Connect with us

Društvo

“S margine političkoga spektra” Jasenovačka komemoracija 2022

Published

on

Mainstream medija javljaju kako je proteklo odavanje počasti žrtvama ustaškog logora u Jasenovcu. Odavanje počasti žrtvama zasjenili su istupi političara koji su opet izveli svoj igrokaz. Neokomunistički uhljebi se ni u Jasenovcu nisu mogli suzdržati od vrijeđanja, prijetnji, laganja i lupetanja.

Kolonom sjećanja od Memorijalnog muzeja do spomenika “Cvijet” i polaganjem vijenaca,  izaslanstva Hrvatskoga sabora, Vlade te nacionalnih manjina i antifašista u petak su odala počast žrtvama ustaškoga logora Jasenovac, na 77. obljetnicu proboja posljednjih zatvorenika. Posebno su odali počast žrtvama predsjednik Republike, a posebno delegacija grada Zagreba.

Komemoraciji su nazočila i odala počast žrtvama logora izaslanstva 26 veleposlanstava u Hrvatskoj, međi njima i izraelskog, stranačka izaslanstva (HDZ, Socijaldemokrati, HSS, Radnička fronta, Fokus, Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti) te izaslanstva institucija i nevladinih udruga.

Bio je tu i „veliki borac protiv fašizma antifašist“ Franjo rođen 1957. godine (samo 12 godina nakon što je fašizam poražen), Veljko bivši oficir JNA, ravnatelj Spomen područja Jasenovac koji uvećava žrtve Jasenovca i koji brani lažni popis žrtava.

Bilo je to šaroliko društvo koje s borbom protiv fašizma i nacizma nema ama baš nikakve veze. Komemoracija je bila u drugom planu, a u prvom planu su bili stavovi neokomunista koji vode državu.

Mainstream mediji prenose izjave koje su političari dali u Jasenovcu 22. travnja 2022. godine: 

Drug Tomislav Tomašević: 

“Osim situacije ustaškog pozdrava u Splitu, čvrsto vjerujem da zakonski treba zabraniti ustaški pozdrav kako oko toga više ne bi bilo nikakve dvosmislenosti u praksi sudova”.

“Onaj tko misli da je dovoljno u sadašnjim zakonima regulirana ta praksa neka pogleda oko sebe, neka vidi sudsku praksu, neka vidi što se događa na javnim događanjima. Mislim da tu više nema nikakvog mjesta relativiziranju, krajnje je vrijeme da se to zakonski regulira i da jednom zauvijek završimo više s tim ustaškim pozdravom”, poručio je Tomašević.  

Pitanje za druga Tomaševića: Što ćemo s  komunističkim obilježjima i pozdravima? Što ćemo s ulicama grada Zagreba koja nose imena partizanskih/komunističkih zločinaca?

Haški svjedok protiv Republike Hrvatske Stipe Mesić:

„Nadam se da će proraditi svijest i savjest te da će se promijeniti kazneni zakon na kojem inzistira židovska zajednica, a prema kojem bi izricanje ‘za dom spremni’ te pisanje i ti simboli kažnjivi zakonom. HOS je bio stranačka vojna formacija HSP-a, a država može imati samo jednu vojsku. Tuđman se plašio da može doći do sukoba, no do njega nije došlo jer je Boljkovac održao razgovor s predstavnicima HOS-a. Rekao im je da ne mogu imati svoju vojsku, pa su neki otišli kući, a neki su prešli u hrvatsku vojsku. Nakon rata imamo formiranje raznih udruga. Tako se formirala i udruga HOS. Je li službenik vidio da dokumenti završavaju pozdravom Za dom spremni? To je bilo ilegalno. Sada Vlada može reagirati i tražiti da se ukine ta registracija te da se registriraju ponovno ako žele bez tog pozdrava. I time je problem riješen.

Zašto se premijer Plenković opire izmjeni kaznenog zakona i inicijativi o ukidanju tog rješenja? Jedno je da se pojednostavi i ukine ta registracija, to je najjednostavnije. A drugo da se zaustavi ovo divljanje, ustašizacija, fašizacija, da se ukine i donese zakonska norma po kojoj će to biti kažnjivo. Po Ustavu je ‘Za dom spremni’ ionako nezakonit.  Kako gleda na situaciju gdje premijer i predsjednik prekidaju suradnju? – Toga nema u niti jednoj zemlji.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/mesic-vlada-moze-ukinuti-registraciju-neka-se-hos-ponovno-registrira-bez-pozdrava-za-dom-spremni-1580738 – www.vecernji.hr

Nije jasno gdje Mesić u neokomunističkoj Hrvatskoj vidi divljanje, ustašizacija, fašizacija? Zar u neokomunističkoj Plenkovićevoj Hrvatskoj ima divljanja, ustašizacije, fašizacije? Velika pljuska drugu Plenkoviću!?

I drug Peđa se razmahao pa kaže:

“O rječniku neću, ali po Ustavu predsjednik i Vlada moraju surađivati, a Plenković prekida suradnju. To je problem i to po Ustavu ne može“.

 “Ako su predsjednikovi krimeni samo dug jezik i teške riječi,  Plenković je odabrao odgovoriti istim jezikom i napravio je nešto što je na štetu svim građanima – u vrijeme teške krize prekida suradnju između dva dijela izvršne vlasti”, ustvrdio je Grbin.

Smatra da je to veliki problem za koji je  odgovoran isključivo Andrej Plenković i “oni koji se sa stranica medija hvale kako sada neće pozivati predsjednika na svečanosti“.

“Ako imaš hrabrosti i ako misliš da je predsjednik prekršio zakon, povrijedio Ustav i propise, pokreni postupak opoziva. Ako nemaš hrabrosti, pokazuje se kakav si – ništavan, nula“, istaknuo je Grbin svoje stajalište o premijeru.

Smatra da je Milanović, otkako je izabran na predsjedničku funkciju, svoje ovlasti obnašao u skladu s Ustavom.

“Njegov slikoviti rječnik nije moj stil i način komunikacije. Možda bi bilo lakše bez teških riječi, ali  bezobrazluk je jedno, a lopovluk, kriminal i kršenje Ustava – to je nešto drugo. Ne možemo izjednačavati neprimjeren rječnik s kršenjem zakona”, istaknuo je Grbin.

Vezano uz sankcioniranje uporabe ustaških simbola, ponovio je svoje stajalište da Vlada i dalje oklijeva oko predlaganja i donošenja potrebnih zakona te istaknuo da se na razne komemoracije šalju ljudi koji 10. travnja smatraju temeljem hrvatske državnosti i moderne hrvatske države.

“Zbog takve relativizacije povijesti i zločina, što ima kao posljedicu i danas mržnju koja buja u dijelovima društva, mi danas ne možemo biti s Vladom”, rekao je Grbin.

Ponovno je istaknuo da treba u Kaznenom zakonu regulirati da je uporaba ustaških i četničkih simbola u Hrvatskoj kazneno djelo i onda to provoditi u praksi.

“Postupanje policije i drugih tijela nakon 2016. pokazuju da odluke Ustavnog suda nisu dovoljne i da to treba biti jasnim i nedvosmislenim rječnikom upisano u zakon”, poručio je Grbin.

Drug Peđa uvijek ima dvostruka mjerila. Zaboravio drug Peđa navesti da pored zabrane ustaških i četničkih simbola treba zabraniti i komunističke simbole. Negiranje komunističkih zločina koji su dokazani je zločin.

Zoran Milanović nakon odavanja počasti obratio se javnosti:

“Da mi jedan sin rezervnog majora KOS-a, koji je od toga živio i profitirao, govori da je Gotovina udbaš, e nećeš, matere ti”.

Oni koji su živjeli sjajno od Udbe sada moraliziraju.

Poručio je da ne može i neće drukčije te da će udbašem zvati svakoga tko makar insinuacijom, a kamoli izrijekom, dovede hrvatske generale, legende rata, u vezu s Udbom, i za njih kaže da su “udbaške pudlice”.

Plenkoviću i ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu poručio je da će za takve izjave platiti. “Platit ćete za to, skupo ćete platiti za to”. 

Odgovarajući na prozivke iz HDZ-a o tome da je nervozan, Milanović je Plenkoviću poručio da, kada govori o živcima, pogleda sebe na aktualnom satu u Saboru, gdje je tri sata sjedio u fotelji i “pojeo tri kemijske”, i nazvao ga “udbašenkom”. 

Milanović je rekao kako je “bio premijer” te da zna kako se “može manipulirati” !?

– Premijer je jedan lažov. Ponovit ću. Nakon one huljske, udbaške provokacije Plenkovića i njegovog klana, ja ne mogu i neću drugačije. Da svakoga tko legende Domovinskog rata dovede u vezu s Udbom, takve ću osobe zvati udbašima. Kad mi netko govori o živcima, moji su ledeni većinu vremena. Volio bih da nisu

– Najodvratniji i najopasniji ljudi u ovoj zemlji su oni koji se pojave iz trećeg ešalona i sada moraliziraju. To su najgori ljudi. Udbaški ubojice, grozno… Na kraju, moj šef Ivica Račan je bio predsjednik Partije koju ne možete odvojiti od Udbe. Ali taj čovjek to nikada nije nijekao. Taj sustav je bio pogrešan, ali da mi nakon toga sin rezervnog majora KOS-a govori da je Gotovina udbaš, e nećeš, matere ti – rekao je Milanović te dodao da je “predsjednik hrvatske vlade udbaš druge generacije i nije jedini”. 

Poručio je i da Tomo Medved nikada neće imati reputaciju kakvu ima general Gotovina. 

Oni koji su živjeli u tom ekosustavu sjajno, koji su krali iz njega, ti bi trebali šutjeti”.  

Habulin je mom protokolu prošle godine rekao da on to ne smije napraviti, jer su rekli da će mu uzeti novac”, rekao je te poručio da i ove godine opet imamo istu farsu. 

Uvijek pred ove događaje Plenković ih nečim kupi, kao iz prištapskog priručnika Udbe, okupi ih, smiri ih, da im kavice, ne previše šećera da ne prave probleme i onda nakon toga laganje”, kaže Milanović.

Ustvrdio je kako je Pupovac došao na Filozofski fakultet jer je bio “razmijenjen za fotokopirni stroj” te istaknuo i da je on bio dio tadašnjeg sustava. 

“Kad je fotokopirni stroj došao na Filozofski fakultet, to je tada bilo kao radiostanica, mogao si dići revoluciju, tako je Pupovac došao iz partije na faks. Pupovac je bio dio tog sustava, tko god je radio za partiju, bio je svjestan svega toga”, rekao je. 

Na pitanje zašto Njemačka danas nema otvorenih pitanja sa židovskom zajednicom, a Hrvatska ima, Milanović je rekao da je to zbog toga što imamo “manipulativnu udbašku kukavelj u Banskim dvorima”. 

Odgovarajući novinarima na pitanje zašto on ništa nije napravio po tom pitanju dok je bio premijer, rekao je da se “mlatio s crnokošuljašima pet godina”, ali i da je bio “plahe naravi”. Dodaje kako je smatrao stvar riješenom jer su već tada postojale odluke Ustavnog suda, koje su po sili jače od zakona.

“Buduće molbe za pomilovanje neće ići u Ministarstvo pravosuđa, to je još jedna od nezakonitih protuustavnih uzurpacija ove bande koja je osuđena za kriminal. To je izričita i izravna ustavna nadležnost, ovlaštenje i ustvari nepotreban teret predsjednika Republike”.

Osvrnuo se i na saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića, koji je jučer postavio pitanje “uzima li Milanović neke stimulanse”. Ponovo je optužio Zekanovića da je njegov politički zaokret prema HDZ-u kupljen. 

“Kako se zove prelazak uskršnjeg Zekanovića? Tko mu je platio da pređe HDZ-u? To je korupcija. Taj tip to radi za keš, izravno ili neizravno, sto posto“, ustvrdio je Milanović i pozvao DORH da to istraži. 

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/plenkovic-je-udbasenko-sin-majora-kos-a-govori-da-je-gotovina-udbas-e-neces-matere-ti-15186685

„Uglađena dipomacija“ druga Milanovića je impresivna i teško ju je shvatiti.

Veljko bivši oficira JNA ovako zbori: “Ne trebamo izmišljati toplu vodu, dovoljno je napraviti ‘copy paste’ onoga što su učinili Njemačka i Austrija. Kad budu za uzvikivanje tog pozdrava bile visoke kazne do 5000 eura, mislim da će se netko zapitati hoće li se ubuduće pojaviti na obilježavanju obljetnice HOS-a u Splitu”, poručio je Kajtazi.

Drug Milorad Pupovac kaže: Počeli smo razgovore o sankcioniranju pokliča 

– To je prvi konkretan razgovor o tom pitanju. Vjerujemo da ćemo doći do suglasnosti, do rješenja koje će biti prihvatljivo svima. I Vladi, i predstavnicima organizacija naroda žrtava i antifašista, i dobro je da smo se pomakli u tom pogledu. 

– Otvoreni smo za rješenja koja će biti efikasna i koja će početi mijenjati stanje kakvo imamo.

Istaknuo je kako bi sudovi trebali početi ujednačavati praksu. 

– Postoji austrijska praksa, njemačka praksa, vidjet ćemo kakva će biti hrvatska. Mi smo za to da dođemo do rješenja koje će donijeti rezultate . 

Očito je da drug Plenković dogovara selektivan pristup kada je u pitanju isticanja simbola., četnički i komunistički simboli će biti zaštićeni.

Drug Plenković kaže: ‘Raos se ispričao, mislim da na takve stvari ubuduće ne trebamo nikoga slati’ .

Nameće se pitanje: Je li se Raos ispričao i zašto bi se ispričao. Raos je kazao istinu! Drug Plenković je učio jugočetničku povijest pa ne zna da su talijanski fašisti i četnici podijelili Hrvatsku! Bilo bi dobro da drug Plenković nešto nauči o povijesti Drugog svjetskog rata.

Nakon Jandrokovića se medijima obratio i Plenković: 

„Žao nam je svih koji su ovdje poginuli. Važno je da za mlade generacije u našem obrazovnom sustavu mogu saznati i naučiti što su bili ti zločini, kakvog su bili karaktera, i koliko se zla događalo u Drugom svjetskom ratu“.

– Ministarstvo znanosti i obrazovanja će u programima školskim nastojati da što više naših učenika posjete Jasenovac. Što se tiče daljnjih razgovora, presude, što se tiče pokliča, su jasne, samo treba ujednačiti praksu. Moramo vidjeti samo mogu li se povećati kazne kako bismo tako djelovati i preventivno i sankcionirali one koji krše zakon – rekao je. 

Druga Plenkovića treba podsjetiti da se mladima servira jugočetnička povijest, laži o logoru i laži o broju žrtava koje su ustaše ubile, koje su umrle od tifusa i drugih bolesti. Nitko normalan ne negira zločine koji su počinjeni ali ne možemo pristati da se jugočetničke laži serviraju kao istina o NDH i o logoru. Najavljena su nova ulaganja u jugočetnički mit o Jasenovcu i daljnje blaćenje hrvatskog naroda.

„Drago mi je da su bili svi koji su pozvani. Mi smo ovdje kao i uvijek, službeno, s dostojanstvom, s poštovanjem prema žrtvi“.

Nije istina da su svi došli!  Oni koji su došli, došli su na teret poreznih obveznika!  

Premijer Andrej Plenković izjavio je u petak kako se u razgovoru s pripadnicima nacionalnih manjina i antifašista razmišlja mogu li se eventualno povećati kazne za upotrebu ustaškog pokliča “Za dom spremni”, ali ne i o izmjenama zakona koji bi zabranili njegovu upotrebu.

Plenkoviću smeta samo poklič “Za dom spremni“, ne smetaju mu četnički simboli i spomenici po Hrvatskoj, ne smeta mu veličanje četničkih zločina za vrijeme Drugog svjetskog rata niti u vrijeme Domovinskog rata. Ne smetaju mu komunistički simboli ni pokliči!

U sklopu komemoracije koja je održana pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora, uz prigodni glazbeni program, čitani su ulomci iz svjedočanstva preživjelih zatočenika – Nikoline Šitin i Đorđa Miliše te predvođene molitve u ime pravoslavnih, katoličkih i islamskih vjernika.

Mainstream mediji izvijestili su nas o igrokazu koji se dogodio u Jasenovcu.

Odavanje počasti žrtvama iskorišteno je za slikavanje i iznošenje neokomunističkih stavova, izražavanje mržnje prema HOS-u koji je branio Hrvatsku za razliku od dezertera i novopečenih antifašista rođenih 20 i više godina nakon Drugog svjetskog rata.

Nije to bilo odavanje počasti žrtvama logora, bio je to natjecanje tko će više pljuvati hrvatske branitelje pripadnike HOS-a i sve one koji ih poštuju. Bilo je to negiranje istine (Muzej u Jasenovcu je prepun lažnih imena), pljuvanje protivnika, zazivanje oštrih kazni ako netko slučajno povikne za dom spremni. Jasno je da vlada druga Plenkovića vodi antihrvatsku politiku i da uništava državu Hrvatsku.

Zanimljivo je da drug Plenković (briselski ćato) ima dvostruka mjerila pa ne poštuje Europske deklaracije o osudi komunizma:

  1. Rezolucija Skupštine Europskog parlamenta 1096 (1996.) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava.
  2. Rezolucija Vijeća Europe br. 1481 (2006.) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima izdana je 2006. u Strasbourgu od parlamentarne skupštine u Vijeću Europe i snažno osuđuje zločine komunizma.
  3. Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. koju je donio Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. godine (NN, 76/2006). U njoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.
  4. Rezolucija Europskog parlamenta o “europskoj savjesti i totalitarizmu“ (Resolution on European Conscience and Totalitarianism), prihvaćena nakon zajedničkoga prijedloga o rezoluciji (Joint Motion for a Resolution) 2. travnja 2009.
  5. Rezolucija “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)“ koju je Europski parlament usvojio 19. rujna 2019. Tom je rezolucijom Europski parlament osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj se, između ostaloga, podsjeća da su „nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti“, a također i poziva „sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički i nacistički režim“.

Europski parlament u toj Rezoluciji izražava zabrinutost jer “u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi“.

Potpuno je neshvatljivo da u Republici Hrvatskoj nisu jednako tretirani komunizam, fašizam, nacizam, ustaštvo i četništvo.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved