Vijesti
KRŠĆANSTVO ILI SMRT Prema globalnom ratu?
Ducunt fata volentem, nolentem trahunt (Sudbina gura spremne, a vuče nevoljne) Dok projektili i bespilotne letjelice plove nebom od Crnog mora do Sredozemlja, čini se da je briga zapadnih diplomacija da što više odugovlače opći požar za koji svi vjeruju da je neizbježan.
Jedan od razloga za ovaj pesimizam je očigledan nedostatak puta naprijed u suočavanju sa sve teže rješivim međunarodnim problemima, poput onih u Ukrajini i na Bliskom istoku. Samo bi aksiološki pogled na politiku mogao dati tračak svjetla, ali danas svaka država, svaka koalicija, ima svoje kategorije Carla Schmitta, prema kojima je na onima koji vode sudbine naroda da s vremena na vrijeme odluče tko je prijatelj, a tko neprijatelj.
Tradicionalnom društvenom poretku, utemeljenom na augustinovskom “miru u redu” (De Civitate Dei, lib. 19, c. 12, 1), Schmitt suprotstavlja, kao normu politike, načelo nereda, utemeljeno na Hobbesovoj teoriji. od homo homini lupus . No, u doba međunarodnog nereda ništa se ne može sa sigurnošću predvidjeti i izračunati, a politika se pretvara u igru na sreću čije je jedino pravilo nemjerljivost. Vjerojatno niti Rusija nije dobro izračunala rizik od invazije na Ukrajinu, niti Hamas posljedice napada od 7. listopada. Proces naknadnih događaja prepun je neizvjesnosti i slučajnosti.
Iz ove perspektive, rasprava o odgovornosti za događaje je sama po sebi sterilna, jer nitko od početka nije želio da stvari idu onako kako katastrofalno idu. Era zavjera, u kojoj se sve moglo dogovoriti, preplavljena je onom trajnog kaosa. Senekine riječi “ducunt fata volentem, nolentem trahunt” (“Sudbina vodi onoga tko želi da bude vođen, vuče onoga tko ne želi”, Poslanice Luciliju, 107, 11, 5) odnose se na situaciju u kojoj svijet koji se okreće natrag na Boga, jedinog Gospodara povijesti, nalazi se podložna neumoljivom zakonu sudbine kojom ne gospodari. Pogled se stoga mora prebaciti s polazišta na moguću krajnju točku događaja.
Što se Bliskog istoka tiče, natezanje Teherana i Tel Aviva ima dva moguća završetka: kolaps iranskog režima ili uništenje Države Izrael. U prvom bi slučaju bila izbjegnuta opasnost od iranske nuklearne intervencije, a Izrael bi mogao nastaviti putem “Abrahamskog sporazuma”, koji je prekinut nakon napada 7. listopada, kako bi izgradio mirovne odnose s nekim arapskim zemljama. U drugom slučaju, nestanak države Izrael islamski bi ummet vidio kao simbol kolapsa Zapada i početak muslimanskog ponovnog osvajanja Europe. Zemlje koje su pripadale islamu, od Sicilije do Andaluzije, bile bi potraživane, a ideološki i demografski projekt Euroabije postao bi stvarnost.
Što bi se moglo dogoditi istovremeno u Ukrajini? Ovdje se opet suočavamo s dvije moguće slike. U prvom slučaju, pobjednik nadolazećih izbora u SAD-u, bilo Biden ili Trump, nastavlja Ukrajini opskrbljivati oružje za borbu, dopuštajući Zelenskom da se odupre Putinu i, na temelju ove ravnoteže snaga, traži prihvatljive pregovore. U drugom slučaju, s druge strane, SAD i Europa prepuštaju Kijev njegovoj sudbini, ruska vojska se približava Lavovu, Ukrajina ponovno postaje dio Ruskog Carstva, a pobjeda potiče Putina da proširi svoj ekspanzionistički projekt na zemlje koje su bile dio raspadnutog Sovjetskog Saveza i nametnuti svoj protektorat onima koje s njima graniče.
U svakom slučaju, napuštanje Izraela i Ukrajine značilo bi propast Zapada. Južna Europa bi pala pod jaram islama pod dhimmitudskim uvjetima, a Istočna Europa, sve do Balkana, postala bi vazali Moskve. Ali budući da između Rusije i islamskog svijeta postoji stoljetno neprijateljstvo, ne može se isključiti da bi Europa mogla postati, u ovom slučaju, zemlja sukoba dvaju imperijalizama, kao što se dogodilo kada su u 16. stoljeću sile Francuska i Španjolska borile su se da zauzmu talijanski poluotok.
U situaciji u kojoj će stav Sjedinjenih Država biti odlučujući, najmudrije što Europa može učiniti jest naoružati se, pa makar i po cijenu pada životnog standarda kao posljedice ovakvog izbora. Ali hoće li Europljani to htjeti učiniti ili će radije beskrajno raspravljati o nedostatku ekonomskih resursa i poteškoćama pravnih koraka potrebnih za vođenje rata? Da bi se naoružali bio bi potreban onaj borbeni duh koji je Europu učinio velikom tijekom stoljeća i koji proizlazi iz učenja Evanđelja da Krist nije došao donijeti mir nego mač (Mt. 10:34-35; Lk. 12:51- 53). Danas se pak mir traži pod svaku cijenu, a nekadašnji slogan “bolje crven nego mrtav” zamijenjen je onom “bolje pokornost nego rat”.
Papa Franjo neprestano poziva na mir, kao što su činili i njegovi prethodnici uoči dva velika svjetska sukoba dvadesetog stoljeća. No, pape 20. stoljeća kao uzrok rata identificirali su napuštanje Božjeg zakona u međunarodnom životu i ukazali na povratak prirodnom pravu i Kristovoj vjeri kao jedinom uvjetu za uspostavu pravog mira.
Mir sigurno neće biti osiguran onim što se zove “liberalni poredak”. San o izgradnji civilizacije na principima prosvjetiteljstva i Francuske revolucije neslavno je propao. Zasigurno se Zapad ne može zavaravati u ime tih vrijednosti misleći da se može suprotstaviti neprijatelju koji ga napada. Ali još je iluzornije zamisliti da se može naći kompromis s islamskim svijetom koji nas napada ili misliti da bedem kaosu može predstavljati Putinova Rusija.
Istina je: ni u islamskim zemljama ni u Rusiji nema mjesta za homoseksualne brakove ili rodnu teoriju, ali u njima nema mjesta ni za širenje katoličke vjere. Na Zapadu, pak, diktatura relativizma progoni kršćane, ali mladi se vraćaju Bogu, krče crkve i pune sjemeništa kada se katolička vjera nudi prema tradicionalnom nauku i liturgiji. Ovo probuđenje je onemogućeno kako u zemlji islama, gdje se kršćansko svjedočanstvo kažnjava smrću, tako i u pravoslavnoj Rusiji, gdje zakoni zabranjuju apostolat katolika. Na pokvarenom Zapadu sloboda još uvijek postoji, a povratak u civilizaciju koja je Europu učinila velikom, uz Božju pomoć, još uvijek je moguć.
Neka ne bude iluzija. Kockanje glumaca na velikoj pozornici predodređeno je za propast, a apeli za bezuvjetnim mirom neće uspjeti pokriti riku oružja.
Vatru može ugasiti samo ljubav prema kršćanskoj civilizaciji koja je spremna na krajnju žrtvu.
izvor: De Mattei /Rorate-Caeli | Corrispodenza Romana
Vijesti
Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom
Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.
U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.
“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.
Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”
Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.
Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”
Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.
Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”
Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”
POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.
“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.
Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.
Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.
Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.
CatholicVote je ranije objavio:
Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.
Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.
Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.
Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.
Vijesti
Čudesna vizija iza blagdana Tijelova
Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.
Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.
Slika: Portraits-of-Saints – Julijana iz Liegea
Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.
Viđenje svete Julijane
Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”
U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:
Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.
U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:
“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.
Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:
Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”
U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.
Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.
Philip Kosloski /Altea
Vijesti
Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’
Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas
Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.
Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.
S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.
BREAKING: Biden National Security Council Advisor: We Can't Go Against Israel until Reelection; Israel 'Lies, Bombs, and Kills All These Kids'
— Project Veritas (@Project_Veritas) May 21, 2024
“We can help you [Israel] in the way that we can, but you’re not going to continue to lie, and bomb, and kill all these kids without… pic.twitter.com/d4TB25iF4j
“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”
Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.
Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.
Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.
Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.
Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.
Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)
-
Vijesti6 dana ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti14 sati ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti1 tjedan ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna ago
Kad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!