Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Nenormalno i normalno

Published

on

Slika 1. Đakovački vezovi 1. (MJ)

Zagrebačka subota 3. srpnja 2021.  U polupraznom Zagrebu na trgu bana Josipa Jelačića više policijsklih automobila, prazna fan zona i zastave duginih boja na trgu. Pitam se što se događa, tko je u Zagrebu. Kasnije čujem da je u Zagrebu 20-ta „parada ponosa“, da bolesnici i njihovi pratitelji kreću od Mimare do Ribnjaka. Baš mi je žao što nisam u centru da vidim tu povorku bolesnih i njihove pratitelje koji su se došli slikati i dati koju izjavu kako su oni „napredni i tolerantni“. Više puta sam bio u Zagrebu, drugim poslom, kada su bolesnioci paradirali. Sjećam se da su prvi put bolesnici bili okruženi interventnim policajcima u punoj opremi. Bilo je nekih nepotrebnih reakcija, više povika promatrača i malo brašna tako da policija ne bude besposlena. Parada šake jada i onih koji su ih došli podržati, koji su došli da se promoviraju kao „napredni“, da prikupe koji politički bod, da zarade koju inozemnu donaciju onih koji podupiru i propagiraju protuprirodno ponašanje. Gledajući realno i stručno oni su bolesni pa ih treba zaštititi ali ne treba tolerirati njihove izljeve mržnje, prijetnje, prozivanja i nametanje bolesnog stava drugima. Oni nemaju pravo da nas maltritiraju svojom bolesnom seksualnom orjentacijom, namaju pravo da nam nameću svoj pogled na život i svoje ponašanje.  Nemaju pravo da nas proglašavaju homofobima, fašistima zato jer smo normalni, zato jer znamo za što nam koji tjelesni otvor služi, jer poštujemo prirodni zakon.

Slika 2. Zastava duginih boja na trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu (MJ)

Predvečer izlazim i idem do HNK-a gdje je  Arsenal ljetne noći poezija i glazba Arsena Dedića. Draga se pobrinula za sjedeće mjesto pa to treba vidjeti. Na putu za HNK susrećem skupinu maloljetnika s obojenom kosom, išaranu i dezorjentiranu. Oni dolaze iz parka Ribnjak pa svraćam prema Ribnjaku da vidim kako se ekipa zabavlja. Pred ulazom, u park Ribnjak sretnem gradonačelnika sa suprugom koji napušta dragu družinu „Parade ponosa. Gradonačelnik se pohvalio kako redovito prati „Paradu ponosa“ za razliku od Hoda za život. U parku Ribnjak nekoliko stotina mladih, pripadnika LGBTQ zajednice i njihovih simpatizera. Na pozornici skaču, urlaju uz višak decibela, a publika je već umorna. Sve skupa nezanimljivo, dosadno, bez pravog sadržaja pa nemam što snimiti.

Slika 3. Pozornica u parku Ribnjak (MJ)

Ispred HNK je mnoštvo mladih i starih, pristojnih i normalnih koji su došli provesti ljetnu večer uz poeziju Arsena Dedića. Predstava se održava u sklopu Festvala ljetne večeri Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Bila je to ugodna večer s dobrim glumcima i pjevačima koji su prikazali dio stvaralaštva Arsena Dedića. Večer za normalne, večer za pamćenje za razliku od događaja u parku Ribnjak.

Slika 4. Pozornica ispred HNK u Zagrebu (MJ)

Nedjelja, 4. srpnja 2021., u Đakovu

U Đakovu je ove godine održana 55-ta manifestacija Đakovačkih vezova (18. lipnja do 4. srpnja 2021.) pod nazivom „Moja duša bećarska“. Mađarska je bila zemlja partner. Dalmatinac koji voli Slavoniju sjeda u Splitu u automobil i kreće u Đakovo (660 kilometara) da konačno uživo vidi mimohod sudionika Đakovačkih vezova.  Ulicama Đakova prošla je svečana povorka sudionika 55-tih Đakovačkih vezova. Nakon konjanika i zastava prošle su mažoretkinje, puhački orkestar, natpis  i grb Đakovačkih vezova te 43 folklorne skupine. Nakon folklornih skupina prošao je Matični klub „Hrvatski ovčar“ Đakovo, više četveroprega, dvoprega, svatovskih zaprega te na kraju konjanici.

Vidjeli smo mlade i stare Slavonce i njihove goste iz Mađarske i Bugarske u njihovim izvornim narodnim nošnjama. U Strossmayerovu parku je održana Međunarodna smotra folklora, Smotra folklora Hrvatske, Smotra folklora Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema

Očaravajuće je bogatstvo narodnih nošnji i folklora Slavonije (vidi slike). Očaravajuće su Slavonke i Slavonci koji s ljubavlju pokazuje svoje nošnje i običaje, koji čuvaju tradiciju i svoj identitet.

Slika 5. Đakovački vezovi 2. (MJ)

Bio je to vikend (3. i 4. srpnja 2021.) nenormalnog i normalnog. U Zagrebu je bila skupina bolesnih, onih koji ne znaju ni tko su ni što su, ni kuda smjeraju. Onih koji ne poznaju i ne žele prihvatiti prirodne zakone. S druge strane u Đakovu je bilo mnoštvo folklornih skupina u tradicionalnim narodnim nošnjama koji su radosno igrali i pjevali tradicionalne pjesme i pokoji noviji bećarac. Bila je to simfonija boja i zvuka, radosti i igre koja promiče život, rad i vlastititi nacionalni identitet.

Slika 6. Đakovački vezovi 3. (MJ)

Nakon vikenda se zagužvalo u javnom prostoru. Jedan saborski zastupnik je izrazio svoje mišljenje protiv pedofila, protiv nametanja LGBTQ propagande i terora male manjine nad velikom većinom. Nakon toga uslijedile su uvrede na društvenim mrežama, prijetnje smrću, izjave bjednih hrvatskih/antihrvatskih političara koji nastoje ušićariti koji glas od bolesnika, LGBTQ zajednice.

Spomenuti događaji nakon vikenda pokazali su netoleranciju i govor mržnje pripadnika LGBTQ zajednice, pokazali su isključivost i mržnju prema svima koji ne misle kao oni. Više puta smo svjedočili netoleranciji LGBTQ zajednice, više puta smo svjedočili njihovim igrokazima, izljevima mržnje prema sudionicima „Hoda za život“. Njihovo ometanje povorke „Hoda za život“, njihovi bubnjevi, parole i urlikanje pokazuju da se radi o militantnoj skupini koja ne može prihvatiti da drugi (velika većina) drugačije misle i žive. Facebook (Faktograf) nije taj govor mržnje prijavio MUP-u, blokirao već ga je podržao. Prijetnja smrću saborskom zastupniku i njegovoj obitelji su za facebooku /faktograf normalni pa ih ne blokiraju. Kada druga strana komentira objave, odgovori na govor mržnje i prijetnje, tada nastupa cenzura, blokada i nemogućnost iznošenja drugog mišljenja. To se zove diktatura, jednoumlje, fašizam, staljinizam, nacizam ili titoizam (kako vam drago). Nije gradonačelnik osudio govor mržnje i prijetnje smrću koje su pripadnici LGBTQ zajednice poslali saborskom zastupniku. Znači li to da gradonačelnik ima dvostruka mjerila? 

Slika 7. Đakovački vezovi 4. (MJ)

Svjedoci smo da je nastupilo vrijeme terora bolesne manjine (LGBTQ zajednice)  koja promiče nenormalno i protuprirodno. Ljeto je ali nema opuštanja, antife, pedofili, LGBTQ aktivisti i smušenjaci vrijedno rade na rastakanju normalnog društva, morala, tradicije, identiteta i suverenosti država u EU.

Laži takozvanih antifašista

Obilježen je Dan antifašističke borbe. Lupetalo se o prvom partizanskom odredu u Europi, lupetalo se o izmišljenim događajima u šumi Brezovica 22. lipnja 1941. godine kada se zgubidani zbrisali u šumu bojeći se hapšenja. Nije osnovan nikakav odred 22. lipnja 1941. godine pa je nenormalno lupetati o danu antifašističke borbe dojučerašnjih saveznika Hitlera.  (sporazum Hitler- Staljin). 

Hrvatski tjednik je u brojevima 875. i 876. objavio Popis pacijenata iz zagrebačkih bolnica koje su jugoslavenski partizani odveli, likvidirali i bacili u Jazovku i druge jame 1945. Milan Marušić je u svojoj knjizi „Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu svibanj 1945.  (Zagreb 2001.) utvrdio 4.791 žrtvu koji su odvedeni i ubijeni iz 11 tadašnjih zagrebačkih bolnica. Evo tablice (preuzeto iz Hrvatskog tjednika broj 875. od 1. srpnja 2021., autor Stipo Pilić). Za počinjene ratne zločine nitko nije odgovarao, a pričamo o pravnoj državi. Strašno je da današnje antife i njihovi simpatizeri negiraju počinjene komunističke zločine i da slave zločince kao narodne heroje. Slavi se Dan antifašističke borbe, a prešućuje se da su u jame  Jazovka I i II  antifašisti bacili 814 osoba (žrtave komunističkog terora). Za počinjene zločine u neokomunističkoj Hrvatskoj koja se predstavlja kao pravna i demokratska država nitko nije odgovarao. Komunistički zločini se jednostavno prešućuju i negiraju. Jadno, sramotno, nenormalno!

EU birokracija napala mađarskog predsjednika Viktora Orbana

U Mađarskoj je stupio na snagu novi zakon kojim se zabranjuje prikazivanje i promicanje rodnog identiteta različitog od spola po rođenju, promjene spola i homoseksualnosti mlađima od 18 godina u školama, na televiziji te prilikom oglašavanja. Tim zakonom se želi zaštititi mlade od LGBTQ propagande. Viktor Orban je poručio:  Napori EU su uzaludni, Mađarska neće dopustiti aktivistima LGBTQ-a ulazak u škole.

“Europski parlament i Europska komisija žele da dopustimo aktivistima i organizacijama LGBTQ-a ulazak u dječje vrtiće i škole. Mađarska to ne želi”, napisao je Orban na svom Facebooku i poručio da je to “pitanje nacionalnog suvereniteta”.. Sporni zakon služi samo zaštiti djece od „seksualne propagande“, dodao je. Mađarska ne ograničava prava homoseksualaca, lezbijki i transseksualnih osoba, kaže Balazs Hidvegi, ali i napominje da LGBTQ-a nema što tražiti u vrtićima i školama.

Na kritike predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen Orban je  odgovorio da jedino Mađarska ima pravo odlučivati o tome kako će obrazovati i odgajati svoju djecu. EU birokracija sklona LGBTQ propagandi želi nametnuti LGBTQ jednoumlje svim državama članicama. Na taj način EU krši suverenitet država, krši ljudska prava, nameće diktaturu bolesnika (pedera, pedofila, lezbača i seksualnih manijaka).

EU Mađarskoj prijeti sankcijama, kaznama, jer ne prihvaća EU (LGBTQ) jednoumlje, širenje pedofilije i bolesne seksualne orjentacije.

Mađarski zakon diskriminira ljude „na osnovi njihove seksualne orijentacije” i krši „osnovne vrijednosti Europske unije”, izjavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u Bruxellesu. Ona je zato zatražila od članova svoje komisije da pošalju pismo Mađarskoj „i izraze našu zabrinutost prije nego što zakon stupi na snagu”.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen kritizira mađarski zakon o homoseksualnosti kao „sramotu“. Prethodno je 13 zemalja EU-a osudilo taj zakon, jer nije u skladu s Europskim vrijednostima. A koje su to Europske vrijednosti? Je li to pedofilija, homoseksualnost, nemoral, seksualna razuzdanoost i perveznost?

Šefica Komisije von der Leyen namjerava pokrenuti odgovarajući postupak, ali tek nakon što Sud Europske unije donese odluku vezanu uz žalbe Mađarske i Poljske na novi „mehanizam pravne države”. A odluku se očekuje tijekom jeseni. „No, već sad se prikuplja podatke i činjenice. Ništa se neće izgubiti”, obećala je von der Leyen zastupnicima EU-parlamenta.

“Onaj tko ne razumije temeljna prava, barem će razumjeti jezik novca”, rekla je europska povjerenica Jourová pri kraju rasprave u Europskom parlamentu.

Nameće li europska povjerenica fašizam trećeg tisućljeća? A gdje su naša prava koji ne mislimo i ne živimo kao pripadnici LGBTQ populacije i njihovih podupiratelja. Imamo li mi normalni koji financiramo EU ikakva prava? Bolesno, nemoralno i protupravno!

Sloboda medija samo za neke 

Kažu da je sloboda medija jedna je od temeljnih demokratskih vrijednosti EU-a ali ta sloboda je rezervirana samo za one koji promiču LGBTQ propagandu, protuprirodne zakone, nemoral, pedofiliju. Nema slobode medija za one koji su protiv jednoumlja, koji stručno i znanstveno propituju  covid pandemiju, koji zagovaraju obitelj, koji su protiv nametanja LGBTQ propagande. Drugo mišljenje nije dopušteno, zabranjeno je. Oni koji slobodno iznose svoje stručno, znanstveno, mišljenje koje se ne uklapa u jednoumlje su progonjeni, stavljeni na stup srama i protiv njih se vodi kampanja bez njihova prava na obranu. Radi se o diktaturi, a ne o demokraciji.

SDP-ova gradonačelnica Siska odbija dati dokumente

Ovo je nenormalno i moguće je samo u Hrvatskoj!

Klub vijećnika HDZ-a, HSLS-a i HKS-a sisačkoga Gradskog vijeća izvijestio je u srijedu da je prošlog tjedna sisačku gradsku upravu pretresao USKOK, a gradonačelnica Kristina Ikić Baniček (SDP) novčano je kažnjena jer je odbila predati traženu dokumentaciju.

Županijski sud u Zagrebu kaznio je sisačku gradonačelnicu Kristinu Ikić Baniček zato što Uskoku nije željela dati podatke koje je tražio kako bi istražio sumnje u kriminal u njezinu gradu. Izrečena joj je novčana kazna od 10 tisuća kuna. Ako i nakon te kazne istražiteljima odbije dati ono što traže, može joj biti određen i zatvor, izvijestio je prije dva dana Telegram, dodajući da je odluku o kažnjavanju gradonačelnice Županijski sud u Zagrebu izvjesio na elektronsku oglasnu ploču. Iz sudskog dokumenta proistječe da je Uskok određenu dokumentaciju od Kristine Ikić Baniček tražio u sklopu izvida koji su u ovom trenutku tajni.

Najnovija vijest

JE LI OVO PREVIŠE? Pogledajte koliko će državnog novca saborski zastupnici i stranke dobiti u drugoj polovici ove godine

Saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav u četvrtak je jednoglasno donio odluku o rasporedu sredstava za rad političkih stranaka i nezavisnih zastupnika od 1. srpnja do 31. prosinca, kojom im je iz državnog proračuna osiguran 31 milijun kuna.

Ukupno je za rad stranaka i nezavisnih zastupnika u ovoj godini u državnom proračunu osigurano 62,05 milijuna kuna, s tim da su sredstva za prvu polovicu godine već isplaćena.

Najviše novca za rad u drugoj polovici godine, 6,3 milijuna kuna, pripalo je HDZ-u za 45 zastupnika i 17 zastupnica. Slijedi SDP koji je iz proračuna uprihodio 3,5 milijuna kuna s 19 zastupnika i 15 zastupnica.

Domovinski pokret s osam zastupnika i tri zastupnice dobit će 1,1 milijun kuna, a Most sa sedam zastupnika i jednom zastupnicom 806 tisuća kuna.

Političkoj platformi Možemo! iz proračuna će ‘sjesti’ 517 tisuća kuna, za tri zastupnika i dvije zastupnice.

SDSS će za dvije zastupnice i jednog zastupnika dobiti 318 tisuća kuna, a IDS s dva zastupnika i jednom zastupnicom 308 tisuća kuna. HSLS, HSS i Hrvatska konzervativna stranka za dva zastupnika dobit će po 199 tisuća kuna.

Stranke Nova ljevica, Radnička fronta, GLAS, Stranka s imenom i prezimenom, Centar i Reformisti koje imaju po jednu zastupnicu dobiti će iz proračuna po 199 tisuća kuna. Isto toliko pripast će i nezavisnoj zastupnici Ermini Lekaj-Prljaskaj.

Strankama koje imaju po jednog zastupnika isplatit će se po 99 tisuća kuna. To su Hrvatski suverenisti, HRAST, HDS, HSU, Blok za Hrvatsku, Fokus, HNS i HDSSB . Toliko će dobiti i nezavisni zastupnici Robert Jankovics, Furio Radin, Vladimir Bilek i Veljko Kajtazi…

Sramotno!

Nije normalno ali je stvarno!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved