Profesor opće povijesti na Oxfordskom sveučilištu, Peter Frankopan, Hrvat iz poznate plemićke loze, donosi analizu o tekućim svjetskim previranjima, u engleskom mediju The Spectator.

‘Ovdje se uopće ne radi o Ukrajini, nego o svjetskom poretku’, rekao je Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, mjesec dana nakon invazije. ‘Unipolarni svijet nepovratno odlazi u prošlost… Multipolarni svijet se rađa.’ SAD više nije svjetski policajac, drugim riječima – poruka je koja odjekuje u zemljama koje su dugo bile sumnjičave prema američkoj moći. Središnja koalicija Zapada možda ostaje čvrsta, ali nije uspjela pridobiti mnoge zemlje koje su odbile odabrati stranu. Diplomatska misija Moskve za izgradnju veza i brušenje narativa tijekom proteklog desetljeća isplatila se.

Pogledajte Afriku. U ožujku prošle godine, 25 afričkih država od 54 suzdržano je ili nije glasalo u prijedlogu UN-a za osudu invazije, unatoč velikom pritisku zapadnih sila. Njihovo odbijanje jasnog pristajanja na stranu Ukrajine bilo je dokaz kontinuiranih diplomatskih napora Rusije u zemljama u razvoju.

Prije godinu dana Naledi Pandor, južnoafrički ministar vanjskih poslova, pozvao je Rusiju da se povuče. Nakon posjeta Lavrova prije nekoliko tjedana, Pandor je upitana je li to mišljenje ponovila svom ruskom kolegi. Bilo je ‘prikladno’ prošle godine, rekla je, ali da to sada ponovim ‘djelovala bih prilično jednostavno i infantilno’. Pandor je tada pohvalio ‘rastući gospodarski bilateralni odnos’ između Pretorije i Moskve, a dvije su zemlje obilježile godišnjicu rata zajedničkim vojnim vježbama.

Moskva se predstavlja kao bastion stabilnosti u poludjelom svijetu, iako nastoji učiniti svijet još luđim

Zatim, tu su i sjevernoafričke zemlje, koje su pomogle Rusiji da ublaži ekonomski učinak zapadnih sankcija. Maroko, Tunis, Alžir i Egipat su u protekloj godini uvozili ruski dizel i druga rafinirana ulja, kao i kemikalije.

Vladimir Putin sasvim namjerno njeguje ovaj savez nacija koje se osjećaju žrtvama zapadnog imperijalizma, a na njegovo čelo stavlja Rusiju. Zapad želi vidjeti Rusiju ‘kao koloniju’, rekao je u rujnu. ‘Ne žele ravnopravnu suradnju, žele nas opljačkati.’

>> Amerikanci zaprijetili Ugandi! Odgovor političara Asuman Basalirwa zaprepastio mnoge…

Ova poruka podjednako dobro prolazi u velikim dijelovima Azije, gdje je više od trećine zemalja odbilo osuditi Rusiju na prvom glasovanju u UN-u, kao iu Srednjoj i Južnoj Americi, gdje se nastavljaju valovi antizapadnjačkih i antikapitalističkih osjećaja.

Kao što je prošli tjedan rekao bivši indijski veleposlanik u Rusiji, Venkatesh Varma: ‘Nismo prihvatili zapadno uokvirivanje sukoba. Zapravo, na globalnom jugu ima vrlo malo onih koji to prihvaćaju.” On ne govori u ime indijske vlade. Ipak, Indija se, zajedno s Kinom i Južnoafričkom Republikom, prošlog tjedna suzdržala od još jedne UN-ove rezolucije kojom se od Rusije traži povlačenje iz Ukrajine. Od 193 člana, 141 je glasao za, a 32 su bila suzdržana. Sedam ih je glasalo protiv, a Rusiji su se pridružile Bjelorusija, Eritreja, Mali, Sjeverna Koreja, Nikaragva i Sirija.

Ideja da su Amerika i njezini saveznici ti koji su izvori globalnog poremećaja i nestabilnosti ostaje na snazi. Neuspjesi u Afganistanu i ideja da se ukrajinski rat dogodio zbog širenja NATO-a potaknuli su narativ, pa čak i simpatije, prema ideji da se Putin jednostavno suprotstavlja Zapadu (što objašnjava zašto je Sjeverna Koreja isporučila topničke granate, a Iran osigurao dronove kamikaze).

Putin je majstor raspirivanja antiameričkih osjećaja. U prošlotjednom obraćanju Saveznoj skupštini osvrnuo se na vojne intervencije Zapada u Jugoslaviji, Iraku, Libiji i Siriji. Ovi su pokazali da se Zapad ponaša ‘besramno i dvolično… Nikad se neće moći oprati od te sramote’.

Pogledajte kako je podržana Ukrajina, dodao je, dok su drugi napušteni. Više od 150 milijardi dolara potrošeno je za pomoć i naoružavanje Kijeva, rekao je, dok su najsiromašnije zemlje svijeta dobile samo 60 milijardi dolara pomoći. ‘Što je sa svom ovom pričom o borbi protiv siromaštva, održivom razvoju i zaštiti okoliša?’, upitao je.

>> OTOPLJAVANJE SAD – RUSIJA? Reporter američkog NBC Newsa na Krimu! Neki novi vjetrovi između supersila?

Putinova Rusija čak odvažno tvrdi da je rasna diskriminacija pojačana. U govoru prije šest mjeseci, Putin je izjavio: ‘Rusofobija koja se danas artikulira u cijelom svijetu nije ništa drugo nego rasizam.’ Rusija se tako uredno dotiče krivnje Zapada za njegovu kolonijalnu prošlost, dok se predstavlja kao vodeći glas za ono što Lavrov naziva ‘ međunarodna većina’. ‘Tijekom dugih stoljeća kolonijalizma, diktata i hegemonije’, rekao je Putin prošli tjedan, Zapad se ‘navikao da mu je sve dopušteno, navikao se pljuvati po cijelom svijetu.’

U isto vrijeme, ruski predsjednik poziva se na svjetski društveni konzervativizam. Zato je prošli tjedan ukazao na neslaganja Anglikanske zajednice oko gay brakova i ‘rodno neutralnog’ Boga, nazivajući to ‘duhovnom katastrofom’. Takvi razgovori dobro prolaze među pobožnijom populacijom planeta, koja je sklona LGBTQ rasprave smatrati dokazom zapadnjačke izopačenosti i dekadencije. Postoji razlog zašto je RT, informativni kanal Kremlja, proveo godine raspirujući kulturne ratove.

Moskva se tako predstavlja kao bastion stabilnosti u poludjelom svijetu, iako nastoji destabilizirati svijet i učiniti ga još luđim. Njezina kulturna propaganda potpomognuta je realpolitikom i trgovinom, s naftom, plinom, metalima i usjevima koji se koriste kao diplomatski poticaji za igranje ruske igre. Oružje je bilo još jedan poticaj, iako je loša izvedba na bojnom polju u protekloj godini umanjila njen ugled kao supersile oružja.

Zatim, tu je i Kina, koja je prošli tjedan poluglasno pozvala na mirovne pregovore, a ovaj tjedan ugošćuje Putinova saveznika, bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka. Odnos između Rusije i Kine uvijek će biti kompliciran, no invazija na Ukrajinu i odgovor Zapada stvorili su ogromne mogućnosti za kinesko-rusku suradnju. Kina je, primjerice, kupovala rekordne količine jeftine ruske nafte i plina, dok je u Rusiju izvozila daleko više strojeva i poluvodiča.

Ono što ih povezuje je zajednički naglasak na važnosti stabilnosti i širenje ideje da je Zapad taj koji remeti, nepredvidiv i nestalan.

>> ŠOKANTAN GEOPOLITIČKI SKANDAL Nagrađivani Američki novinar otkrio tajnu Američke operacije uništenja Sjevernog…

Zapadni čelnici govore o davanju Kijevu alata za ‘dovršavanje posla’, ali nadolazeći mjeseci izgledaju mračno

‘Moramo raditi zajedno kako bismo održali mir i stabilnost u svijetu’, rekao je Xi Jinping u svom posljednjem govoru na Boao forumu, ‘i suprotstaviti se bezobzirnoj uporabi unilateralnih sankcija.’ Baš kao što su Lavrovljevi komentari o osnaživanju drugih nacija ciljani u zemljama diljem Azije, Afrike i Latinske Amerike – koje su sve bile primatelji kineske diplomatske kultivacije u proteklom desetljeću – isto tako kao i ovi kineski pozivi na ‘međunarodnu solidarnost’.

Pekingu odgovara ponoviti ruski narativ o nejednakim igračkim uvjetima, viktimizaciji i pritisku – ne samo zato što je Kina gledala kako se rat odvija kako bi izvukla lekcije koje mogu oblikovati njezin pristup Tajvanu.

Tijekom svog prošlotjednog posjeta Moskvi, visoki diplomat Wang Yi govorio je o ‘novim granicama’ u odnosima između Kine i Rusije i pozvao na zajednički otpor pritisku ‘međunarodne zajednice’ – što je očiti prijekor američkom državnom tajniku Antonyju Blinkenu zbog prijetnje ‘posljedicama’ ako Kina pruži vojnu potporu Rusiji.

Posljedice pandemije na neki su način išle na ruku Rusiji i Kini. Kako stoji u izvješću Zaklade Carnegie, bez resursa dostupnih na Zapadu, u ekonomski ranjivim zemljama kriza je ‘preokrenula desetljeća napretka u siromaštvu, zdravstvu i obrazovanju’.

Zapadne zemlje kupile su zalihe cjepiva – daleko veće od potrebnih – a zatim su odbile objaviti izuzeće od patenata za lijekove, cjepiva i dijagnostiku, podižući cijene i rezultirajući višim razinama smrtnosti. Nasuprot tome, energična diplomacija cjepiva od strane Rusije i Kine ojačala je njihov položaj, posebno u Africi i Latinskoj Americi. Unatoč neučinkovitosti kineskih cjepiva Sinopharm i Sinovac, zdravstveni dužnosnici u Južnoj Africi prestali su davati cjepivo britansko-švedske AstraZenece, vjerujući da ne djeluje. Prošle godine, istraživanje zemalja ASEAN-a u jugoistočnoj Aziji pokazalo je da EU ima pozitivnu percepciju od 2,6 posto kada je u pitanju podrška cjepivu – u usporedbi s gotovo 60 posto za Kinu.

Što se tiče rata, gubi li Rusija stvarno? Ukrajinci su se borili nevjerojatno dobro, ali su pretrpjeli ogromne gubitke. Zapadni čelnici govore o davanju Kijevu alata za ‘dovršavanje posla’, ali ono što će nadolazeći tjedni, mjeseci, pa čak i godine imati za ponuditi izgleda sumorno, kao što sugeriraju neuspjesi u Bakhmutu.

Čini se da je rusko gospodarstvo dovoljno snažno da nastavi rat: MMF predviđa da će njezino gospodarstvo ove godine porasti za 0,3 posto. U međuvremenu, stotine tisuća ruskih vojnih obveznika i dalje se pozivaju. Kao što je primijetio povjesničar Stephen Kotkin, demokracije vode ratove drugačije od autokracija. Rusija će neobučene novake i dalje bacati u ‘mlinac za meso’ u kojem ih tri četvrtine umire. Što njihovi vođe sljedeće rade, pita Kotkin: ‘Idu li nedjeljom u crkvu i traže oprost od Boga? Samo to ponavljaju.’

Ta je jednadžba drugačija za Ukrajinu, bez obzira na to što Zapad isporučuje – jer se Kijev naoružava za obrambeni, a ne ofenzivni rat. S vremenom to prevagne vagu u korist onoga tko može izdržati dulje, u ovom slučaju Rusija. Ratovi iscrpljivanja skupi su i teško ih je održati.

Ako su problemi s nabavom jedno, zamjena zaliha je drugo. Šef britanske vojske, general Sir Patrick Sanders, rekao je da je dostavljanje materijala iz Ujedinjenog Kraljevstva ostavilo vojsku ‘oslabljenom’. Ne iznenađuje da ministar obrane Ben Wallace traži 10 milijardi funti za svoj resor – u vrijeme kada vlada pokušava popuniti ‘fiskalnu crnu rupu’ u svojoj blagajni.

Komentatori na Ruskoj TV radosno ističe ovu točku. Glave koje govore u Kremlju često tvrde da se Europljani smrzavaju na smrt zbog visokih cijena energije ili da su bili prisiljeni jesti skakavce zbog nedostatka uvoza ruske pšenice. Iza takvog senzacionalizma leži nada da se pristaše Ukrajine iscrpljuju i da će se uskoro pojaviti pukotine u zidu solidarnosti Zapada. Hoće li novopronađena njemačka predanost Ukrajini preživjeti hladniju zimu? Ruski propagandisti također su svjesni da bi 2025. nova američka administracija mogla ponuditi nove mogućnosti Moskvi, pogotovo ako postoji republikanski predsjednik koji je izolacionist, nestrpljiv ili oboje.

U Europi je rusko naoružavanje svojih energetskih resursa izazvalo velike poteškoće. Suočene s nestašicama, europske zemlje, uključujući i Veliku Britaniju, jurile su u nadomještanju kapaciteta, prije svega uvozom tekućeg prirodnog plina (LNG). To je uzrokovalo inflaciju na Zapadu, problem koji odbija nestati čak i dok se tržišta energije prilagođavaju.

Bilo je velikih dobitnika, poput dioničara u pet naftnih divova – BP-a, Shella, Exxona, Chevrona i Total Energie – koji su prijavili zajedničku dobit od 200 milijardi dolara prošle godine. Države OPEC-a koje proizvode fosilna goriva također su imale zamamne prihode, dosegnuvši 850 milijardi dolara prošle godine. Ali porast cijene LNG-a znači da su zemlje poput Pakistana i Bangladeša pretrpjele nestanak struje, što je zauzvrat smanjilo produktivnost. To je utrlo put društvenim nemirima i političkoj nestabilnosti – kao i povećanju globalnog osjećaja ogorčenosti prema Zapadu.

U svojim najoštrijim terminima, rat je poslužio kao trenutak jednog od najvećih prijenosa bogatstva u povijesti, u državama bogatim energijom koje su ubirale goleme novčane bonuse, a koji su zauzvrat dodatno ubrzali promjenu svjetskog poretka.

NAPISAO: Petar Frankopan za The Spectator

Peter Frankopan je profesor globalne povijesti na Sveučilištu Oxford i autor knjiga, hvaljene – Prvi križarski rat – poziv s Istoka, Transformirana zemlja: Neispričana povijest, “Put svile: Nova povijest Svijeta”

Prema wikipediji, drugo je od petero djece rođenih od Hrvata Louis Doimi de Frankopan i majke, rođene Šveđanke, Ingrid Detter, odvjetnice i prof. međunarodnog prava.

Iz privatnog života: Igrao je za hrvatsku kriket reprezentaciju. 2015. je rekao: “To je postignuće na koje sam najponosniji – igrati kriket za svoju zemlju.”

izvor: Spectator.co.uk