Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – „Hrvatska šutnja“ je zabrinjavajuća

Published

on

Slika 1. Plakat u Zagrebu

Nedavne promjene na hrvatskoj Wikipediji kojima se nastoji prekrajati povijest prema jugoslavenskom i/ili srpskom obrascu. Taj jugoslavenski i srpski obrazac vrvi lažima, prešućivanjima, podmetanjima i srpskim imperijalističkim posezanjima za hrvatskim teritorijem. Također, je najavljeno objedinjavanje srpskog i hrvatskog jezika kao srpsko-hrvatskog.

Treba podsjetiti hrvatsku vladu, premijera, ministricu (ministarku) kulture i medija da je, prema Ustavu RH, hrvatski jezik službeni jezik u Hrvatskoj, da je međunarodno priznat kao samostalan jezik (ISO 639-3 hrv) pa je neshvatljivo da hrvatska vlada, premijer i ministarka nisu reagirali na sramotni čin negiranja hrvatskog jezika. Žalosno je da nije reagirala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Moguće je da je to još uvijek Jugoslavenska, komunistička i prosrpska akademija, a ne hrvatska. Također je žalosno da nisu reagirala sveučilišta u Hrvatskoj (Zagrebačko, Splitsko, Osječko, Riječko itd.), niti Matica hrvatska nije reagirala. Svi su oni zaduženi da promiču hrvatski jezik, čuvaju hrvatski identitet i da brane istinu o hrvatskom narodu. Anonimni procjenjitelji dezinformacija daju ocjene o člancima na hrvatskoj wikipediji zar to nije sramotno. Zašto anonimni? Koje su kvalifikacije tih procjenjitelja. S kojim pravom se izvorni hrvatski tekstovi prevode na srpski jezik, na hrvatskoj Wikipediji?

Ponašanje gore navedenih pojedinaca i institucija je veleizdajničko i sramotno. Na upite hrvatskih domoljuba Wikimedija nije odgovorila što je znakovitio i sramotno. Dužnost je hrvatske vlade, Hrvatskog sabora, HAZU-a, Sveučilišta, Matice hrvatske da traže službeno pojašnjenje od Wikimedije. Oni to nisu napravili pa se postavlja pitanje zašto? Koga oni predstavljaju i zastupaju?.

Kovid ludilo se nastavlja, u nekim zemljama uvodi se kovid diktatura (uskoro i u Hrvatskoj), inzistira se na cjepljenju, ne uvažavaju se nikakvi argumenti kojima se stručno-znanstveno propituje pandemija i cijepljenje. Nije moguće provesti stručnu niti znanstvenu raspravu o covidu-19, o cijepljenju, o maskama i mjerama. Takvo neznanstveno i nedemokratsko postupanje dovelo je do bunta: dio ljudi se ne želi cjepiti, dio njih protestira javno, a neki su i nasilni. Bunt je nastao kao odgovor na liberalno-fašističke diktature koja danas vlada u nekim državama svijeta.

Kovid ludilo je i u Hrvatskoj: mediji vrše silnu propagandu, prijeti se necijepljenim zaposlenicima, djecu se prisiljava na nošenje maske tijekom nastave itd. Dijete koje ne želi nositi masku, koja je stručno – znanstveno upitna, ne može pohađati obvezno školsko obrazovanje. Djeca do 12 godinas ne trebaju nositi masku oni iznad 12 godina moraju! Koja je to znanost, koja je to stručnost? Nema tu nikakve znanosti! Radi se o teroru, politikanstvu i nemoralu onih koji to provode. Nije prvi put da su znanstvenici pokazali koliko su jadni, potkupljivi i nemoralni.

U Hrvatskoj se priprema oduzimanje djeteta roditeljima koji ne žele da njihovo djete nosi masku tijekom nastave. Vidjet ćemo kako će ovaj žalosni, nepotrebni, cirkus završiti. Tko će udomiti djete: premijer, ministar prosvjete, ministar zdravstva, ministar socijalne skrbi ili neka od pravobraniteljica. Igrokaz kojemu svjedočimo će ostaviti trajne posljedice na dijete i obitelj ali to birokrate ne zanima.

Govore i pišu o sporoj obnovi nakon potresa zbog zakona koji nisu pisani za elementarne nepogode. Hrvatski zakoni su generalno rečeno loši nisu ni za normalne okolnosti, a još manje za katastrofalne situacije. Tek nakon godinu i pol sjetili se da treba mijenjati zakon jer da je obnova po postojećem zakonu nemoguća. „Genijalci“ se nisu sjetili da odmah nakon potresa donesu poseban zakon o obnovi, s ograničenim vremenom primjene, koji će jasno propisati što se obnavlja, tko što radi, tko je odgovoran i tko snosi troškove obnove. Jadni hrvatski birokrati su prelijevali iz šupljega u prazno i tako godinu i pol, a narod šuti!?…

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić pozvao je povodom tzv. Dana srpskog jedinstva “Srbe iz svih srpskih zemalja” da 15. rujna izvjese srpske zastave ma gdje živjeli! Četnik iz Beograda pozvao je da se u srpskim zemljama (Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Hrvatska, Makedonija) izvjese srpske zastave (Srbi “svih srpskih zemalja”), kao znak pripadnosti velikoj Srbiji. Plenkovićev mentor i koalicijski partner je prvo podržao Vučićev poziv za isticanje srpskih zastava po Hrvatskoj (Novinari su o Vučićevu pozivu upitali i Milorada Pupovca, koji kaže kako kako ga je shvatio kao “ohrabrenje, a ne nametanje”).

U skladu sa zakonima u Republici Hrvatskoj, svaka institucija srpske zajednice, od Srpske pravoslavne crkve do manjinskih srpskih institucija kao što su Srpsko narodno vijeće, Zajedničko vijeće općina, Srpsko kulturno društvo ‘Prosvjeta’, moglo bi i trebalo imati osjećaj slobode. Ne samo prava, nego osjećaj slobode da, pored svoje državne zastave, zastave Republike Hrvatske, pored EU zastave kojoj pripada RH, može javno istaći, ne samo u svojim prostorijama, i svoju narodnu zastavu, svoju nacionalnu srpsku trobojku, rekao je Pupovac.

– Mi to razumijemo kao ohrabrenje da to ljudi učine, ne kao nametanje nečega što bi trebalo činiti zato da se nekome gura prst u oko. I to ohrabrenje treba tako prihvatiti i očekujemo da će vlast u Hrvatskoj ohrabriti sve ljude da i na zgradi u kojoj je sjedište SNV-a, i na zgradi u kojoj je središte SKD ‘Prosvjeta’ ili Zajedničkog vijeća općina, može nesmetano, 24 sata, biti zastava koja simbolizira prisustvo pripadnika srpskog naroda i njegovih institucija u Republici Hrvatskoj, zaključio je Pupovac, piše Jutarnji list.

Naknadno se Plenovićev mentor povukao ali će to povlačenje naplatiti kroz nove zahtjeve drugu Plenkoviću.

„Srpski svet“ napreduje i u Hrvatskoj, provocira se srpskim zastavama, svakodnevnim izjavama o Jasenovcu, izjavama o Oluji i o današnjoj hrvatskoj državi. Kažu da je Plenkovićeva država „ustaška“ jer im je dala mnogo novca (poreznih obveznika) za promociju četništva i srpske imperijalističke politike. Baš su nezahvalni!

Posjetio nas je i promotor četničke ideologije drug Porfirije, opet je bio u Jasenovcu (na obilježavanju Dana Svetih novomučenika jasenovačkih). Članovi bivšeg zagrebačkog kružoka s Porfirijem su oduševljeni novim četničkim provokacijama SPC-a u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Svečanosti su bili nazočni predsjednik Samostalne demokratska srpske stranke Milorad Pupovac, potpredsjednik Vlade Boris Milošević i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik. (Hina).

Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore, komentirao je događaje na Cetinju:

“Ustoličenje Joanikija, mitropolita desantno-helikopterskog Crkve Srbije, jedna je u višegodišnjem nizu epizoda obnovljene ofenzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru. A sve u skladu s neugaslom strategijom Garašaninovih Načertanija još od sredine 19. vijeka. Iako je i ova faza anticrnogorske agresije zasnovana na istim, lažnim premisama negiranja crnogorskog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta, time logično i potrebe za nezavisnom Crnom Gorom, prioritetna meta je zapravo građanski i sekularni karakter naše države i njezina europska i euroatlantska orijentacija.

Nasilnički velikosrpski nacionalizam, situiran u samom sjedištu državne politike Srbije, drsko pokušava nametnuti sliku o Crnoj Gori kao drugoj srpskoj državi, koja je greškom i nepažnjom ranijeg beogradskog državnog vrha ostvarila nezavisnost. I sada se ta “greška” pokušava ispraviti militantno-političkim djelovanjem preostale prekogranične infrastrukture velike Srbije – Crkve Srbije, kvazivjerske zajednice odgovorne za većinu zločina koje je taj nacionalistički projekt počinio od 90-ih godina do danas.

Početni uspjesi dali su krila toj retrogradnoj klerofašističkoj menažeriji: političke su se litije uz gromoglasnu podršku službenog Beograda uspjele predstaviti kao obrana ugroženih svetinja i vjerskih prava; teokratska vlada Crne Gore, anticrnogorska i kvislinška, u službi je posrbljivanja svoje države koju osvajanjem Cetinja žele i simbolično baciti na koljena i poniziti, da je kao pokrajinu pripreme za život u projektiranom “srpskom svetu”, što je eufemizam za Veliku Srbiju.

Ispostavit će se, vjerujem, da je to početak kraja te prljave prevare koja je lažnim prenemaganjem o navodno ugroženim pravima Srba u regiji, baš kao i ranih 90-ih godina, uspjela paralizirati pažnju europske, zapadne politike, budući da se istovremeno provodi platforma hibridnog rata Rusije protiv Europe i NATO-a na Zapadnom Balkanu”.

Predsjednik Đukanović je još kazao:

“Linija zapovijedanja ofenzive na Cetinje i Crnu Goru je, makar danas, valjda očigledna. Vlada Crne Gore je servis Crkve Srbije, koja je instrument realizacije projekta Velike Srbije, što je službena državna politika Beograda. A Srbija je političko-sigurnosna i informativna baza za realizaciju ruskih geopolitičkih interesa na Balkanu. Dobro je da im pamet nije vrlina, pa nijesu izdržali da se ne pohvale svojom ulogom u toj dozlaboga glupoj operaciji na Cetinju.

Kao da smo ih mi učili kako da se ugruvaju. Uostalom, vidjeli ste to utrkivanje u samoreklamiranju predsjednika Vučića i glasnogovornice ruskog MVP-a Zaharove. Zašto su to činili? Uvijek iz istog razloga: da Crnu Goru po bilo koju cijenu, uključujući i rat, stave pod svoju kontrolu. Srbija zato što misli da je vrijeme za novi pokušaj prekrajanja granica na Balkanu, a Rusija da bi poslala poruku NATO-u, EU i državama u regiji.

Vjerovali su da će to završiti nakon prošlogodišnjih izbora i instaliranja njihove vlade u našoj državi. Nijesu uspjeli, usprkos ogromnom naporu. Sjetite se samo političko-medijske ludorije – bitke za Nikšić, ozvaničene u režimskim medijima Beograda, i to u povodu lokalnih izbora u tom gradu. Neće uspjeti ni sada.

Naprotiv, presudili su kleronacionalističkoj srpskoj mitropoliji na Cetinju. Duhoviti Cetinjani su odmah za Joanikija rekli da je on, iako kao izdajnik drugi u našoj povijesti s tim imenom, prvi “dostavljeni” mitropolit. A vlada je tu samo bila u ulozi uslužne kompanije Glovo. Nije samo dostavljeni, nego i krvavi mitropolit. U toj nečasnoj raboti je i Porfirije, prvi čovjek Crkve Srbije, obilježen tim žigom, što nikad neće moći sprati, dok se ne ispriča Crnoj Gori i Crnogorcima”.

Đukanović je kazao ono što je kristalno jasno po pitanju srbijanske politike. Hrvatski političari to još nisu shvatili, pitanje je hoće li i kada će shvatiti da su oni provoditelji politike “srpskog sveta” u Hrvatskoj. Hrvatskim političarima nije jasno zašto Srpska pravoslavna crkva kupuje, hrvatskim novcem, zemlju u Jasenovcu. Vrijeme je da se malo raspitaju o razlozima!

Drug Beroš prijeti zdravstvenim radnicima sankcijama ako se ne cijepe. Drug Plenković izjavljuje: “Ne možemo obvezu cijepljenja uvesti za nikoga jer smo na početku rekli da to nećemo. Vjerujemo u razboritost, mudrost, informiranost hrvatskih građana”. A građani koji su loše, jednostrano, informirani vode se narodnom mudrošću i razboritošću, a ne briselskom kao drug Plenković. Drugi ministar najavljuje obvezne covid-potvrde, pa ti sad budi pametan i zaključi radi li se o kršenju ljudskih prava ili ne!?.

Umjesto da drug Beroš donese plan i program reforme zdravstvenog sustava on se bavi brojenjem zaraženih, cijepljenih, hospitaliziranih, umrlih te prijetnjama ljudima koji održavaju zdravstveni sustav. Zna li netko podatak koliko je ljudi u Hrvatskoj preboljelo covid-19? Drug Premijer tolerira nesposobnog ministra i arogantno poručuje da ministar ima njegovu podršku!

Umjesto neophodnih strukturnih reformni slušamo prijetnje Plenkovića, Beroša, Fuchsa, pravobraniteljica. Najbolje je da drug Plenković proglasi diktaturu tako da narod zna što mu je raditi. Nema smisla pričati o demokraciji kada se radi o neokomunističkoj diktaturi.

Bilo bi dobro da se ministar Fuchs zapita kako je moguće da su više od pola učenika odlikaši, da svaki peti učenik prolazi s ocjenom 5,0!?

Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja za školsku godinu 2019/2020, više od polovine učenika, odnosno njih 240.596 (52.59 posto) nastavnu je godinu završilo s odličnim uspjehom. Od toga njih 99.087 (21.66 posto) završilo je školsku godinu s prosjekom 5.0

Medicinski fakultet u Zagrebu prvi put u dvadesetak godina održao je jesenski rok za prijemni ispit, ali ni tada nisu uspjeli popuniti kvotu od 300 studenata. Ove godine prijavilo se 809 maturanata, ali kako je nakon prijemnog ispita na ljetnom roku ostalo 59 praznih mjesta, održan je i jesenski. Na jesenski rok izašla su 174 kandidata, a samo njih 46 uspjelo ga je položiti. Ostalo je nepopunjeno 13 mjesta!

Očito je nešto trulo u obrazovnom sustavu!

Svakog dana u svakom pogledu nazadujemo!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved