnom primjenom računalnih metoda obrade podataka.

Više o samoj knjizi je moguće pročitati na mrežnoj stranici https://jasenovac.hr.

Vijesti

Antikrist i ponovna izgradnja Jeruzalemskog hrama u katoličkom učenju i prorokovanju

Published

on

Stoljećima su veliki katolički teolozi izražavali različita mišljenja o točnim detaljima koji okružuju uspon prorečenog Antikrista i njegovu vezu s ponovnom izgradnjom Jeruzalemskog hrama – piše Paul Cahill u LifeSiteNews-u.

Vidjeli smo u prošlom dijelu da će Antikrist doći “u svoj sili i znakovima i lažnim čudesima,” tako da će moći uvjeriti mnoge da mu se poklone. Sveti Pavao ga opisuje kao:

Sin propasti koji se protivi i uzdiže se iznad svega što se zove Bog ili što se štuje, tako da sjedi u hramu Božjem, pokazujući se kao da je Bog. (2. Solunjanima 2,3-4)

Kada Antikrist bude progonio Crkvu, čini se da će to biti na račun njegove vlastite krive religije. Ova će se religija temeljiti oko samog Antikrista, koji će sjediti u Božjem hramu.

U prethodnom dijelu vidjeli smo da katolički teolozi i mistici smatraju da će Antikrist biti prihvaćen kao Moshiach (Mesija) Židova, te da će vjerojatno vladati cijelim svijetom iz Jeruzalema.

Ali hoće li to uključivati ponovnu izgradnju Hrama, koji je uništen 70. godine nove ere, kao što je Krist prorekao?

Neki kažu da Jeruzalemski hram neće biti ponovno izgrađen

Katolički teolozi i proročanstva nisu složni oko toga u kojem će hramu sjediti Antikrist i predstavljati se kao Bog.

Sveti Toma Akvinski, ne zauzimajući stav, primjećuje da neki autoriteti – čak i neki Židovi – vjeruju da hram više nikada neće biti ponovno sagrađen, nego „da će njihovo pustošenje trajati do konačnog svršetka“.[1]

Sveti Ivan Zlatousti izražava mišljenje u tom smislu, govoreći: „Ne u jeruzalemskom hramu, nego u hramu Crkve.”[2]

Ako je tomu tako, ostaje nejasno o čemu se tu točno misli, radi li se o doslovnoj crkvenoj građevini ili o nečem više simboličnom. Sveti Toma sugerira da to znači “mnogi iz crkve će ga prihvatiti”, ili da će on vladati i vladati “kao da je on sam sa svojim glasnicima hram Božji, kao što je Krist hram sa svojim sljedbenicima.”[3 ]

Iako nije konačan, jedan od razloga za mišljenje da Hram neće biti ponovno izgrađen je to što su svi prethodni pokušaji propali. Fr. E. Sylvester Berry daje sljedeći tekst povjesničara Amijana Marcelina, koji je i sam bio vojnik pod Julijanom Apostatom:

Julijan Otpadnik pokušao je ponovno izgraditi hram u četvrtom stoljeću, ali je pothvat osujećen na čudesan način.

Mjesto je postalo nedostupno zbog strašnih vatrenih kugli koje su izbile u blizini temelja i tako spalile i spalile radnike da su bili prisiljeni povući se. Česti napadi konačno su doveli do toga da se rad napusti.”[4]

Jedan od ključnih razloga zašto je Julijan Otpadnik pokušao ovu ponovnu izgradnju jeruzalemskog Hrama bio je opovrgavanje Kristovog proročanstva, da će Hram biti uništen. Čudesni događaji koji su spriječili njegovu ponovnu izgradnju shvaćeni su kao opravdanje ovog proročanstva i kao pokazatelj da nikada neće biti ponovno izgrađen.

Ipak, moguće je da do obnove Hrama jednostavno nije došlo u to vrijeme.

Neki kažu da će Jeruzalemski hram biti ponovno izgrađen u cijelosti ili djelomično

Međutim, drugi teolozi vjeruju da je dotični hram doista Jeruzalemski hram. Ovo je mišljenje sv. Irenej, Hipolit, Ćiril Jeruzalemski, Ivan Damaščanin, Suarez i drugi.[5] Sveti Toma Akvinski to smatra legitimnim mišljenjem.

Veliki biblijski komentator Cornelius a Lapide razmatra oba mišljenja, ali daje prednost ideji da će se pokušati obnoviti nekakav hram u Jeruzalemu:

Antikrist će dakle sjediti u hramu, odnosno u hramu kršćana, ili još jednostavnije, u jeruzalemskom hramu, koji se u vrijeme svetog Pavla jedini nazivao hramom Božjim u pravi smisao. Dakle, u svoje vrijeme Antikrist će ponovo izgraditi ovaj hram kakav je bio, tako da će mu služiti kao prijestolje, što je bilo. […]

Jer Antikrist će uvjeriti Židove da je on Mesija obećan u Zakonu, kao što je jasno iz Ivana 5:43; dakle, kaže Ćiril u svojoj 15. katehezi, on će im sagraditi hram kako bi bili uzeti za Sina Davidova, to jest Mesiju, i, takoreći, za drugog Salomona, koji je sagradio prvi hram.

Dakle, Antikrist će sjediti u ovom svom hramu, ne kao papa ili kao biskup, kako žele novotari, nego kao Mesija, i kao Mesiju će ga Židovi štovati kao Boga.[6]

Sveti Ćiril Jeruzalemski navodi da sveti Pavao misli na Jeruzalemski hram, i dok misli da je to bitno kako bi zavarao židovski narod da ga prihvati, ne drži nužno da će Antikrist uspjeti u ponovnoj izgradnji.

Jer ako on dođe Židovima kao Krist i želi da ga Židovi štuju, dat će veliki račun Hramu, kako bi ih mogao potpunije zavesti; čineći pretpostavkom da je on čovjek Davidove rase, koji će sagraditi Hram koji je podigao Salomon.[7]

Sveti Robert Bellarmine iznosi slično mišljenje i tvrdi da će barem pokušaj ponovne izgradnje Hrama biti ključan:

Antikrist će biti Židov, i Mesija Židova i kralj; stoga će bez sumnje uspostaviti svoje prijestolje u Jeruzalemu i pokušat će obnoviti Salomonov hram.

Jer Židovi ne sanjaju ni o čemu drugome nego o Jeruzalemu i hramu; i čini se da nikada neće nekoga prihvatiti kao Mesiju, ako nema svoje sjedište u Jeruzalemu i na neki način obnovi hram.[8]

Bellarmine dodaje da se riječ “Hram” uvijek odnosi na jeruzalemski Hram i da Oci nikada nisu nazivali kršćanske Crkve “Hramovima”, nego uvijek drugim imenima. Također dodaje da to ne ovisi o uspješnosti ili potpunoj obnovi Jeruzalemskog hrama:

Uobičajenije, vjerojatnije i doslovnije objašnjenje je ono onih koji kažu da se pod Božjim hramom ovdje podrazumijeva Solomonov hram, u kojem će sjediti Antikrist, bez obzira u kojoj fazi popravka on bio. [9]

Berry, iako podržava mišljenje da Hram neće biti obnovljen, piše:

Mnogi teolozi vjeruju da će Antikrist obnoviti jeruzalemski hram u kojem će postaviti svoje prijestolje i biti štovan kao Bog. Gore citirane riječi svetog Pavla svakako idu u prilog ovom uvjerenju i nema sumnje da bi takvo postignuće osiguralo trenutno priznanje Antikristu i njegovim projektima.[10]

Sve je to vrlo važno, jer upravo odražava uobičajena židovska vjerovanja o njihovom iščekivanom Moshiachu, te tako osigurava poveznicu između čovjeka kojeg će kao takvog prihvatiti i Antikrista.

Pretpostavljeni Moshiach

Vidjeli smo u zadnjem dijelu da su oci, teolozi i mistici vjerovali da će židovski narod slaviti Antikrista.

Bilo je mnogo lažnih mesija koje su hvalili neki predstavnici židovskog naroda, uključujući Bar Kokhbu, pa čak i Napoléona.

Međutim, kako Francisco Suarez, SJ, ističe, primili su ih samo dijelovi židovskog naroda i na kraju nisu uspjeli u onome čemu su se nadali – poput ponovne izgradnje Hrama ili uspostave svjetske vladavine i nametanje određenih moralnih normi koje se očekuju od nežidova.

Kao što je spomenuto drugdje, iznimno utjecajni rabin Moshe ben Maimon iz dvanaestog stoljeća (“Maimonides” ili “Rambam”) pisao je o nekim znakovima koji dopuštaju pretpostaviti da je Moshiach stigao.

Ako se iz Davidove kuće pojavi kralj koji marljivo razmatra Toru i poštuje njenu zapovijed kako je propisano Pisanim zakonom i Usmenim zakonom, jer će David, njegov predak, prisiliti cijeli Izrael da ide (putem Tore) i ispravljati kršenja u njegovom poštivanju, i boriti se protiv Božjih ratova, možemo ga, sa sigurnošću, smatrati Mašijahom.[11]

Zatim je podučavao da će ponovna izgradnja Hrama biti konačna potvrda da je određeni podnositelj zahtjeva Moshiach:

“Ako uspije u gore navedenom, sagradi Hram na njegovom mjestu i okupi raspršene Izraelce, on je definitivno Mašijah.”[12]

I drugdje:

U budućnosti će mesijanski kralj ustati i obnoviti Davidovu dinastiju, vraćajući joj njezin početni suverenitet. On će sagraditi Hram i okupiti raspršene Izraelce.

Tada će se, u njegovim danima, poštivanje svih statuta vratiti na svoje prijašnje stanje. Prinosit ćemo žrtve, promatrati subotnje i jubilarne godine prema svim njihovim pojedinostima kako je opisano u Tori.[13]

U devetnaestom stoljeću, učeni bivši rabin David Paul Drach (koji je postao katolik 1823., a kasnije postao knjižničar rimske kongregacije) na isti je način opisao trenutna očekivanja od Moshiaha.[14]

Dakle, ako bi se Hram ponovno izgradio, i kao rezultat bi određeni čovjek bio proglašen Moshiachom, onda bi takav čovjek mogao biti prorečeni Antikrist.

Međutim, kao što smo vidjeli drugdje, značajna prepreka ovom cilju je džamija Al-Aqsa, treće najsvetije mjesto u islamskoj vjeri, koja se nalazi na Brdu hrama. Bit će nemoguće ponovno izgraditi Hram bez uništenja džamije Al-Aqsa, a islamskom svijetu će biti nemoguće tolerirati takvo uništenje bez izbijanja velikog rata.

U tom smislu, možemo se prisjetiti da Maimonides također navodi da će Moshiach biti identificiran kao onaj koji se “bori protiv Božjih ratova” i da će uspjeti u tome – i da će njegova vladavina započeti velikim ratom između dviju sila Goga i Magog.[15]

Zaključak

Nakon što je Tit uništio Hram i tako ispunio Kristovo proročanstvo 70. godine nove ere, postalo je nemoguće prinositi žrtve u Hramu ili ispunjavati različite “mitzvote” (zapovijedi ili dobra djela) židovske religije vezane uz hram.

S obzirom na središnju ulogu Hrama, postalo je nemoguće prakticirati ovu religiju kakva je prije bila. Kao rezultat toga, značajno se promijenio, tako da Alieza Salzberg govori o “rađanju rabinskog judaizma” nakon uništenja Hrama. Ona definira ovaj novi oblik judaizma kao “način života usmjeren na Toru i židovski zakon, a ne na štovanje hrama ili politički suverenitet.”[16]

Sve je to simbolizirano u trganju zastora Hrama u trenutku Kristove smrti. Otac Crkve Teofilakt je također rekao:

[Trebalo je označiti da hram treba biti oskrnavljen, ukinut i ostavljen po strani, sa svim njegovim obredima i žrtvama.[17]

Zbog toga su se, nakon dostatne objave Evanđelja, zakonske ceremonije i obredi Starog zakona smatrali mrtvima, jer više nisu učinkoviti ili obvezujući, ali i smrtonosnima, jer više nisu mogli biti promatrani bez grijeha.

Kao što kaže sveti Toma, “sada bi bio smrtni grijeh obdržavati one obrede koje su stari očevi ispunjavali predano i vjerno.”[18]

Ti su obredi ukazivali na ono što je sada ispunjeno; njihovo kontinuirano promatranje predstavljalo je poricanje ovog ispunjenja od strane Krista.

Stoga je neshvatljivo vidjeti samoproglašene kršćane koji rade na obnovi ovog Hrama, kroz pomoć s crvenim junicama i drugim sredstvima. Unatoč najboljim namjerama, ovo predstavlja poricanje da je Krist došao u tijelu i ispunio zakon.

Vidjet ćemo više o tome što to znači za religiju Antikrista u sljedećem dijelu.

Ali da završimo ovaj dio, prikladno je, s obzirom na veze između moguće ponovne izgradnje Hrama i popratnog nijekanja Krista, da je to upravo ono što sveti Ivan kaže o Antikristu:

Jer mnogi su zavodnici izašli u svijet koji ne priznaju da je Isus Krist došao u tijelu. Ovo je zavodnik i antikrist. (2. Ivanova 1,7)

Paul Cahill /LifeSiteNews

↑1St Thomas Aquinas, Commentary on 2 Thess. C2. L1. n. 40.2. Available at: https://aquinas.cc/la/en/~2Thess.C2.L1.n40.2
↑2St John Chrysostom, In II ad Thessal., II., in Fr Denis Fahey, The Kingship of Christ and the Conversion of the Jewish Nation, p 189. Christian Book Club of America, Palmdale CA., 1953.
↑3St Thomas, Ibid.
↑4Fr E. Sylvester Berry, The Apocalypse of St John, p 137. First Edition, The Catholic Church Supply House, Coloumbus Ohio, 1921.
↑5Lémann, in Fahey 189.
↑6From a translation made from a German version of A Lapide’s commentary on 2 Thess.
↑7St Cyril of Jerusalem, Catechetical Lectures 15, n. 15. Translated by Edwin Hamilton Gifford. From Nicene and Post-Nicene Fathers, Second Series, Vol. 7. Edited by Philip Schaff and Henry Wace. (Buffalo, NY: Christian Literature Publishing Co., 1894.) Revised and edited for New Advent by Kevin Knight. <https://www.newadvent.org/fathers/310115.htm>.
↑8St Robert Bellarmine, in Controversies of the Christian Religion, p 894. From the Third General Controversy On the Sovereign Pontiff, Book III, On the Antichrist, Ch. 12. Trans. Fr Kenneth Baker, Keep the Faith Press, 2016.
↑9Ibid. 895
↑10Berry 136
↑11Maimonides, Mishneh Torah, Sefer Shoftim, Melachim uMilchamot 11.4
↑12Ibid.
↑13Ibid. 11.1
↑14He writes: The Messiah, whose coming the Jews obstinately expect, in spite of the fact that he on his side obstinately refuses to appear, is to be a great conqueror who will reduce all the nations of the world to the condition of slaves of the Jews. The latter are destined to return to the Holy Land in triumph, laden with the riches taken from the non-Jews. Jerusalem is to have a new temple. L’Harmonie entre l’Eglise et la Synagoge, p 98, in Fahey 100.
↑15He writes: “The simple interpretation of the prophets’ words appear to imply that the war of Gog and Magog will take place at the beginning of the Messianic age.” Maimonides, Ibid., 12.2
↑16Alieza Salzburg, ‘Judaism after the Temple,’ My Jewish Learning, accessed 11 Apr 2024. Available at: https://www.myjewishlearning.com/article/judaism-after-the-temple/
↑17From Cornelius a Lapide’s Great Commentary on St Matthew, 27.51.
↑18Summa Theologica I-II Q103, A4.
Continue Reading

Vijesti

Otpadništvo od islama postaje popularno na društvenim mrežama

Published

on

Fenomen otpadnika od islama munjevito se širi društvenim mrežama. I oni čine prozelite. Umjesto da su antireligiozni, oni su sekularisti protiv oštrih zakona Kurana – donosi La Nuova BQ.

Jack le Fou izaziva islamista na TikToku

Studijski centar Averroes već mjesecima satima prati pojavu fenomena koji se poput šumskog požara širi svim kontinentima. Revolucionarna pojava unutar islama. Otpadništvo. Otpadnik je netko tko se odrekao svoje vjere, u ovom slučaju to su dakle bivši muslimani. Iz Kanade, Francuske, Španjolske, Belgije, Njemačke, Norveške, Alžira, Tunisa…, stotine tisuća ljudi počinju provoditi live streaming na TikToku ili YouTubeu i drugim društvenim platformama kako bi raspravljali i raspravljali na različitim jezicima što ili ne, to je zapravo zapisano u Kuranu, Sunnetu i Hadisu u vezi, na primjer, s pitanjima obiteljskog prava, prava žena, braka, kazni i vela.

Među njima i neki bivši imami, poput Mihoub-bouchama DZ koji je vrlo popularan i u 24 sata preobrati stotine muslimana na otpadništvo. A zašto žene manje nasljeđuju? Zašto muškarci mogu biti poligamni? Zašto njegova riječ vrijedi više od riječi žene? Zašto je pristojna žena pristojna samo ako sluša svog muža? Misija otpadnika je raskrinkati eksploataciju hadisa koju provode imami koji samo tlače vjernike, što je još gore, uspijevaju ih radikalizirati do nasilja i terora. Kada dovodite u pitanje valjanost Kur’ana, ne dovodite u pitanje vjeru, već stupove na kojima se temelje svi teokratski režimi u arapskom svijetu i, kako je rekao jedan alžirski dječak tijekom prijenosa uživo na svom društvenom kanalu, ” nacional-islamizam koji je postao islam, prema kojem je biti musliman važnije od biti musliman” mjesta u kojem živiš. Ovo je visoka i revolucionarna razina argumenata koje, s Kuranom u ruci, razvijaju otpadnici.

Tijekom jednog od brojnih prijenosa uživo, španjolski dječak magrebskog podrijetla objašnjava što riskiraju: «Kad bih ubio čovjeka, otac bi mi donio hranu u zatvor; da sam pedofil, mama bi mi oprostila. Ali ako izjavim da ne vjerujem u Allaha, moja obitelj neće htjeti znati ništa o meni i mislit će da zaslužujem smrtnu kaznu. Da, u Kuranu je otpadništvo razlog za smrtnu kaznu.” Dok, A., iranski aeronautički inženjer, priznaje: “Nikad neću otkriti da sam bivši musliman jer me u zemlji iz koje dolazim, Iranu, osuđuju na smrt.” “Shvatio sam da islam stavlja nacistički zakon ispred društva. Muhamed je bio politički vođa, vojskovođa, zapovijedao je u 17 ratova i ženio se devetogodišnjim djevojčicama.” “Islam nije religija, to je politička ideologija”, podvlači on otvoreno.

Hind pak smatra da je samoproglašavanje otpadnikom “čin pobune, osvetnički čin” prema “patrijarhalnoj i seksističkoj vjeri koja ne poštuje prava”. I on priča; „U Alžiru se oni koji tvrde da imaju pravo ne vjerovati smatraju mentalno bolesnima. U Tunisu je jedan mladić koji se izjasnio kao ateist primljen u psihijatrijsku bolnicu, a u Egiptu je drugi bio pritvoren nekoliko puta i nije mu dopušteno promijeniti državljanstvo da napusti zemlju.” Istina za nju je da “Koran nije miroljubiv, skandalozan je za žene i opravdava maltretiranje, kakvo god ga tumačenje netko htio dati”.

Njihova odluka nije bila da se suprotstave islamu – oni mrze da ih se naziva antimuslimanima – već da brane sekularizam. A netko to, tijekom live streaminga, objašnjava s čašom viskija u ruci. „Svatko može vjerovati u što hoće, interno, ne u javnim prostorima. Problem je kada mi ne daju da vjerujem u ono što želim, a to je ono što se dešava s muslimanima.” Ali dodaje da “taj proces nije lak i politički vam nitko ne pomaže. Desnica te koristi, a ljevica te optužuje da si u pravu. Mi ostajemo u sredini i niko nam ne da govoriti, a da nas ne etiketira kao antimuslimane. Vrlo je važno razlikovati vjeru od samog identiteta osobe, jer u islamu ima lijepih ljudi“, drži on, iznoseći paradokse i nijanse stvarnosti koji se, međutim, ne uzimaju u obzir.

Tu je i Jack Le Fou koji boravi u Kanadi, a na društvenim mrežama postaje sve popularniji među militantnim ateistima, agnosticima i otpadnicima. Jack je jedan od najpoznatijih otpadnika (i ateista). “Primam stotine poruka dnevno i moram reći da su 99 posto poruka ohrabrenja, mnogi ljudi mi kažu da su napustili islam zahvaljujući meni.” Na svom kanalu na društvenim mrežama navodi da je, s tisućama pretplatnika, poznat po svojim govorničkim obračunima s najrevnijim sunitskim muslimanima.

Bez oklijevanja se bavi delikatnim temama poput Aïchine dobi, statusa robova u islamu, prava žena i sudbine nevjernika. Jack vjeruje da mnogi muslimani, posebno mladi frankofoni, imaju ograničeno znanje o svojim vjerskim tekstovima, ali su uvjereni u njihovu savršenost.

On je ateist iz Kabylije (planinska regija u sjevernom Alžiru, naseljena uglavnom Berberima: nacija bez države) koji redovito organizira debate s muslimanima na platformi TikTok (što mu omogućuje da dopre do vrlo raznolike publike). U početku su se te rasprave vodile isključivo na arapskom i francuskom, a prije nekoliko mjeseci počele su se odvijati na berberskom i dijalektalnom arapskom i imaju brojne stavove. Vrlo je samouvjeren i dobro poznaje islam. Debatira metodom “epistemičkog intervjua”, dakle temeljenog na točnim znanstvenim istraživanjima.

U osnovi on je demokratski aktivist i kroz to je ušao u kritiku vjere, govoreći o naciji koju dobro poznaje, Alžiru, gdje su razni zakoni inspirirani šerijatom (npr. žena naslijedi pola brata, muškarac može razvod uz jednostavnu izjavu dok je za ženu to križ i stijeg a muškarac može oženiti 4 žene što je ženi apsolutno zabranjeno). Nadalje, islam predstavlja vjerski autoritet, što znači da su tekstovi dovoljni za legitimizaciju zakona (u bilo kojoj raspravi, na primjer). Alžirci čak riskiraju zatvor (5 godina, kaže) ako javno dovedu u pitanje tekstove, na primjer ako dovedu u pitanje točnost ili relevantnost hadisa. Tako Jack Le Fou objašnjava da je islam u Alžiru jedna od glavnih prepreka demokraciji. Slušajući njegovu raspravu naučili smo puno toga, a često ostanemo bez riječi kada se suočimo s stavovima naših sugovornika. Kreću se od homofobije do antisemitizma preko patrijarhalnih. Ali najgora su opravdanja pedofilije, jer jedan od omiljenih kutova napada Jacka Le Foua je Aïchina dob u vrijeme udaje (i prvog spolnog “snošaja”) s prorokom Muhamedom (9 godina).

(Café des apostats: https://1veriteparjour.lepodcast.fr/)

Ovo su neka imena otpadnika koji vode bitku na društvenim mrežama:

#Djilou aladbim

#Karim Kabyle Fr

#Adila

#casus lady

#mouh dejavu1

Continue Reading

Vijesti

Sion se spremao lansirati nuklearnu bombu na Iran…? Ali “nešto” je pošlo po zlu!

Published

on

Istinitu priču o izraelskom protuodgovoru je prenijela stranica Maurizio Blondet-a, pozivajući se na X profil Pepe Escobar-a

Iz izvora informacija svjetske klase. U Aziji. NON Rusija-Kina.

Iako se strateško partnerstvo, naravno, trguje na najvišoj razini 24/7 potvrđeno je i ponovno potvrđeno.

Evo nas. Izrael je u početku odlučio odgovoriti ekstremnom silom. F-35 natovaren nuklearnom bombom poslan je istočno iznad Jordana.

Misija: izazvati detonaciju na velikoj nadmorskoj visini iznad Irana koja bi izazvala udar na dalekovodima velikog kapaciteta, onesposobivši iransku električnu mrežu i onesposobivši sve elektroničke uređaje. EMP napad.

Međutim… … Dok je izraelski F-35 napuštao jordanski zračni prostor oborile su ga ruske zračne snage.

Tako je objavljena verzija izraelskog protuodgovora bila prava parodija.

Naposljetku su sve strane odlučile ne objavljivati ​​prave vijesti – kako bi deeskalirali ono što je moglo prerasti u Treći svjetski rat.

… a evo jedan još zanimljiviji komentar i moguća pozadina stvari, u svezi s gornjom objavom…

Posve uvjerljivo. Nenuklearna eksplozija ne bi proizvela dovoljno gama zračenja da uništi sklopove. Jedna nuklearna eksplozija na velikoj visini ne bi oslobodila dovoljno nuklearnog otpada da naškodi ljudima. Ako bi se avion srušio, imali biste malo područje kontaminirano radioaktivnim materijalom.

Već dugo znamo da je nuklearno EMP oružje u izraelskom arsenalu, a sumnjam da imaju samo jedno. Što ako je SAD dojavio Rusima o izraelskim planovima. SAD ne želi da iranska naftna postrojenja budu uništena nuklearnom EMP bombom jer bi se cijena nafte udvostručila.

Cijena svake robe je cijena koju plaća granični kupac. Uništenje iranske opskrbe tržišta naftom uzrokovalo bi porast cijene marginalnog kupca mnogo više nego što bi se očekivalo gledajući samo količinu nafte koju Iran prodaje.

Možete se još više spustiti u zečju rupu. Što ako je Netanyahu ignorirao Bidenov zahtjev da ne koristi EMP oružje znajući da će izgubiti avion, ali je onda zaprijetio Bidenu s još jednim pokušajem osim ako ne dobije više milijardi pomoći?

Fascinantna vremena i vjerojatno nam nikada neće biti rečeno istina. 65 godina kasnije informacije o JFK-u još uvijek nisu objavljene.

… živimo zbilja u opakim vremenima, kad su razni šerifi jako nervozni, a prebrzi na obaraču… čak i onda kad nisu vitalno ugroženi… hoće li svijet imati snage da zaustavu lunatike?

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved