Connect with us

Vijesti

Ruski generali u Ukrajini ginu kao muhe, tjedno dvojica, što uništava moral Rusa

Published

on

Ministarstvo obrane Ukrajine priopćilo je da je zapovjednik 13. tenkovske pukovnije u sklopu 4. tenkovske divizije Ruske Federacije pucao u sebe ‘nakon što je otkrio da je 90 posto pričuvnih tenkova neupotrebljivo jer su dijelovi ukradeni’, tvrdi ukrajinska obavještajna služba.

Navodno se ubio nakon spoznaje da je operativan samo jedan od 10 tenkova. Ako je vijest o samoubojstvu ovog časnika istinita, predstavljala bi još jedan crni dodatak u nizu  gubitaka visoko rangiranih ruskih zapovjednika u Ukrajini.

Prema Oryxu, vojnom blogu koji prati gubitke ruskih vozila na temelju vizualne potvrde, od 26. ožujka Kremlj je izgubio ukupno 1.891. Od toga, 939 je uništeno, 35 je oštećeno, 229 je napušteno, a 688 je zarobljeno od strane ukrajinskih vojnika.

S obzirom na to da se ove brojke temelje na vizualnim potvrdama sa slika i snimaka koji dolaze iz Ukrajine, očekuje se da će stvarna brojka biti mnogo veća.

Kremlj je u petak objavio da je nešto više od 1300 vojnih osoba poginulo u ratu, ali procjene da je četiri ili pet puta veći broj smatraju se vjerodostojnim u zapadnim prijestolnicama. Izvješća o zapovjednikovom samoubojstvu stigla su nakon što su zapadni dužnosnici u petak imenovali sedam ruskih generala za koje su rekli da su do sada ubijeni, te još jednog koji je smijenjen tijekom rata u Ukrajini.

Posljednji koji je poginuo, general-pukovnik Jakov Rezancev, zapovjednik 49. ruske kombinirane armije u njenom južnom vojnom okrugu.

Rezancev se četvrtog dana rata hvalio da će rat biti gotov za nekoliko sati, ubijen je nakon što je ukrajinska vojska uništila zapovjedno mjesto 49. ruske armije na jugu Ukrajine. Ukrajinci su prije njega ubili još šest ruskih generala.

Ubijen je  zapovjednik 8. gardijske združene vojske naoružanja Južnog vojnog okruga Ruske Federacije. general pukovnik Andrej Mordvičev.

Poginuli su i generali Magomed Tušaev (zapovjednik 141. motorizirane pukovnije Nacionalne garde), Valerij Gerasimov (prvi zamjenik zapovjednika 41. armije Središnjeg vojnog okruga), Andrej Kolesnikov (zapovjednik 29. armije Istočnog vojnog okruga), Andrej Suhovetskij (zamjenik zapovjednika 41. armije Središnjeg vojnog okruga), Oleg Mitjajev (zapovjednik 150. motorirane divizije).

Vladimir Putin je dodatno uklonio još jednoga generala s ukrajinskoga bojišta. Vladislav Jeršov je smijenjen i uhićen (službeno, u kućnom je pritvoru).  Smijenjen je ‘zbog teških gubitaka i strateških neuspjeha tijekom jednomjesečne ruske invazije’.

Još jedan visoki ruski časnik, koji je navodno ubijen od vlastite vojske, zapovjednik je 37. motorizirane pješačke brigade pukovnik Jurij Medvedev. Medvedev je pregažen tenkom kojim je upravljao njegov vojnik, pri čemu su mu stradale noge i prebačen je živ u bolnicu. Je li bila riječ o nesretnom slučaju ili o pobuni ruskih vojnika protiv vlastita zapovjednika zbog velikih gubitaka u ljudstvu, kako to tvrdi ukrajinska strana, ne može se baš pouzdano doznati. Nije poznato ni je li pukovnik Medvedev još uvijek živ ili je, kako tvrde Ukrajinci, preminuo u bolnici.

Ako su vjerodostojni podaci ukrajinskih dužnosnika da su njihove snage na bojnom polju ubile sedam generala – snajperima, u bliskoj borbi i bombardiranjem – smrt tolikog broja generala, višim zapovjednicima ruske vojske i mornarice u samo četiri tjedna borbe premašuje stopu gubitaka viđenu u najgorim mjesecima borbi u krvavom devetogodišnjem ratu koji je Rusija vodila u Čečeniji, kao i ruske i sovjetske kampanje u Afganistanu, Gruziji i Siriji, piše The Washington Post

Broj viših časnika, ali i običnih ruskih vojnika, koji su dosad ubijeni u jednomjesečnom ukrajinskom ratu šokirao je zapadne vojne stručnjake. Za ovako poraznu bilancu se dobrim dijelom okrivljuju i komunikacijski problemi na razini ruskog stožera, pošto visoki časnici očito koriste nešifrirane kanale što ih fatalno izlaže olakšanom lociranju i ukrajinskim snagama.

Visoki dužnosnik NATO-a nedavno je kazao kako savez procjenjuje da je Rusija pretrpjela između 30.000 i 40.000 izbačenih iz stroja u Ukrajini tijekom prvog mjeseca rata, što uključuje između 7.000 i 15.000 smrtno stradalih. Ako bi posljednja brojka bila vjerodostojna, to bi značilo da je Putin u samo mjesec dana ukrajinskog rata gotovo dosegao ukupne sovjetske vojne gubitke iz devetogodišnjeg rata u Afganistanu

“To je vrlo neobično”, rekao je jedan visoki zapadni dužnosnik, izvještavajući novinare o toj temi, koji je pritom potvrdio imena, činove i status poginule sedmorice generala

Ukupno je najmanje 15 viših ruskih zapovjednika ubijeno na terenu, rekao je Markijan Lubkivskij, glasnogovornik ukrajinskog ministarstva obrane i bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj.

Dužnosnici NATO-a procijenili su prije nekoliko dana da je u četiri tjedna rata ubijeno čak 15.000 ruskih vojnika, što je vrlo velika brojka. Rusija je ponudila daleko nižu brojku, izvijestivši u petak da je poginuo samo 1351 njezin borac.

Ruska vlada nije potvrdila smrt svojih generala. Ako se brojevi ubijenih viših zapovjednika pokažu točnima, ruski generali ili su imali iznimnu nesreću ili su uspješno gađani – ili oboje.

Pucanje u generale legitimna je ratna taktika i otvoreno su je prihvatili ukrajinski dužnosnici, koji kažu da su njihove snage usredotočene na usporavanje ruskog napredovanja koncentrirajući vatru na ruske zapovjedne jedinice u blizini linija fronte.

Jeffrey Edmonds, bivši direktor za Rusiju u američkom Vijeću za nacionalnu sigurnost, a sada viši analitičar u think tanku CNA u Washingtonu, rekao je da ukrajinske snage izgleda ciljaju na “svakoga sa sijedom kosom koji stoji u blizini hrpe antena”, što je signal da bi mogao biti viši časnik.

Neki stručnjaci sugeriraju da ruska vojska ima problema s očuvanjem sigurnosti svojih komunikacija i da su ukrajinske obavještajne jedinice pronašle svoje mete zbog ruske nepažnje, a ruske snage svele su na korištenje nešifriranih uređaja. Bilo je izvješća da su ruski vojnici koristili mobilne telefone.

Pentagon i drugi zapadni dužnosnici kažu da ruski generali općenito djeluju bliže linijama bojišnice nego njihovi kolege iz NATO-a. Po ustroju, ruska vojska je prepuna visokih časnika, što ih čini brojnim, iako ne i potrošnim.

Vojni analitičari i zapadni obavještajni dužnosnici kažu da su ruski generali u Ukrajini možda više izloženi i pozicionirani bliže fronti jer se njihova strana našla u poteškoćama te da su viši časnici raspoređeni bliže akciji kako bi zaustavili kaos.

Jedan je zapadni dužnosnik sugerirao da su ruski generali također bili neophodni kako bi pokrenuli uplašene ruske vojnike u napad, uključujući slabo obučene ročnike. Početkom ožujka ruski predsjednik Vladimir Putin naredio je ministarstvu obrane da povuče ročnike iz borbe, nakon što je javno obećao da neće biti angažirani u Ukrajini.

Pentagon, NATO i zapadni dužnosnici kažu da se ruska vojska u Ukrajini bori s niskim moralom. Ruski vojnici napali su i ozlijedili svog zapovjednika nakon što je njihova brigada pretrpjela teške gubitke u borbama izvan glavnog grada Kijeva, izvijestili su zapadni dužnosnik i ukrajinski novinari.

Postrojbe 37. motorizirano-pješačke brigade naletjele su tenkom na pukovnika Jurija Medvedeva, ozlijedivši mu obje noge, nakon što je njihova postrojba izgubila gotovo polovinu ljudi, navodi se na Facebooku ukrajinskog novinara Romana Cimbaljuka. U objavi je navedeno da je pukovnik hospitaliziran.

Jedan visoki zapadni dužnosnik rekao je kako vjeruje da je Medvedev ubijen zbog razmjera gubitaka koje je pretrpjela njegova brigada.

Oleksij Arestovič, vojni savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, rekao je za The Washington Post da je ukrajinska vojska usredotočila svoje napore na “usporavanje tempa” ruske invazije, dijelom tako što će “odsjeći glave” isturenim zapovjednim mjestima, misleći na ubijanje, a ne doslovno odrubljivanje glave.

Ubijanje viših časnika može usporiti rusko napredovanje za tri do pet dana prije nego što se uspostave nove zapovjedne strukture, rekao je Arestovič. Uspješno ciljanje pripisao je i izvrsnim obavještajnim podacima i brojnim ruskim ranjivostima. Arestovič je napomenuo da osim usporavanja ruskog zamaha, ubijanje njihovih generala potkopava ruski moral, dok jača ukrajinsku odlučnost.

“Smrt takvih zapovjednika brzo postaje javna informacija koju je vrlo teško sakriti. Za razliku od smrti običnog vojnika, to ostavlja snažan dojam”, rekao je Arestovič.

Smrti visokih časnika slave se na ukrajinskim društvenim mrežama, ali nema ih u ruskim vijestima. Ubijanje ruskih generala važno je za Ukrajinu, posebno u “narativu borbe Davida protiv Golijata koji sada proživljavaju”, rekla je Margarita Konaev, stručnjakinja za ruske vojne inovacije u Centru za sigurnost i novu tehnologiju Sveučilišta Georgetown.

Dodala je da će priroda borbi, u bliskim prostorima u urbanim sredinama, vjerojatno povećati broj poginulih na obje strane, kako među civilima, tako i među običnim vojnicima i zapovjednicima. Urbana dimenzija je posebno smrtonosna.

Mason Clark, viši analitičar i stručnjak za rusku vojsku na Institutu za proučavanje rata, rekao je kako ukrajinski izvještaji sugeriraju da su radijske komunikacije ruskih snaga ranjive na presretanje i lociranje.

Prije nego što je započeo rat s Rusijom, Clark je rekao da su ukrajinske snage naučile kako koristiti komunikacije za “ciljanje i lociranje” izvora topničke vatre u separatističkim enklavama u regiji Donbas u istočnoj Ukrajini.

Ruth Deyermond, stručnjakinja za postsovjetsku sigurnost na Odjelu za ratne studije na King’s Collegeu u Londonu, rekla je da nije poznato kako bi gubitak visokih časnika u Ukrajini mogao utjecati na razmišljanje u Kremlju. Kako se Putinov krug suzio, a donošenje odluka postalo tajnovito, ne znamo ni što njegova vlastita vojska Putinu govori o gubicima, ističe Deyermond.

Visoka stopa gubitaka ruskih zapovjednika u Ukrajini naglašava problem invazije na zemlju na temelju lažnih pretpostavki, očekujući brzo rušenje ukrajinske vlade i postavljanje marionetskog režima te vraćanje pod okrilje Moskve. Vojna operacija za koju je Rusija očekivala da će trajati nekoliko dana ušla je u drugi mjesec. Rusija je vrlo osjetljiva na vojne žrtve, posebno na visoke časnike.

Nazvavši invaziju “specijalnom vojnom operacijom” za oslobađanje Ukrajine od “neonacista”, ruske vlasti zabranile su novinarima korištenje izraza “rat” i kriminalizirale kritiku vojske ili objavljivanje bilo kakvih informacija koje bi mogle narušiti njezin ugled.

Nakon početnih ruskih neuspjeha, Putin je jednostavno udvostručio ratne napore, a Kremlj je umanjio nade u obustavu sukoba na mirovnim pregovorima. Čini se da se ruske vlasti spremaju na dugotrajnu i krvavu kampanju, jačajući domaće jedinstvo propagandnim kampanjama, dok vojska pojačava svoj pritisak na Ukrajinu, zaključuje The Washington Post.

Ruska vojska je objavila da je prva faza njezine kampanje završena i da će se njezine trupe sada usredotočiti na ‘oslobađanje’ regije Donbasa na ruskom govornom području na istoku Ukrajine.

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba, međutim, naznačio je da nema popuštanja ruskim zahtjevima u “teškim razgovora s Moskvom”.

“Inzistiramo, prije svega, na prekidu vatre, sigurnosnim jamstvima i teritorijalnom integritetu Ukrajine”, rekao je – prenosi Maxportal.hr.

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved