Connect with us

Društvo

“S margine političkoga spektra” – Genijalni Hrvateki

Published

on

Slika 1. Zgrada HAZU – JAZU u Zagrebu

Genijalci iz KBC-a Osijek

Uprava KBC-a Osijek uputila je svojim djelatnicima dopis kojem ih upozorava na mogućnost plaćanja odštete ako se pacijent zarazi u bolnici i tuži bolnicu. Bolnica navodi da će od necijepljenog radnika tražiti nadoknadu štete!  

Dopis upućen od uprave KBC-a Osijek je promašen, neprimjeren, neprofesionalan i neostvariv ako budemo poštivali medicinsku i pravnu struku. Pacijent treba dokazati da se zarazio točno od određenog zdravstvenog radnika koji nije bio cijepljen. To će biti jako teško ili nemoguće pa je taj dopis promašen. Lijepo je da je ustanova pozvala zdravstvene djelatnike da se cijepe ali nije lijepo da na njih vrši pritisak na ovaj način, da im prijeti plaćanjem odštete. Pritisak uprave KBC-a Osijek na zdravstvene radnike podržali su ministar zdravstva, liječnička komora, komore medicinskih sestara i drugi. Radi se o čistom politikanstvu i dodvoravanju drugu ministru i vlasti. Podrška dopisu iz KBC-a Osijek otvara niz pitanja.

Ako Ministarstvo zdravstva misli da svi zdravstveni radnici moraju biti cjepljeni zašto ne donese odluku (protupravnu) da se svi moraju cjepiti, da oni koji nisu cjepljeni ne mogu raditi? Zašto Ministarstvo zdravstva ne propiše jasne postupnike za pacijente i za zdravstvene radnike već podržava neprimjenjive pritiske, prijetnje?

Članovi spomenutih komora su cijepljeni i necijepljeni zdravstveni radnici (liječnici i medicinske sestre/tehničari) pa su komore dužne zastupati i cijepljene i necijepljene! Predsjednik Komore medicinskih sestara kaže: Ovaj je dopis pravno utemeljen. Pacijenti moraju imati negativan test prije hospitalizacije, pa ako se razbole, primjerice, deseti dan boravka u bolnici, jasno je da su se zarazili u bolnici. Bolnica će im morati platiti odštetu, a po zakonu ima pravo na regresno potraživanje”

Pravnici kažu da je dopis pravno upitan (neutemeljen) i da je u praksi neprovediv jer će trebati na sudu dokazati da se pacijent zarazio u bolnici i da je za to odgovoran necijepljeni zdravstveni radnik. Tumačenje predsjednika Komore medicinskih sestara o plaćanju odštete, na sreću, nije točno. Kada bi to bilo tako mogli bi zatvoriti sve bolnice jer ne bi bile u stanju isplatiti tražene odštete.

Kada država donese odluku o obveznom cijepljenju u određenim djelatnostima ili cjepljenju cjelokupne populacije tada će se pravno gledano situacija promijeniti ali ni tada ne će biti lako dokazati gdje se pacijent zarazio i koga je sve pacijent zarazio. Dok nema zakonske odluke da se zdravstveni radnici moraju cijepiti dopis uprava KBC-a je promašen pa je neprofesionalno, protupravno i neetično podržati ga.

Je li KBC Osijek ili Ministarstvo zdravstva spremno platiti odštetu zdravstvenom radniku (liječniku, medicinskoj sestri) kojeg je pacijent zarazio, a ima ozbiljne zdravstvene poteškoće nakon što ga je pacijent zarazio?

Je li KBC Osijek i Ministarstvo zdravstva spremno platiti odštetu pacijetima koji su dobili rezistentni bolnički infekt i zbog toga umrli ili im je ozbiljno narušeno zdravstveno stanje?

Tko će biti kriv (platiti odštetu) kada se pacijent zarazi u bolnici, a svi zdravstveni radnici koji su bili u kontaktu s pacijentom su bili cjepljeni? 

Pitanje odštete i dokazivanja je li nastala šteta i tko je kriv za tu nastalu štetu je vrlo sklisak teren i ne može se gledati pojednostavljeno kako to pojedinci čine. Naš zdravstveni sustav (a i drugi) ne može nikome garanitirati da nakon ulaska u bolnicu ne će dobiti neku infekciju. Pacijent pri ulasku u bolnicu treba potpisati suglasnost za bolničko liječenje i da prihvaća uvjete u kojima ta bolnica radi (nedostatak opreme, nedostatak liječnika, nedostatak medicinskih sestara i drugo). To je načelni pristanak na bolničko liječenje, a za sve medicinske postupke će se posebno dati obavijest i zatražiti suglasnost pacijenta. Liječenje bez suglasnosti je nedopustivo i kažnjivo. Pacijent pristaje na uobičajene rizike i komplikacije liječenja ali ne pristaje na pogrješke zdravstvenih radnika. Ako dođe do pogrješke zdravstvenog radnika ili pogrješke u bolničkom sustavu pacijent ima pravo na odštetu nakon nagodbe ili pravomoćne sudske odluke. Pacijet ima pravo uskratiti suglasnost za bolničko liječenje pa ne će biti primljen u bolnicu. Isto tako pacijent ima pravo uskratiti suglasnost za neki medicinski zahvat pa on ne će biti izvršen. Pacijent davanjem suglasnosti pristaje na eventualne rizike i komplikacije liječenje s tim da je sve rađeno prema stručniom protokolu. Ako je počinjena stručna pogrješka pacijent ima pravo na odštetu nakon što je pogrješka dokazana.

Nedavna tužba da se bolesnica (84 godine) zarazila (covid-19) u jednoj zagrebačkoj bolnici i da je zbog toga umrla je upitna jer je pitanje kako će tužitelj dokazati svoju tvrdnju. Svatko ima pravo tužiti, ima pravo kada izgubi spor i platiti sudske troškove. Svaki zahtjev da necijepljeni zdravstveni radnik nadoknadi štetu bolnici za isplaćenu štetu treba će vještačiti i dokazati na sudu. Problem nije lako rješiv kako nam sugeriraju drugovi iz komora. Kada se svi zdravstveni radnici cjepe, a pacijent se zarazi u bolnici tko će onda platiti odštetu? Mogu li cjepljeni širiti bolest covid-19? Neki izvještavaju da cijepljeni mogu širiti bolest pa sve rečeno postaje upitno!

Da ne bude zabune, nisam protiv cjepljenja. To je nužno zlo. Cjepio sam se i preporučam da se i drugi cijepe ali da je situacija po pitanju cjepljenja protiv infekcije covida-19 jasna nije (vidi objave o covid pandemiji). Po pitanju cijepljenja protiv virusa covida-19 imamo niz dvojbi. Nažalost, stručna i znanstvena rasprava o covidu-19 i cijepljenju bila je blokirana. Oni znanstvenici koji su kritički propitivali infekciju covidom-19 su bili blokirani, cenzurirani, etiketirani i progonjeni. Takav pristup je išao na ruku teoretičarima zavjere, koji su djelomično u pravu, što je stvorilo lošu sliku u populaciji i otpor prema cijepljenju.

U svijetu je, također, situacija kaotična po pitanju ograničenja necijepljenima pa se vrši pritisak, ograničava pristup pojednim događajima, dijele otkazi te krše temeljna ljudska prava. Nema jedinstvenog stava jer svaka država reagira u skladu sa svojim procjenama i zakonskim odredbama. Jasno je da države, pojedine tvrtke, krše temeljna ljudska prava (“novo normalno”).

Pravnici u Hrvatskoj tvrde: Gledano pravno zdravstveni radnik koji se nije cjepio ne može dobiti otkaz. ”Poslodavac nema pravo voditi evidenciju o tome tko je cijepljen i nije cijepljen”. Poslodavac ne bi smio niti propisati da na posao mogu doći samo cijepljeni.

”Sva ova akcija, stvaranje atmosfere straha gdje se ljudi trebaju bojati za svoj posao, da će dobiti otkaz ako ne budu cijepljeni – to je potpuno protuzakonito”.

Od dva zla moramo izabrati jedno. Cjepi se, to je manje zlo.

Genijalci iz HDZ-a i državne uprave

Na zahtjev koalicijskog partnera Milorada Pupovca uz suglasnost i podršku druga Plenkovića popis pripadnika srpske nacionalne manjine tijekom popisa stanovništva ove godine popisivati će isključivo pripadnici iste etničke skupine. “Takvo što ne postoji niti u jednoj drugoj zemlji. To je očita posljedica najobičnije političke trgovine” kaže ugledni hrvatski demograf doc. dr. sc. Stjepan Šterc, s Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo na Fakultetu hrvatskih studija. (narod. hr)

Podsjetimo, Milorad Pupovac 28. veljače 2020. godine iznio je zahtjev da popisivači srpske manjine budu isključivo Srbi. HDZ-ov Branko Bačić to je i potvrdio, izjavljujući kako će Državni zavod za statistiku u potpunosti udovoljiti Pupovčevu zahtjevu, te će u lokalnim sredinama, gdje Srbi imaju većinu, popisivači biti pripadnici te manjine. “Zavod će voditi računa da na područjima gdje su koncentrirani pripadnici nacionalnih manjina popisivači dolaze iz redova nacionalnih manjina”, rekao je tada Bačić.

Šterc također upozorava da popis treba odgoditi: “Budući da nisu napravljene preliminarne radnje, pripreme i procjene, zapravo je potrebno odgoditi popisivanje stanovništva kako bi rezultati bili što vjerodostojniji. To su učinile i nama susjedne zemlje, odgodivši popis za 31. ožujka 2022. Ali, kao i uvijek, politika se ne osvrće kada znanost nešto kaže“.

> Vidović Krišto traži odgodu popisa stanovništva: Plenkovićeva Vlada ima sumnjive političke ciljeve

Nezavisna zastupnica Karolina Vidović Krišto u saborsku je proceduru u srijedu uputila zahtjev za interpelaciju o radu Vlade oko popisa stanovništva. “Kako je moguće da saborski zastupnik određuje provedbeni akt koji treba donijeti DZS, koji pak može i smije slijediti isključivo zakonski propisane procedure i međunarodne standarde? Bačićeva izjava govori da će DZS provoditi dogovor Bačića, Plenkovića i Pupovca, što znači narušavanje vjerodostojnosti budućeg rezultata popisa“, ističe Vidović Krišto.

Zahtjev je potpisalo 17 zastupnika, njome traže da se popis odgodi za najmanje godinu dana zbog upitne vjerodostojnosti pripreme tog postupka.

Treba podsjetiti da temeljem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina pripadnicima nacionalnih manjina koji u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske sudjeluju s više od 1,5% stanovnika jamči se najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Hrvatski sabor.

Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina propisano je da pripadnici nacionalnih manjina u općinama i gradovima u kojima sudjeluju u stanovništvu od 5% do 15% imaju pravo na jednog vijećnika – manjinskog predstavnika u predstavničkom tijelu jedinice.

Ako sudjeluju u stanovništvu općina i gradova sa više od 15%, te u županijama s više od 5%, pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima. Itd.

Dakle, popis stanovništva RH koji će se izvršiti u rujnu i listopadu ove godine bit će nevjerodostojan. “Genijalci” iz HDZ-a su opet trgovali na štetu Hrvata i Republike Hrvatske kao države.

Genijalne hrvatske institucije ne rade svoj posao

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović kazao je u četvrtak da dvojica osumnjičenika za nedavnu pucnjavu u romskom naselju Parag zajedno imaju više od 110 kaznenih i prekršajnih prijava. (Hina, 26. kolovoza 2021.)

“Ukoliko vas policija prijavi zbog nelegalnog oružja i ukoliko redovito izlazite na slobodu onda je poruka da to nije neko naročito djelo i da se ono može ponavljati”, kazao je Božinović.

Imaju li stanovnici Međimurja pravo na miran i siguran život ili moraju biti žrtve terora? Postavlja se logično pitanje što su radile (što rade) državne institucije kada takvi šetaju okolo s kalašnjikovom u prtljažniku ili negdje drugdje. Hoće li netko biti kažnjen, dobiti otkaz za nerad i nebrigu?

Kaže jadan visoko pozicionirani policijski službenik da policija ne smije upadati u tuđe domove u potrazi za oružjem. Nedavni događaji nude rješenje, to može samo Darinka treba joj dati “novinarski zadatak” i ona će to obaviti jer ona može nekažnjeno upadati u tuđe domove.

Genijalna pučka pravobraniteljica

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter ocijenila je kako su poruke mržnje i prijetnji na društvenim mrežama i portalima, ispisane posljednjih dana kao reakcija na rad novinarke Danke Derifaj, nespojive sa slobodom izražavanja (direktno).

Drugarica pravobraniteljica govori o govoru mržnje prema novinarki koja je nepozvana upala u tuđi dom, a ne spominje govor mržnje prema Marku Perkoviću Thompsonu i onima koji su osudili postupak novinarke.

Genijalna pučka pravobraniteljica odobrava provalu u tuđi dom, uznemiravanje malodobne djece! Sramotno!

Provalu u tuđi posjed i uznemiravanje malodobne djece podržali su: Pučka pravobraniteljica, Hrvatsko novinasrsko društvo, Zoran Šprajc, Slavica Lukić, Jutarnji list, Glorija, Anto Nobilo, Jadranka Sloković itd..

Jugočetničkim novinarima i medijima smeta domoljub Marko Perković Thompson. Oni mogu slobodno širiti govor mržnje prema domoljubima i braniteljima. Jugočetnički novinari preko Thompsona izražavaju svoju mržnju prema Domovinskom ratu, prema hrvatskoj državi i svima koji ne misle kao oni. Ti novinari nisu nikada javno kazali tko je izvršio agresiju na RH, tko je ubijao, silovao i proganja Hrvate u Domovinskom ratu. Radi se o širiteljima govora mržnje koji svojim lažima, podmetanjima i etiketiranjima truju javni prostor. Pisati i govoriti o ustašama u današnjoj neokomunističkoj Plenkovićevoj Hrvatskoj je govor mržnje kojega institucije dopuštaju. Odgovor domoljuba na jugočetničko etiketiranje se redovito propituje, izvrće i sankcionira.

I drug Superman je osudio govor mržnje prema novinarki ali nije osudio govor mržnje prema domoljubu Marku Perkoviću Thompsonu jer je on za njega građanin drugog reda. Tako se u neokomunističkoj Hrvatskoj poštuje Ustav i nepovredivost doma.

“Veliki” Hrvateki (HAZU – JAZU, Matica hrvatska, Sveučilišta…) šute, vire iz podruma, bunkera, iza spuštenih roleta i čekaju rasplet, ne bi se htjeli zamjeriti drugu Supermanu i njegovoj družini koja gura probleme pod tepih (situacija u Međimurju), koja s koalicijskim partnerima radi protiv interesa Hrvata i hrvatske države (npr. popis stanovništva).

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved