Društvo
Rusi i Kinezi od Srbije grade novu Kalinjingradsku oblast: Nakon ovih nabavki oružja, RH više nije sigurna zemlja…
Izvješće o poslovanju, koje je za 2019. objavilo najveće srbijansko poduzeće za trgovinu naoružanjem i vojnom opremom Jugoimport SDPR, otkrilo je pomno čuvanu tajnu – Srbija je od Kine kupila dalekometni sustav protuzračne opreme FK-3. Srbijanski tisak potom otkriva kako su razgovori između najviših dužnosnika dviju zemalja o nabavi ovog sustava vođeni još 2018. prilikom posjeta srbijanskog predsjednika Vučića Kini. Tom prilikom Vučić je, u društvu svojih kineskih domaćina, posjetio proizvođača ovih protuzračnih sustava, a konačan epilog posjete ugovor je za tri baterije ovog protuzračnog sustava.
Time je Srbija postala prvi strani kupac sustava FK-3. Sam sustav kineski je pokušaj kopije prvih verzija ruskog sustava S 300 koje su ranih 90-ih godina prošlog stoljeća uvozili iz Rusije. Što se tiče same Srbije, prema riječima vojnog analitičara i komentatora Jana Ivanjeka, ova nabava definitivno mijenja odnos snaga u regiji. Posljednjom nabavom, prema Ivanjeku, Srbija je definitivno preuzela prvenstvo u sektoru lovačke avijacije i protuzračne obrane u susjedstvu. Osim sustava FK-3, iz Kine su u Srbiju nedavno stigle i bespilotne letjelice CH-92A, njih ukupno 6, od kojih su neke sposobne nositi dalekometne rakete i laserski navođene bombe. Uz prethodno realiziranu nabavu i modernizaciju zrakoplova Mig 29 iz Rusije i Bjelorusije te sustava Pancir S1 iz Rusije, kupovinu PZO sustava Mistral 3 iz Francuske i najavljenu nabavu novih trenažno–borbenih zrakoplova, službeni Zagreb zaista bi se trebao zapitati jesu li prespavali posljednjih nekoliko godina.
Poligon za bojište
Prema Ivanjeku, najnovije nabave od strane Srbije mogu biti za Hrvatsku samo dobra vijest. Odnosno, nakon posljednjih vojnih nabava od strane Srbije teško će u Hrvatskoj ikome pasti napamet potpuno odustati od nabave novih zrakoplova. Političar koji bi donio odluku o odustajanju od nabave novih zrakoplova ujedno bi najavio i svoje političko samoubojstvo. Jer, iako današnja Srbija u vojnom smislu nema kapaciteta kako bi predstavljala egzistencijalnu prijetnju Hrvatskoj, zapaljiva retorika čelnih ljudi Srbije prema Hrvatskoj na dnevnoj bazi ne ostavlja puno prostora za kompromise i kolebljive stavove.
Iako Srbija naglašava kako zbog prirode svoje vojne neutralnosti i okruženosti članicama NATO saveza mora voditi računa o borbenoj spremnosti svoje vojske i njenoj modernizaciji, posljednjih godina ta proklamirana neutralnost sve više ustupa mjesto tješnjem savezu s osovinom Moskva – Peking. Matematički i strateški, promatrajući posljednje nabave vojske Srbije, moglo bi se zaključiti kako netko u slučaju rata od Srbije na jugoistoku Europe želi stvoriti ono što je Kalinjingradska oblast na Baltiku. U slučaju rata, ruske trupe iz Kalinjingradske oblasti trebaju odsjeći baltičke države, povezati se s matičnim snagama na ruskom tlu i služiti kao prethodnica udara na Poljsku.
U planovima vojnih planera Moskve i Pekinga Srbija je očito dobila zadatak prodora prema Jadranskom moru i odsijecanja jugoistočnog krila NATO-a od ostataka saveza te uvođenja ruskih trupa kroz ovaj prolaz sve do Jadrana. Sadašnji su kapaciteti Srbije za takvu opasnu igru neznatni. Ona nema ni materijalnih ni ljudskih kapaciteta u ovom trenutku za takav poduhvat. Međutim, intenzitet nabava, ali i neki drugi podaci o prisutnosti ruskih i kineskih vojnih stručnjaka na području Srbije, sugeriraju kako se ozbiljno radi na „omekšavanju” jugoistočnog i južnog krila NATO-a.
Ofenzivno oružje
Domet nabavljenih PZO sustava FK-3 iz Kine je 100 kilometara po daljini i 27 po visini. Neke verzije ovog sustava, poput HQ -12, imaju domet od 170 kilometara. Pored ovog sustava za koji je potvrđeno kako je ugovoren, davna želja srbijanskih vojnih planera su ruski sustavi S 300 i S 400. Na prošlogodišnjoj vojnoj vježbi Slavenski štit 2019, sustav S 400 imao je prvo inozemno predstavljanje izuzmemo li njegovu uporabu u obrani ruskih baza u Siriji.
Vježba Slavenski štit 2019 održavala se na vojnim poligonima u Srbiji, a za ovu su prigodu specijalno u Srbiju stigli sustavi Pancir S1 i S 400. Javnost je nakon vježbe obavještena kako su baterije sustava Pancir S1 ostale u Srbiji jer su ranije ugovorene i plaćene. Međutim, postoje i brojne spekulacije o tome kako je u Srbiji ostao i sustav S 400 te kako se o njemu brinu ruske posade. Ukoliko je ova informacija točna, onda je to prvorazredno sigurnosno pitanje za najviše instance NATO-a. Jer, kako je to zorno prikazano prilikom vježbe Slavenski štit 2019, sustav S 400 „zaključava” zračni prostor u radijusu od 400 kilometara i ne može mu promaknuti nijedan cilj.
Prevedeno, Rusi bi s ovim sustavom u Srbiji praktički paralizirali NATO kapacitete na jugoistoku Europe. Ma koliko NATO bio nadmoćan u lovačkoj avijaciji, niti jedan zračni cilj u radijusu od 400 kilometara ne bi mogao biti siguran. Dio analitičara smatra kako će u budućnosti čelnici Rusije i Srbije pažljivo izabrati trenutak vodeći se stanjem na međunarodnoj pozornici kako bi javnost upoznali s činjenicom kako je ovaj sustav raspoređen i operativan na tlu Srbije. De facto S 400 je ofenzivno, a ne obrambeno oružje jer penetrira duboko u zračni prostor drugih država i osigurava prevlast zrakoplovstvu države koja ga posjeduje. Ukoliko je ovaj transfer organiziran i realiziran kroz zračni prostor država NATO saveza, onda je to prvorazredan skandal i propust NATO sigurnosnih službi.
Također, u budućnosti bi NATO itekako trebao povesti računa o tome što Rusija i Kina prebacuju u Srbiju kroz njegov zračni prostor. Nakon što su prebacili tehnička sredstva, slijedi prebacivanje odgovarajućih jedinica kako bi se formirale potrebne udarne grupe za moguću uporabu u slučaju ratnih okolnosti. Na ovaj način pod okriljem vojne neutralnosti i partnerskih vojnih vježbi osovina Moskva – Peking od Srbije rade najmilitariziraniju regiju u Europi nakon Kalinjingradske oblasti. Poznato je što u NATO sjedištu misle o Kalinjingradu i njegovoj ulozi u mogućem sukobu, ali jesu li svjesni kako im novi Kalinjingrad raste ispred nosa?
Vojna prisutnost
Poslovično uspavana hrvatska vojna i obavještajna infrastruktura prespavala je i posljednje nabave i transfere sustava u vojsci Srbije. Ne samo da nisu odgovorili adekvatnim nabavama, već ni NATO savez nisu upozorili na posljedice koje takva razina vojne prisutnosti Rusa i Kineza u srcu saveza može imati na cjelokupnu organizaciju. Hrvatski odgovor na posljednje vojne nabave u Srbiji mora biti usklađen s NATO-om i mora imati nekoliko dimenzija.
Prvo, zbog očiglednog sve većeg vojnog prisustva Rusa i Kineza na tlu Srbije, Hrvatska treba zatražiti raspoređivanje NATO sustava na svojoj granici. Nastavi li Srbija uz pomoć Kineza i Rusa jačati lovačko zrakoplovstvo i protuzračne sustave, Hrvatska treba od NATO-a zatražiti postavljanje sustava Patriot na svojoj granici jer ne posjeduje nikakvu protuzračnu obranu. Također, kako bi se utišale prijeteće poruke iz Beograda i napravio efekt odvraćanja, krajnje je vrijeme za nabavu sustava M 270 MLRS i projektila ATACMS iz SAD-a. Ovi projektili dometa 150 kilometara bili bi najbolja poruka odvraćanja od bilo kakvih agresivnih namjera susjeda.
Međutim, krajnje je vrijeme da se Hrvatska u vojnim nabavama prestane oslanjati isključivo na milost saveznika i donacije. Posljednje poruke iz susjedstva pokazuju kako je za otrežnjenje ostalo malo vremena. Državni vrh odgovoran je za zaštitu države i građana i vrijeme je da se tako počnu ponašati. Hrvatska bez protuzračne obrane i lovačkog zrakoplovstva nije sigurna zemlja i to treba jasno naglasiti. Pogotovo dok Rusi i Kinezi u susjedstvu postavljaju instalacije za dugoročnu destabilizaciju Europe i NATO-a. Pored vojnog odgovora Hrvatska bi na razini Europske unije trebala postaviti i pitanje srbijanskog puta prema članstvu u EU. Jer, nespojivo je da na svom teritoriju gradiš vojne instalacije koje za cilj imaju prijetnje NATO-u i Europskoj uniji, a u isto vrijeme vodiš pregovore o članstvo u toj istoj Uniji. U svakom slučaju – puno posla pred hrvatskom diplomacijom i vojnim vrhom….
Željko Primorac / 7dnevno
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Papa Franjo pozvao organizatore Pride-a da u njega uključe i “pedoseksualce”
Američki kolegij pedijatara TRAŽI od medicinskih udruga da “ODMAH prestanu s guranjem ludila…operacija za djecu i adolescente…”
Peru donio zakon kojim se transrodne osobe proglašavaju “mentalno bolesnima”
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Papa Franjo pozvao organizatore Pride-a da u njega uključe i “pedoseksualce”
Američki kolegij pedijatara TRAŽI od medicinskih udruga da “ODMAH prestanu s guranjem ludila…operacija za djecu i adolescente…”
Peru donio zakon kojim se transrodne osobe proglašavaju “mentalno bolesnima”
-
Vijesti3 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti7 dana agoSpomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
-
Vijesti3 tjedna agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna agoPreminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti2 tjedna agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti3 tjedna agoHRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
-
Vijesti3 tjedna agoKako je John Ford u svoje filmove unosio srce Isusovo