Connect with us

Vijesti

PROROČANSKI Bensonovi „utopijski blizanci”

Published

on

Na kraju svoje utopije Benson prikazuje svoga glavnog lika kao onoga koji je u konačnici uvjeren kako je svijet prožet kršćanskim vrednotama ipak najbolji mogući od svih društvenih poredaka

foto: Robert Hugh Benson u vrijeme objave knjige “Gospodar svijeta” (1907.) / Foto: Russell & sinovi

Robert Hugh Benson (1871. – 1914.), sin anglikanskoga canterburyjskog nadbiskupa i obraćenik na katoličanstvo, pisao je romane, kazališne novele, eseje, propovijedi i pjesme te slovi kao vrlo značajan predstavnik katoličke obnove. Benson nije dugo živio kao katolik – umro je, naime, u dobi od četrdeset tri godine i zabljesnuo kao meteor na katoličkome književnom obzorju. Njegova se djela odlikuju bogatstvom jezika, pronicavim intelektom i velikom maštom.

Našim suvremenicima je ovaj engleski književnik postao poznat po svome apokaliptičkom romanu distopijskoga karaktera – Gospodar svijeta. U njemu autor opisuje svijet „posljednjih vremena”, svijet u kojemu sekularistički totalitarizam orobljava ljude, ugrožava i uništava vjeru te tako pripravlja put dolasku Antikrista.

Kuriozitet vezan uz ovaj roman je preporuka Apostolske stolice da je vrijedan čitanja. Pape rijetko javno preporučuju nekog autora ili djelo. Tim je više neobično što su dvojica papa istaknula isti roman kao značajan i vrijedan čitanja. Papa Franjo je uvjerenja kako je Bensonov Gospodar svijeta proročanstvo za naše vrijeme koje opisuje unificirajuću globalizaciju, odnosno hegemonijsku uniformnost koja uime stvaranja umjetnoga jedinstva traži odreknuće od vlastite vjere i osobnih uvjerenja. Tu hegemonijsku uniformnost, prema mišljenju pape Franje, karakterizira nasilno nametanje idejnih obrazaca. Bensonov Gospodar svijeta utjecao je na niz autora apokaliptičke i distopijske književnosti 20. st. i može ga se staviti uz bok najpoznatijim suvremenim distopijskim romanima.

Bensonov Antikrist

Bensonov Antikrist prikazan je u romanu Gospodar svijeta kao veliki mirotvorac koji zastupa novi svjetski poredak u kojemu vladaju sigurnost i blagostanje. Odmah upada u oči koliko se autor u opisivanju lika Antikrista i njegove poruke držao svetopisamskih tekstova. Vrlo veliku sličnost pokazuje njegov lik Antikrista s onim kojega apostol Pavao opisuje u svojoj Prvoj poslanici Solunjanima: „Dok ljudi budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, baš tada će se iznenada na njih oboriti propast kao porođajna bol na trudnu ženu i nipošto joj neće umaći” (1 Sol 5,3).

Temeljna pitanja koja Benson postavlja u romanu su: Može li svijet biti ujedinjen, miran, znanstveno-tehnološki napredan, ekonomski prosperitetan u prikrivenu totalitarizmu i neslobodi duha?, Može li čovjek živjeti u socijalnoj državi blagostanja, a da se istodobno osjeća nezadovoljnim, neispunjenim, da ga mori ono što je Erich Fromm nazvao „modernom dosadom života” uslijed sivila besmisla?

U Predgovoru prvoga hrvatskog izdanja urednik Petar Balta piše: „Roman o posljednjim vremenima Gospodar svijeta engleskoga autora Roberta Hugha Bensona jedno je od najpoznatijih apokaliptičnih djela u modernoj književnosti. Prvi put objavljen daleke 1907. odmah je izazvao, kao što je autor i predvidio, žestoke polemike u javnosti koje su na kraju učinile Bensona jednim od najzanimljivijih likova suvremene engleske književnosti o kojemu se mnogo raspravljalo.”

Portreti Antikrista prethodnih stoljeća uvijek su isticali dijaboličku stranu Antikristova lika. Benson je prvi koji „konačnoga Neprijatelja” prikazuje kao vrlo karizmatičnu, elokventnu i privlačnu ličnost koja ima sposobnost povući za sobom mase.

Buđenje u kršćanskome svijetu

Manje je poznato da je Benson napisao još jedan roman koji također tematizira jednu drukčiju i vrlo neobičnu viziju budućnosti. Nakon izlaska Gospodara svijeta, Benson je od mnoštva svojih čitatelja dobio pisma puna preneraženja nad pesimističnim prognozama za budućnost. Čini se da je tada shvatio kako je premalo nade utkao u svoju romanesknu viziju budućnosti i izostavio perspektivu pobjede dobra nad zlom – Krista nad Antikristom.

U Uvodu svoga utopijskog romana Dawn of All (Osvit svega) iz 1911. godine, Benson kao da se ispričava svojim čitateljima zbog depresivne vizije budućnosti iznesene u Gospodaru svijeta i smatra svojom dužnošću pružiti im kontraperspektivu u Osvitu svega. Glavni lik romana Monsignore Masterman od vjere je otpali svećenik koji uslijed bolesti pada u komu i budi se šezdeset godina poslije. Svijet u kojemu je Masterman pao u komu bio je svijet sekularnoga humanizma, ateizma, socijalizma. Svijet u kojemu se probudio bio je suprotnost takvu svijetu.

Apostazirani svećenik je u šoku kada vidi svijet potpuno prožet kršćanskom porukom u kojemu je papa najveći autoritet. Francuska, Engleska i mnoge druge, nekada protestantske zemlje, vratile su se u krilo Crkve, a monarsi se podvrgavaju papinu autoritetu u svemu.

Masterman upada u veliku borbu sa samim sobom kada se nađe u svijetu koji je potpuno usmjeren na Boga i Crkvu od koje se on odmetnuo. Pita se što je sa slobodom mišljenja i osobnim izborom kada vidi da se u takvu kršćanskom društvu procesuira nevjernike, heretike i bogohulnike poput Dom Adriana Benetta koji je protjeran u emigraciju zbog svojih heretičkih stavova.

Aktualnost pitanja slobode

Glavni lik romana se pita, ako je u jednome takvom svijetu moguće pomiriti vjeru i znanost, kako je moguće spasiti slobodu. U isto vrijeme uviđa kako su ljudi u tome kršćanskom društvu ipak više osobno slobodni i više individue nego u drugim društvenim poredcima.

Neki socijalist pita Mastermana hoće li njegovi partijski drugovi dobiti azil, ako čak i car konvertira na katolicizam. Pitanje slobode ostalo bi veliko pitanje i u kršćanskome društvenom poretku. Na kraju svoje utopije Benson prikazuje svoga glavnog lika kao onoga koji je u konačnici uvjeren kako je svijet prožet kršćanskim vrednotama ipak najbolji mogući od svih društvenih poredaka. Ipak, čini se da nam dobacuje provokativnu misao kako bi i u takvu svijetu bilo moguće da Crkva ili državne vlade ugroze slobodu pojedinca i kako se to nipošto ne smije dogoditi. Sloboda nikada nije samorazumljivost. Ona je vrednota za koju se u bilo kojem poretku čovjek mora iznova izboriti.

Izvor OVDJE

Advertisement

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Vijesti

Biden se boji ‘velikog židovskog utjecaja’

Published

on

Američki predsjednik neće riskirati da naljuti lobi u Washingtonu, rekao je savjetnik za sigurnost za Project Veritas

Predsjednik SAD-a Joe Biden pod pritiskom je progresivnog krila Demokratske stranke da oštrije osudi izraelske postupke u Gazi, ali to neće učiniti osim ako ne osvoji drugi mandat, rekao je dužnosnik Vijeća za nacionalnu sigurnost za Project Veritas.

Bidenov stav o Izraelu rezultat je pažljivih “političkih kalkulacija”, rekao je savjetnik za politiku Vijeća za nacionalnu sigurnost Sterlin Waters tajnom novinaru za Project Veritas, konzervativni medij poznat po operacijama skrivenih kamera.

S jedne strane, Biden i njegovi glavni suradnici moraju reći Izraelu da “nećete nastaviti lagati, bombardirati i ubijati svu ovu djecu bez suočavanja s ozbiljnim posljedicama” kako bi umirili progresivne glasače, objasnio je Waters u videu koji je objavljen u utorak. Međutim, kad bi Biden to učinio, nastavio je Waters, razljutio bi “veliki, moćni židovski utjecaj u republikanskoj i demokratskoj politici” i suočio se s klevetničkom kampanjom koja bi ga koštala predsjedničkih izbora u studenom ove godine.

“Kada bi Biden ponovno pobijedio, mogao bi biti mnogo iskreniji kada je rekao ‘ne’”, rekao je Waters. “[Ali] to je odluka drugog mandata.”

Trenutačno se čini da se Bidenovo stajalište o Izraelu mijenja iz dana u dan, s američkim predsjednikom koji je u nedjelju okupljenim studentima rekao da podržava “trenutni prekid vatre kako bi se zaustavile borbe” u Gazi, a novinarima u ponedjeljak rekao da “stojimo uz Izrael da ukloni [vođu Hamasa Yahyu] Sinwara i ostale koljače Hamasa.”

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da Izrael može uništiti Hamas samo invazijom na Rafah, grad u južnoj Gazi u kojem se trenutno nalazi više od milijun raseljenih Palestinaca.

Ranije ovog mjeseca, Biden je zaprijetio da će zaustaviti isporuku oružja Izraelu ako Netanyahu naredi kopnenu invaziju na Rafah, odluka za koju je Waters rekao da je “politički rizik”.

Međutim, dok je Bijela kuća zamrznula isporuku bombi Izraelu krajem travnja, Biden je odobrio drugu prodaju oružja vrijednu milijardu dolara – uključujući tenkovsko streljivo i minobacačke granate – židovskoj državi nekoliko dana nakon što je obećao uskratiti buduće isporuke.

Izrael je napadao Rafah zračnim napadima posljednja dva tjedna, uz pokretanje ograničenih kopnenih operacija u istočnim četvrtima grada. Netanyahu je odbacio Bidenovu prijetnju da će prekinuti vojnu pomoć, izjavivši da će se Izrael “boriti našim noktima” ako bude potrebno.

Unatoč Netanyahuovom hvalisanju, premijerov ratni kabinet odložio je planove za veliku ofenzivu u Rafi i odlučio se za ograničeniji pristup koji će minimizirati civilne žrtve, izvijestio je u ponedjeljak Washington Post. Izraelski izvori koji su razgovarali s Postom rekli su da je ovaj pristup odabran kako bi se izbjegao gnjev SAD-a.

Dan prije nego što je Watersov intervju objavljen, dužnosnik američkog State Departmenta rekao je za Politico da je državni tajnik Antony Blinken naredio zaposlenicima da prestanu objavljivati detalje povjerljivih razgovora u vezi sa sukobom Izraela i Hamasa medijima (Project Veritas, Logicno)

Continue Reading

Vijesti

Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!

Published

on

Hrvatska slavi Dan državnosti – prije 34 godine, 30. svibnja 1990., konstituiran je prvi demokratski, višestranački Sabor i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti.

Posebno, svečarsko raspoloženje vladalo je tog 30. svibnja diljem Hrvatske, osobito na zagrebačkom Trgu svetog Marka.

foto: mreže

Nakon desetljeća komunističke vlasti i jednoumlja, u Saboru su se okupili zastupnici izabrani na demokratskim i višestranačkim izborima koji su održani u dva kruga, u travnju i svibnju 1990., i na kojima je uvjerljivo pobijedio HDZ.

“Bio je to doista velik događaj – vlast u Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici“, zapisao je povjesničar Ivo Perić.

Na konstituirajućoj sjednici izabrano je vodstvo novog višestranačkog Sabora, za predsjednika Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

“Mislim da izražavam osjećanje svih zastupnika ako kažem da iskazano veliko povjerenje birača u ovaj Sabor nalaže svima da poštujući prošlost usmjerimo svoj poglede na budućnost, da okupimo sve ljude dobre volje, sve duhovne, stručne, materijalne potencijale zemlje u ostvarenju zajedničkoga cilja – slobodne, demokratske i suverene Hrvatske“, kazao je tada Domljan.

Za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora izabran je Stipe Mesić, a za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Tuđman: Nisam sumnjao da će hrvatski narod pokazati zrelost na izborima

Obratio se nazočnima i istaknuo kako je Hrvatski državni sabor kroz povijest bio čuvar suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice.

Kazao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor“, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva, izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj, ali svetoj domovini“.

Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće.

Sabor konstituiran 30. svibnja 1990. radio je nešto duže od dvije godine i u tom je razdoblju, odrađujući dio mandata u posebnim, ratnim okolnostima, donio povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, te o raskidu državno-pravnih sveza s bivšom SFRJ, kao i “božićni Ustav”.

Vijenci i svijeće za poginule za Domovinu

Predsjednik Vlade Andrej Plenković i članovi Vlade u povodu Dana državnosti položit će vijence kod Spomenika domovini.

Povodom Dana državnosti i svetkovine Tijelova, koji padaju na isti dan, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša vodit će misno slavlje u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, nakon čega će premijer Plenković s članovima Vlade prisustvovati smjeni straže Kravat pukovnije.

Dan državnosti bit će obilježen i u drugim gradovima. Na vukovarskom Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskog rata predstavnici Grada odat će počast poginulima polaganjem vijenca i paljenjem svijeća, a u crkvi sv. Filipa i Jakova služit će se sveta misa za Domovinu.

Predsjednik Vlade poslijepodne će u Zagrebu prisustvovati programu u Rekreacijsko-sportskom centru na Jarunu gdje će obići taktičko-tehnički zbor naoružanja, borbene i neborbene tehnike i opreme postrojbi te proizvoda i usluga braniteljskih zadruga. Nazočit će i pokaznim vježbama Hrvatske vojske i policije te letačkom programu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Obilježavanje Dana državnosti završit će svečanim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved