Hrvatska 1945.godine  nije oslobođena

Komunistička diktatura, zamijenila  je fašističku i nacističku i  počinila masovne zločine likvidiranja nepodobnih.

Velikosrbi su kokardu,  odnosno četništvo, zamijenili zvijezdom petokrakom, prešli na stranu pobjednika i pod komunističkom paradigmom umjesto Velike Srbije dobili su Srboslaviju, odnosno Jugoslaviju.

Hrvati iz NDH nisu uspjeli Hrvatsku prebaciti na stranu  pobjednika  u ratu!  Bio je iniciran neuspjeli puč Lorković–Vokić (kolovoz 1944). Scenarij prelaska Hrvatske na stranu država pobjednica je eto  postojao, ali nije uspio, a sudbina Hrvatske ionako je već  bila odlučena (Teheran, krajem 1943).

180 GODINA VELIKOSRPSKOG NEGIRANJA HRVATSKOG NARODA i posezanja za hrvatskim teritorijem!

Velikosrbi su pod vodstvom Komunističke partije, pobili u tijeku rata i nakon završetka rata, u Istri i Primorju i na Križnom putu,  uz pomoć Engleza kod Bleiburga, pola milijuna Hrvata, intelektualnu hrvatsku i vjersku elitu, istarske narodnjake, radnike, obrtnike, seljake, cijelu jednu generaciju , što je naravno oslabilo i onemogućavalo bilo kakvu hrvatsku opciju.

Pored pobijenih Hrvata , proveli su etničko čišćenje Talijana, Nijemaca i krvavu odmazdu nad domicilnim hrvatskim stanovništvom. Nakon  „čišćenja od subverzivnih elemenata“ proveli su nacionalizaciju i eksproprijaciju, uselili u tuđe kuće, koje su morali napustiti Talijani, Folksdojčeri  i etnički Hrvati, koji nisu htjeli živjeti pod komunističkom diktaturom.

U Istri i Primorju protjerali su  oko 200 000 tisuća Talijana,  Nijemaca u Slavoniji i Baranji njih oko 200 000,  i etničkih  Hrvata, nepoznat broj  koji su pripadali ustaško-domobranskim postrojbama NDH ili su ih simpatizirali, uključujući i njihove obitelji, a koje su partizani tijekom 2. svjetskog rata protjerivali iz područja Hrvatske pretežno nastanjenih Srbima. Ni nakon rata nisu se smjeli vratiti na svoja ognjišta –

Još nije ukinuta sudska presuda za područje ZRINA-vidi presliku uz obrazloženje: „da  im se zabranjuje povratak, jer bi povratak Hrvata uznemirio lokalno srpsko pučanstvo“

Srba je  po brojnosti bilo najviše i kao takvi najviše su bili zastupljeni u cjelokupnom jugoslavenskom državnom aparatu; u vojsci, carini, miliciji, školstvu i u ostalim djelatnostima.

Komunizam i velikosrpstvo sazdani su od laži! Sa laži su počeli, sa laži vladaju  i na laži grade i opravdavaju svoje postojanje.

Sa lažima su stigmatizirali NDH, kao zločinačku, da prikriju komunističke i velikosrpske zločine.

Lažnim svjedočanstvima širili su i danas to uspješno rade kroz  Pupovčeve Novosti, VIDU TV i druga izdanja SNV-a,  jezive priče o navodnim ustaškim zločinima, da bi prikrili još jezovitije stvarno počinjene srpsko-četničke zločine. Na primjer usporedba ; neistinu da je Pavelić imao na stolu zdjelicu sa srpskim očima? A  oni u Srbu slave „Dan ustanka Hrvatske“ na osnovu događaja od  27. srpnja 1941. kada su katoličkog svećenika don Juraja Gospodnetića nakon pučke mise četnici, nasilno odveli , strahovito zlostavljali i konačno ubili. Vodili su ga kroz Bosansko Grahovo iživljavajući se na njemu, pred majkom su mu iskopali oči, mučili ga i živa pekli na ražnju! E to Srbi i hrvatski antifašisti, u organizaciji SNV-a Milorada Pupovca slave u Srbu,  kao  Dan ustanka naroda Hrvatske protiv fašizma!

Zloraba Jasenovca usprkos dokazima o puno manjem broju stradalih ( po popisu JUSP Jasenovac 83 145) i korištenju logora poslije rata u komunizmu i dalje je uspješna. I dalje Srbi šire brojku od 700 tisuća, ubijenih Srba,  pa su čak u SPC -u   izmislili i svece Jasenovca,  proglašeni su Sveti srpski novomučenici , kao jasenovačke žrtve, a na  BIH strani  najavljena je izgradnja Memorijalnog centra Jasenovac –Donja Gradina, kao stalni podsjetnik na „ugroženost“ Srba i „genocidnost“ Hrvata!

Kako ne mogu nijekati da je u Jasenovcu bila bolnica, jer je Igor Vukić predsjednik Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac to dokazao, onda i dalje lažu i manipuliraju da je bolnica služila za liječenje ustaša, ne zatvorenika;

„koji su tu bili zatočeni – Jevrejima, Srbima, Hrvatima koje su ustaške vlasti koristile da bi lečili same ustaše.“  Doista zločesti umovi, ne mogu drugačije, nego zlonamjerno!

https://www.portalnovosti.com/nove-spoznaje-o-jasenovackim-novomucenicima

Hrvatsko proljeće 1971.godine

Hrvatsku želju i borbu za samostalnom državom usprkos svemu nisu uspjeli slomiti pa se 1971. pojavio studenski bunt podržan od Matice Hrvatske i Centralnog komiteta   Saveza komunista Hrvatske na čelu sa Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom, nazvan Hrvatsko proljeće ili MASPOK! Hrvatsko proljeće bilo je nacionalni i demokratski pokret u tadašnjoj SR Hrvatskoj, protiv jugoslavenskog unitarizma i centralizma za ostvarivanje prava na hrvatski identitet.

https://www.matica.hr/media/knjige/deklaracija-o-nazivu-i-polozaju-hrvatskog-knjizevnog-jezika-1967-2017-1191/pdf/deklaracija-o-nazivu-i-polozaju-hrvatskog-knjizevnog-jezika.pdf

Ciljevi  pokreta u koji su se pored studenata  priključio i veliki broj liberalnih intelektualaca, bili su  ukidanje verbalnog delikta,   amnestija za hrvatsku političku emigraciju, pravo na korištenje nacionalnih simbola (dotada proskribiranih zbog nacionalizma),  te pravo vojnih obveznika iz Hrvatske da vojni rok služe u svojoj republici. Matica  hrvatska  i njeno službeno glasilo Hrvatski tjednik, pokrenuto u proljeće 1971. godine, su se zalagali da se Jugoslavija transformira u konfederaciju, odnosno da Hrvatska stekne vlastitu vojsku i postane samostalna članica Ujedinjenih naroda.

Naravno da je tako nešto u tadašnjim uvjetima bilo nemoguće, pa je na 21. sjednici  Predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije u Karađorđevu, koja je održana između 30.11. i 1.12. 1971. Partijsko vodstvo  pokret osudilo kao šovinistički, smijenilo  vodstvo Saveza komunista Hrvatske, a nakon toga je milicija rastjerala demonstrante. Uhićeni su  mnogi od studentskih aktivista,  više od 2.000 ljudi je osuđeno na višegodišnju robiju, gubitak građanskih prava i oduzimanje putovnice.

Međutim Hrvatsko proljeće bila je naznaka da Hrvati nisu pobijeđeni, kao što su velikosrbi mislili. Ubrzo su Srbi pokazali svoju silovitost. Velikosrbi su tu oko vas!

Naime, u svojoj knjizi „71. Hrvatski snovi i stvarnost“ (Zagreb, 1997.) Savka Dapčević Kučar piše  kako je obilježen „Miting u Srbu“ 1971. godine. (str. 337-339.);

180 GODINA VELIKOSRPSKOG NEGIRANJA HRVATSKOG NARODA i posezanja za hrvatskim teritorijem 2-dio

„Jedan od izraza raspoloženja te skupine (ekstremnih Srba, koji su djelovali u Izvršnom komitetu SKH, op.a.) bio je miting u Srbu, na dan koji se slavio kao dan ustanka naroda Hrvatske, 27. lipnja 1971. U Srbu je (a vodila se rasprava je li tamo ili u Sisku počeo ustanak u Hrvatskoj) i prije bilo proslava, i sama sam im bila nazočna, i pučanstvo me dobro dočekivalo. Ali, događaj iz 1971. bio je osobit. Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu. Bez našeg znanja (znali smo samo da će se organizirati i pozvati i Dražu Markovića, u to vrijeme predsjednika Skupštine Srbije) nekoliko su desetaka autobusa dovezli na taj dan Srbe iz Bosne, Vojvodine, i uže Srbije. I to će se ponoviti 20 godina poslije! Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi. Mi smo bili pozvani (i odazvali smo se) u punom sastavu. Bili su nazočni Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Pero Pirker, Miko Tripalo i ja, i mnogi drugi. Nikada, u cijelom svom sudjelovanju na mnogobrojnim sastancima, mitinzima, proslavama, nisam doživjela nešto slično.

Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drugačije ne mogu shvatiti! Ovacijama su dočekivali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike. Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima (i govornicima) nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću ni Jakovu Blaževiću. Ta manifestacija bila je dobro organizirana sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: Velikosrpstvo je tu, iza nas!“

Prvi Memorandum SANU 1986

Smatra se intelektualnom najavom agresivnog srpskog nacionalizma i krvavih ratova 1991-1995. Ustvari na osnovu tog Memoranduma je Milošević  i počeo svoju “antibirokratsku revoluciju”, koja je bila uvod u surovu agresiju na Hrvatsku i BIH.

1.granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati jer, prema Memorandumu, Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku

2. ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi

3. jačanje antisrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)

4. potreba za brzom akcijom da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.

I uslijedila je „ brza akcija“ tzv. Antibirokratska revolucija dolaskom Slobodana Miloševića na čelo Saveza komunista Srbije 24.rujna 1987, na 8. sjednici SKS, kada je pobijedio Ivana Stambolića, za kojega  je 2000.godine naredio ubojstvo.  25. kolovoza 2000. godine Ivan Stambolić je otet i na Fruškoj Gori,  ubijen mecima u potiljak, potom  bačen u jamu sa živim vapnom, nađen tek 2 003.godine https://express.24sata.hr/life/ubili-ga-metkom-u-potiljak-i-bacili-u-zivo-vapno-15011 – express.24sata.hr

Ta 8.sjednica Centralnog komiteta SKS bila je uvod u konačni raspad Jugoslavije i velikosrpsko-četničku agresiju na Hrvatsku i BIH sa ogromnim ljudskim žrtvama i razaranjima, dovoljno je napomenuti samo Vukovar, Škabrnja i Srebrenica!

Nakon te sjednice počele su se valjati velike demonstracije po svim većim gradovima u Srbije . Antibirokratska revolucija ili  Jogurt revolucija dovela je do ukidanja autonomije tadašnjih SAP Vojvodine i SAP Kosovo,  postavljanje prosrpskog vodstva u tim pokrajinama, i na taj je način osigurana potpora predstavnika tih područja u jugoslavenskim saveznim institucijama.

U siječnju 1989. je u SR Crnoj Gori obavljen prevrat, gdje  je instalirana Miloševiću odana marionetska vlast sa Milom Đukanovićem  i Momirom  Bulatovićem na čelu.

Najavljene promjene ustavnog položaja Srbije izazvale su generalni štrajk albanskih rudara u rudniku Stari Trg kod Prištine.28.ožujka 1989.  Intervenirala je srpska policija, a u sukobima su poginule 32 osobe.

Vrhunac tih  demonstracija bila su dva mitinga  povodom obilježavanja 600. obljetnice Kosovske bitke! Prvi na tzv. Gazimestanu, nekoliko kilometara od Prištine, gdje se okupilo mnoštvo ljudi ( neke procjene su i do 2 milijuna ljudi) i gotovo čitav tadašnji jugoslavenski politički vrh. Slobodan Milošević, u to vrijeme predsjednik Predsjedništva SR Srbije, održao je agresivan govor, koji je postao poznat kao najava budućih ratnih događaja na prostorima Jugoslavije. Na proslavi je bilo prisutno i gotovo čitavo Predsjedništvo SFRJ, tada na čelu s Janezom Drnovšekom, tadašnjim predsjednikom Predsjedništva SFRJ. Jedini član Predsjedništva koji je bojkotirao okupljanje bio je hrvatski predstavnik Stipe Šuvar.

Miloševićev odnos prema Kosovu postao je  poznat od  ranije (1987.) kad je izgovorio;  “Niko ne sme da vas bije!”Miloševićev govor od tog dana  najpoznatiji je po riječima u kojima govor o bitkama koje Srbi vode: “…One nisu oružane mada ni takve još nisu isključene.”

Drugi  na Kosovu Polju, kraj Knina. 9. srpnja 1989. godine srpski miting potpore Miloševiću kod pravoslavne crkve Lazarica  povodom 600-te obljetnice kosovske bitke. Na mitingu je bilo cca 50.000 Srba, veliki broj je dovezen autobusima iz Srbije. Miting je popraćen nacionalističkim parolama, četničkom ikonografijom i zazivanjem intervencije JNA. Glavne poruke: „Ovo je Srbija“, „Ne damo te zemljo Obilića, ne damo te bez krvoprolića“. Na tom skupu prvi puta se javno čuje poruka: „Druže Slobo, šalji nam salate – mesa ima, klat ćemo Hrvate!“ Ponovljeni scenarij iz 1971, koji je opisala u svojoj knjizi Savka Dapčević Kučar.

Na taj način je Srbija  pokušala nametnuti svoja stajališta i ostalim republikama, na primjer Sloveniji, gdje su pripadnici režima Slobodana Miloševića pripremali “miting istine” u prosincu 1989. godine koji vlasti Slovenije zabranile. No bez obzira na zabranu, demonstranti su se mobilizirali i krenuli su s autobusima iz raznih smjerova. Inače “miting istine” bila je prikrivena akcija preuzimanja Slovenije, koje su slovenske vlasti uspjele spriječiti sa  pričuvnim  sastavom  policije (6.472 djelatnika), te pomoći policijskih snaga Hrvatske uspjele zaustaviti prodor demonstranata na područje SR Slovenije.

Tadašnje vodstvo SR Slovenije i SR Hrvatske je nasuprot tome zagovaralo preustroj Jugoslavije na konfederalnom načelu, šta je na koncu dovelo do raspada te partije tijekom 14. kongresa SKJ  koji se održavao od 20. do 22. siječnja 1990. godine, u beogradskom centru “Sava”.

Veoma važno je napomenuti da je JNA tijekom svibnja 1990, preotela oružje Teritorijalne obrane Hrvatskoj i podijelila pobunjenim Srbima. Time je Hrvatska ostala potpuno bez obrane.

Balvan revolucija, koja je započela 17. kolovoza 1990. godine, bila je službeni početak oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj. Od 17.8. pa nadalje, Knin su pod kontrolom držale naoružane formacije Srba kojima je podršku pružala JNA. Uslijedilo je proglašenje Republike Srpske Krajine i početak otvorene izrazito brutalne agresije tipa spaljene zemlje, na Hrvatsku, odnosno brisanja svakog traga postojanja Hrvata na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag. Pobiti ili protjerati Hrvate i sve ne Srbe, porušiti i spaliti Katoličke crkve i svo kulturno blago prisvojiti i odnijeti u Srbiju. Time se  stvara etnički čista Velika Srbija.

To je bio obrazac ponašanja Srba u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, ali i prije rata u Jugoslaviji, koji je još 1937, objavio Vasa Ćubrilović. U Klubu kulture u Beogradu je 7. ožujka 1937. godine napravljena velikosrpska taktika, taktika Vase Čubrilovića: „Da bi se istjerali Albanci treba izazvati lokalne nemire a potom ih ugušiti u krvi, srpskim seljacima podijeliti oružje i potpomoći ih vojskom; vatrom i mačem rušiti albanska sela, oskvrnuti groblja, poubijati vjernike, valja stvoriti psihozu evakuacije“. (Paolo Frusca, Genocidio nei Balcani nel nome della grande Serbia, Centro studi cattolici ‘Mater Ecclesiae’, Brescia, 1996.)

Pitanje odgovornosti za ratne štete koje Hrvatski vladajući Srbiji ne postavljaju

U srpskoj agresiji na Hrvatsku poginulo je 402 djece, ukupno je poginulo 22.211 osoba, od toga 15 840 hrvatskih branitelja, po izvoru dr. Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

Uprava za zatočene i nestale do prosinca 2009. godine otkrila je 143 masovne grobnice (danas 150) i više od 1.400 pojedinačnih grobnica žrtava srpske agresije. Najveće masovne grobnice su: Ovčara, Baćin, Tovarnik, Dalj, Škabrnja, Široka Kula, Lovas, Lužac, Voćin, Glina i dr.

Tijekom Domovinskog rata prognano je 550.000 osoba (Hrvata, Mađara, Slovaka, Rusina…) te još 150.000 izbjeglica koji su otišli u inozemstvo.

Nakon okupacije istočne Slavonije 1991. godine od 7.000 do 8.000 hrvatskih zarobljenika je bilo zatočeno u srbijanskim logorima. Ukupno je kroz srpske logore u agresiji na Republiku Hrvatsku 90-tih godina prošlo više od 30.000 hrvatskih logoraša, među kojima oko 500 djece i 3.000 žena. U srpskim koncentracijskim logorima život je izgubilo 300 zatočenika  po izvješću Komisije za zatočene i nestale pri Vladi RH. Zatočenici misle da je taj broj mnogo veći. Najmlađa ubijena osoba imala je 6 mjeseci, a najstarija osoba 104. godine. Najmlađa silovana osoba imala je 5 godina a najstarija 80 godina!?

https://hrvatskispomenar.com/kolumna/srbijanski-koncentracijski-logori-u-hrvatskoj-i-srbiji-1991-1995

Oštećeno je i uništeno 183.526 stambenih zgrada. Uništeno je 25% hrvatskog gospodarstva, uništeni su odašiljači, energetska postrojenja te hrvatski turizam.

„U ratu je potpuno ili djelomično uništeno sedamnaest hrvatskih bolnica i preko stotinu ambulanti.“ (dr. Andrija Hebrang).

Ukupna ratna  šteta, izravna i neizravna, iznosi 250 milijarda dolara.

Ukupno je stradalo 1426 sakralnih objekata, od tog broja je potpuno uništeno njih 380. Potpuno je uništeno 65 župnih crkava i 51 ostala  crkva,  88 potpuno uništenih kapela, potpuno je uništeno 66 župnih kuća i dvorana, uništeno je 7 samostana, 15 groblja i 88 križeva na otvorenom.

DOMOVINSKI RAT: Zločini Srba tijekom Domovinskog rata 1991. – 1995. godine

Na kraju 20-tog stoljeća izvršeni su strašni zločini nad Hrvatima za koje naredbodavci nisu odgovarali jer to nije dozvolila međunarodna politika. STRAŠNO  I  SRAMOTNO!

Srbija je u agresiji na Hrvatsku uživala veliku potporu Velike Britanije čija je bila štićenica. Još dok je operacija Oluja trajala počele su lažne optužbe protiv Hrvatske, a da bi se ocrnila hrvatska oslobodilačka  akcija. Velikosrpski lobisti kao Bildt, Ashdown i drugi su na hrvatsko oslobođenje reagirali neprijateljski. Još je na sastanku Ministarskog vijeća EU Carl Bildt za pad Srebrenice optuživao ofenzivne  akcije Armije BiH i HVO (koji su u stvari oslobađali BiH), dok je branio agresora Republiku Srpsku, tvrdeći da se oni više “zalažu za obustavu neprijateljstava”. Uoči Oluje Britanci su pokušali spasiti već odbijeni plan Z-4, a istovremeno su se prijetili Hrvatskoj da će “imati ozbiljnih problema u Vijeću sigurnosti ako idućih dana krene u vojnu akciju”.

Pobjeda hrvatskih snaga u „Oluji” jedan je od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti, jer je njome osigurana teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske i sloboda njenih državljana, a time i uvjeti za demokratizaciju društva i gospodarski razvoj. „Oluja“ je  kruna Domovinskog rata, kraljica svih hrvatskih pobjeda i ponos koji ostaje za vječnost.

Drugi Memorandum SANU

„Kako u miru vratiti ono što je izgubljeno u ratovima?“

Za razliku od “Memoranduma 1” koji je objavljen u dnevnom listu Večernje novosti 1986. godine, “Memorandum 2” je interni dokument koji je proslijeđen svim članovima Vlade Srbije. Ovaj dokument nije trebao procuriti u javnost jer nosi oznaku “čitanje bez daljeg rasturanja“

Autori Memoranduma su akademici Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Dobrica Ćosić, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović…

https://depo.ba/clanak/36757/sta-sadrzi-memorandum-sanu-ii

Memorandum SANU 3 je  projekt Velika Srbija , koji je preimenovan u Srpski svet. Temelji se na  ugroženosti Srba na teritorijima izvan Srbije,  Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj. Ne radi se  ni o kakvoj ugroženosti Srba, već o pokušaju njihove nove homogenizacije,  nakon neuspjelog pokušaja stvaranja Velike Srbije na razvalinama Jugoslavije  90-ih, Memorandumima SANU 1, 2 i 3 koji su  ustvari program Srpskog sveta i  što je najgore, negiranju nacionalnog identiteta susjednih naroda,  prije svega Crnogoraca i Bošnjaka čije se porijeklo želi vezati za srpski nacionalni korpus. Time bi se u kasnijoj fazi realizacije projekta Srpski svet lakše osporile trenutačne državne granice i revidirala cjelokupna državno-pravna arhitektura Zapadnog Balkana u korist apsolutne dominacije Beograda.

Za Hrvatsku je poseban program rastakanja hrvatske države iznutra pomoću srpske nacionalne manjine, negiranjem  hrvatskog jezika, prisvajanjem  hrvatske kulturne i znanstvene baštine i neprestanim optuživanjem za fašizam ( ustaštvo) i antisemitizam. Provodi se naravno uz potporu i sudjelovanje  vladajuće garniture u Hrvatskoj uz obilnu materijalnu i financijsku pomoć.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, instrument velikosrpske politike

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina izglasan je kao jedan od uvjeta za primanje u članstvo EU. Međutim naknadnim izmjenama postao je diskriminacijski u odnosu na Hrvate kao domicilan narod. Uvedeni su kriteriji koji su suprotni čak i Protokolu broj 12 EU-opća zabrana diskriminacije, članak 1 i EU konvencijiza zaštitu ljudskih prava, članak 14.

Zakonom se pored općega biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor, što znači da imaju veća prava od Hrvata, jer imaju unaprijed i bez izbora osiguranih 8 mandata u Hrvatskom Saboru.

Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

Međutim i tu je promjenom kriterija etničkog udjela od 1/3 u sastavu stanovništva, dodano da jedinice lokalne samouprave mogu promjenom statuta omogućiti manjinska prava i uvođenje dvojezičnosti i tamo gdje ih po etničkom udjelu nikada ne bi ostvarili. Tako je u Istri uvedena dvojezičnost u 7 od 10 gradova, 19 od 31 općine, pa je ukupno 2/3 Istre postalo dvojezično.

I ne samo to nego dvojezičnost povlači i diskriminaciju kod zapošljavanja. Manjine imaju  pravo prednosti kod zapošljavanja i  još se domicilni Hrvat ne može zaposliti bez znanja talijanskog jezika. Sve to je za vladajuće „pozitivna“ diskriminacija!?

Koaliranje sa SDSS-om

Tako je zbog velikosrpske ideologije nastala spirala zla i mržnje, koju je teško zaustaviti. Hrvatski narod prošao je katarzu i kroz stradanja oko 500 tisuća Hrvata, bolno je svjestan posljedica nestanka  NDH ( Bleiburg, masovne likvidacije, 940 skrivenih grobišta  u Hrvatskoj i više od 300 u Sloveniji , fojbi i drugih masovnih grobnica), ali nažalost Srbi  nisu. Nisu ni blizu svjesni, jer u svojoj poznatoj mitomanskoj maniri  preuveličavaju svoje žrtve , a rehabilitirali su Dražu Mihailovića i četnički pokret.

Djeci od  najranijeg djetinjstva usađuju velikosrpsku ideologiju, indoktriniraju ih sa višestruko  umnoženim i preuveličanim brojkama srpskih žrtava ustaškog režima u NDH, mržnji prema Hrvatima, tako da je susjedstvo i suživot praktički nemoguće ostvariti.

Dovoljno je pročitati Memorandum SANU 2, pa da  se vide razmjeri štete koju proizvodi po Republiku Hrvatsku.

I uspijeva im! U Hrvatskoj nažalost vladajući su pretežno sljednici propale jugoslavenske ideologije koja u ime „bratstva i jedinstva“ ne shvaća pogubnost velikosrpsko-svetosavske politike na hrvatski teritorijalni integritet i suverenitet.

Hrvatsko nacionalno biće nažalost podijeljeno je na suvereniste, zagovaratelje hrvatske samobitnosti i samostalnosti i na sljednike jugo-komunističke ideologije , jugoslavenstvo. Jugoslavenska ideja proteže se od 19.stoljeća i biskupa Josip Juraj Strossmayer, pa je čak i biskup Juraj Dobrila jedno vrijeme bio pristaša, pa do ulaska Hrvatske u Kraljevinu Jugoslaviju.

Srbima je jugoslavenstvo bila odlična zamjena za velikosrpstvo, jer su zbog brojčane dominacije, kao većinskog naroda, zauzimali sve najvažnije poluge vlasti.

Vladajući,  da bi se održali na vlasti koaliraju sa srpskim SDSS i ispunjavaju sve njihove  zahtjeve,  financiraju njihovu protuhrvatsku medijsku djelatnost, izgradnju  40  Srpskih kulturnih centara ( četnički štabovi) i provode, svjesno ili nesvjesno  Memorandum SANU 2.

Srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj predvođena Miloradom  Pupovcem  neprestano  nameće jugo-komunističke vrijednosti. Milorad Pupovac i njegova sluganska piskarala neprestano mantraju o 2,svjetskom ratu, ustaškom genocidu nad Srbima i  spomenicima NOB-a.

Degutantno je zastupati  mrtav jugoslavenski sustav vrijednosti  koji je propao skupa sa Jugoslavijom! Jugoslavije više nema, nema je na nijednoj karti svijeta. Skupa s njom nestale su i tekovine NOB-a, nestao je lik i djelo „druga Tita“ a pobijeđena je  i njegova JNA!

Degutantno je čitati Pupovčeve Novosti, Biltene i njihove optužbe za   povijesni revizionizam!  Koji povijesni revizionizam? Pa Jugoslavije nema, a nema je zato jer je bila sazdana na lažnim vrijednostima. Bratstvo i jedinstvo ne postoje, niti je ikada bilo stvarno. Ono  što je i bilo Srbi su  razbili agresijom na BIH i Hrvatsku. Antifašizam,  komunistički je bio isti kao i fašizam. Teror, progoni, zatvori, logori, cenzura, to nisu vrijednosti antifašizma.

Dr. Biočić  je u svojoj knjizi „ Laži o srpskom antifažizmu i antisemitizmu,“ dokazao  da nema srpskog antifašizma, već je to velikosrpski fašizam. Dokazao je da je Dan ustanka naroda Hrvatske koji Milorad Pupovac i njegova bulumenta slave 27.srpnja u Srbu, bio ustvari  četnička  krvoločna odmazda zbog stvaranja hrvatske države.Ustaški genocid nad Srbima ne postoji. To je još jedna od laži Milorada Pupovca, da stigmatizira Hrvatsku i Hrvate kao genocidan narod.

Hrvatska nije sljednica ni NDH ni SFRJ.

Ova generacija koja je stvarala samostalnu Hrvatsku nije odgovorna  za NDH, ni za SFRJ i time je sve što Milorad Pupovac radi besmisleno. Odgovorni su odavno pobijeni ili umrli i ne može na nas prenijeti odgovornost.

Ali za razliku od ove generacije Hrvata,  koji nisu odgovorni ni za NDH, ni za SFRJ, Milorad Pupovac je itekako politički odgovoran za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku od Balvan revolucije 1990. do današnjeg dana, jer cijelo vrijeme provodi program Velike Srbije ili Srpskog sveta.

Srpska pravoslavna crkva

Slika ne bi bila potpuna bez spomena Srpske pravoslavne crkve. Srpska Pravoslavna Crkva -SPC je nositelj i instrument agresivne velikosrpske politike ili Srpskog sveta! Nauk SPC temelji se na kosovskom mitu i svetosavskom nacionalizmu. Srpska pravoslavna crkva zanemaruje univerzalne poruke Evanđelja, a  „svetosavlje“ nije vjera nego ideologija i to velikosrpska ideologija.

Naime, po utvrđenoj praksi i kanonskim propisima crkve na Istoku, granice crkvenog područja  uvijek su u skladu  s državnim granicama. U vezi s tim, a pod utjecajem srpskih vjerskih krugova, Srbi su i kasnije bili skloni izjednačavati granicu jurisdikcije srpske crkve s političkim granicama srpske države i to je misao vodilja te ideologije  Velike Srbije ili sada Srpskog sveta, gdje je ijedna srpska crkva to je sveta srpska zemlja! Stoga SPC ne može postojati van granica Srbije. U Hrvatskoj bi trebala biti samo Hrvatska pravoslavna crkva.

SPC je okupator u RH, da je Hrvatsko Pravosuđe stvarno Hrvatsko , SPC bi već odavno trebala biti izbačena iz RH, a njeni manastiri i bogomolje koji su rasadnici  velikosrpstva konfiscirani u Hrvatskoj!

SPC nije u Hrvatskoj upisana u Evidenciju vjerskih zajednica već se djelovanje SPC temelji na jednom ugovoru, koji nije međunarodni ugovor, kao ugovor između RH i Svete Stolice, koja je zasebni subjekt međunarodnog prava. To nije niti ugovor s nekom Crkvom koja ima pravnu osobnost po svom vlastitom (kanonskomu) pravu.

Ugovor o financiranju SPC potpisan je 2002. godine između predsjednika vlade RH Ivice Račana (SDP) i „predsjednika episkopskog savjeta SPC u Hrvatskoj,,, gospodina Jovana, koji se lažno predstavljao, jer u članku 5. Ustava SPC navodi se koje su pravne osobe SPC, a u članku 10. koje su crkveno-hijerarhijske i samoupravne vlasti i tijela.

U Ustavu SPC ne postoji takav savjet, pa stoga niti takav predsjednik. Odredbe članka 8. Ustava SPC: “Imovinsko-pravne interese crkve pred državnim vlastima … zastupaju oni crkveni organi, koji su određeni ovim Ustavom” a kako osoba koja je potpisala Ugovor ne postoji, ovaj ugovor s Republikom Hrvatskom pravno je ništetan. Ne postoji i bilo kakav odvojeni dio SPC koji bi mogao biti nazvan „SPC u Hrvatskoj“ nego u RH postoji pet eparhija SPC, koje nisu nikako odvojene od onih u Srbiji. Ugovor o djelovanju SPC na tlu RH jest, dakle, de facto ništetan.

U vrijeme potpisivanja ugovora SPC nije bila registrirana ni u Hrvatskoj , ni u Srbiji.

Uz to SPC, ne samo da nije upisana u evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, nego u vrijeme potpisivanja navedenog ugovora s Račanovom vladom SPC nije bila registrirana niti u Srbiji. Tamo je SPC registrirana godine 2006 .godine, dakle 4 godina nakon potpisa ugovora s Račanom.

Sve to znači da Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj djeluje ilegalno odnosno protuzakonito, a iz toga proizlazi da je SPC iz Hrvatskog Državnog proračuna od 2002. do 2018.godine  dobila protuzakonito više od pola milijarde omraženih „ustaških“ kuna a sada eura. Iz proračuna lokalnih jedinica isto.

Ugovor se temelji na Ustavu SPC, koji u 2002. nije važio niti u Srbiji. U RH SPC nije upisana u Evidenciji vjerskih zajednica te na ovaj način nije mogao niti biti utvrđen njen ustav, kojeg nema. Potpuni kaos!

SPC je jedina Crkva ikada osuđena za pomaganje u genocidu.

Samo dva mjeseca poslije genocida u Srebrenici, njemačko Društvo za ugrožene narode (Gesellschaft für bedrohteVölker) objavilo je dokumentaciju Felicitas Roder i Tillmana Zülcha pod naslovom ‘Za jedinstvo svih srpskih zemalja – Srpska pravoslavna crkva podupire genocid nad bosanskim muslimanima’, rujan 1995. godine, iz koje je vrijedno citirati važnije ulomke. I to ne samo radi zadane teme nego i kao izraz čuđenja zašto to nije poznato u Vatikanu; postavlja se pitanje  zašto je papa Franjo dopustio da takva  Crkva su odlučuje o tome je li  veliki mučenik i blaženik Alojzije Stepinac dostojan postati svecem?

„Patrijarha Pavla odveli su 1995.godine  u spaljenu Foču, nazvali su je tada Srbinje, i raspisala se evropska štampa – posebno Le Mond, Figaro i Liberation u Parizu – da SPC u Bosni podržava etničko čišćenje. Navedeno je bilo i ime patrijarhovo, pa je SPC podnela tužbu u Parizu protiv tih listova. Mučno i tužno. Na suđenju u Parizu svedočili su mnogi, među njima istoričar Paul Garde i srpski vizantolog Ivan Đurić. Branio je SPC vladika Atanasije Jevtić i to tako „dobro“ da se suđenje završilo sudskom osudom SPC. Ne, kazao je sudija, fakta su fakta, a francuska se istina ne može ućutkati. I tu je gorku čašu ispio pokojni patrijarh – a da li smo i svi mi sa njim, o tome je rano suditi. Jeste, stigao je da kaže i da ponovi kako neće ne veliku, nego ni najmanju Srbiju, po cenu zločina – i to će mu biti s pravom zapisano – ali ga sabraća arhijereji slušali nisu, još manje pak raspomamljene ratovođe! „ Mirko Đorđević,

https://pescanik.net/wp-content/PDF/mirko_djordjevic-kisobran_patrijarha_pavla.pdf str129

Četnici su militantni dio SPC-a. Iz uputstva četnicima:

„ Kada, koga, zašto i kako treba da ubije pravoslavni Srbin, pravoslavni kanoni ne preporučuju ubijanje, čak ga i kažnjavaju, ali u borbi protiv “polumeseca, islamskog agresivnog” (Atanasije Jevtić) po knjizi „ Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj,“ Milorada Tomanića str.231, piše; “za krst časni i slobodu zlatnu”, za “Veliku Srbiju” i za “spas krsta sa tri prsta” nesumnjivo je trebalo ubijati. Interesi Srpske crkve,  srpske države i srpskog naroda (onakvi kakvim ih tumači SPC) bili su jedini razlozi zbog kojih je pravoslavni Srbin mogao “zakonito” da ubija i da pri tome ne strepi od Sudnjega dana.

Nasuprot zločinačkoj  vjeri Srpske pravoslavne  crkve, stoji duboko vjerska, Bogu mila, preporuka  Kardinala Franje Kuharića hrvatskim braniteljima;

„Bogoljublje je nužno čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države. (..)

Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko. (..) Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova doma! Ako je ubio mog oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre.“

Lili Benčik/hrvatskepravice

Na sjednici Predsjedništva i Nacionalnog odbora HDZ-a,  donijeta  je  odluka da predsjednik Vlade,Andrej Plenković, kao ni predsjednik Sabora Gordan Jandroković ne će ići na inauguraciju predsjednika Zorana Milanovića.

Time se Plenković i Jandroković ponašaju  kao dvije uvrijeđene MILA GERE ( ženska osoba koja se drži ukočeno, ostavlja dojam fine osobe, a u stvari je nesposobna), jer  hrvatski birači nisu glasali po njihovom izboru!

To je  nedržavničko i neprihvatljivo ponašanje predstavnika zakonodavne (Jandroković) i izvršne vlasti ( Plenković) prema instituciji Predsjednika Hrvatske države, nepoznat u demokratskom svijetu.

Samim time što je tu odluku donijela jedna od stranaka sudionica u političkom životu Hrvatske!

Štoviše tom odlukom otvaraju se  pitanja o državničkoj odgovornosti  i odnosu prema instituciji predsjednika  države Hrvatske;

1. Jesu li predsjednik Vlade i predsjednik Sabora, predsjednici svih građana Hrvatske ili samo članova HDZ-a?
2. Je li stranka HDZ = država Hrvatska, kada Predsjedništvo te stranke donosi odluku hoće li institucija Predsjednik Vlade i Predsjednik Sabora prisustvovati inauguraciji institucije Predsjednika Države Hrvatske?
3. Jer ne radi se momentalno o Milanoviću, Plenkoviću i Jandrokoviću, kao osobama nego o odnosu visokih  državnih institucija zakonodavne i izvršne vlasti prema  državnom  poglavaru.
4. Je li država Hrvatska  HDZ-ova politička prćija ili država svih drugih i drugačijih  političkih opcija  i pojedinaca?
5. Priznaju li institucije, Sabor i Vlada, jer Plenković i Jandroković po svojim funkcijama predstavljaju državne institucije,  rezultate izbora? Ovako kako su odlučili ne priznaju!
6. Inzistiranje na Milanoviću kao „kršitelju Ustava“ koristi se kao medijski spin, iako je istina. Međutim ako je Predsjednik države u obavljanju svojih dužnosti počinio povredu Ustava, onda je Jandroković kao predsjednik Sabora trebao pokrenuti postupak po Članku  105.Ustava RH, za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike, a to nije učinio.!?
7. „Nećemo se izlagati apsurdnoj situaciji da slušamo prisegu na Ustav koji je više puta prekršen” izjavio je Plenković, što je običan medijski spin, ako se zna da po pokretanju odgovornosti Predsjednika za kršenje Ustava, Plenković  nije  poduzeo baš ništa!

VIDEO/ Plenković: Neću ići na inauguraciju Zorana Milanovića, neće ići ni Gordan Jandroković

O protuustavnosti odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske, na osnovu prijedloga Sabora, međutim nikakve odluke Sabora i Ustavnog Suda nema.

Postupak nije ni pokrenut.

Znači da ovom  odlukom Predsjedništvo HDZ-a svjesno i namjerno obmanjuje javnost da bi se opravdalo. Međutim ta se Odluka Predsjedništva HDZ-a kosi sa člankom 4 Ustava RH,  jer prema Ustavu RH;

„..državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, a načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.“

Predsjednik Vlade i Predsjednik Sabora time i sami krše Ustav RH, jer  njih  su birali hrvatski birači i po članku 1 Ustava RH  oni kao izabrani predstavnici  na toj inauguraciju predstavljaju narod koji ih je izabrao.

A  Plenković i Jandroković stranačke interese i odluku Predsjedništva stranke HDZ-a stavljaju iznad državnih interesa ne poštujući volju birača i njihov izbor.

Zoran Milanović je izabran na demokratskim izborima voljom birača na mjesto Predsjednika Hrvatske i on time predstavlja instituciju državnog poglavara, a ne sebe osobno.

Plenković i Jandroković trebaju prisustvovati inauguraciji , ne predstavljajući sebe osobno, već predstavljajući hrvatski narod koji ih je izabrao na te funkcije!

To je demokratski pristup po Ustavu RH, ne ulazeći koliko i kako svaki od njih krši Ustav RH ne poštujući hrvatske građane, svoje birače, koji im na ovaj način  služe samo kao glasački stroj koji  im omogućava  lagodan život bez ikakve odgovornosti!

Svaka vlast bi trebala  biti odgovorna prema svojim biračima, međutim u Hrvatskoj političari, saborski zastupnici i ostali uzimaju samo povlastice, bez ikakve odgovornosti, moralne, političke i zakonske!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Ne samo strah, nego doslovno panika uhvatila je vladajuću kastu ( netko piše duboku državu) u Hrvatskoj od samog početka najave kandidature dr. Tomislava Jonjića.

Najprije je uslijedila medijska blokada, pa kada su uvidjeli da je zahvaljujući istinskim domoljubima ta blokada probijena, onda je uslijedila tipična prepoznatljiva medijska hajka kakvu su provodili u bivšoj Yugi u službi vladajuće kaste, yu agitprop.  Očito ih Tomislav Jonjić jako, jako žulja! Mi stariji koji smo proživjeli dobar dio života u yugo- totalitarnom sistemu prepoznajemo te metode. A kada su nekoga htjeli zaštititi, onda bi došla naredba;“ Pojavu osuditi, druga zaštititi“  

Kako se napravi slučaj po metodi YU AGITPROPA;

Uzme se neki stari slučaj kao što je uzeo voditelj Bujice , Velimir Bujanec iz 2006 , (znači 19 godina je prošlo i on je riješen), i od njega se manipulirajući napravi priča. Da bi  priča bila vjerodostojna poziva se optuženik da dođe u emisiju na sučeljavanje da iznese svoju obranu. Međutim on je unaprijed osuđen, samim time i ako se odazove i ako se ne odazove.

Ako se odazove, onda će mu biti praktički upadicama onemogućeno govoriti ili će mu se upadati u riječ i prekidati da izgubi koncentraciju.

Naivni pristalice , nemaju pojma kako taj sistem funkcionira, kažu; „ pa da ako nije kriv neka dođe, a ako ne dođe kriv je.“

E to je ta zamka iz koje optuženiku nema izlaza. On je unaprijed osuđen i proglašen krivim od sluganskih medija i novinara.

Cilj je postignut! Posijano je sjeme sumnje i nepovjerenja i čovjek je politički eliminiran. Nije više smetnja vladajućoj kliki ili kasti!

Primjer koji to dokazuje je upravo Velimir Bujanec, autor Bujice na Z 1 TV, jedne od gledanijih emisija u kojoj sam i osobno sudjelovala,  kojemu sam na lijepi način ukazala na njegovu prozirnu i diletantsku manipulaciju sa temom starom 19 godina.

Međutim kako sam razotkrila njegovu očiglednu  manipulaciju, blokirao mi je pristup svojoj stranici, jer sam imala ogromnu podršku na svakom komentaru.

Kada su uvidjeli da je  dr. Tomislav Jonjić nadmoćno pobijedio  kandidate  tzv. “desnice” krenuo  je žestoki udruženi AGITPROP i sa desna i sa lijeva!

Sluganski  mediji stvaraju bauk, ne od te tzv. desnice, već državotvornih Hrvata ili nacionalista. To je ostatak jugo-komunističko nametnutog bauka nacionalizma. Bratstvu i jedinstvu  najveći neprijatelj bio je nacionalizam, ne velikosrpski, već hrvatski, jer hrvatska državotvornost podrazumijeva negaciju jugoslavenstva!

Čim je najavio kandidaturu dr. Tomislav Jonjić naišao je na neviđeni medijski zid. Čak nije to bila ni cenzura, to je u demokratskom svijetu nepojmljiva blokada, nedemokratska, tipično jugo-komunističko-udbaška po nalogu samog premijera Plenkovića. Naime prema izvorima koje ima urednik Hrvatskog tjednika Ivica Marijačić, jedan od urednika na HTV-u priznao je pojedincima iz izbornog tima dr. Jonjića daje  Plenković  zabranio glavnim medijima da ugošćuju dr. Jonjića, uz prijetnju otkaza.

https://dugopolje.org/urednik-hrvatskog-tjednika-plenkovic-je-zabranio-glavnim-medijima-da-ugoscuju-jonjica/#gsc.tab=0

Ni  u totalitarnoj  komunističkoj Jugoslaviji nije bilo takvog bojkota nekog političara. Tada  bi ga smaknuli, što na njihovu žalost danas ipak ne smiju.

A zbog čega? Zato što je dr. Tomislav Jonjić je iz hrvatske, katoličke obitelji, roditelji su mu  bili žrtve komunističkoga jugoslavenskog terora. A on  je hrvatski branitelj, povjesničar,  diplomat, odvjetnik i branitelj hrvatskih uznika u Haagu, Hrvatskoj i BiH!

Urednik je glasila Hrvatskog društva političkih zatvorenika, izvrstan poznavatelj političkih prilika, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Diplomirani pravnik i doktor povijesnih znanosti, autor je petnaestak knjiga i više desetaka znanstvenih radova.

Njegova stranica izvor je točnih povijesnih podataka, za razliku od lijevih sluganskih glasila.

https://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_Baja.html

Dakle, tako jaki domoljubni i državotvorni Hrvat i vrsni intelektualac odmah je prepoznat kao opasna prijetnja  jugo-srpskoj vladajućoj garnituri, medijima koji su u srpskom vlasništvu, globalistima, Soroševim stipendistima ( Jović, Jakovina …) Gongu osnivaču  Faktografa, koji nadzire medije, pa je logična i medijska blokada  u  paničnom strahu od čovjeka koji će sigurno pridonijeti ponovnom jačanju hrvatskih institucija, jačanju hrvatskog suvereniteta i hrvatskog identiteta države Hrvatske.

Naročito su „zabrinuti“ jačanjem Pravosuđa, koje bi trebalo osloboditi od utjecaja vladajuće kaste,  kojoj hrvatsko Pravosuđe sada bespogovorno služi u tolikoj mjeri da čak dolazi u sukob sa EU Tužiteljstvom.

Znači radi se o suverenizmu.  Dr. Tomislav Jonjić zagovara suverenu i samostalnu Hrvatsku kojoj ne treba tutor-EU tužiteljstvo! Ako smo suverena država, onda se trebamo  i suvereno ponašati. Ne  treba nam  tutor u nijednoj djelatnosti, već ravnopravna suradnja!

Manjinska pitanja, financiranje  manjinskih glasila za očuvanje kulture i običaja koje se  zloupotrebljava protiv države Hrvatske trebalo bi  tretirati kao kazneno djelo.  Međutim ovakvom Pravosuđu, sukob interesa i nenamjensko trošenje sredstava nije kazneno djelo,  iako po Zakonu je!

Vladajući dijele „šakom i kapom“ sredstva iz Proračuna svih nas koji ga punimo,  manjinama; talijanskoj koja odnarođuje Istru i šuruje sa talijanskim fašistima, a srpskoj za izgradnju kulturnih centara, potencijalnih opasnih „četničkih štabova“ otkidajući od hrvatskih  umirovljenika, djece, medicinskih sestara, učitelja, nastavnika i mnogih koji žive na rubu siromaštva. Hrvatima  koji jedva preživljavaju,  ne trebaju kulturni centri. Ne treba im ni Hrvatsko slovo, jer Vlada nije htjela dati 400 000 kuna za njegov opstanak, a dala je 600 000 eura za srpske Novosti!? Samo taj podatak više nego jasno pokazuje odnos vladajućih prema hrvatskom narodu i očuvanju njegova hrvatskog identiteta.

Dvodomni Sabor riješio bi pitanje manjina, da ne izgube svoja prava, a istovremeno da nemaju utjecaja na kreiranje hrvatske politike.

Ta pitanja i mnoga druga koja tište hrvatski narod prepoznata su kao velika opasnost jugo-komunističko-srpskoj  vladajućoj kasti i njihovoj vladavini marginalizacije hrvatskog naroda. Hrvati i država Hrvatska su „zlatna koka“ toj vladajućoj kasti na čelu sa HDZ-om i njegovim autokratskim predsjednikom Andrejom Plenkovićem.

Upravo taj HDZ, koji nakon DETUĐMANIZACIJE nema ništa zajedničkog sa Tuđmanovim HDZ-om,  za glasače, koji nemaju pristup internetu, kojima su glavni izvor informacija HRT i glasila poput Jutarnjeg i Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije i Novog lista,  blokadom je onemogućio da mnogi glasači ni ne čuju  za dr. Tomislava Jonjića. Da je dr. Tomislav Jonjić bio u medijima rezultat bi bio daleko bolji od 5,09%.

SDP i HDZ, dvije varijante jugo-komunističkog nasljeđa razbiju  svaki pokušaj jačanja  hrvatske državotvorne domoljubne opcije, stranke, pokreta ili braniteljskog protesta!

-Mesić je 2 000. umirovio 12 generala, jer su se usprotivili kriminalizaciji Domovinskog rata: stožerni general u mirovini Janko Bobetko; admiral Davor Domazet Lošo; general pukovnik Ivan Čermak; general pukovnik u mirovini Ivan Basarac; general pukovnik Krešimir Ćosić; general pukovnik Ante Gotovina; general bojnik Damir Krstičević; general bojnik Ivan Kapular; general bojnik Mirko Norac; general bojnik Miljenko Filipović; general bojnik u mirovini Ivan Korade i general bojnik u mirovini Nojko Marinović.

-Sjeća li se netko  2001. velikog prosvjeda na Splitskoj rivi i Mirka  Čondića kao čelnika Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata.? Čondić je kasnije potonuo u zaborav,  Sanader je dolaskom na vlast potkraj 2003. zaboravio na ono u što se zaklinjao na skupu na splitskoj Rivi. Uhićen je  general Gotovina i osuđen general Mirko Norac!

-2005. prosvjedovalo se širom Hrvatske zbog generala Gotovine i Markača. Pokazalo sa da HVIDR-a i njen čelnik Josip Đakić nisu ni mrdnuli da pomognu generalima, jer su potpuno pod kontrolom HDZ-a, a ravnatelj  koji je postavio izložbu o generalu Gotovini u školi koju su pohađali sinovi Zorana Milanovića dobio je otkaz i više od 10 godina bio na udaru “hrvatskog” krivosuđa, osuđen i ovršen!

-2011, prosvjedi protiv progona hrvatskih branitelja( Tihomir Purda), Srbija uvela Zakon kojim je nadležna na području cijele bivše Yuge, proganja i uhićuje hrvatske branitelje uz pomoć hrvatskog krivosuđa i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića!

-2013. prosvjed protiv ćirilice u Vukovaru i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara na čelu s Tomislavom Josićem. Sjećate se Darka Pajčića, kojemu je pola glave razbio Saša Sabadoš i nije bio osuđen, nego umirovljen? Tomislav Josić neutraliziran.

-Nitko više ne spominje 2014, prosvjed u Savskoj 66, nazvan ŠATOR, a prosvjednike šatorašima. 100% ZA HRVATSKU, vođe prosvjeda bili su Đuro Glogoški i Josip Klemm.222. dana prosvjeda branitelji su otišli prosvjedovati na Markov trg pred Vladu. odbili su se razići, stigla je i interventna policija a branitelji su se povukli u crkvu sv. Marka. U isto vrijeme oni koji su ostali u Savskoj iznijeli su na ulicu plinske boce prijeteći detonacijom. Dolaskom 2016.  HDZ-a na vlast Šator je neutraliziran, nestao je Glogoški, a Klem završio u zatvoru.

-Na izborima 2015 Most je dobio 19 mandata, Na brzinu su rasturili Domoljubnu koaliciju i Most, a na na ponovljenim izborima na vlast je došao Andrej Plenković, koji može sve što hoće, koji je promijenio HDZ u korumpiranu stranku, koja slijedi ” velikog i nezamjenjivog ” Vođu, koji pak razara Hrvatsku  i hrvatske vrednote u svim pravcima.

Usprkos  najvećim prosvjedima u Zagrebu i Splitu 2018. protiv IK, poslušne HDZ-ove ručice u Saboru su je izglasale. Koalicijom sa Pupovčevim SDSS-om,  izdao je nacionalne interese hrvatskog naroda. Poništeni potpisi za referendum o promjeni izbornog zakona, rasturio je DP, šakom i kapom financira Srbe za njihove kulturne centre, a Hrvatima ne da niti da održe svoje Hrvatsko slovo.

Sada za izbore za predsjednika RH, podmeće kukavičje jaje Primorca i umjesto da desnica glasa za Tomislav Jonjića, Radić podmeće  Branku Lozo, a DP preporučuje Primorca.

Desnica je potopljena, branitelji eutanazirani, hrvatski domoljubni glasači raseljeni, izbezumljeni i obezglavljeni.

Nažalost svi ti faktori rezultiraju nezainteresiranošću  za izlazak na izbore, birači se ne  bore za svoj način života, nego prepuštaju drugima da im kroje kako će živjeti.

Nikako da shvate da su u demokratskom društvenom uređenju izbori jedini miran način na koji mogu iskazati svoju volju za promjene u društvu i državi!

Izlaznost je veliki problem, jer se ne zna  što misli više od pola stanovnika Hrvatske. 53.97 % birača nije izašlo na izbore, tako da se svi pokazatelji odnose na, manje od pola, odnosno na  46,03 % biračkog tijela.

Dakle od tih 46, 03 %, koji su izašli na izbore, odnosno 1.625.458, a to je manje od polovice glasačkog tijela, od ukupno 3.531.622;

1.mjesto osvojio je sa 49, 09 % Zoran Milanović. S obzirom da je opće poznato njegovo mišljenje o Hrvatskoj kao “slučajnoj” državi, njegov odnos prema hrvatskim braniteljima, jasno ukazuju da je Hrvatska država bez hrvatskog identiteta. Zoran Milanović tipičan je  hrvatski Jugoslaven koji Domovinski rat naziva građanskim, koji je inicirao Lex Perković da zaštiti jugo-udbaše Perkovića i Mustača, koji se po naputku svog američkog PR stručnjaka mora ponašati kao Predsjednik Hrvatske i koji se sa svojim neprekidnom sukobljavanjem  sa Plenkovićem predstavlja kao domoljub, pa je usput pokupio i glasove neosviještenih Hrvata.

 2.mjesto sa 19,35 % osvojio je  Dragan Primorac, što  ukazuje na potrošenost HDZ-a i njegove predodžbe kao državotvorne stranke. Primorac je podmetnut od strane Plenkovića koji u samom HDZ-u nije našao čovjeka koji bi mogao postići dobar izborni rezultat. Primorac će već biti nagrađen zato što je podmetnuo leđa HDZ-u. Plenkovićev HDZ, je u ovim izborima definitivno najveći gubitnik.

3.mjesto sa 9,25 % pripalo je Marije Selak Raspudić,  što ukazuje na jačanje centra, odnosno jačanje državnih  institucija i oslobađanje od stranačkog utjecaja i stranačkih i partikularnih interesa pojedinaca. Briga za sve građane Hrvatske, od demografije, stanovanja, problema starije životne dobi do ilegalnih migracija.

4.mjesto sa 8,89 % osvojila je Ivane Kekin kao predstavnica stranke Možemo, što pokazuje potporu djela anacionalnih birača, soroševih pitomaca, jugo-komunističkog naslijeđa, koji prakticiraju genderizam i smatraju da država treba zaštiti javna dobra, ženska  i ljudska  prava,   socijalnu državu, zdravstvo, opću decentralizaciju razvoja i ekonomsku, socijalnu i rodnu jednakost. Njima je Hrvatska država nužno zlo!

5.mjesto  sa 5,09 % osvojio je Tomislav Jonjić što ipak ukazuje da vladajućima nije uspjela medijska blokada, a ujedno i  pokazuje da je malo preostalo Hrvata koji se bore za očuvanje hrvatskog identiteta i  temeljnih vrijednosti države Hrvatske. Te su temeljne vrijednosti etičkog nauka Katoličke crkve, Domovinskog rata, očuvanje hrvatskog jezika, povijesti, tradicije,  znanosti, književnosti i sve to ugrađeno u školstvo, odgoj djece i mladeži.

Sloboda medija, stvaralaštva, poljoprivreda i gospodarstvo usmjereno ka hrvatskom življu da se zaustavi iseljavanje i zamjena stanovništva. Jačanje institucija, pravde i pravednosti , čuvanje granica, hrvatske vojske i policije.

Sve to sa malim razlikama zagovarali su i Miro Bulj sa 3,82 % i Branka Lozo sa 2,41 %. koji su predstavljali tradicionalno hrvatsko biračko tijelo . I da su istakli jednog kandidata dobili bi 11,32%, MALO, jako malo!

Što znači da nas je malo ostalo, koji zagovaramo Hrvatsku kao državu hrvatskog identiteta.

U broju glasova  Tomislav Jonjić  osvojio je 82.787 ,Miro Bulj , 62.127. a Branka Lozo ,39.321

Dr. Jonjić je sa skromnih 11.864 eura potrošenih u kampanji, pod totalnom blokadom, dobio 20.660 glasova više od g. Bulja, a  43.466 glasova više od dr. Lozo. Branka lozo, koju financira, kao i Z1 TV Mario Radić, sa potrošenih 29.800 eura i širom otvorenih vrata svih medija, oduzela je dr. Jonjiću svega 39.321 glas.

Zato je trebalo žestokim agitpropom diskvalificirati dr. Jonjića!

Nažalost od 94, 17 % Hrvata koji su se 1991. godine na referendumu izjasnili za samostalnu i slobodnu Hrvatsku, kao državu hrvatskog naroda, spali smo na 11,32% onih koji i dalje žele u takvoj Hrvatskoj živjeti.

Jedina nada u ostvarenje Hrvatske kao države sa hrvatskim identitetom je da među ovih 53,97 % ima još tradicionalnih Hrvata, koji zbog razočarenja, inertnosti ili nekog drugog razloga, nisu izašli na izbore.

Taj podatak ustvari pokazuje nedostatak demokratske svijesti kod hrvatskih birača. Izgleda da je proces demokratizacije države i društva dug  proces, osobito kada ga blokiraju i koče  ostaci jugo-komunističke ideologije, koji grčevito drže vlast i privilegije.

 

Lili Benčik/hrvatskepravice