Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Neokomunistička Hrvatska

Published

on

Slučaj sutkinje iz Čakovca

Piše u prvostupanjskoj presudi, “na glavi nosio kapu tzv. beretku s ustaškim obilježjima (grb s crveno-bijelom šahovnicom, s početnim bijelim poljem i natpisom „BOG I HRVATI“) te je na opisani način na javnom mjestu isticao zabranjene simbole i tako uznemirio prisutne goste remeteći javni red i mir”.

>> ‘POČETNO BIJELO POLJE…’ Visoki kazneni sud očitao lekciju sutkinji iz Čakovca koja je osudila muškarca zbog kape s natpisom ‘Bog i Hrvati’

Ovo je jedan od primjera koji pokazuje svu bijedu hrvatskoga pravosuđa. Samo u neokomunističkoj Hrvatskoj sutkinja može nastaviti s radom u pravosuđu. Nedodirljiva!

Tko je opljačkao Hrvatsku?

Odgovor na postavljeno pitanje može se naći u članku:

Citat iz navedenog članka:

“Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta usvojio je ”Izvještaj o borbi protiv organiziranog kriminala na Zapadnom Balkanu”, kojim se, između ostalih i od Hrvatske, traži ono što se zagovara već 20 i kusur godina, da ”države regije” što prije otvore dosjee jugoslavenskih tajnih službi, kako bi se iskorijenile političke i administrativne veze bivšeg totalitarnog sustava s organiziranim kriminalitetom, koji je ‘države Balkana’ strahovito premrežio i uništava ih gotovo od osamostaljenja. Kako u Izvještaju stoji, Odbor navodi ”da su veze između organiziranog kriminala, politike i biznisa postojale prije raspada Jugoslavije i da su se nastavile nakon 1990-ih”.

“Jedan od prvih, kaže, koji je o tome znanstveno progovorio je slovenski sveučilišni profesor, ekonomist i matematičar dr. Rado Prezdir, koji je iznio veliki broj činjenica o ‘monstrumu INA’, to jest o ‘plavoj hobotnici’ iz koje je novac izvlačen iz RH.”

“Prezdir je u ljubljanskom arhivu pronašao originalne dokumente o povezanosti hrvatskih tajkuna i UDBA-e, govorio je kako su opljačkani milijuni kojima su u pretvorbi kupovana hrvatska poduzeća, zatim tko vlada našim gospodarstvom i bankama te posebno zanimljivo kako se komunistički vrh sa službama bivše države još 80.-ih dogovorio o pljački Hrvatske i Slovenije.

On vrlo detaljno opisuje način na koji je novac odlazio iz INA-e. INA bi davala kredite različitim poduzećima u RH, bili su fiktivni, kao što su bili fiktivni i vlasnici tih poduzeća, a pravi vlasnici su oni koji su ispumpavali novac iz INA-e. Poduzeća u Lihtenštajnu ili Luksemburgu pa na Karibima, su kupovali naftu i prodavali je INA-i, a INA nije imala novac, pa su uzeli kredit od tih istih tvrtki, koje su im obračunavale ogromne kamate. To je bio jedan od načina na koji je nestajao novac iz RH. Samo sredinom 80-ih, u samo jednoj godini, nestao je trag od 100 milijuna njemačkih maraka iz INA-e, pojašnjava Prezdir, te dodaje kako je pronašao originalne dokumente iz kojih je vidljiva ilegalna trgovina UDBA-e, odnosno vidljivo je da su svi centri UDBA-e zasebno otvarali svoje račune u Švicarskoj, ako dođe do rata i slično”….

Saborski uhljebi se nisu bavili ovom temom, DORH nije zainteresiran (bavi se muralom posvećenim 12-torici ubijenih policajaca), a ministar pravosuđa se bavi jednim pozdravom pod kojim je obranjena Hrvatska u Domovinskom ratu.

https://direktno.hr/domovina/malenica-odbio-produljiti-registraciju-udruge-bojevnika-hos-jer-nisu-izbrisali-pozdrav-dom-spremni-i-249079/

https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/dorh-podigao-optuznicu-protiv-21-clana-vukovarskih-bad-blue-boysa/

Ministar ne zna da su bojovnici HOS-a (ne samo oni) 1991. godine branili Hrvatsku s tim pozdravom. Bilo bi dobro da ministar nešto nauči o Domovinskom ratu, a i o pravu. Umjesto da se bavi reformom katastrofalnog pravosuđa (npr. slučaj sutkinje iz Čakovca i drugih slučajeva), lustracijom i “Izvještajem o borbi protiv organiziranog kriminala na Zapadnom Balkanu‘” kojeg je usvojio Vanjskopolitički odbor Europskog parlamenta on se bavi jednim pozdravom u statute braniteljske udruge. Jadno i sramotno. Ministar je jedan od nesposobnih ministara (ministarki) kojima se drug Superman okružio.

Komunistička mladež je priredila dva nove igrokaza, održane su: sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost (nesigurnost) i sjednica Vijeća za obranu.

https://vlada.gov.hr/vijesti/odrzana-sjednica-vijeca-za-nacionalnu-sigurnost-33327/33327

https://vlada.gov.hr/vijesti/plenkovic-o-stanju-u-osrh-napravljeno-je-dosta-ali-je-potrebno-uciniti-jos/33328

https://www.predsjednik.hr/vijesti/predsjednik-milanovic-o-sjednici-vijeca-za-obranu-stanje-u-oruzanim-snagama-nije-zadovoljavajuce-potrebno-ulagati-u-razvoj-svih-grana/

Nakon održanih sjednica komunistička mladež je nastavila s prepucavanjem, vrijeđanjem, omalovažavanjem i pokazivanjem mišića pa je jasno da su te sjednice bile bespotrebne.

Izjave nakon održanih sjednica pokazuju da su ti igrokazi komunističke mladeži bili suvišni i da se nastavlja s kočijaškim rječnikom, da se laže, vrijeđa i prijeti (ja mogu opozvati svakog zapovjednika). Drug Njonjo nam tumači da nije potrebno mijenjati nejasan Zakon o obrani. Međutim, niz primjera (događaja) pokazuje da je zakon nejasan i da ga svaka strana može tumačiti kako želi pa je nužna izmjena Zakona o obrani. Komunistički i pročetnički mediji podržavaju potkopavanje nacionalne sigurnosti i slabljenje Hrvatske vojske.

Što misle branitelji vidljivo je iz Priopćenja:

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST – APEL PREDSJEDNIKU RH ŽUPANIJSKE ORGANIZACIJE ZAJEDNICE BRANITELJA BRANITEL HDZ-A “GOJKO ŠUŠAK” LIČKO-SENJSKE ŽUPANIJE

06/11/2021

Citat iz priopćenja:

“Osobe koja je izabrana da bi svoje ustavne ovlasti koristila na dobrobit svih građana. Koja bi trebala skrbiti nad usklađenim djelovanjem svih sastavnica državne vlasti. Ljevičar, centrist ili desničar – svejedno je.

Ono što nije svejedno je što taj netko, kakve god ideološke orijentacije bio, radi od Hrvatske države.

Ono što nije svejedno što taj netko radi od hrvatske vojske kako bi galamom – jer zakonskih ovlasti nema, sprdnjom – jer nema argumenata, vrijeđanjem i divljanjem – jer nema pristojnosti i teško savladava svoj „karakter“, ostvario svoju fiks ideju o sebi kao nerealiziranom vojniku i zapovjedniku.

Pozivamo predsjednika Republike Hrvatske da prestane.

Pozivamo vrhovnog zapovjednika da se zaustavi.

Da zastane u sumanutom i rušilačkom pohodu na sustav, vojsku i državne institucije. Pozivamo nerealiziranog diplomatu da nas prestane sramotiti u svijetu.

Pozivamo vrhovnog zapovjednika da pronađe način i zasluži poštovanje ljudi koji su branili Hrvatsku, jer put kojim je krenuo vodi u suprotnom smjeru.”

Apel od 6-tog studenog 2021. nije polučio nikakav učinak, drug Superego je nastavio svoju rušilačku aktivnost jer za njega je Hrvatska i danas slučajna država.  

“Zgroženi smo retorikom i primitivnim vrijeđanjima ministara i dužnosnika Republike Hrvatske od strane Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Hrvatske vojske. Naime nitko, a najmanje ministar obrane ne zaslužuje pogrdan naziv „opušak”, a gauleiter je toliko nisko da je to teško i komentirati.

Najgore je to što i djela prate negativnu retoriku: do sada nije zabilježeno da je ministru obrane onemogućeno govoriti na vojnoj svečanosti i da se protokol mijenja na lieu mjesta po usmenoj zapovijedi.

I to nije sve: još se sjećamo kako je Milanović pokušao minirati proslavu obljetnice akcije Maslenica zapovjedivši načelniku GS OSRH i vojnim zapovjednicima da se povuku s proslave, još se sjećamo sramotne izjave kako ploče poginulim braniteljima HOS-ovcima treba baciti, još se sjećamo njegova demonstrativnog napuštanja svečanosti u Okučanima dok se svira hrvatska himna. Našlo bi se toga još..”

Samo neprijatelji hrvatske vojske i države mogu podržati bolesnika koji se postavlja iznad zakona.

Hrvatsko novinarko društvo (HND), Hrvatsko društvo pisaca i Vijeće za elektroničke medije (VEM) brane govor mržnje!?

https://www.hnd.hr/hnd-dezulovic-je-izlozen-institucionalnom-lincu

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/vijece-za-elektronicke-medije-dezulovicev-tekst-nije-govor-mrznje-ali-je-objektivno-uvredljiv-20211111

Spomenuta društva su poznata kao antihrvatska društva.

U neokomunističkoj Hrvatskoj govor mržnje (“Jebo vas Vukovar”) prema braniteljima, hrvatskim žrtvama, katolicima, obitelji postao je standard pod pokroviteljstvom ministarke kulture i medija koja financira govor mržnje prema hrvatskom narodu i državi. Ministar pravosuđa i njegov šef drug Superman su oduševljeni govorom mržnje, za njih je to sloboda medija.

Ne radi se o slobodi medija već o prizemnom govoru mržnje kojega promiču HND, Hrvatsko društvo pisaca i VEM uz podršku ministarke kulture i medija.

Kažu iz Vijeća za ektroničke medije da nema poziva na nasilje i da nije riječ o govoru mržnje!? Radi se o uvredama iza kojih se krije govor mržnje prema žrtvama i braniteljima Vukovara. Zanimljivo je da je crtanje murala u spomen na 12 ubijenih policajaca širenje mržnje, a vrijeđanje novinara Novosti i Indexa je sloboda govora koja je prihvatljiva. Drugovi iz VEM-a imaju dvostruka mjerila pa podržavaju govor mržnje koji je upućen braniteljima, hrvatskim domoljubima, katolicima, a osuđuju reakcije na navedeni govor mržnje. Kažu da je sloboda izražavanja jedna od temeljnih vrijednosti modernog društva, ako je to tako zašto cenzuriraju i blokiraju stručno propitivanje po pitanju covid pandemije, zašto provode cenzuru, zašto blokiraju ljude na facebooku (faktograf) koji napišu komentar na neki članak, izjavu. Zašto ne poštuju slobodu izražavanja (ne radi se o govoru mržnje, ne radi se o prijetnjama već o kritici onih koji šire govor mržnje). Tako oni shvaćaju slobodu izražavanja.

Jasno je da ne živimo u pravnoj državi (neprocesuiranje komunističkih zločina, neprocesuiranje komunističke pljačke itd.), jasno je da živimo u neokomunističkoj državi u kojoj vrijede dvostruka mjerila (crtanje murala u spomen na 12 ubijenih policajaca je kazneno djelo – prijava DORH-a, a govor mržnje prema braniteljima je sloboda izražavanja), jasno je da živimo u državi gdje porezni obveznici plaćaju govor mržnje i egzibionizam državnih dužnosnika, da živimo u državi cenzure i blokade svih koji ne misle kao neokomunistička mladež.

Svi smo odgovorni za postojeće stanje, neki jer su počinili izdaju, a drugi zbog nečinjenja. Trgnite se još nije kasno!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved