Connect with us

Vijesti

Uskrs rata – i umirući Zapad

Published

on

Plamen rata, nasilja i terora bukti diljem svijeta na ovaj Uskrs 2024. Dok Rusija napada ukrajinske gradove svojim hipersoničnim projektilima, napad pogađa srce Moskve: odgovornost za masakr preuzima ISIS i on se konzumira s istom gnusnošću kojom je Hamas napao državu Izrael 7. listopada – donosi Rorate Caeli.

Europa, zahvaćena ratom na svojim granicama, na Europskom vijeću od 20. do 21. ožujka u Bruxellesu otkriva svoju nesposobnost da se naoruža da bi se obranila. Talijanski ministar obrane Guido Crosetto, na pitanje novinara Nicole Porra, priznaje da bi Italija, suočena s napadom poput onog na Ukrajinu, odmah kapitulirala (“Četvrta republika”, 25. ožujka 2024.).

Problem nije u nedostatku ljudstva i oružja, nego u psihičkoj razoružanosti Zapada, gdje više nema mjesta žrtvama. Veliki španjolski mislilac Juan Donoso Cortés (1809.-1853.) ustvrdio je da će ruski čas kucnuti kada socijalizam ugasi patriotizam u srcima Europljana (Obraćanje Cortesu 30. siječnja 1850., u Obras completas, sv. II, Bac, Madrid 1970. , str. 461-462). Domoljublje, objašnjava sveti Toma Akvinski, pretpostavlja pietas, moralnu vrlinu koja ujedinjuje ljubav prema domovini s ljubavlju prema roditeljima (Summa Theologica, II-II, q. 101, a. 3). Pietas, koji je prije kršćanske vrline bio rimska vrlina, osjećaj je sada izgubljen u “okrutnom i neljudskom” društvu (Benedikt XVI., Enciklika Spe Salvi, 30. studenog 2007.), koje iz sebičnosti ubija svoju djecu.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron 27. veljače 2024. predložio je slanje NATO vojnika u Ukrajinu. Ali Macron je isti šef države koji je kao “univerzalnu poruku” predstavio konstitucionalizaciju pobačaja, koju je 4. ožujka odobrio parlament njegove zemlje. Uskraćivanjem prava na nevin život padaju sva moralna načela, a trijumfira sebičnost i relativizam. Tko bi se i u ime kojih vrijednosti suočio s Dagestancima, Kazahstancima, Burjatima, koji bi s kavkaskih planina i stepa azijske Rusije trebali provaliti u Europu da od nje naprave osvojenu zemlju?

Većina europskih političkih čelnika ogradila se od Macronovih riječi rekavši da riskiraju izazivanje nuklearnog rata. No, nitko se ne sjeća da postoji nešto gore od nuklearne katastrofe, a to je grijeh, kršenje Božjeg zakona, pravi uzrok svih pojedinačnih i kolektivnih nesreća čovječanstva. Kada je ovaj prijestup javan i proglašen kao pravo, neizbježno navlači Božju kaznu na sebe. Ne približava nuklearni pokolj prijedlog slanja vojnika u Ukrajinu, nego proglašenje zakona, u Francuskoj i Europi, koji u korijenu uništavaju načela prirodnog i kršćanskog poretka.

U istom mjesecu ožujku 2024. najpoznatiji ruski novinar Vladimir Solovjov u svom je talk showu raspravljao o tome koji francuski grad prvi napasti atomskom bombom. “Ne mogu se odlučiti između Pariza i Marseillea”, rekao je svojim milijunima gledatelja (“The Daily Sheet”, 23.-24. ožujka 2024.).

Riječi nisu djela, ali lakoća s kojom se, s veselom žestinom, evocira istrebljenje neprijateljskih gradova, utire put tim djelima. U Fatimi, 1917., Gospa je ukazala na Rusiju kao oruđe božanske kazne za grijehe ljudi, a u tajni La Salette, otkrivenoj Mélanie Calvat 1846., izrazila se ovim riječima: “Pariz će biti spaljen i Marseille će biti progutan; nekoliko velikih gradova bit će uzdrmano i progutano potresima, vjerovat će se da je sve izgubljeno, ništa se neće vidjeti osim ubojstava, ništa se neće čuti osim buke oružja i bogohuljenja” (Jacques Maritain, La Salette, urednik Michel Corteville, Angelicum University Press, Rim 2022., str. 514).

Gospa je plakala u La Salette i tražila pokoru u Fatimi. Ali riječi grijeha, pokore, kazne, besmisleno klize nad anesteziranom savjesti ljudi 21. stoljeća.

Dana 9. travnja 1939., na Uskrsnu nedjelju, šest mjeseci prije izbijanja Drugog svjetskog rata, Pio XII., koji je mjesec dana prije toga bio izabran za papu, preklinjao je svijet za Kristov mir: “Ne mir bez sukoba ili bez bitaka, ali mir zadobijen čudesnom borbom između života i smrti, mors et vita duello conflixere mirando (uskrsna sekvenca): mir plod pobjede stečen po cijenu krvi budući da je ‘krvlju svoga križa umirio nebo i zemlju’ (Kološanima, I, 20).”

“Ali, nažalost,” nastavio je Papa, “možda se ni na jedno vrijeme, kao na dane koje prolazimo, ne mogu primijeniti riječi proroka: ‘Vikali su mir, mir, ali nije bilo mira’ (Jeremija, VI, 14, VIII, 11). Jer ako okrenemo svoj pogled uokolo, kakav nam se tužan prizor prikazuje! Osjećaj nemira i nezadovoljstva raširen je u svijetu; čini se da zastrašujuća neravnoteža vlada u mnogim regijama, vjesnik većih zala; umove obuzima tjeskoba i užas kao da smo uoči gorih dana. Sve je to daleko od onog spokojnog i sigurnog ‘spokojstva u redu’ (sv. Augustin, De Civitate Dei, XIX, 13), koje sačinjava pravi mir.”

“Jedinstvena i nepokolebljiva osnova na kojoj počiva pravi mir”, upozorio je Pio XII. u svojoj uskrsnoj homiliji,” jest Bog. Bog je poznat, poštovan, poslušan. Umanjiti ili uništiti ovu poslušnost božanskom Stvoritelju isto je što i poremetiti ili potpuno poremetiti uništiti mir u pojedincima kao i u obiteljima; u nacijama kao i u cijelom svijetu.”

Kad izbije rat ili je pred vratima, mirotvorci nisu oni koji pozivaju na bezuvjetnu predaju da bi je postigli, već oni koji se sjećaju da nema mira bez pravde, nema pravde bez reda i da nema reda mogućeg vanjskog poštivanja prirodnog i božanskog zakona. Istinski mir je upravo ono što nedostaje suvremenom svijetu, uronjenom u stalni kaos, u gubitku onih vrhovnih referentnih načela ukorijenjenih u zakonu Evanđelja, čiji je čuvar Katolička Crkva, a Kristov namjesnik javni glas. No, afonija Svetoga Oca Franje, prema kojoj se u ove uskrsne dane s pobožnošću obraćaju vjernici diljem svijeta, čini se kao metafora grobne tišine koja obavija Crkvu.

Kalvarija je na Veliki petak bila uronjena u žalosnu tišinu koju su prekidale samo suhe zapovijedi rimskih vojnika, proklinjanja lopova i prigušeni plač pobožnih žena. Žrtva je trebala biti dovršena, a žrtva ponuđena na oltaru bila je nevino Janje, Čovjek-Bog koji je došao otkupiti grijehe ljudi.

Danas će žrtva žrtve biti prije svega krivo čovječanstvo koje odbija ekstremni poziv Neba na pokoru. Ipak, odlučujući su časovi povijesti oni iznenađujućih obrata: dobri razbojnik Dizma i satnik Longin javno su naviještali Kristovo božanstvo, dok su apostoli, osim sv. Ivana, bili u bijegu.

U ovoj ratnoj Pashi neka se nitko ne umišlja. Imajte suosjećanja s umirućim Zapadom. Na Kalvariji Isus, rođen kao Lux ex Oriente, usmjerio je pogled prema Zapadu, povjerivši mu veliko poslanje. “Ovo je”, objašnjava sveti Ivan Damascen, “nepisana predaja apostola: jer mnoge su stvari koje su nam prenijeli u nepisanom obliku” (Izlaganje vjere – De fide orthodoxa, Dominikanska studija, Bologna 2013., str. 603). Pravda i mir grle (Psalam 84) i uspostavljaju red pod Kristovim pogledom.

Dovoljno je da ovaj božanski pogled pun obećanja još uvijek počiva na umirućem Zapadu, pa da život ponovno poteče, da se tama razrijedi i da svane novi dan, koji Uskrs najavljuje: zora trijumfa Bezgrešnog Srca Marijina.

Roberto de Mattei/Rorate Caeli

Vijesti

Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija

Published

on

Pred predstojeće europske parlamentarne izbore, Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt pozivaju vas sutra (četvrtak), 6. lipnja s početkom u 18 sati na tribinu: Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija: Coudenhove-Kalergi, Stjepan Radić, Mahatma Gandhi. Razmišljanja pred Europske izbore u XXI. stoljeću.

Glavni govornik: akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije. Prisutnima će se obratiti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Tribinu će voditi Marija Barić Đurđević, Hrvatska paneuropska unija.

U konferencijskoj dvorani hotela Dioklecijan u Splitu (Splitska kuća zdravlja), Kranjčevićeva 45.

Hrvatska udruga Benedikt

Continue Reading

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

on

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet. 

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Continue Reading

Vijesti

Nova knjiga o Chestertonovom pogledu na katoličko socijalno učenje

Published

on

Uredio predsjednik Društva Gilberta Keitha Chestertona, ‘Lokalizam’ postavlja pitanje bi li Chestertonove ideje za organiziranje društva doista funkcionirale – piše Fr. Michael Rennier

U burnim studentskim danima, kad sam bolno tražio svoj odrasli identitet, isprobao sam puno novih filozofija. Izludio bih svoje roditelje nasumičnom izjavom da sam postao socijalist ili monarhist ili anarhist. Otprilike u to vrijeme sam saznao za nešto što se zove “distributizam”. Nisam imao pojma što je to bilo osim da je imalo neke veze s ekonomijom i da su ljudi koji su bili u katoličkim krugovima bili skloni tome.

Kad god sam čuo da se govori o distributizmu, to je uvijek bilo povezano s katoličkim socijalnim učenjem, srednjim vijekom i G.K. Chestertonom. Tijekom tog vremena prije mog obraćenja, sve katoličko još mi je bilo tajanstveno i donekle odbojno. Iz tog razloga, iako sam čitao nešto Chestertona i sviđao mi se njegov rad, nikad se nisam potrudio dublje čitati o njegovim idejama o distribuciji.

Promjena imena i nova knjiga

Pretpostavljam da čak ni unutar same Katoličke crkve koncepti koji leže u osnovi distribucije nisu široko shvaćeni. Samo ime je čudno. Je li distribucija politička filozofija? Neka vrsta krštene verzije socijalizma? Zahtijeva li to okretanje protiv bogatih i raspodjelu njihove imovine drugima putem kaznenih poreza ili sile? Možda ova nerazriješena pitanja pomažu objasniti zašto bi nestalo malo katolika izvan predanih chestertonovaca označilo sebe kao distributiste.

Chesterton Society želi sve to promijeniti. Konkretno, Dale Alquist predvodi inicijativu za točnije preimenovanje distributivnih načela kako bi ljudi zapravo mogli shvatiti o čemu se radi. Njegov prijedlog je da se to jednostavno nazove “lokalizam”.

Alquist objašnjava svoje razmišljanje u uvodu u Localism: Coming Home to Catholic Social Teaching (Lokalizam: Povratak doma katoličkom socijalnom nauku) iz Sophia Institute Pressa. To je jedna od knjiga na Aleteijinoj ljetnoj listi knjiga za odrasle 2024.

Nije politička filozofija nego način života

Prvo, iako se lokalizam bavi načinom na koji su ljudske zajednice uređene, to nije politička filozofija koja bi se mogla naći u bilo kojoj knjizi ili kojoj bi se pridržavala određena politička stranka. Lokalizam ne zagovara nikakav određeni oblik vlasti ili političara. To je način života namijenjen svima, bez obzira na društvene slojeve, društvene klase, količinu bogatstva i nacije.

Općenito govoreći, ideja iza lokalizma prilično je jednostavna, toliko da mi se, kad sam je prvi put čuo, učinilo da nije ništa više od zdravog razuma. Lokalizam je ideja da vlasništvo nad dobrima, zemljom, poslom, imovinom i slobodom treba distribuirati što je moguće šire na što je moguće više ljudi. Ova zajednička dobra ne bi trebala biti prikupljena u posjed vrlo malobrojnih.

U praksi se ova ideja pretvara u podršku lokalnim zajednicama, obiteljima i vlasništvu malog poduzetništva. Izgleda kao da imate vlastiti vrt, snažnu lokalnu zajednicu, inicijativu da budete kreativni i štedljivi kako biste svoj dom učinili lijepim i sposobnost da zaradite za pristojan život bez nepotrebnog miješanja vlade. Lokalizam djeluje po katoličkom principu supsidijarnosti, što znači da sve što se može učiniti na lokalnoj razini treba ostati na lokalnoj razini.

Iz tog razloga, lokalizam se suprotstavlja socijalističkoj kolektivizaciji ili drugim oblicima društvene organizacije gdje bi sile poput nacionalnih vlada, globalističke kontrole gospodarstava ili velikih kapitalističkih poduzeća koncentrirale vlasništvo među manje ljudi.

Korijeni lokalizma

Mnogi su iznenađeni kada otkriju da lokalistička načela postoje već dugo vremena i imaju katolički pedigre. Papa Lav XIII tvrdi u svom iznimno utjecajnom društvenom dokumentu, Rerum Novarum, napisanom 1891., da što više ljudi zaslužuje imati priliku postati vlasnicima. Ovaj koncept vlasništva uključuje posjedovanje dijela proizvodne imovine, mjesto u sindikatu, malo poduzeće i, da, čak i vlasništvo nad donošenjem zakona, izborom političkog vodstva i načinom na koji zajednica upravlja sama sobom.

Kako objašnjava Lav XIII., Crkva podupire promicanje ljudskog dostojanstva, što uključuje ali nije ograničeno na ekonomsku i društvenu slobodu. Obitelj i mjesna župa naša je najvažnija društvena jedinica. Svaka politička intervencija koja ih slabi je preuzimanje vlasti koja nije pošteno zaslužena.

Pozivanje na razgovor

Lokalizam je pokušaj da se Chestertonove zdravorazumske ideje ponovno učine široko dostupnima. Namijenjeno je potaknuti razgovor. Ne razgovor o određenoj političkoj teoriji ili političkoj stranci, već o tome kako mi kao pojedinci živimo svoje živote. Svi bismo trebali imati pravo glasa u tome što će nam se dogoditi i kako ćemo koristiti svoje slobode doprinosa općem dobru.

Za mene to znači ulaganje velike većine moje energije u moju obitelj, moj brak, moju župu, moj grad i dobro djelo koje mi je Bog osobno dao da izvršim. Ne gubim vrijeme brinući se o stvarima koje su izvan moje mogućnosti promjene. Umjesto toga, uzgajam maline, kupujem lokalno, podržavam privatno katoličko školovanje i školovanje kod kuće i glasam na lokalnim izborima. Ova mala mjesta, naši domovi i obitelji, kaže Chesterton, mjesto su gdje će se “sačuvati sjeme civilizacije”.

Vrijednost štedljivosti

Zbog potpune transparentnosti, napisao sam esej koji je uključen u Localism. Moj esej govori o tome kako je štedljivost kreativna i lijepa. Kada koristimo svoje talente za izradu dobrih i korisnih predmeta za naše domove i župe, oni na kraju ispadaju puno ljepši od ekvivalenta masovne proizvodnje. Lokalni napori, na primjer, izravno su odgovorni za zapanjujuće veličanstvene katedrale gotičke Europe. Te su bogomolje uglavnom rezultat lokalnih obrtnika koji su radili u zajednicama koje su njegovali, i kao takve te katedrale stoje kao spomenici ljubavi.

Pročitao sam sva poglavlja u Localismu i potpuno sam uživao u svakom prilogu. Eseji su različiti, ali postoji zajednička tema: da lokalizam nije apstraktan, kompliciran, okrenut unatrag ili naivan. Upravo suprotno, to je put naprijed. To je najpotpuniji zagrljaj našeg upravljanja kako bi ova zemlja procvjetala i odražavala Božju ljepotu. Pročitajte ovu knjigu ako ste zainteresirani za praktične savjete kako živjeti kreativnije, s više slobode i više radosti u životu koji vam je dan i koji je jedinstveno vaš.

Fr. Michael Rennier/Altea

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved