Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Državni udar bez korištenja tenkova

Published

on

Hrvatska je još jednom pokazala da je zemlja političkih čuda u kojoj se pored zravog razuma i zdravih osjetila stvari nazivaju krivim imenom. Prošli tjedan izvršen je mini državni udar ali su malobrojni to nazvali pravim imenom, izmotavali su se, pokušavali opravdati sramotno ponašanje, tražili kojekakve razloge ali ih praktično nisu našli. Stvar je jasna, Superego je kazao vojska to sam ja, ja zapovijedam i nitko drugi! Ja sam iznad zakona i oni koji me ne slušaju će to skupo platiti. Jasno je da kada podređeni posluša zapovijed kojom se krši zakon mora biti smjenjen ili se časno povući ali u Hrvatskoj, zemlji neviđenih političkih čuda, to nije tako!

„Diplomatski“ izričaj:

Pa tko je ta mala stranačka štetočina?! Neka priča o muškom razgovoru, ali ja s njim neću pričati‘ (Jutarnji.hr, 29. 10. 2021.)

“Ne može Hranj ništa tražiti, ja sam mu to naredio. Ministar Banožić ima posla, a danas se upleo u zapovjedni lanac i instalirao političku osobu, glasnogovornicu MORH-a da to odradi. To je politička svinjarija. Mora se znati hijerarhija u vojsci, a kada prestane slati zaslužne brigadire u mirovinu, možemo razgovarati. Nema tu ministra, samo Plenković. Nije ovo HDZ pa da tako vode vojsku” – kazao je Milanović.

“Sve je zakonito i još više po Ustavu. Ja sam vrhovni zapovjednik, a on ima skrbnika – Plenkovića. Njegovo ponašanje je protuzakonito, i laže. Nepripremljen je i pun frustracije, no moj položaj je jači. Neće biti strančarenja. Hvala Bogu pa ne mogu narediti raspust u vojsci… Ponavljam, neće biti strančarenja – nastavio je Milanović.

– Smatraju moju odluku nezakonitom. Ok, to je bila gesta. Bit će toga još, ma on će nama govoriti o zakonu… – vidljivo uzrujan bio je Milanović.

– Taj ministar je svojim šparanjem doveo vojsku na rub siromaštva. Sad će biti rebalans. Mene vojska servisira, pa taj helikopter koji spominju je letio par puta. U vertikali se ministra ne pita ništa, to zna svaki profi vojnik. Dok ne vrati Burčula u službu – ovako će biti do daljnjeg – oštro je poručio Milanović.

– On može temeljem zakona šikanirati ljude, to je zlouporaba prava. E pa ja se obijesno koristim svojim pravom da mu nanesem štetu. Neću dati obrazloženje. Okupio je generale prije mene i tražio ostavku. Pa tko je on!? On je stranačka instalacija. To je najgore strančarenje. Po kojim kriterijima ljude šalje u mirovine? On je zlouporabio ovlasti. I on priča o muškom razgovoru, ja s njim više ne razgovaram. S kim ću razgovarati? Pa neću s patrijarhom SPC-a, valjda s Plenkovićem.

On je zlostavljač vojske, čovjek koji je zalutao u u sustav, a samo zato što je s četrdeset i kusur godina došao na prvi važniji položaj. On je mali stranački štetočina – kazao je Milanović.

– Ovdje se radi o običnoj divljačkoj šikani. Pitajte, tu sam, rekao je Milanović na pitanja o sličnosti ove situacije s onom oko Vrhovnog suda. Dodao je da je ministar stranački administrator kojeg sutra ne mora biti, a da vojnici uvijek postupaju po naredbi vrhovnog zapovjednika.

– Za ovo danas se ne traži suglasnost. Svako imenovanje na kraju donosi predsjednik, ne ministar. On samo daje suglasnost. Ako je ne da, ne da. Ali mora objasniti zašto. U današnjem slučaju ne treba suglasnost. To su dva pola moći, jedan je viši – kazao je Milanović dodajući da, ako ministar ne da suglasnost za nešto, on ne može ništa.

– Ministar je običan eksponent svoje političke stranke i zato je važno da vojska nema doticaja s dnevnoj politikom. Ja nemam stranačkih okova, nikome ne dugujem ništa – kazao je.

– Ja sam mislio otići za Zagreb, odvesti mamu na Mirogoj. Vidio sam što je rekao Banožić. To je laž do laži. Htio je umočiti načelnika GS-a. Traži njegovu ostavku. Tko je on da traži ostavku? Neka se vrati odakle je došao. Engleski ne zna govoriti, ne zna pisnuti, s kim razgovara? Bio je neki dan u Bruxellesu, pitajte ga je li imao konzultacije s Uredom predsjednika? Kao dudlek je otišao u Bruxelles, tamo je neke dogovore napravio, ja sam to sutra dužan provesti. Tako je kad nedokuhani, slabo obrazovani ljudi, koji ništa bitno nisu radili u životu… Nebitan je, a radi užasnu štetu – kazao je Milanović.

– Ovo je ispod svake razine. Poslao si svoju suradnicu, da istisne službenog moderatora. Ovo je problem. To je jedan beznačajan tip kojeg se može pripitomiti. Tko može smijeniti načelnika glavnog stožera? Nitko. Vlada i predsjednik zajedno. Krenem li ja talasati i tamburati po generalima i časnicima koji su bitni njemu i njegovim mentorima, to će biti katastrofa. Ja to ne radim. Tako divljački nekoga najuriti u penziju, godinu dana prije penzije. To može samo low-life – rekao je predsjednik.

“Taj tip je skupljao Pokemone dok su ovi ljudi branili Hrvatsku. Ministar mu može čizme glancati”, rekao je Milanović. (Hina).

Superego zaboravio kazati što je on skupljao i gdje je on bio, kako je on branio Hrvatsku. Imao je 25 godina 1991. godine!

Na obilježavanju pokolja u vukovarskom naselju Lužac uslijedio je nastavak vrijeđanja:

Milanović: ”Plenković je puzajući državni udav, očekujem da malo pridavi svog malog Baneta”; Banožić: ”Milanović je psihijatrijski slučaj.

Upitan kakva je budućnost glavnog načelnika OSRH-a admirala Hranja, čiju smjenu traži Banožić, kazao je da ga nikad neće razriješiti, a komentirajući je li admiralov autoritet sada doveden u pitanje jer se našao između dvije vatre, Milanović je ustvrdio: ”Nema tu vatre. Banožić nije vatra. Banožić je opušak”.

”Ima li Hrvatska vojska bolje? Nema. Hranj je čovjek koji kad ode u Bruxelles predstavlja malu vojsku i malu državu, ali odaje dojam kao da smo tri puta veći i dva puta bolje naoružani. Kad Banožić predstavlja Hrvatsku u Bruxellesu kao da je došao predstavnik nekakve autoškole iz Šumadije”,

“Da bi se napakostilo nekome jer je držao Titovu sliku doveden je u pitanje I Davor Ivo Stier koji je uređivao ustaške novine. Ja sam mu bio šef u Ministarstvu vanjskih poslova, predložio sam njegovo promaknuće, nisam ga pitao što mu je bio deda. Znam što mu je bio deda. Čepinski ubojica, ratni zločinac. To više nije bitno. Preko toga pokušavam prijeći. Da bi mi onda Grlić, čiji je otac bio istaknuta komunjara, direktor Kafilerije koju su privatizirali kao obitelj, predsjednik partije lokalne, držao lekcije o Titu, a to koordinirao Plenković za koje znamo koje je sorte. To je takvo licemjerje, to uništava društvo”, zaključio je Milanović.

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/zoran-milanovic-i-mario-banozic-na-polaganju-vijenaca-u-vukovaru—682242.html

Jadno! Sramotno! Tako se ne razgovara ni u najgorim krčmama!

https://direktno.hr/direkt/olujic-za-direktno-milanovic-se-ponasa-prostacki-i-zubima-se-bori-za-svoj-feud-a-banozic-je-trebao-prosvjedovati-kod-plenkovica-249207/

“Dio ustavnih stručnjaka tvrdi – predsjednik je prekoračio ustavne ovlasti”, . Zašto samo dio stručnjaka? Opet su nam zakoni loše napisani pa ih je moguće dvojako tumačiti.

“Gospodin Hranj mora biti zaštićen jer je izvršavao zapovjedi pošto je predsjednik države po svojoj dužnosti vrhovni zapovjednik. Admiral Hranj nije ni mogao postupiti drugačije“, kaže Matko Kuzmanić, član saborskog Odbora za obranu.

Ako je zapovjed vrhovnog zapovjednika protivna Zakonu o obrani i drugim zakonima Admiral je mora odbiti zapovijed, ako to nije sposoban mora se povući ili ga treba smjeniti! Točka!

Novi list nas je podsjetio kako je Superego govorio 2015. godine kada je bio premijer. Tada nije poštivao predsjednicu RH kao vrhovnu zapovjednicu!?

Godine 2015. je Vlada kojoj je on bio premijer odlučila 20. godišnjicu Oluje obilježiti velikim vojnim mimohodom u Zagrebu. Potom je uslijedio politički sukob s tadašnjom predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović koja je željela da se obilježavanje obljetnice održi isključivo u Kninu.

Budući da nije bilo nikakvog dogovora, Grabar-Kitarović je u jednom trenutku bila zaprijetila da će, budući da je po Ustavu vrhovna zapovjednica oružanih snaga, zapovjediti pripadnicima HV-a da ne mogu sudjelovati na mimohodu. Iz Milanovićeve Vlade odgovorili su da ona u skladu sa Zakonom o obrani to naprosto nema pravo napraviti.

Tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović rekao je tada da je zakonom jasno utvrđeno upravljanje oružanim snagama u ratu i miru, te da u ratu načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (OS RH) prima i provodi odluke predsjednika Republike, a u mirnodopskim uvjetima odluke Vlade, te ustvrdio da predsjednica Republike mora poštovati zakon. On je podsjetio da je Ustav izmijenjen 2010. godine, te da je tom prilikom donesen Ustavni zakon o provedbi Ustava koji je jasno regulirao upravljanje Oružanim snagama.

“A taj zakon jasno određuje da Oružanim snagama u ratu upravlja predsjednik Republike, a u miru Vlada i ministar obrane. Osobno sam potpisao u posljednje dvije do tri godine nekoliko stotina takvih odluka, a zadnja je bila ona o organizaciji proslave 20. obljetnice akcije Bljesak i mimohoda u povodu te proslave. To je tako i drukčije ne može biti jer bi se u protivnom kršio zakon”, rekao je Kotromanović 2015. godine.

Na izravno pitanje novinara može li predsjednica Republike zapovjediti načelniku Glavnog stožera da zabrani vojsci dolazak na mimohod, Kotromanović je kratko odgovorio da ne može, dodajući kako je po članku 58. Zakona o obrani, “jasno definirana i razdvojena uporaba OS RH u ratu i miru”.

Dvostruka mjerila kao i obično!

Zaboravni Hrvateki zaboravili kakvu je politiku vodila Milanovićeva vlada (vlada od 23. 12. 2011. do 22. 1. 2016.). Podsjetnik na Milanovićevu “Kukuriku” vladu:

Milanovićeva vlada šesta najnesposobnija na svijetu! (Helena Puljiz, 14. 7. 2015.)

Hrvatska ima jednu od najneučinkovitijih vlada na svijetu! Pokazalo je to posljednje izvješće Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) o konkurentnosti. Među 144 analizirane zemlje, Hrvatska je šesta, dakle, u samom vrhu kad je riječ o neučinkovitosti vlade.

Milanovićevu vladu obilježile su smjene 8 ministara i najdulji pad BDP-a zaredom. Goran Penić, 15. siječnja 2016.).

Mirela Holy Vladu je prva napustila zbog afere s mailom, a Veljko Ostojić, u fotelji ministra turizma, također nije dugo izdržao zbog afere sa zemljištem. Slavka Linića premijer je najurio zbog slučaja Spačva i narušavanja povjerenja, a Zlatko Komadina, sadašnji Milanovićev protukandidat, iz Ministarstva prometa je otišao navodno zbog bolesti. Rajko Ostojić najuren je zbog neslaganja s Milanovićem, Željko Jovanović otišao je iz Ministarstva obrazovanja kao protuteža Ostojiću i zato što je ulazio u velike sukobe s mnogim interesnim skupinama u društvu, a Andrea Zlatar Violić, kao HNS-ova ministrica, Vladu je napustila zbog peglanja službene kartice. Neven Mimica otišao je u Bruxelles kao prvi hrvatski povjerenik u Europskoj komisiji. Milanovićeva Vlada rekorder je i po broju kvartala u kojem je BDP neprestano padao, no ipak je u posljednjoj godini mandata gospodarstvo napokon počelo rasti, pa je mandat završila u plusu.

Na listi neučinjenih stvari, Mialnovićevoj vladi se pobrojava nezaposlenost, visoki porezi, loša javna poduzeća, visoki javni dug i netaknut javni sektor…..U sustavu javnih poduzeća najslabija karika su javna i komunalna poduzeća svih razina jer ih loše vode politički komesari….(Večernji list)

Ministarka “Kukuriku” vlade nas je gurala u takozvani region, protivila se tužbi protiv Srbije, vodila antihrvatsku politiku. Ministar unutarnjih poslova je progonio branitelje i po političkom ključu dijelio otkaze u policiji. Kasnije su vraćeni na posao, a njegov igrokaz platili su porezni obveznici. Na kraju mandata “Kukuriku” vlade započela je kampanja protiv virtualnih ustaša koja traje do danas! Izbor kadrova je bio po političkoj pripadnosti, a ne po stručnosti. Postavljeni komesar na HRT-u je 2012. godine naredio da svi radiotelevizijski centri čitaju njegov komunistički proglas povodom obilježavanja VRO “Oluja”. Taj sramotni proglas je opravdavao agresiju na RH i izjednjačavao žrtvu i agresora.

“Kukuriku” vlada je donijela Lex Perković i pokazala kako je protiv suđenja udbaškim ubojicama. Autori tog sramotnog zakona su danas u uredu predsjednika!?.

“Kukuriku” vlada je kastrirala Zakon o sigurnosnim provjerama 2012. godine! Izmjene Zakona o sigurnosnim provjerama omogućile su da se na odgovorne dužnosti lakše dovode osobe za čiji integritet i poštenje nitko razborit ne bi stavio ruku u vatru!

“Kukuriku” vlada je vodila protunarodnu politiku (Pusić, Matić, Jovanović, Radman i drugi) i bila je druga najgora vlada RH.

Zaboravni politički analitičari, zaboravni komentatori, zaboravni novinari manipuliraju javnim medijima, prešućuju činjenice, brane samovolju i zlouporabu položaja.

Moglo bi se kazati da je napad na ministra/ministre napad na premijera, a da su ministri kolateralna žrtva. Superego želi pokazati svoju nadmoć nad Supermanom pa ne bira riječi kao da je u birtiji. Treba naglasiti da nema bitne razlike između Superega i Supermana jer oba vode protunarodnu politiku.

Komunistička mladež (koja nije željela samostalnu državu Hrvatsku, koja se nije borila za nju) bori se za prevlast, potkopava i uništava državu, potkopava njenu obrambenu sposobnost, čini je slabom u međunarodnim odnosima itd. Umjesto borbe za očuvanje hrvatskog identiteta u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te u Vojvodini oni se prepucavaju riječnikom koji se koriste u krčmama.

Drug Supermen jest udav jer guši volju naroda, vodi antinarodnu politiku, financira cenzuru, promiče rodnu ideologiju i briselske antihrvatske stavove. S druge strane Superego ga nadopunjava slabljenjem hrvatske vojske, izborom komunističkih kadrova na rukovodeća mjesta, predlaganjem veleposlanika koji su blatili Hrvatsku i koji veličaju zločinca Tita. Zaboravio drug Superego što je sve njegov kandidat za veleposlanika nadrobio o Jasenovcu i NDH, zaboravio na njegove laži, zaboravio na njegovo blaćenje Hrvata i Hrvatske. Nakon što ga je “Kukuriku” vlada nagradila veleposlaničkim mjestom 2012. u Parizu sada ga opet predlaže za veleposlanika kao nagradu za protuhrvatsku aktivnost.

> Dr. sc. Jareb za Narod.hr: ‘Bujna mašta dr. Ive o drobilici pokazatelj je da se njegov rad ne temelji na povijesnim izvorima’

> Osvrt dr. sc. Geigera na Goldsteinovu knjigu o Jasenovcu: ‘Ono čega nema moguće je izmaštati’

Podsjetimo da je Europski parlament usvojio 19. rujna 2019. rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)“, kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”, a također i poziva “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”.

Ovu rezoluciju Europskog parlamenta veliki europejac Superman i njegov ministar pravosuđa ignoriraju i štite komunističke zločince!

Za Hrvatsku je bolje da nema predložene veleposlanike nego da je predstavljaju osobe koja opravdavaju komunističke zločine. Jedan je izjavio:

“Za te ljude koji su jednim velikim dijelom okrvavili ruke ja nemam nikakvog razumijevanja, niti ikakvog žaljenja. I to je ono što mi moramo ne samo reći nego i afirmirati u javnosti, nažalost to objektivno nije moguće, ali to je Bleiburg.”.

Pravdati masovni zločin protiv nevinog civilnog stanovništva i vojnih obveznika koji su ubijeni samo zato jer su bili Hrvati, bez istrage i bez suđenja je najgori mogući zločin po svim međunarodnim propisima. Superego podržava svog veleposlanika iz 2012. godine i traži da ga se nagradi novim veleposlaničkim mandatom!

Ovo financira vlada druga Supermana:

„Jebo vas Vukovar.

Jebo vas posebni domovinski pijetet. Jebale vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni. Jebali vas plastični lampioni, plastični vijenci i plastične krizanteme. Jebale vas komemoracije, rekvijemi i mise zadušnice. Jebale vas minute šutnje, dani žalosti i noći svijeća. Jebali vas nogometni memorijali, domoljubni recitali, vukovarski arzuhali i navijački murali. Jebo vas Vukovar.

Jebala vas smrt.“

Drugarica ministarka kulture i medija, drug Superego, Drug Superman su oduševljeni izrečenim/napisanim pa će slijedeće godine s više novca financirati govor mržnje, faktograf i HND koji taj govor mržnje brane.

HND izvrće činjenice i podržava govor mržnje:

https://direktno.hr/direkt/ovko-hnd-nece-reagirati-na-tekst-borisa-dezulovica-a-moze-reagirati-na-napade-ministarstva-branitelja-na-autora-249164/

https://direktno.hr/direkt/hnip-svi-koji-u-dezulovicevom-izljevu-primitivizma-i-prostacenja-prepoznaju-eventualnu-satiru-i-slicno-sami-se-prokazuju-kao-osobe-dosljedne-svakog-249208/

Umjesto da se komunistička mladež bori za status Hrvata u BiH ona izvodi igrokaze. Za 9. studenoga 2021. godine dogovoren je novi igrokaz Superega i Supermana na kojem će se komunistička mladež popričati (vrijeđati se iza zatvorenih vrata), svatko iz svoga rova. Igrokaz ne će donijeti ništa dobro hrvatskom narodu, na temelju datih izjava ništa ne će biti rješeno po pitanju vojske, nacionalne sigurnosti, nacionalne strategije i uzurpacije ovlasti od strane Superega.

Neokomunistička Hrvatska koju vodi komunistička mladež (Superego i Superman) je zemlja korupcije, nepotizma, cenzure, veleizdaje nacionalnih interesa, pravne nesigurnosti, protunarodne politike u svim segmentima, zemlja nekažnjenih izljeva mržnje prema domoljubima, braniteljim i katolicima.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved