Hrvatska je zemlje apsurda, zemlje u kojoj je poremećen sustav vrijednosti uvijek na štetu Hrvata pojedinca i hrvatske države. 

Smrt novinara

Smrt jednog lošeg novinara uzburkala je strasti, svjedočili smo silnom govoru mržnje (na portalima, društvenim mrežama), netolerancije, laži i podmetanja sa svih strana. Kažu da je bio najbolji, može se kazati da je u vrijeđanju, pljuvanju i govoru mržnje bio među najboljima

(Citati: 

„Otvoreno pismo Stjepanu Tuđmanu: Otac ti je bio ozbiljan kreten.

…Tvoj otac, svetac zaštitnik lopova i zločinaca, bio je prolazna nepogoda fascinirana brozovskim paradama, vojskom, uniformama, silom. Nije bio reformator, ni graditelj, iza njega je u svakom pogledu ostalo manje vrijednih tragova nego iza Stipe Šuvara, na primjer. Vladavina tvoga tate nije era novih škola, bolnica, cesta, jednakosti, nego bijesa, mržnje, likvidacija i petih ortaka.

Stjepane, uhvatio si stanovite godine u kojima bi trebao steći nešto realniju sliku o roditeljima. Tata ti je bio provincijski autokrat, neosuđeni ratni zločinac, ekonomska sirovina koja je kakvo-takvo društveno bogatstvo darivala jatacima, biće kojem je čak i osmijeh bio prijeteći.

I još ti je brata zaposlio u tajnoj službi. Šteta zbog vas što ste odrastali prije plavog telefona.

Na koncu, objektivnosti radi, treba podsjetiti da je zahvaljujući pregovaračkom geniju tvoga oca stvorena Republika Srpska. Sve postjugoslavenske države, pa i Hrvatska, danas postoje u granicama koje su iscrtali komunisti, a priznao ih Badinter. Jedina nova tvorevina, u čijim je temeljima i Franjin potpis, jest Dodikov pravoslavni kalifat u BiH.

HDZ je nastavio Tuđmanovim putem nepotizma, klijentelizma i nacionalizma

Otac ti je Stjepane, bog mu dušu prostio, bio ozbiljan kreten čijeg se rođendana ne bi trebao sjećati nitko u Domovini.“

Hrvatski i srpski mitovi o Oluji su laži natopljene krvlju

Još jedno maltretiranje s Olujom. Neradni dan, državne zastave po rijetkim balkonima, nešto češće u pasivnijim krajevima, državni protokol u inače mrtvoj provinciji, uvijek isti program, govori sa starim, tek malo podgrijanim mislima, mimohodi, budnice.

Vladimir Matijanić na Indexu: Deri, Dino, nerviraj budale!

Baš zato, Dino, jebi im mater.“

Iz navedenih citata jasno je da se radi o govoru mržnje, ideološkoj isključivosti, podmetanju, laganju i neprimjerenom izričaju. Prema Hrvatskom (Antihrvatskom) novinarskom društvu bio je najbolji jer je u svojim tekstovima izražavao mržnju prema hrvatskoj državi, prema Katoličkoj crkvi, mržnja prema braniteljima i domoljubima. Jadno Hrvatsko  (Antihrvatsko) novinarsko društvo ima poremećen sustav vrijednosti, profesionalnost im je na najnižim granama, a etiku ne treba ni spominjati jer za taj pojam još nisu čuli.

Da ne bi bilo zabune

Po pitanju liječenja novinara Matijanića napravljen je propust jer nije primljen u bolnicu.  Trebalo ga je primiti zbog njegovih kroničnih autoimunih bolesti. Ishod je mogao biti isti ali otpali bi prigovori. Propust je napravljen individualno zbog neiskustva, loše procjene liječnika i ništa više. To nema veze s ravnateljem hitne, to nema veze kojoj stranci pripada ravnatelj, to nema veze s ministrom niti sa strankom koja je na vlasti. Za ozbiljniji komentar o slučaju Matijanić treba sačekati izvješća Komisija Ministarstva zdravstva i Hrvatske liječničke komore, treba vidjeti utvrđene činjenice.

Činjenica je da je na sličan način umro neki domoljub, branitelj (za mainstream medije „anonimac“) mainstream mediji ne bi napisali ni slova. Slučaj je opet iskorišten za napad na aktualnu vlast s ciljem rušenja te vlasti. 

Kninski slučaj – Slučaj srpskog košarkaša

U Kninu i blizini Knina dogodio se ozbiljan međunacionalni incident. Srpski košarkaš poznat kao „veliki Srbin“  izazvao je verbalni incident koji je prerastao u fizički okršaj. Srpski košarkaš poznat je od prije po provociranju publike na košarkaškoj utakmici ABA lige.

Mediji javljaju:

„Što se dogodilo kod Knina?

Osoba koja ima neposredne informacije o svemu što se dogodilo kazala je za Jutarnji, da su se dvije sestre, 28-godišnjakinja i 13-godišnjakinja, vraćale automobilom iz Šibenika prema Kninu. Negdje na putu došlo je do nesporazuma u prometu, navodno zbog pretjecanja, te je iz bijelog Audija Q7 beogradskih registarskih oznaka netko pokazao tri prsta, na što im je iz drugog automobila pokazan srednji prst. To je bio povod vozaču bijelog Audija da im prepriječi vozilom put, zbog čega su se bile primorane zaustaviti automobil.

Ženska osoba iz Audija je izišla i napala 13-godišnjakinju, a izišao je i muškarac koji je 13-godišnjakinju ošamario i pljunuo. Nakon toga su otišli s mjesta događaja. Sestre su potom ocu, policajcu koji je bio i pripadnik Prvog hrvatskog redarstvenika, ispričale što im se dogodilo. Otac djevojaka se u ponedjeljak navečer uputio sa sinom, odnosno bratom dviju sestara, a išli su svaki svojim automobilom, u Strmicu, gdje su bijeli Audi Q7 pronašli ispred kuće. Došlo je do fizičkog obračuna.

U događaju su, kako neslužbeno doznajemo, sudjelovali Sava Lešić, inače profesionalni košarkaš čačanskog Borca, kao i njegov brat i otac.

Tvrdi da je 53-godišnjak odmah dobio letvom u leđa, a njegov 27-godišnji sin, koji je inače djelatna vojna osoba, udarac čekićem u potiljak jednog od braće, koji ga je nakon što se od udarca čekićem srušio na tlo, udario i šakom te mu slomio nos…

Otac košarkaša je prijetio pištoljem!

Slučaj su komentirali Nikola Kajkić (policijski inspektor) i general Željko Sačić (pravnik) koji znaju više o pravilima postupanja policije.

Nikola Kajkić: „Kada srpski državljanin SAVA LEŠIĆ, njegovi suputnici u vozilu (muška i ženska osoba), fizički udaraju i pljuju maloljetno dijete (staro 13 godina), te naknadno čekićem u glavu udaraju hrvatskog državljanina (27) , pri čemu su mu slomili nos (TESKE TJELESNE OZLJEDE), te potom udaraju željeznom sipkom vise puta u glavu policijskog službenika (koji je bio izvan službe, ali se legitimirao kao policijski službenik), nesporno je da se radi o (udaranja čekićem u glavu) kaznenom djelu «Ubojstva” opisano u članku 110. u svezi članka 34. Kaznenog zakona, (kazneno djelo ubojstva u pokušaju), a u kontekstu udaranja letvom u glavu i nanošenja tjelesnih ozljeda, bezpredmetno je da se radi o kaznenom djelu opisanom u članka 118 kaznenog zakona RH (nanošenja teških tjelesnih ozljeda), dok kod naada i ozlijeđivanja maloljetne osobe-djeteta, ne treba posebno niti opisivati kvalifikaciju djela, s obzirom na posebne okolnosti počinjenja djela, napada na policijskog službenika izvan službe i počinjenja djela na naočito drzak, okrutan i opasan način morala je biti obvezna zakonska reakcija;

-UHIĆENJE OD STRANE HRVATSKE POLICIJE,

-PREPRATA UZ KAZNENU PRIJAVU NADLEŽNOM ŽUPANIJSKOM DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU,

-NAKON ISPITIVANJA PRED ŽDO, ISTO ODVJETNIŠTVO MORALO JE STAVITI PRIJEDLOG SUCU ISTRAGE ZA ODREĐIVANJE PRITVORA I IZRICANJE DRUGIH PRIVREMENIH SIGURNOSNIH MJERA!

ALI SVE POČINJE NA PRIJEDLOG MUP-a…..

TKO JE ZAKAZAO?

ZAŠTO NISMO SVI PRED ZAKONOM JEDNAKI??“

General Željko Sačić: „Nema nikakve dvojbe da Šibensko-kninska policija u slučaju ‘Sava Lešić-Drumski’, nije postupala u skladu s pravilima policijske struke, nije dosljedno i profesionalno primijenila zakonske ovlasti i obveze, u interesu pravne i stvarne sigurnosti naših građana. U ovom strasnom međunacionalnom sukobu, teškom kršenju Kaznenog i ‘prometnog’ zakona, brutalno nasilnom  kriminalnom događaju, samo je sreća sačuvala ljudske živote, a nadležni  policijski sefovi su očito ‘tumačili i provodili’ političke stavove lokalnih  kninskih, ali i državnih ‘koalicionih’ političara, umjesto da su u interesu suzbijanja nasilnog i opasnog međunacionalnog kriminala takve vrste, dosljedno primjenjivali propisane im zakonske ovlasti“,

“Za to je, zbog složenosti kriminalnog događaja, nadležno državno odvjetništvo i nadležni sud, temeljem policijski prikupljenih saznanja i dokaza”, kaže. 

Tvrdu da su sudionici tog “eklatantno velikosrpskog nasilja” odmah trebali biti privedeni DORH-u sa zahtjevom za pritvaranje. 

“Onda ne bi bilo niti potrebe da nasiljem pogođeni otac sa svojim sinom mora privatno istraživati i privoditi pravdi četničke ‘drumske razbojnike’. Stoga, ravnatelju Policije, Nikola Milina, šaljite inspekcijski nadzor u PP Knin i PUZ Šibensko-kninsku, jer je svakom čovjeku jasno da ‘letvanje’ i  udaranje čekićem u glavu druge osobe (uz  prethodno psovanje ustaške majke) nije samo nanošenje ‘teške tjelesne ozljede’ već nedvojbeno, pokušaj ubojstva iz nacionalne, četničke mržnje prema Hrvatima”,

Slučaj je komentirala i saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto:

„Teški incident koji se jučer dogodio u Kninu, u kojemu je hrvatski vojnik zadobio teške tjelesne ozlijede, još jednom dokazuje nezakonito djelovanje državnih institucija u Hrvatskoj.

Ovaj slučaj dokazuje kakove posljedice nastaju kada se sustavno sprječava rad pravosuđa, ali i policije.

Ni policija ni pravosuđe nisu ovlašteni selektivno primjenjivati zakone, niti smiju skrivati dokaze ili umanjivati težinu kaznenih djela.

Izvješće policije o ovome incidentu je nevjerojatno i manipulativno, te pogotovo neuvjerljivo.

Hrvatska policija navodi da je 13-godišnja djevojčica prestrašila 34-godišnju žensku osobu te košarkaša (za pretpostaviti je da je košarkaš visokog rasta), koji su se morali braniti od djevojčice, koju su u „samoobrani“ vukli za kosu i pljuvali!

Policija je napad čekićem u potiljak, srbijanskog državljanina na hrvatskog vojnika okarakterizirala kao tjelesnu ozlijedu – a ne kao pokušaj ubojstva?!

Hrvatskog policajca izvan službe, koji je bio napadnut, policija je suspendirala. Postavlja se pitanje – ako je policajac izvan službe policajac, onda je i napad na istoga, napad na službenu osobu. A napad na službenu osobu znači istražni zatvor!

U potpunosti je jasno da policija u ovome slučaju štiti državljanina Republike Srbije te mu protupravno umanjuje težinu kaznenog djela kako ne bi bio zadržan u istražnom pritvoru.“

Prema izjavama sudionika ozbiljan incident započeo je kada je srpski košarkaš svojim vozilom pripriječio put djevojkama pa su one morale zaustaviti svoje vozilo. Činjenica da je srpski košarkaš namjerno izazvao incident i započeo fizički obračun s djevojkama jednostavno je prešućena. Radi se o još jednom hrvatskom apsurdu, selektivnoj primjeni zakona.

Hrvati iz Teksasa napravili film o Oluji

Prošlo je 27 godina od vojnoredarstvene operacije „Oluja“ kojom je oslobođeno 18 posto teritorija Republike Hrvatske. Apsurdno je da Republika Hrvatska nije tijekom 27 godina snimila film o operaciji „Oluja“, veličanstvenoj pobjedi i oslobađanju okupiranog teritorija Republike Hrvatske. Velike zasluge da nije snimljen film pripadaju i vladi Andreja Plenkovića te njegovoj ministarki kulture Nini Obuljen Koržinek koja je sudjelovala u financiranju antihrvatskih filmova o Domovinskom ratu („Petnaest minuta – Masakr u Dvoru“) te antihrvatskih filmova o Drugom svjetskom ratu . Srbi su svoje laži pretočili u film i seriju (12 nastavaka) „Oluja“ koji će se prikazivati od jeseni.

Ono što nije napravilo Ministarstvo kulture RH napravio je Hrvatski filmski institut iz Teksasa.

Povodom 25-te obljetnice VRO „Oluja“ Hrvatski filmski Institut (Teksas) darovao je hrvatskim braniteljima i hrvatskom narodu američko-hrvatski dokumentarni film “Operacija Oluja” koji se možete pogledati na youtubu. Na međunarodnom filmskom festivalu u SAD-u, WorldFest Houston, film je dobio dvije nagrade, Silver Remi Award. Za režiju, Nikola Knez i za scenarij dr. sc. Miroslav Međimorec i dr. Dorothy McClellan.

Nažalost, hrvatskim apsurdima nema kraja….

Ustani Bane, Hrvatska te zove!

Dr. Marko Jukić