Connect with us

Društvo

“S margine političkoga spektra” – Narikače savjetuju ministra!?

Published

on

Tragediju male Nikoll narikače su iskoristile za samopromociju uz veliku pomoć ministra. U toj nečasnoj raboti podržali su ih premijer i ministar socijalne skrbi pa su tako pokazali koliko drže do struke, na koju se zaklinju. Narikače su glavni oslonac premijera i ministra po pitanju reforme sustava socijalne skrbi i promjene zakona. Svojim sramotnim ponašanjem premijer i ministar su potaknuli novi val nepovjerenja u sustav socijalne skrbi, kojeg vode, te niz prijetnji socijalnim radnicima. Zaboravili su premijer i ministar na svoj dio odgovornosti. U “normalnoj” zemlji ministar bi podnio ostavku jer je odgovoran kao i direktor područnog Centra za socijalnu skrb koji je smijenjen. Budući da je ravnatelj smijenjen i prije završetka stručne istrage i ministar je trebao podnijeti ostavku kao moralni čin. Je li ravnatelj kriv zbog propusta djelatnika? Ako je ravnatelj kriv kriv je i ministar po istom načelu.

Narikača – nova država tajnica?

Poruka psihijatra Hermana Vukušića ministru: “Neka Aladrović uzme Veljaču za državnu tajnicu, da mu pomogne svojom kompetencijom, a mi ćemo se odmoriti”

Nakon propusta pojedinaca dogodila se tragedija, umrla je mala Nikoll, svjedočimo novoj hajci na sustav socijalne skrbi, svjedočimo sramotnoj samopromociji narikača koje koriste tragediju za svoju promociju. Sramotno je da ministar podržava tu samopromiciju i da tako urušava struku. Važnije je što kaže osoba koja ima dvostruka mjerila, koja politizira i koja svojim privatnim životom ne može biti primjer drugima.

Borba protiv nasilja u obitelji, društvu, nije lagan zadatak. Nasilje se indirektno potiče u medijima, filmovima, pričama, ponašanju političara i javnih osoba. Društvo ima dvostruka mjerila, pojedinci takozvani borci protiv nasilja također imaju dvostruka mjerila pa tako drugarica iz udruge “Spasi me” osuđuje silovanje studentica, a odobrava silovanje žena u Domovinskom ratu. Treba naglasiti da su studentice imale mogućnost izbora, a žene u logorima i na okupiranim područjima nisu imale nikakav izbor. Ministar je još neiskusan pa to ne zna, a na ekonomiji ga nisu podučili jer to se tamo ne uči.

Ministar je nesposoban i nemoralan (ima dvostruka mjerila, ono što vrijedi za ravnatelja ne vrijedi za njega). Nesposoban jer su mu važniji savjeti, prijedlozi, narikača nego struke.

Što predlažu narikače:

  • popis svih obitelji u kojima je ‘itko ikad osuđen za nasilje i informacija gdje se nalaze djeca, da li s nasilnikom/nasilnicom’.
  • traže otkaz i oduzimanje licenci i/ili dozvole za rad cijelom stručnom timu iz Nove Gradiške.
  • traže osnivanje nezavisnog povjerenstva koje će kontrolirati socijalne radnike! “Sada se, kada netko ima pritužbu na rad centra, to prijavljuje ravnatelju, ako on odluči negativno o pritužbi, može se žaliti ministarstvu, a ako oni donesu negativnu ocjenu, to je, po sadašnjem sustavu kraj”, kaže pa dodaje kako je to incestuozno jer tako sustav zapravo kontrolira sam sebe. “Sada bi Povjerenstvo bilo treća instanca u procesu. Ako ono utvrdi drugačije od ravnatelja ili ministarstva, pritužba se vraća se na ministarstvo, koje mora slijediti tu procjenu Povjerenstva”, kaže. Za kraj je rekla kako se još radi na pitanju imenovanja članova Povjerenstva, odnosno odlučuje se o tome kako će oni biti birani i imenovani, a kaže i kako je velika razlika i u tome što će njihovo mišljenje biti ključno i javno.
  • Traže na uvid dokumentaciju u slučaju mala Nikoll da oni provjene o kojim se propustima radi….
  • Osnovali su Fond Spasi me, paralelni sustav socijalne pomoći!?

Narikače su svojim prijedlozima, traženjem, pokazale da one žele upravljati sustavom socijalne skrbi i državom jer će oni procjenjivati (po svojim kriterijima) što je dobro, a što loše. Oni traže uvide, spiskove nasilnika, oni hoće djeliti otkaze i stavljati ljude na stup srama. Ministar i njegovo ministarstvo su nepotrebni jer tu je udruga narikača Spasi me!

Ministar je svojim postupkom obezvrjedio struku, ponizio ljude koji vrijedno i teško rade u sustavu socijalne skrbi, obezvrijedio njihov trud i znanje. Ministar ne zna da će biti incidenata, propusta, kada sustav bude idealno posložen jer čovjek nije bezgrješan.

Pitanje za ministra i premijera: Hoće li građanske inicijative voditi državu, ministarstvo? Hoće li ulica, skupina frustriranih, nestručnih i nemoralnih narikača voditi državu, ministarstvo?

Uloga mainstream medija u cijeloj priči je sramotna jer potiču javni linč, govor mržnje i samopromociju narikača.    

Izvanrednu poruku drugu ministru uputio je Herman Vukušić:

“Ja mu s ovog mjesta poručujem, uskoro će mu to poručiti malo više ljudi iz struke, moj prijedlog je da gospođu (Jelenu) Veljaču uzme za državnu tajnicu, neka ona svaki dan od 8 do 16 bude uz njega, neka mu pomogne svojim znanjem, kompetencijom i poznavanjem problema iz struke, a mi ćemo se malo odmoriti”.

“Nikakav propust ovoga ranga se ne smije opravdati, ali se isto tako ne smije a priori etiketirati cijeli sustav i tražiti kolektivnu odgovornost, svih ljudi u sustavu, svih ljudi u Centru, prejudicirati nekakvu kaznenu odgovornost i zahtijevati zatvorske kazne. To je nedopustivo. S te strane, mi ne pomažemo, nego samo dolijevamo ulje na vatru”.

Ne treba ništa dodati, sve je rečeno. Pitanje je koliko drug ministar razumije rečeno!

Evo još jednog suvislog komentara (Peternel):

“Da je država u potpunom kaosu dokaz je i to sto svi mediji najavljuju sastanak Jelene Veljače i ministra! Kao da se radi o međunarodnom posjetu! O čemu oni uopće imaju razgovarati? Tko vodi ovu zemlju? Jelena Veljača? Sto će ona u ministarstvu osim prodavati ideološku agendu?

Ako Plenkovic želi njezine usluge neka je uzme u vladu i zaokruži proces uspostave vjerodostojne i sigurne Hrvatske”

Komora socijalnih radnika poručila je ministru: “Potrebno je naglasiti da navedene „inicijative“ čine osobe koje nisu kvalificirane, stručne i obrazovane za rad u sustavu socijalne skrbi, niti poznaju i razumiju problematiku i rad sustava socijalne skrbi.

Smatramo da do korjenitih promjena u sustavu socijalne skrbi neće dovesti niti najave traženja otkaza, oduzimanje licenci za rad i prijetnje zatvorom za nadležne stručnjake koji su radili s obitelji preminule djevojčice.

Struka socijalnog rada ima potrebne mehanizme nadzora nad svojim radom, a to su nadležno ministarstvo i strukovna komora socijalnih radnika.

Apeliramo da nadležni ministar kao odgovorna osoba bez odgode pokrene potrebne promjene u sustavu uz konzultaciju i uvažavanje glasa stručnjaka – socijalnih radnika, koji na navedenu problematiku upozoravaju dugi niz godina”

Mediji su prešutjeli bitnu činjenicu da se radi o romskoj obitelji koja živi u romskom naselju Gaj pored Nove Gradiške. Činjenica da se radi o romskoj obitelji važna je jer se radi o drugačijoj kulturi i tradiciji i o tome treba voditi računa.

Inicijativa “Spasi me” pokrenula je, uz pomoć nesposobnog ministra, javni linč ljudi koji rada u Centrima za socijalni rad. Prve rezultate kaosa vidjeli smo 8. travnja 2021. godine, napad na djelatnike Centra za socijalni rad u Ivanić Gradu. Zašto ministar i narikače nisu posjetili područni Centar za socijalnu rad u Ivanić Gradu i dali podršku djelatnicima Centra?

Predsjednik Komore socijalnih radnika Antun Ilijaš o javnom linču:

Ako gledate komentare u svemu tome, da nas treba ubiti, zatvoriti, da smo uhljebi, da ne radimo dobar dio svog posla, da radimo sve krivo. Ja mislim da se itekako osjeća, ja danas imam hrpu mailova i poruka od socijalnih radnika koje sugrađani prozivaju i govore zašto neke stvari ne rade ili nisu radili. Stvara se medijska slika da su socijalni radnici krivi za sve što događa u ovom sustavu.

Otvoreno pismo Udruga za ravnopravno roditeljstvo (HURR-a): Inicijativa “Spasi me” nije stručna, zašto ih je Ministarstvo pozvalo?

“Nejasno je kako i na koji način je Ministarstvo prepoznalo jedino inicijativu “Spasi  me” i gospođu Jelenu Veljaču kao jedinu i najviše pozvanu da s Ministarstvom održi  sastanak na tu temu, te kako i zašto su oni jedini pozvani o tome diskutirati?”, zapitali su se iz HURR-a u otvorenom pismu koje su u ponedjeljak uputili resornom ministru Josipu Aladroviću.

Iz HURR-a tvrde da Jelena Veljača i osobe koje ju okružuju, nisu “ni stručne niti uopće o toj temi imaju ikakvih stručnih saznanja da bi sa znanstvenog, praktičnog ili stručnog aspekta o tim i takvim temama mogle adekvatno govoriti i iznosit prijedloge”.

Ustvrdili su i da “pojedene aktivistice predmetne ‘inicijative’ koriste medijsku pozornost i nažalost tragični događaj kako bi ostvarile pojedine partikularne interese i rješavale vlastite probleme o čemu imamo neposrednih saznanja”.

“Najoštrije se protivimo da se takve važne odluke donose na temelju javnog linča i prozivanja osoba za koje imamo saznanje da štite samo pojedine partikularne interese, a ne one najnezaštićenije i najvažnije, a to su naša djeca”.

Oglasi li su se i Udomitelji: Otpočetka čekamo sastanak s ministrom, a s Veljačinom udrugom dogovorio se u 2 dana.

“Šaljem Vam ovaj e-mail kao udomiteljica, a čije mišljenje dijele mnogi udomitelji iz cijele RH. Godinu dana Vas udomitelji traže da se s Vama sastanu i da Vam iznesu svoje probleme, a koji se velikim dijelom odnose na kontakte s biološkim roditeljima i obitelji djece koja su udomljena u našim obiteljima.

Prije dva tjedna nas je primila Vaša državna tajnica, a od Vas i dalje nema ni traga. Da ste iz prve ruke od nas čuli sve naše probleme, možda biste nešto pokrenuli i ne biste izgubili još dva tjedna kao i sve ove godine koje su uzalud potraćene i radi kojih se svi mi vrtimo u krug, a udomitelja je sve manje s razlogom. I to ne radi novčanih sredstava o kojima uopće ne želim tratiti vrijeme, nego s onim čime se udomitelji nose godinama i gdje smo prepušteni sami sebi.”

Na društveni mrežama objavljene su i prostačke objave drugarice Jelene Veljače, savjetnice nesposobnog ministra. Štefica Karačić, predsjednica udruge socijalnih radnika u razgovoru za Dnevnik Nova TV komentirala je sastanaka ministra Josipa Aladrovića s Jelenom Veljačom i javno zamolila ministra da prije, nego li primi Jelenu Veljaču i njezine suradnike, obrati pažnju na ono što objavljuje na Facebooku o sustavu socijalne skrbi i njegovim djelatnicima, a kojem je Alardović na čelu.

 

Diplomirana socijalna radnica Iva Žic na svom je profilu komentirala sastanak ministra i samoproglašenih boraca za društvenu pravdu.

“Krasan primjer “nenasilne komunikacije” borkinje za društvenu pravdu Jelene Veljače i njene kolegice Nataše Janjić. Očito misle da je dobar način mijenjanja sustava nabolje tako što će generalizirati i poticati na mržnju i nesnošljivost prema čitavoj jednoj profesiji. Ljudi koji misle da smo svi mi “ignoranti smrdljivi”, imaju sastanak sa ministrom.”.

Psihijatar Herman Vukušić kazao je kako ovo nije prvi puta da Jelena Veljača poziva na javni linč:

“Kompetencije Jelene Veljače za bilo kakav sud o sustavu socijalne skrbi iste su onima koje ja imam za vožnju svemirskog broda, a ovakav poziv na javni linč, iliti “lov na vještice” ista je uputila i prije par godina nakon slučaja zlostavljanja djece na Pagu, kada joj je dva sata svojeg vremena poklonio i premijer Plenković. Rezultat: dvoje ubijenih djelatnika centra za socijalni rad u Đakovu i porast svih oblika obiteljskog nasilja i nasilja nad djecom. Da se razumijemo, nema apsolutno pravičnog i savršenog sustava, a pisac ovih redova imao je itekakvih osobnih negativnih iskustava sa pojedincima u centrima za socijalni rad. Međutim, ovakve tragedije neće se ubuduće spriječiti javnim progonom socijalnih radnika i stavljanjem mete na njihova leđa, već jačim uključivanjem struke u donošenje političkih odluka za unaprjeđenje cijelog sustava socijalne skrbi, kao i sankcioniranjem odgovornih pojedinaca. Kažem struke, a ne priučenih laika kojima je kvalifikacija da kroje sustav samo to što su “majke” i kojima je temeljna metoda rješavanja problema poziv na progon kako krivih, tako i nevinih.”.

Na dvostruka mjerila ukazuje odvjetnik Zvonimir Hodak (facebook): “Dvostruka mjerila februaruke, SDP-e, tzv. lijeve elite koje su u trajnom šoku zbog tragedije koja se je dogodila u romskoj obitelji. Ali kad pitate za abortus sve su žestoko za. Koliko je djece ubijeno lege artis? Naravno to su za naše farizeje “ljudska prava” ne ljudska bića.”

Tragedija koja se dogodila poslužila je pojedinim političarima za samopromociju i predizbornu kampanju pa to govori o kakvim se jadnicima radi.

Po izjavama narikača s nesposobnim ministrom dogovoreno je osnivanje neovisnog Povjerenstva za nadzor Centara socijalne skrbi. Znači još jedno Povjerenstvo za uhljebljenje nemoralnih narikača i uhljeba. Zar nemamo dovoljno neučinkovitih Povjerenstava, zar nemamo bespotrebne i neučinkovite Urede pravobranitelja/ica koja služe za uhljebljenje i ništa više. S obzirom na loše stanje državne blagajne pitanje je tko će to novo uhljebičko povjerenstvo plaćati.

Ovako zbori socijalna radnica:

– Sama sam na 250-300 obitelji. U pravilu, ide se kući svima njima, ili ja kao socijalni radnik ili voditeljica na terenu, koja me onda izvještava ako joj je nešto sumnjivo. Kad je s nekom obitelji sve u redu, više se posvećujemo onima u kojima vidimo probleme, i onda tražimo mišljenje pedijatra, jer mi nismo liječnice. Pitamo i školu ili vrtić za mišljenje te sukladno tome poduzimamo daljnje mjere ako treba. Svaki bi socijalni radnik tako trebao raditi, i nadam se da radi – ispričala nam je o svom poslu jedna mlada socijalna radnica, koja se trudi raditi najbolje i najviše što može. Ali, dodaje, normativ je od 70 do 80 obitelji na jednog socijalnog radnika, a ovdje ih u Hrvatskoj bude od 150 do 300, ovisno o području. Socijalni radnici često, zaključuje ona, samo “gase požar” jer zbog količine posla koju imaju to jedino i mogu.

Budući da je ministar podržao one koji šire govor mržnje, koji zazivaju javni linč socijalnih radnika i psihologa, koje imaju dvostruka mjerila trebao bi podnijeti ostavku jer je očito da je nesposoban i da nema jasne stavove o funkcioniranju ni ministarstva, ni države. Umjesto mišljenja struke ministar je odabrao mišljenje nestručnih i nemoralnih aktivistica. To je nedopustivo!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved