Društvo
„S margine političkoga spektra“ – EU ludilo i domaće svinjarije
Slika 1. Helena Dalli (internet)
Ursulina Komisija protiv Božića!
Europska povjerenica za ravnopravnost Helena Dalli, koja dolazi s Malte iz redova lijeve stranke, napisala je smjernica za komunikaciju zaposlenika Komisije tijekom obavljanja dužnosti. Drugarica Dalli izjavila je: “Moja inicijativa pisanja smjernica za komunikaciju zaposlenika Komisije tijekom obavljanja dužnosti imala je važnu namjeru: ilustrirati različitost europske kulture i pokazati uključivu narav Europske komisije prema svakom načinu života i vjerovanju europskih građana. Međutim, objavljena verzija smjernica ne služi na primjeren način toj svrsi. To nije zreo dokument i ne ispunjava sve Komisijine standarde kvalitete. Smjernice očito treba doraditi. Stoga povlačim smjernice i doradit ću taj dokument”.
Kaže dorada, može li se to smeće od dokumenta koje negira identitet, tradiciju i biologiju doraditi?
Sadržaj sramotnog dokumenta (Union of Equality”, “Unija jednakosti”). otkrio je talijanski list Il Giornale. Vodič na 30 stranica govori o tome kako koristiti rodno neutralniji, LGBTQ+ jezik, te objašnjava zaposlenicima Europske unije kako izbjeći spominjanje kršćanskih pojmova i Božića. Preporuča se izbjegavanje korištenja kršćanskih imena Marija i Ivan, stoji i preporuka da se umjesto rečenice “Marija i Ivan su međunarodni par” radije koristi rečenica poput “Malika i Julio su međunarodni par”.
U dokumentu se službenicima Unije opetovano sugerira da ne koriste kršćanske pojmove kao što su primjerice “božićno vrijeme” (preporučuje da se izbjegavaju izrazi poput “božićno vrijeme može biti stresno” i umjesto toga da se kaže “blagdansko vrijeme može biti stresno”. “Blagdan” umjesto pojma “Božić” kao u doba komunizma.
Preporuča se da se publici ne obraćaju s “dame i gospodo” nego rodno neutralno (“Dragi kolege”). Službenicima se sugerira da ne koriste izraze “gospođica ili gospođa”!?
Dokument je ismijan diljem Europe pa ga je Europska komisija povukla što ne znači da je drugarica Dalli (Europska komisija) odustala od tih smjernica. Dokument je dio plana koji zagovara predsjednica Komisije Ursula von der Leyen za provedbu “Unije jednakosti” i osiguravanje da “svatko bude cijenjen i priznat u svim našim materijalima bez obzira na njihov spol, rasno ili etničko podrijetlo, vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualna orijentacija.”
Dokumentom se radi upravo suprotno: negira se vjersko uvjerenje, negira se etničko podrijetlo i tradicija, negira se biološki spol. Dokument negira Europsku uniju kao zajednicu različitih naroda, različitih vjerskih uvjerenja, različitih kultura i tradicija. Umjesto priznanja raznolikosti Komisija stvara amorfnu masu poluidiota koji ne znaju tko su, što su, odakle dolaze i koje su im biološke osobine. Komisija svojim prijedlozima i odlukama najviše vrijeđa kršćane jer udara na njihov identitet i tradiciju.
Glasnogovornik Europske komisije, Kristijan Wigand je pokušao opravdati dokument izjavom da je cilj bio samo dizanje svijesti da su svi ravnopravni. Nije objasnio kakva je to ravnopravnost kada se zatire vjersko uvjerenje kršćana, kada se negira nečiji spol i ime. Zašto je spominjanja Marije i Ivana vrijeđanja osjećaja nekih ljudi? Apsurdno! Sramotno! Jadno! Spomenuti dokument negira kršćanske vrijednosti i vrijeđa sve kršćane. Ljudi u EU imaju etničko porijeklo, većina su vjernici, pripadaju nekoj rasi i imaju spol (muški ili ženski). Ako kažem da sam muško (tako se osjećam) koga sam uvrijedio? To je činjenica koja je vidljiva iz mog genotipa i fenotipa. Nikoga normalnoga to ne bi smjelo vrijeđati!
Ako poštujem i držim do svoje tradicije koja nikome ne nanosi zlo, koja nikome ne priječi da poštuje neku drugu tradiciju, na koji način to vrijeđa eurobirokrate?
Papa se očitovao o sramotnom dokumentu Europske komisije: “U povijesti su mnoge diktature to pokušale učiniti. Sjetite se Napoleona: još od toga doba… Sjetite se nacističke, komunističke diktature… to je svojstveno razvodnjenom sekularizmu i osuđeno je na neuspjeh”.
“Europska unija se mora vratiti idealima otaca utemeljitelja, a to su bili ideali jedinstva, veličine, i paziti da ne krene putem ideološke kolonizacije. To bi moglo završiti podjelom među zemljama i biti uzrokom propasti Europske unije. Europska unija mora poštivati svaku državu i njezin unutarnji ustroj, raznolikost zemalja, a ne da ih želi činiti jednolikima. Mislim da to neće učiniti, to joj nije namjera, ali tu valja biti na oprezu”..
Vatikanski državni tajnik kardinal Pietro Parolin reagirao je pitanjem znači li to “poništavanje kršćanskog identiteta naše Europe”?Nažalost, znači!
Transparent „MRZIN DINAMO“ ???
Slika 2. Transparent na utakmici Dinamo – Hajduk (internet)
Gdje ovo spada, u govor mržnje ili izraz ljubav prema zagrebačkom klubu?
Na utakmici Dinamo – Hajduk mogli smo vidjeti transparent “MRZIN DINAMO”, također smo mogli na društvenim mrežama vidjeti snimke gdje nogometaši Hajduka i navijači pjevaju “Mrzin Dinamo, srpsko ime to”.
Sramotno i bolesno! Iskazivanje ovakve “ljubavi” prema zagrebačkom klubu (ili nekom drugom klubu) je nedopustivo i treba biti kažnjeno jer nepridonosi dobrim odnosima među navijačkim skupinama. Pravi sportaši ne smiju sebi dopustiti pjevanje pjesama neprimjerenoga sadržaja jer na taj način šalju lošu poruku i bespotrebno stvaraju zlu krv! Opet smo pali na ispitu, umjesto kazne za sramotni transparent izdaju se priopćenja koja ničemu ne služe.
Kada idem na utakmicu (dedek od 70 g. ) obvezno me pipkaju i traže upaljače, petarde, dimne bombe, oružj itd. S druge strane oni sa sjevera unesu silu pirotehnike pa se ja uvrijeđeno pitam zašto mene sjedog pipkaju umjesto da spriječe unos pirotehnike i drugih nedopuštenih sredstava na stadion.
Delegat je na utakmici Dinamo – Hajduk kod navijača Dinama izbrojio ukupno: 32 baklje, od kojih je 21 bačena na tartan, a tri u teren za igru. Četiri petarde bačene su na tartan stazu, zapaljene su tri dimne bombe, jedna bljeskalica je bačena na tartan stazu i zabilježen je jedan topovski udar.
Kod navijača Hajduka delegat je zabilježio ukupno 51 baklju, od kojih je 38 bačeno na tartan stazu. Dvije petarde, tri topovska udara, četiri prskalice i dvije bljeskalice bačene su na tartan stazu, a zapaljeno je ukupno deset dimnih bombi.
Mediji javljaju: Disciplinski sudac novčano kaznio Dinamo i Hajduk: Bijelima deset tisuća kuna više jer je Torcida imali bolji pirotehnički arsenal.
Ne znam radi li se ovdje o propustu organizatora ili nečem drugom?
Do kada ćemo tolerirati govor mržnje na našim stadionima? Vrijeme je da ovakve transparente (bez obzira tko ih izvjesio) više ne viđamo na našim stadionima.
DRAMA NAKON UTAKMICE Boys upali u Studentski dom na Savi i napali studente
Iz PU zagrebačke potvrdili su da su izašli na teren, ali nisu davali nikakve detalje. Ne znam što je istina ali ako su došli u studentski dom tući studente onda moraju biti primjereno kažnjeni i doživotno udaljeni s tribina svih stadiona.
Žalosno je da društvo (vlast) dopušta maloj skupini “navijača” da šire govor mržnje i tako stvara bespotrebno nove podjele u društvu.
SDP stranka opasnih namjera
Novoizabrani predsjednik zagrebačkog SDP-a Viktor Gotovac u prvom intervjuu nakon izborne pobjede rekao je da će se boriti za vraćanje trga maršala Tita u Zagrebu, a spomenuo je da bi jednu zagrebačku ulicu imenovao po Aleksandri Zec.
Slika 3. Komunistički zločin
Bolesni SDP-ovac (profesor na pravnom fakultetu) traži da zločinac Tito ponovno dobije trg u Zagrebu zaboravljejući da isti spada u skupinu od 10 najvećih zločinaca 20 stoljeća. Umjesto osude komunističkih zločina on veliča komunističkog zločinca i pokazuje svoju “civilizacijsku” razinu. Umjesto kritike šef SDP-a ga je podržao pa je time pokazao da je SDP stranka opasnih namjera. U trećem tisućljeću, nakon svih dokaza, otkrivenih grobišta te dokumenata oni odaju počast zločincu, suradniku NKVD-a koji je lažno optužio svoje partijske drugove, hohštapleru i hedonistu koji je živio kao car dok je Alija Sirotanović crnčio u rudniku. Danas Tita zazivaju i slave potencijalni zločinci koji bi, ako im se ukaže prilika, napunili nove Jazovke onima koji ne misle kao oni.
Slika 4. Jazovka – komunistički zločin
Drug Gotovac je jadni, bjedni politikant koji koristi tužnu sudbinu jedne djevojčice za svoju promižbu. S njim se slaže i njegov partijski drug Peđa. Tragedija jedne obitelji se iskorištava za vlastitu promižbu, a pritome se zaboravlja (negira) činjenično stanje da je taj zločin nastao zbog nerašćišćenih računa oca obitelji Zec i pripadnika pričuvnog sastava MUP-a. Bio je to privatni obračun u kojem su stradale kći i majka jer su bile svjedoci počinjenoga zločina. Drug Gotovac ne zna (ili ne želi znati) za sudbinu hrvatske djece koja su ubijena u kući samo zato jer su bila hrvatske nacionalnosti već skuplja jeftine političke poene na tuđoj tragediji. Nažalost, mnogo je bolesnika (ljudskog šljama) oko nas. Nažalost, mnogo ljudskog šljama predaje na našim sveučilištima, a mi to dopuštamo.
Gordan Malić o slučaju Aleksandre Zec (9 PROSINCA, 2021MAXPORTAL)
Niti je slučaj zaboravljen, niti ga se gura pod tepih. Naprotiv, svaki put kad me tjeraju da osjećam grižnju savjesti zbog toga, shvatim da je to proizvod čiste manipulacije.
O ubojstvu obitelji Zec napisano je više od hiljadu kartica novinskog teksta, sam sam napisao tridesetak.
Zločin iz ’91 koji uopće nije bio etnički zločin (ubijeni su Srbin, Hrvatica, njihovo dijete, a medju otmičarima i ubojicama bilo je Srba), postao je predložak za nekoliko hrvatskih ratnih romana, pristojan je jedino Pavičićev “Ovce od gipsa”, dvije kazališne predstave i koliko znam dva filma.
Niti je slučaj zaboravljen, niti ga se gura pod tepih, naprotiv, svaki put kad me tjeraju da osjećam grižnju savjesti zbog toga, shvatim da je to proizvod čiste manipulacije.
Većina ubojica poslije rata živote je provela po zatvorima, neki su bježali iz jednog zatvora u drugi, neki su umrli u zatvoru. Hrvatska nije zatočenik slučaja Zec, ili bilo kojeg slučaja.
U Hrvatskoj se sudilo najvišim vojnim zapovjednicima. U Haag je poslan gotovo kompletan zapovjedni stožer iz Oluje, tamo su proveli godine da bi bili oslobođeni. U ratu su postojali psi rata, postoje i poratni braniteljski profiteri, generacije njih, ali da će 25 g. nakon rata postojati i psi mira ili psi civilnog društva tome se nisam nadao.
U Hrvatskoj naprosto previše ljudi i dalje živi od rata. Dobro živi, ne životari.
Gordan Malić/
Nastavlja se utakmica Banski dvori – Pantovčak, vidi sliku
Slika 5. Bikijada
Ukinuta izuzetno uspješna demografska mjera Roditelj odgojitelj
Slika 6. Majmunska posla
Zagrebačka Gradska skupština izmjenila je Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i tako ugrozila 5793 korisnika mjere i 20.000 njihove djece. Vladajući nisu prihvatili niti jedan oporbeni amandman. Udruga U ime obitelji iznijela je podatke koji pokazuju netočnosti i nelogičnosti na temelju kojih je donesena odluka.
“Prema podacima Državnog zavoda za statistiku RH, čak u razdoblju od 2016.-2020. u Zagrebu je rođeno ukupno 7.469 troje plus djece. Dakle, 1.674 djece više od razdoblja prije uvođenja mjere 2011.-2015., što je porast broja treće i daljnje rođene djece za gotovo 30%!”
Prava istina, koju nećete saznati od platforme Možemo, je da je u Zagrebu svake godine sve više korisnika mjere tj. više obitelji s najmanje troje djece. Čak 53% obitelji koje imaju troje i više djece i korisnici su mjere su nakon ulaska u mjeru dobili još djece. U razdoblju od kad je mjera uvedena u rujnu 2016. do kraja 2020. Rođeno je 1.004 treće i više rođene djece VIŠE nego što je to bilo u četverogodišnjem razdoblju prije uvođenja mjere Roditelj odgojitelj. Dok su ostali veliki gradovi pali na 80% rođenih, Zagreb je na 95% rođenih. Zagreb je za 14% iznad prosjeka svih ostalih gradova u Hrvatskoj.
Nadalje, Zagreb ima samo 374 slobodna mjesta u gradskim vrtićima. Mjeru roditelj odgojitelj koristi 5.808 obitelji koje se brinu o oko 20.000 djece od kojih je više od 6.000 vrtićke dobi. U prijedlogu Odluke nije navedeno kako bi Grad osigurao djeci korisnika mjere mjesto u vrtiću nakon promjene/ukidanja mjere.
Podatci se odnose na kratko razdoblje koliko je mjera trajala. Ako se žele postići demografski učinci mjere demografskog oporavka moraju biti dugotrajne (20 i više godina). Ukidanjem mjere Roditelj odgajatelj platforma Možemo i koalicijski partneri pokazali su da su protiv demografske obnove u Republici Hrvatskoj. Oni koji su danas protiv mjera demografske obnove su protiv opstanka Republike Hrvatske.
Hrvatska šuti, a Crna Gora otima Bokeljsku mornaricu
Crna Gora i Hrvatskaplanirale su zajednički nominirati Bokeljsku mornaricu da se uvrsti na UNESCO–ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Međutim Crna Gora je samostalno pokrenula proces pri UNESCO-u pri tome ne spominjući kult svetoga Tripuna i hrvatski narod koji ga baštini.
Crna Gora je u ožujku 2018. godine samostalno podnijela zahtjev da se na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine uvrsti poznata Bokeljska mornarica, ali pritom nije navela da je riječ o baštini hrvatske manjine u Crnoj Gori. Hrvatska i Crna Gora imale su ideju zajednički nominirati Bokeljsku mornaricu, ali Crna Gora je na koncu u taj postupak krenula bez Hrvatske, zbog čega su reagirali članovi Hrvatske udruge iz Boke kotorske, poslavši otvoreno pismo crnogorskom ministarstvu kulture s molbom da se razmotri mogućnost da se uvrsti i hrvatski narod koji je stvarao, održavao i baštinio nasljeđe Bokeljske mornarice.
Bokeljska mornarica jedna je od najstarijih bratovština na istočnoj strani Jadrana. Isprva se zvala Kotorska mornarica, a utemeljena je kao bratimska udruga bokeljskih mornara, po predaji 809., kada su pomorci iz Kotora sudjelovali u svečanom preuzimanju relikvija svetog Tripuna, zaštitnika Kotora.
Bratovštini su pripadali brodovlasnici, zapovjednici i posada brodova. Na čelu te organizacije bio je gastalđus (upravitelj), tri prokuratora i dva sindika. U upravu se redovito birao i lučki admiral, koji je bio državni namještenik, imenovan s početka od mletačke vlasti, kasnije biran od bratovštine, a potvrđen od Mletačke Republike.(Vanja Majetić)
Crnogorsko prešućivanje kulta svetoga Tripuna i hrvatskoga naroda koji je stvarao, održavao i danas baštini nasljeđe Bokeljske mornarice je sramotno ali to ne zabrinjava ministarku kulture i medija kao ni ministra spoljnih poslova i europskih integracija. Ministarka vodi računa o financiranju protuhrvatskih tiskovina, a ministar sprema nove recitacije poezije pa nemaju vremena za zaštitu hrvatske kulturne baštine.
Začuđeni smo kako Ministarstvo kulture i medija, kroz cijeli niz hrvatskih vlada, nije sustavno reagiralo na otimanje hrvatske baštine i preimenovanje Pomorskog muzeja Kotor u Pomorski muzej Crne Gore (zgrada je donacija kotorskog biskupa, a prvi postav od Bokeljske mornarice). A sada se nedostatno djeluje u sprječavanju crnogorskog otimanja naše baštine, iako je nota bene Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Tripundanske svečanosti i kolo svetog Tripuna uvrstilo na listu nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske i u Registar kulturnih dobara. Isto ono nematerijalno dobro koje je Crna Gora nominirala kao vlastitu baštinu. (Ivan A.)
Nedavno je Predsjednik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček je u svom govoru u Saboru, a na molbu Zajednice bokeljskih Hrvata upozorio da je Crna Gora nominirala Bokeljsku mornaricu pred UNESCO-om kao crnogorsko nematerijalno kulturno dobro kako bi je posve istrgnula iz korpusa hrvatske baštine i katoličke tradicije te da će, kako je najavljeno, na Konferenciji Komiteta za nematerijalnu kulturnu baštinu UNESCO-a u Parizu Bokeljska mornarica biti proglašena dobrom čovječanstva, prvim takve vrste iz Crne Gore. (Ivan A.)
Jedan od primjera kako naši ministri/ministarke “štite” hrvatsku baštinu.
Dr. Marko Jukić
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti6 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti5 dana agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja