Connect with us

Vijesti

Ruski generali u Ukrajini ginu kao muhe, tjedno dvojica, što uništava moral Rusa

Published

on

Ministarstvo obrane Ukrajine priopćilo je da je zapovjednik 13. tenkovske pukovnije u sklopu 4. tenkovske divizije Ruske Federacije pucao u sebe ‘nakon što je otkrio da je 90 posto pričuvnih tenkova neupotrebljivo jer su dijelovi ukradeni’, tvrdi ukrajinska obavještajna služba.

Navodno se ubio nakon spoznaje da je operativan samo jedan od 10 tenkova. Ako je vijest o samoubojstvu ovog časnika istinita, predstavljala bi još jedan crni dodatak u nizu  gubitaka visoko rangiranih ruskih zapovjednika u Ukrajini.

Prema Oryxu, vojnom blogu koji prati gubitke ruskih vozila na temelju vizualne potvrde, od 26. ožujka Kremlj je izgubio ukupno 1.891. Od toga, 939 je uništeno, 35 je oštećeno, 229 je napušteno, a 688 je zarobljeno od strane ukrajinskih vojnika.

S obzirom na to da se ove brojke temelje na vizualnim potvrdama sa slika i snimaka koji dolaze iz Ukrajine, očekuje se da će stvarna brojka biti mnogo veća.

Kremlj je u petak objavio da je nešto više od 1300 vojnih osoba poginulo u ratu, ali procjene da je četiri ili pet puta veći broj smatraju se vjerodostojnim u zapadnim prijestolnicama. Izvješća o zapovjednikovom samoubojstvu stigla su nakon što su zapadni dužnosnici u petak imenovali sedam ruskih generala za koje su rekli da su do sada ubijeni, te još jednog koji je smijenjen tijekom rata u Ukrajini.

Posljednji koji je poginuo, general-pukovnik Jakov Rezancev, zapovjednik 49. ruske kombinirane armije u njenom južnom vojnom okrugu.

Rezancev se četvrtog dana rata hvalio da će rat biti gotov za nekoliko sati, ubijen je nakon što je ukrajinska vojska uništila zapovjedno mjesto 49. ruske armije na jugu Ukrajine. Ukrajinci su prije njega ubili još šest ruskih generala.

Ubijen je  zapovjednik 8. gardijske združene vojske naoružanja Južnog vojnog okruga Ruske Federacije. general pukovnik Andrej Mordvičev.

Poginuli su i generali Magomed Tušaev (zapovjednik 141. motorizirane pukovnije Nacionalne garde), Valerij Gerasimov (prvi zamjenik zapovjednika 41. armije Središnjeg vojnog okruga), Andrej Kolesnikov (zapovjednik 29. armije Istočnog vojnog okruga), Andrej Suhovetskij (zamjenik zapovjednika 41. armije Središnjeg vojnog okruga), Oleg Mitjajev (zapovjednik 150. motorirane divizije).

Vladimir Putin je dodatno uklonio još jednoga generala s ukrajinskoga bojišta. Vladislav Jeršov je smijenjen i uhićen (službeno, u kućnom je pritvoru).  Smijenjen je ‘zbog teških gubitaka i strateških neuspjeha tijekom jednomjesečne ruske invazije’.

Još jedan visoki ruski časnik, koji je navodno ubijen od vlastite vojske, zapovjednik je 37. motorizirane pješačke brigade pukovnik Jurij Medvedev. Medvedev je pregažen tenkom kojim je upravljao njegov vojnik, pri čemu su mu stradale noge i prebačen je živ u bolnicu. Je li bila riječ o nesretnom slučaju ili o pobuni ruskih vojnika protiv vlastita zapovjednika zbog velikih gubitaka u ljudstvu, kako to tvrdi ukrajinska strana, ne može se baš pouzdano doznati. Nije poznato ni je li pukovnik Medvedev još uvijek živ ili je, kako tvrde Ukrajinci, preminuo u bolnici.

Ako su vjerodostojni podaci ukrajinskih dužnosnika da su njihove snage na bojnom polju ubile sedam generala – snajperima, u bliskoj borbi i bombardiranjem – smrt tolikog broja generala, višim zapovjednicima ruske vojske i mornarice u samo četiri tjedna borbe premašuje stopu gubitaka viđenu u najgorim mjesecima borbi u krvavom devetogodišnjem ratu koji je Rusija vodila u Čečeniji, kao i ruske i sovjetske kampanje u Afganistanu, Gruziji i Siriji, piše The Washington Post

Broj viših časnika, ali i običnih ruskih vojnika, koji su dosad ubijeni u jednomjesečnom ukrajinskom ratu šokirao je zapadne vojne stručnjake. Za ovako poraznu bilancu se dobrim dijelom okrivljuju i komunikacijski problemi na razini ruskog stožera, pošto visoki časnici očito koriste nešifrirane kanale što ih fatalno izlaže olakšanom lociranju i ukrajinskim snagama.

Visoki dužnosnik NATO-a nedavno je kazao kako savez procjenjuje da je Rusija pretrpjela između 30.000 i 40.000 izbačenih iz stroja u Ukrajini tijekom prvog mjeseca rata, što uključuje između 7.000 i 15.000 smrtno stradalih. Ako bi posljednja brojka bila vjerodostojna, to bi značilo da je Putin u samo mjesec dana ukrajinskog rata gotovo dosegao ukupne sovjetske vojne gubitke iz devetogodišnjeg rata u Afganistanu

“To je vrlo neobično”, rekao je jedan visoki zapadni dužnosnik, izvještavajući novinare o toj temi, koji je pritom potvrdio imena, činove i status poginule sedmorice generala

Ukupno je najmanje 15 viših ruskih zapovjednika ubijeno na terenu, rekao je Markijan Lubkivskij, glasnogovornik ukrajinskog ministarstva obrane i bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj.

Dužnosnici NATO-a procijenili su prije nekoliko dana da je u četiri tjedna rata ubijeno čak 15.000 ruskih vojnika, što je vrlo velika brojka. Rusija je ponudila daleko nižu brojku, izvijestivši u petak da je poginuo samo 1351 njezin borac.

Ruska vlada nije potvrdila smrt svojih generala. Ako se brojevi ubijenih viših zapovjednika pokažu točnima, ruski generali ili su imali iznimnu nesreću ili su uspješno gađani – ili oboje.

Pucanje u generale legitimna je ratna taktika i otvoreno su je prihvatili ukrajinski dužnosnici, koji kažu da su njihove snage usredotočene na usporavanje ruskog napredovanja koncentrirajući vatru na ruske zapovjedne jedinice u blizini linija fronte.

Jeffrey Edmonds, bivši direktor za Rusiju u američkom Vijeću za nacionalnu sigurnost, a sada viši analitičar u think tanku CNA u Washingtonu, rekao je da ukrajinske snage izgleda ciljaju na “svakoga sa sijedom kosom koji stoji u blizini hrpe antena”, što je signal da bi mogao biti viši časnik.

Neki stručnjaci sugeriraju da ruska vojska ima problema s očuvanjem sigurnosti svojih komunikacija i da su ukrajinske obavještajne jedinice pronašle svoje mete zbog ruske nepažnje, a ruske snage svele su na korištenje nešifriranih uređaja. Bilo je izvješća da su ruski vojnici koristili mobilne telefone.

Pentagon i drugi zapadni dužnosnici kažu da ruski generali općenito djeluju bliže linijama bojišnice nego njihovi kolege iz NATO-a. Po ustroju, ruska vojska je prepuna visokih časnika, što ih čini brojnim, iako ne i potrošnim.

Vojni analitičari i zapadni obavještajni dužnosnici kažu da su ruski generali u Ukrajini možda više izloženi i pozicionirani bliže fronti jer se njihova strana našla u poteškoćama te da su viši časnici raspoređeni bliže akciji kako bi zaustavili kaos.

Jedan je zapadni dužnosnik sugerirao da su ruski generali također bili neophodni kako bi pokrenuli uplašene ruske vojnike u napad, uključujući slabo obučene ročnike. Početkom ožujka ruski predsjednik Vladimir Putin naredio je ministarstvu obrane da povuče ročnike iz borbe, nakon što je javno obećao da neće biti angažirani u Ukrajini.

Pentagon, NATO i zapadni dužnosnici kažu da se ruska vojska u Ukrajini bori s niskim moralom. Ruski vojnici napali su i ozlijedili svog zapovjednika nakon što je njihova brigada pretrpjela teške gubitke u borbama izvan glavnog grada Kijeva, izvijestili su zapadni dužnosnik i ukrajinski novinari.

Postrojbe 37. motorizirano-pješačke brigade naletjele su tenkom na pukovnika Jurija Medvedeva, ozlijedivši mu obje noge, nakon što je njihova postrojba izgubila gotovo polovinu ljudi, navodi se na Facebooku ukrajinskog novinara Romana Cimbaljuka. U objavi je navedeno da je pukovnik hospitaliziran.

Jedan visoki zapadni dužnosnik rekao je kako vjeruje da je Medvedev ubijen zbog razmjera gubitaka koje je pretrpjela njegova brigada.

Oleksij Arestovič, vojni savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, rekao je za The Washington Post da je ukrajinska vojska usredotočila svoje napore na “usporavanje tempa” ruske invazije, dijelom tako što će “odsjeći glave” isturenim zapovjednim mjestima, misleći na ubijanje, a ne doslovno odrubljivanje glave.

Ubijanje viših časnika može usporiti rusko napredovanje za tri do pet dana prije nego što se uspostave nove zapovjedne strukture, rekao je Arestovič. Uspješno ciljanje pripisao je i izvrsnim obavještajnim podacima i brojnim ruskim ranjivostima. Arestovič je napomenuo da osim usporavanja ruskog zamaha, ubijanje njihovih generala potkopava ruski moral, dok jača ukrajinsku odlučnost.

“Smrt takvih zapovjednika brzo postaje javna informacija koju je vrlo teško sakriti. Za razliku od smrti običnog vojnika, to ostavlja snažan dojam”, rekao je Arestovič.

Smrti visokih časnika slave se na ukrajinskim društvenim mrežama, ali nema ih u ruskim vijestima. Ubijanje ruskih generala važno je za Ukrajinu, posebno u “narativu borbe Davida protiv Golijata koji sada proživljavaju”, rekla je Margarita Konaev, stručnjakinja za ruske vojne inovacije u Centru za sigurnost i novu tehnologiju Sveučilišta Georgetown.

Dodala je da će priroda borbi, u bliskim prostorima u urbanim sredinama, vjerojatno povećati broj poginulih na obje strane, kako među civilima, tako i među običnim vojnicima i zapovjednicima. Urbana dimenzija je posebno smrtonosna.

Mason Clark, viši analitičar i stručnjak za rusku vojsku na Institutu za proučavanje rata, rekao je kako ukrajinski izvještaji sugeriraju da su radijske komunikacije ruskih snaga ranjive na presretanje i lociranje.

Prije nego što je započeo rat s Rusijom, Clark je rekao da su ukrajinske snage naučile kako koristiti komunikacije za “ciljanje i lociranje” izvora topničke vatre u separatističkim enklavama u regiji Donbas u istočnoj Ukrajini.

Ruth Deyermond, stručnjakinja za postsovjetsku sigurnost na Odjelu za ratne studije na King’s Collegeu u Londonu, rekla je da nije poznato kako bi gubitak visokih časnika u Ukrajini mogao utjecati na razmišljanje u Kremlju. Kako se Putinov krug suzio, a donošenje odluka postalo tajnovito, ne znamo ni što njegova vlastita vojska Putinu govori o gubicima, ističe Deyermond.

Visoka stopa gubitaka ruskih zapovjednika u Ukrajini naglašava problem invazije na zemlju na temelju lažnih pretpostavki, očekujući brzo rušenje ukrajinske vlade i postavljanje marionetskog režima te vraćanje pod okrilje Moskve. Vojna operacija za koju je Rusija očekivala da će trajati nekoliko dana ušla je u drugi mjesec. Rusija je vrlo osjetljiva na vojne žrtve, posebno na visoke časnike.

Nazvavši invaziju “specijalnom vojnom operacijom” za oslobađanje Ukrajine od “neonacista”, ruske vlasti zabranile su novinarima korištenje izraza “rat” i kriminalizirale kritiku vojske ili objavljivanje bilo kakvih informacija koje bi mogle narušiti njezin ugled.

Nakon početnih ruskih neuspjeha, Putin je jednostavno udvostručio ratne napore, a Kremlj je umanjio nade u obustavu sukoba na mirovnim pregovorima. Čini se da se ruske vlasti spremaju na dugotrajnu i krvavu kampanju, jačajući domaće jedinstvo propagandnim kampanjama, dok vojska pojačava svoj pritisak na Ukrajinu, zaključuje The Washington Post.

Ruska vojska je objavila da je prva faza njezine kampanje završena i da će se njezine trupe sada usredotočiti na ‘oslobađanje’ regije Donbasa na ruskom govornom području na istoku Ukrajine.

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmytro Kuleba, međutim, naznačio je da nema popuštanja ruskim zahtjevima u “teškim razgovora s Moskvom”.

“Inzistiramo, prije svega, na prekidu vatre, sigurnosnim jamstvima i teritorijalnom integritetu Ukrajine”, rekao je – prenosi Maxportal.hr.

Vijesti

TRI POSLJEDNJA PROROČANSTVA Sv. Padre Pia koja šokiraju kršćane

Published

on

Što točno znače ove vizije? Možemo li se pripremiti? Ili još važnije, postoje li znakovi da se ove vizije počinju ostvarivati?

Čovjek koji je nosio Isusove rane na svojem tijelu, ostavio je tri poruke koje su potresle kršćanski svijet. Ove vizije nisu obična upozorenja. One su vizije budućnosti koje nagovještavaju sudbonosne događaje koji bi mogli promijeniti tijek ljudske povijesti.

Padre Pio je bio čovjek koji je bio u stalnoj vezi s Božanskim, komunicirajući s anđelima i svetima, predviđajući događaje s nevjerojatnom preciznošću. Mnogi od njegovih prethodnih uvida već su se ostvarili, ostavljajući iza sebe pitanje – što ako su i njegove posljednje tri vizije točne?

Prvo proročanstvo je o ‘Pročišćenju’ crkve… naime najzapanjujuće proročanstvo je da će neki visoko pozicionirani unutar same crkve raditi na njenom uništenju…

Prijevod je na srbskom AI… poslušajte!

Continue Reading

Vijesti

V. Starešina: Enigma u Srbiji traje i dalje: Tko organizira prosvjede? Dosad najsličniji scenario je…

Published

on

Masovnim skupom u Beogradu, navodno većim čak i od prosvjeda koji su prethodili svrgavanju Slobodana Miloševića, takozvani studentski prosvjedi u Srbiji prošle su subote dosegnuli dosadašnji vrhunac.

Iako taj pokret, kojem je formalni povod bio rušenje nadstrešnice na novosadskome željezničkom kolodvoru, pri čemu je poginulo petnaestero ljudi, traje već puna četiri mjeseca, iako je od novosadsko-beogradskoga narastao do svesrpskoga, iako je od studentskoga prerastao u studentsko-narodni, i dalje ostaje enigma tko su njegovi stvarni organizatori i koji su njegovi istinski ciljevi. Jer, na kraju, pokreti se ipak ne organiziraju radi čišćenja i ozdravljenja institucija, što je deklarirani studentski cilj, nego, u pravilu, ponajprije podrazumijevaju promjenu vlasti. Ali ne svode se samo na promjenu režima.

No čini se da ni nakon četiri mjeseca prosvjeda čak ni svemoćni srpski vožd Aleksandar Vučić, koji kontrolira baš sve u Srbiji, još ne zna tko ga zapravo želi natjerati na odlazak s vlasti, i to u trenutku kada sa svim ključnim geopolitičkim subjektima naizgled ima stabilne odnose, a s nekima i izvrsne (SAD, Rusija, Kina, Turska), tko bi trebao postati zamjena njegovoj političkoj kliki i s kojim ciljem. To što glavne organizatore prosvjeda vidi u ‘neprijateljskim‘ hrvatskim obavještajnim službama, samo potvrđuje da ne zna dokraja što se zapravo događa u Srbiji.

Pitanja traže odgovore

Iz načina na koji su se prosvjedi dosad vodili jasno je da je riječ o suvremenom i vrlo organiziranom prosvjednom konceptu koji nikako ne izgleda kao da je nastao u Srbiji i koji ne mogu osmisliti, organizirati i voditi studenti, čak ni kad im se pridruže njihovi profesori. Ali mogu ga provoditi. Izabran je povod koji može dirnuti i pokrenuti ljude: pogibija putnika na novosadskome kolodvoru kao posljedica koruptivnog sustava gradnje.

Tempo širenja prosvjeda na cijelu državu i cijelo društvo bio je besprijekoran, uključujući baš sve: od zelenih aktivista preko četničkih barjaktara do običnih ljudi koji žele samo pravdu i bolji život. Inzistiranjem na demokratskim standardima i funkcioniranju institucija spriječili su da prosvjed politički instrumentalizira Vučićeva (dogovorna) oporba. Dosad nemaju profilirane vođe koji bi mogli postati meta režima. Imaju vrhunski PR koji uključuje i čišćenje grada nakon prosvjeda. Ostavljaju dojam drukčije Srbije. Politički i korupcijski devastirana Vučićeva Srbija iznimno je povoljan teren za takve prosvjede. Ali iz svega toga i dalje ne znamo – tko upravlja njima?

Prema dosad prikazanom, možda je prosvjedima u Srbiji najbliža ‘franšiza‘ koja je ljetos primijenjena u Bangladešu. Prosvjedi protiv korumpiranih institucija počeli su kao studentski, prerasli su u narodne i tek nakon toga istaknuti su politički ciljevi i kandidati. Prerasli su u ‘narodnu revoluciju‘ i nakon režimskog nasilja preuzeta je vlast formiranjem tzv. prijelazne vlade, a bivša dugogodišnja premijerka šeika Hasina natjerana je na bijeg u Indiju. Je li to i scenarij za nastavak srpskih prosvjeda? Vrlo moguće. No zanimljivo je da stvarni organizator ‘narodne revolucije‘ u Bangladešu nikada nije pouzdano ustanovljen.

Očito je da su oko nove – i dalje prijelazne – vlade vrlo aktivno angažirane međunarodne mreže nevladinih udruga. U nekim se analizama spominje da iza ‘narodne revolucije‘ politički stoji Kina. I sve je to u sferi nagađanja. Ali odgovore traže sljedeća pitanja: Jesu li međunarodne NGO-ove mreže koje je iznjedrio zeleni globalizam postale samoodrživi politički subjekti na svjetskoj razini? Je li s pomoću njih danas moguće naručiti i provesti ‘demokratske obojene‘ prevrate i ‘narodne revolucije‘, koje su nekad provodile obavještajne službe? Tko sve može biti naručitelj revolucija nakon političkog zaokreta u Washingtonu i uskrate financijske potpore NGO-ovim mrežama?

Opasnost od prelijevanja

U Hrvatskoj je to osobito važno znati, ne samo zbog budućnosti Srbije koja uvelike određuje regionalnu sigurnost nego i zbog mogućnosti, zapravo opasnosti, da se ‘revolucija‘ prelije u Hrvatsku, u uvjetima geopolitičkih promjena u kojima je iznimno važno zadržati stabilnost. Potpora hrvatskih ogranaka zelenih i radikalno lijevih NGO-ova studentskim prosvjedima u Srbiji i aktiviranje raznih studentskih ‘plenuma‘ na sveučilištima dodatan su poziv na oprez. A valja i pratiti hoće li tragični požar u diskoteci u Kočanima u kojem je poginulo šezdesetak mladih ljudi dobiti nastavak u – studentskim prosvjedima u Sjevernoj Makedoniji.

Višnja Starešina
Lider

Continue Reading

Vijesti

APOKALIPSA SE BLIŽI! SKRIVAJU GA OD JAVNOSTI: Ovo je mjesto na kojem će sjediti Antikrist!

Published

on

Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.

U knjizi je ispisano sljedeće:

Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)

Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.

Zidanje Solomonovog hrama

“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.

“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!

Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači?
Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.

Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.

Treći Hram

Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.

(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.

Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)

Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …

… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.

Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …

Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”

“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.)
Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:

“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”

Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.

S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.

… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?

Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.

Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?

Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.

Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.

“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “.
Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.      

Z. K./dnevno.hr

Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved