Ministarka je 22. travnja 2020. o Jasenovcu kazala: 

“da kao društvo moramo poštovati žrtve i mlade sugrađane učiti povijesnoj istini – da moraju znati što se dogodilo da se to nikad više ne bi ponovilo.”

Što je povijesna istina za ministarku kulture? Ovo je njena istina:

 “da je povijest rekla sve ili najviše toga što ima reći o naravi tog zločinačkog režima i svega što se dogodilo tijekom 2. svjetskog rata te da to u jednoj uređenoj demokratskoj državi nitko ne bi smio dovoditi u pitanje. – Takve osobe moraju ostati na margini”

Čija povijest je rekla sve? Tko je pisao tu povijest o kojoj govori drugarica Ninočka?

Ministarka kulture i medija podržava srbokomunističke laži po pitanju logora Jasenovac. U uređenoj demokratskoj državi bi drugarica Ministarka bila smjenjena nakon izjave koju je dala. Nije smjenjena jer živimo u neokomunističkoj Hrvatskoj koja je protiv istine o Jasenovcu i Nezavisnoj državi Hrvatskoj 1941. – 1945.

Ministarka je 21. travnja 2021. izjavila:

“Treba s dostojanstvom zastati i prisjetiti se svih koji su stradali u Drugom svjetskom ratu, posebno onih koji su u takvim logorima stradali od strane fašističke, kod nas ustaške vlasti, kao i na poratnim stratištima, te ulagati što više u obrazovanje da mladi znaju što se dogodilo i onda će sigurno izgraditi adekvatan odnos prema tome”.

Kako će mladi izgraditi adekvatan odnos kada im se krije istina i nameće srbokomunistička laž o genocidnosti hrvatskoga naroda?

Ministarstvo (Ministarka) kulture i medija financira laži JUSP-a Jasenovac novcima poreznih obveznika s više od 3,2 milijuna kuna godišnje.

Što financira Ministarstvo kulture i medija?

Ministarstvo (Ministarka) kulture i medija financira antihrvatsku kulturu, financira govor mržnje. U 2020. Godini Ministarstvo (Ministarka) je udrugama (njih 13) podijelila 15 milijuna kuna. Evo popisa udruga kojima je podijeljen novac:

1.         Srpsko privredno društvo Privrednik za projekt ‘Upoznajmo se da bismo se razumjeli’ dobilo je 1.279.614,55 kuna.

2.         Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije Lupiga – svijet kroz obične s partnerima Centrom za mirovne studije i udrugom TRIS za projekt ‘Reflektor’ dobila je 1.397.701,73 kuna.

3.         Udruga za nezavisno medijsku kulturu s partnerom Centrom za mirovne studije za projekt ‘Ranjive na vidjelo’ dobila je 890.376,72 kuna.

4.         Udruga Priznajem za projekt ‘Razvoj informativne platforme Hrvatski branitelj‘ dobila je 1.302.630,93 kuna.

5.         Udruga za promicanje kultura Kulturtreger s partnerom Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva za projekt ‘I to je pitanje kulture?’ dobila je 1.342.674,05 kuna.

6.         Udruga za razvoj internetskih sadržaja Hoću stranicu za projekt ‘Novo vrijeme – povećanje kvalitete medijskog izvještavanja o osobama treće životne dobi s ciljem povećanja vidljivosti društvene skupine u zajednici’ dobila je 922.328,80 kuna.

7.         Hrvatski katolički radio za projekt ‘Novi valovi dobrote’ dobio je 1.179.100,16 kuna.

8.         Svjetski savez mladih s partnerima Filozofskim fakultetom u Osijeku i Generacija.hr, za projekt ‘mimladi.hr novo lice naslovnice’ dobila 941.258,85 kuna.

9.         Društvo multiple skleroze Brodsko-posavske županije i Županijska liga protiv raka –Split za projekt ‘Zajednica bez granica’ dobili su 923.433,65 kuna.

10.       Matica hrvatska i udruga Pragma za projekt ‘Uključiva kultura – potpora socijalnoj inkluziji’ kroz kulturu putem Vijenca dobili su 1.393.702,02 kuna.

11.       Sveučilište Sjever za projekt ‘eRadio za drugu šansu’ dobio je 644.502,46 kuna

12.       Udruga Ri Rock s partnerima Udrugom za ljudska prava i građansku participaciju ‘PaRiter’ i Udrugom SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava za projekt ‘Odašiljač’ dobili su 1.385.072,28 kuna.

13.       Centar za razvoj mladih (CERM) i partner PRAGMA za projekt ‘SIMS – Socijalna inkluzija mladih’ kroz Studentski.hr dobili su 1.400.000,00 kuna

Ministartstvo (Ministarka) je financiralo antihrvatske komunističke igrokaze u gradu Rijeci.

Na zastupničko pitanje saborskog zastupnika Hasanbegovića Ministraka je odgovorila:

 “Mi smo se opredijelili da ćemo živjeti u državi koja je demokratska i koja neće cenzurirati umjetnike. O tome što će koji umjetnik misliti, raditi, djelovati, o tome će odlučivati umjetnik, a ne neki ministar ili komesar. O tome hoće li se nešto raditi na spomeniku kulture, kada dobijemo zahtjev onda ćemo odlučiti. Ne bavimo se nečinjenjem, nego se bavimo donošenjem odluka.”.

Odgovor je neistinit (laž) jer su mnogi cenzurirani i diskriminirani od strane Ministarstva kulture i medija. Europljanka Ministarka kulture i medija nije poštivala Rezoluciju Europskog parlamenta o komunističkoj totalitarnoj vladavini te je financirala veličanje komunističke ideologije u Rijeci.

Analiza Portala Hrvatskoga kulturnoga vijeća o otkupu knjiga koje provodi Ministarstvo kulture donosi sljedeći zaključak: „Ministarstvo kulture preko godišnjega Javnoga poziva za otkup knjiga za narodne knjižnice otkupljuje knjige domaćih izdavača na hrvatskome jeziku. Analizirali smo kako je funkcionirao taj sustav tijekom triju godina mandata ministrice Nine Obuljen Koržinek (2017.-2019.). Proučavajući program otkupa, naišli smo na mnoge nepravilnosti, nelogičnosti i netransparentnost samoga postupka (nejasni kriteriji prijavljivanja, vrjednovanja i ocjenjivanja prijava, manjkavi i raštrkani podatci o rezultatima, nedostatak obrazloženja…), ali i uočili kako postoji manji broj (komercijalnih) izdavača koji iz godine u godinu dobivaju iznimno velike naknade. Budući da je u ministričinu mandatu povećan proračun za taj program, otkupljuje se veći broj primjeraka knjiga, no otkupom je obuhvaćen manji broj nakladnika nego prijašnjih godina, a među njima postoje nakladnici koji su povlašteni i iz godine u godinu dobivaju nesrazmjerno velike naknade u odnosu na ostale“

(https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/civilno-drustvo/34618-analiza-programa-otkupa-knjiga-koji-provodi-ministarstvo-kulture-rh.html).

Ministraka je financirala novcem poreznih obveznika i Frljićev govor mržnje pozivajući se na Ustav “… naš Ustav jest zaštita slobode izražavanja i zaštita umjetničke slobode. U demokratskom društvu se predstave ne zabranjuju i ne cenzuriraju.”

Ministarka je podržala autora koji je vrijeđao neistomišljenike. To nema nikakve veze s umjetničkom slobodom izražavanja. Radi se o govoru mržnje. Ministarka podržava govor mržnje jednih, a druge cenzurira i blokira iako ne šire govor mržnje.

Ministarka kulture i medija protiv HAZU-a

U sporu HAZU-a i Moderne galerije (danas Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti) Ministarka je stala na stranu Moderne galerije pa je na taj način protiv pravne države i donijetih sudskih odluka!

U siječnju su od Ministarstva kulture i medija dobili prijedlog ugovora po kojem bi se HAZU odrekla vlasništva zgrade u korist RH, a koja bi je nakon toga dala na upravljanje Modernoj galeriji, te da odustane od zahtjeva da se utvrdi njezino pravo vlasništva nad 1057 umjetnina koje se nalaze u Modernoj galeriji. Akademija je odbila sklopiti takav ugovor ocijenivši ga “štetnim i neprihvatljivim“.

Vodstvo HAZU-a organiziralo je konferenciju za medije i komentiralo aktualne prijepore s Modernom galerijom (danas Nacionalnim muzejem moderne umjetnosti). Ministarstvo (Ministarka) je zatražilo od HAZU da se odrekne svog vlasništva nad Palačom Vranyczany i 1057 umjetnina.!?

Predsjednik HAZU-a o mogućnosti da se odreknu vlasništva na umjetninama nazvao je “najvećim napadom na Akademiju od njezina osnutka.” – To nisu tražili Austrijanci, mađaroni, Karađorđevići, Pavelić, drug Tito, ni akademik Tuđman.

Po njegovim riječima, HAZU želi da se umjetnine, njih oko tisuću daju na upravljanje Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti (NNMU), ali s naznakom u inventarnim knjigama da su vlasništvo HAZU, te da Muzej i dalje bez naknade koristi palaču Vranyczany. HAZU inzistira na poštivanju hrvatskog pravnog poretka.

Ministarstvo (Ministarka) kulture i medija predlaže oduzimanje imovine HAZU-a!?

JAZU je od 1949. imala pravo upravljanja, a Zakonom o HAZU iz 1991. pravo upravljanja pretvoreno je u pravo vlasništva, te je to pravo iduće godine upisala u zemljišnim knjigama.

Uprava Moderne galerije je nedavno postavila plakat na pročelje Muzeja s natpisom “Nikada ne će biti HAZU”. Akademici su, s pravom, komentirali taj čin: “besprizornom javnom uvredom vrhovne ustanove u hrvatskoj znanosti, umjetnosti i kulturi”.

Vodstvo HAZU predložilo je da Muzej bez naknade trajno može koristiti prostor i da dobiva umjetnine na trajno upravljanje, uz jedini uvjet da u katalozima umjetnina bude upisano da je to vlasništvo HAZU.

Postavlja se pitanje gdje je problem? Sve je jasno. Moderna galerija ima 10.000 svojih umjetnima te 1057 umjetnina čiji je vlasnik HAZU.

Do kulminacije dugogodišnje sukoba između HAZU i nekdašnje Moderne galerije, a odnedavno Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i u pogledu zgrade i u pogledu fundusa, došlo je nakon što je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek akademike prozvala zbog nesolidarnosti, stajući na stranu galerije.

Drug Branko Franceschi, ravnatelj Moderne galerije, izjavio je:

“Krajnje je vrijeme da svi zajedno pomognemo transformaciju HAZU u instituciju kakvu je zamislio i velikom donacijom osnovao Strossmayer. Bit je u davanju društvu, a ne u uzimanju”.

A što to HAZU uzima društvu, a drug Branko Franceschi daje? Ništa HAZU ne uzima, niti drug Branko Franceschi nešto daje.

Kako je poznato, na temelju pravomoćne presude Županijskog suda iz 2012. godine Bukovčeva slika „Mlada patricijka“ nakon sudskog postupka koji je trajao 11 godina, vlasništvo je HAZU što je potvrdio i Vrhovni sud. Tada su akademici poručili putem medija da njihova namjera ni u jednom trenutku nije bila da se slika makne iz Moderne galerije. Još 2000. godine Akademija je u izvanparničkom postupku pokušala sudski pribaviti popis svih umjetnina koje se nalaze u Modernoj galeriji kako bi se utvrdilo gdje je 1045 umjetnina koje smatra svojima. Istodobno je na Općinskom građanskom sudu tužila Modernu galeriju zbog utvrđivanja vlasništva nad samo jednom slikom – Bukovčevom „Mladom patricijkom“.

Prije četiri godine Ustavni je sud odbacio tužbu Moderne galerije smatrajući da nema ničeg spornog u pravomoćnoj presudi Vrhovnog suda. Po istom principu HAZU bi mogao dokazati i vlasništvo nad drugim umjetničkim djelima koja se čuvaju u muzeju.

Županijski sud u Zagrebu, Vrhovni sud RH i Ustavni sud RH utvrdili su da je Hrvatska akademija vlasnik utužene umjetnine, slike Mlada patricijka, i da ju je Moderna galerija dužna predati Hrvatskoj akademiji. Nažalost, od pravomoćnosti presude prošle su godine, a Moderna galerija nije postupila po presudi, iako je Hrvatska akademija opetovano predlagala i sada predlaže svima prihvatljivo mirno rješenje. I danas, kao i svih ovih proteklih desetljeća, Hrvatska akademija ističe kako je njezina želja da umjetnine ostanu u postavu Moderne galerije (danas Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti), ali da se naznači da su one u vlasništvu Akademije. Stoga Hrvatska akademija još jednom poziva na poštivanje zakona i presuda sudova Republike Hrvatske te na sklapanje ugovora na temelju kojega bi umjetnine u vlasništvu Hrvatske akademije ostale u postavu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Time Akademija pokazuje solidarnost u ostvarivanju misije ove ustanove. Ne bude li moguće ugovorom urediti međusobne odnose, Hrvatska akademija će biti prisiljena ovršnim putem ostvariti pravomoćnu sudsku presudu.

Akademija je dopisom od 27. siječnja 2021. odbila sklopiti ugovor koji ide na štetu HAZU-a.. HAZU nudi Modernoj galeriji da se sporazumno utvrdi Akademijino pravo vlasništva nad umjetninama i da ih se dade na upravljanje Modernoj galeriji bez naknade s time da se jedino u evidencijama Moderne galerije naznači da su u vlasništvu Akademije. Ugovorom bi bilo riješeno i pitanje korištenja prostora u vlasništvu Akademije u Hebrangovoj 1 koji Moderna galerija sada koristi bez uređene pravne osnove. Akademija je spremna i na preuređenje zgrade i građevinske zahvate dogradnje koje je predložila Ministarstvu i Modernoj galeriji kako bi se u potpunosti zadovoljile potrebe Moderne galerije i Akademije.

Zašto Ministarka ne poštuje pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu, presudu Vrhovnog i Ustavnog suda RH?

U emisiji Hrvatskoga radija “A sada vlada” Ministarka smatra neprihvaljivim da HAZU “koja se financira javnim novcem u cijelosti i u čiju obnove zgrade ćemo sada uložiti stotine milijuna kuna tuži nacionalni muzej, dakle državu”.

“Ono što čuva nacionalni muzej državna je imovina, ukoliko bi sud potvrdio da je vlasništvo HAZU to više nije državna imovina, to postaje privatno vlasništvo HAZU. Neke od slika su zaista došle u fundus Moderne galerije, voljom HAZU-a i JAZU-a, ali je velik broj slika kupovan javnim novcem”.

Pitanje za Ministarku: Čijim novcem se financira Moderna galerija (Nacionalna galerija moderne umjetnosti)? Je li HAZU privatna ili državna ustanova? Ako je HAZU privatna ustanova onda je i Nacionalna galerija moderne umjetnosti privatna ustanova. Zašto država financira private ustanove? Očito Ministarka nije svjesna koliko su njene izjava i postupci štetni, protupravni i nelogični.

“Svima nam je u interesu boriti se protiv govora mržnje i neprimjerenog sadržaja, a istovremeno ne želimo ostaviti sumnju da bilo tko želi ograničavati bilo čiju slobodu”, kazala je, objasnivši da oni zakonom mogu urediti obveze nakladnika, ali ne mogu utjecati na obveze vlasnika društvene mreže, gdje često dolazi do nerazumijevanja.

Ministarka se izjašnjava protiv govora mržnje ali proračunskim sredstvima financira govor mržnje (npr. “Novosti”, neki portali). Ministarka kaže: “…ne želimo ostaviti sumnju da bilo tko želi ograničavati bilo čiju slobodu” zaboravljajući na ograničavanje slobode iznošenja drugog mišljenja (HRT, Faktograf.hr i drugi).

Rodna kuća Antuna Gustava Matoša ide na dražbu – Nacionalna sramota!

Zahvaljujući antihrvatskim kadrovima koji vode Maticu hrvatsku i Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske koje ne skrbi za hrvatski kulturni identitet 11. svibnja 2021. godine održati će se javna dražba rodne kuće A. G. Matoša u Tovarniku.  U Tovarniku gdje je srpski agresor tijekom Domovinskog rata ubio 68 mještana s ciljem etničkog čišćenja, prisvajanja hrvatskog teritorija i brisanja hrvatskoga identiteta. Danas smo u ratu na drugi način: negira se hrvatska povijest, kultura, negira se hrvatski jezik i identitet (srpsko prisvajanje hrvatske književnosti Dubrovnika, Ministarstvo kulture podruprlo je knjigu Jezik i nacionalizam koja je bila osnova za protuhrvatsku Deklaraciju o zajedničkom jeziku iz 2017. godine.

Sudski spor traje godinama, a Vlada i Ministarstvo kulture i medija ne poduzimaju mjere za zaštitu hrvatskog kulturnog identiteta. Ministarka kulture i medija aktivno sudjeluje u brisanju hrvatskoga kulturnoga identiteta jer financira protuhrvatske filmove, knjige i događanja. Ako rodna kuća A. G. Matoša bude prodana na dražbi te postane gostionica ili starački dom biti će to još jedan primjer uništavanja hrvatskog kulturnog identiteta sa suglasnošću Ministarke kulture i medija.

Veliki hrvatski pjesnik Dobriša Cesarić Matošu je posvetio pjesmu Trubač sa Seine. Zadnje dvije strofe glase:

Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,

Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,

Ja neću, neću, neću da se smirim.

Ko svježi vjetar u sparinu pirim,

A kada umor svlada duše lijene,

Na otpor trubim ja trubač sa Seine!

Šta mi je plaća? Mržnja gmizavaca

Što svoje blato lijepe o moj glas.

Al ja pred licem roda stojim vedar.

Za hljeb slobode prilažem svoj klas:

Zar nije zlatan, i bogat, i jedar?

Nažalost, živimo u vremenu gmizavaca izdajnika i domoljuba strašljivaca pa je sve moguće.

Kulturna politika Ministarke kulture i medija RH je na tragu jugoslavenske kulturne politike, a ne hrvatske kulturne politike.

Dr. Marko Jukić