Društvo
„S margine političkoga spektra“ – Nešto je trulo u Lijepoj Našoj!
Slika 1. Pretučeni Ivan Andrijanić (foto: jutarnji.hr)
Novi MOST-ov igrokaz
Mostovi “genijalci” (Zvonimir Troskot, Marin Miletić, Božo Petrov, Nikola Grmoja, Nino Raspudić, Marija Selak Raspudić) započinju prikupljati potpise za raspisivanje referenduma o ukidanju covid potvrda zbog ograničavanja neustavnog rada Nacionalnog stožera civilne zaštite!?
Mostovci imaju neke opravdane primjedbe na Stožer: da se covid- potvrdama ljudi dijele na cijepljene i necijepljene i da temeljem potvrda dolazi do kršenja ljudskih prava i sloboda. Kako nam je poznato oni koji imaju covid-potvrde također šire zarazu. Tu su “genijalci” MOST-a u pravu, ali nisu ponudili bolje rješenje!? Covid potvrde nije izmislio Stožer već EU birokracija koju naša vlast slijedi.
Jedan od inicijatora “genijalne” ideje o referendumu već je proglasio uspjeh “ referendumska inicijativa najsnažniji, najmnogoljudniji i najveći proces koji se događa u borbi za slobodu poslije Domovinskog rata.” Usta moja hvalite me.
Mostova perjanica Marija Selak Raspudić kaže:
“Kada se ovakve odluke donose, mi želimo da o njima odlučuje narod jer naše demokratsko ustrojstvo upravo proizlazi iz naroda. Stoga narodu treba vratiti vlast u ovoj situaciji, ali i vratiti vlast Saboru kao najvažnijem zakonodavnom tijelu u kojem sjede njegovi legitimni predstavnici”.
Most želi ukinuti “stožerokraciju” pa od 4. prosinca kreće u prikupljanje potpisa za dvije referendumske inicijative kako bi se o epidemiološkim mjerama odlučivalo dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru, rečeno je u četvrtak na konferenciji za novinare saborskog Kluba Mosta.
Sabor nije odraz volje naroda već lošeg izbornog zakona jer Katarina Peović, Sandra Benčić, Mirela Ahmetović, Sabina Glasovac, Dragana Jeckov, Anka Mrak Taritaš, Dalija Orešković, Marijana Puljak, Arsen Bauk, Peđa Grbin, Milorad Pupovac, Branko Bačić i drugi ne zastupaju interese hrvatskoga naroda, a o pandemiji covid-19 ne znaju mnogo.
“Narod” ne može odlučivati o načinu kako se sprječavaju zarazne bolesti jer narod o tome malo zna ili pojma nema. Saborski zastupnici (uhljebi) također ne znaju što treba uraditi da se pandemija zaustavi (nisu do sada ponudili nikakvo rješenje, niti su kvalificirani). Bila bi to katastrofa kada bi nam Katarina, Sandra, Mirela, Dalija, Marijana, Anka, Sabina, Arsen, Peđa, Milorad, Branko i drugi saborski uhljebi pisali preporuke (bez mišljenja struke) za suzbijanje covid pandemije.
Jasno je da su “genijalci” MOST-a (i oni koji ih podupiru) promašili ceo fudbal. Mislim da njihova inicijativa ne će uspjeti, a ako uspije prikupiti potpise ništa se bitno ne će dogoditi (pročitaj mišljenje ustavnih stručnjaka). Radi se o još jednom beskorisnom igrokazu “genijalaca” iz MOST-a. Nažalost, mi plaćamo igrokaz MOST-a (MOST je politička stranka koja dobiva novac iz proračuna, 4.382.733,56 kuna za 2020. godinu).
Nacionalni stožer civilne zaštite jest stručno-medicinsko i političko tijelo koje donosi odluke u ime Vlade. Priča da narod (Sabor) treba donositi odluke je promašena. Ne može narod, ne mogu saborski uhljebi donositi stručno-medicinske preporuke (odluke) jer nemaju znanje niti iskustvo medicinara (epidemiologa, infektologa, intenzivista i drugih). Poznato nam je kako imamo višesatne rasprave (prepucavanja) u Saboru u kojima sudjeluju i “genijalci” iz MOST-a pa nije jasno kako oni misle uskladiti stranačke stavove i dobiti potreban broj glasova. Sabor opet mora imenovati stručno-medicinsko i političko tijelo koje će donositi odluke u ime Sabora! Sabor može imenovati posebnu stručnu komisiju koja će pratiti rad njihova stožera i to je sve što Sabor realno može napraviti.
“Sve odluke u prethodnom vremenu gotovo su potpuno isključile Sabor kao najviše predstavničko i zakonodavno tijelo u Hrvatskoj, naročito u ograničavanju pojedinih sloboda i prava zajamčenih Ustavom. Te odluke nisu prošle nikakav postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, nikakvu javnu i parlamentarnu raspravu, u velikoj su mjeri donesene arbitrarno i nerazmjerno su ograničavale pojedine slobode i prava zajamčene Ustavom”, kaže Selak Raspudić.
Zaboravili su kazati da je Nacionalni stožer civilne zaštite postupao po Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (N.N.:79/07; 113/08; 43/09; 130/17; 114/18; 47/20 i 134/20. Vidi: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 17. travnja 2020. (Klasa: 011-01/20-01/59; Urbroj: 71-06-01/1-20-2), a potpisao Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, v. r)..
Znamo, vidjeli smo kako se vode rasprave u Hrvatskom saboru. Prije mnogo godina jedan je saborski zastupnik opravdano kazao da te rasprave nalikuju raspravama u kokošinjcu. Zamisao da Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom odlučuje o nošenju maski, udaljenosti između sugovorniku, odvijanju nastave na daljinu, cjepljenju i testiranju na covid-19 je poluidiotska. To nije posao Hrvatskog sabora već Ministarstva zdravstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te drugih stručnih institucija.
Ustavni stručnjaci i analitičari smatraju da je inicijativa MOST-a promašena, vidi:
https://www.maxportal.hr/vijesti/dr-mato-palic-oba-mostova-pitanja-na-referendumu-su-protuustavna/
http://www.glas-slavonije.hr/479973/11/Jos-jedna-Mostova-promasena-inicijativa
Lijepo kaže politički analitičar Denis Avdagić: Još jedna Mostova promašena inicijativa
“Hrvatska je radila balans epidemioloških mjera i ograničenja, na samom početku bili smo među zemljama s najstrožim mjerama, ali tada se nitko nije niti bunio. Najavu referenduma o COVID potvrdama smatram izuzetno promašenom, da ne kažem kako se radi o politikantstvu. Odluke o mjerama donosi politika, ali na preporuku struke. Može se nekome činiti nelogičnim nešto o čemu se nije obrazovao, no ako želi iskazivati mišljenje, treba za to imati znanje.”
“Vratimo se na priču s kojom smo krenuli, stranka koja najavljuje referendum napravila je svojedobno političku krizu jer su im čelnici mislili kako znaju epilog arbitraže s MOL-om, samo što je završilo drugačije od njihova mišljenja. Jesu li nakon tog vjerodostojni, s obzirom na sličan pristup u najavljenom referendumu? Površno znanje u arbitražama koštalo je dosad više od 200 milijuna kuna, koja cijena će tek ovaj put biti…?”
Karamarko o MOST-u:
“Nebulozno i nevjerojatno, ali je ipak poslužilo kao okidač za početak dobro isplanirane i koordinirane akcije mojeg odstranjenja s političke scene. A Dalija Orešković je obavila svoj zadatak, kao i Most svoj. Ta nesretna nakupina je udarima na mene, među inim, uspjela nanijeti Hrvatskoj štetu od nekoliko milijardi kuna. Naravno, riječ je o slučaju arbitražnog spora između hrvatske vlade i Mola. Nisam zamijetio da su se mediji bavili gubitcima arbitražnog spora (ili sporova), nanesenom štetom i krivcima za istu.
A zašto sam trebao otići nakon pet uzastopnih pobjeda nad SDP-om (5:0)? I zašto je moj drugi mandat na čelu stranke i preuzimanje vlade nekom bilo nezamislivo i neodrživo? Akcija je bila brza i bezobzirna i nisu se birala sredstva. I eto nam harlekinskog tandema Oreškovićka – Most… Tema iziskuje dulje elaboriranje, i doći će vrijeme za to.”
Voditelj zdravstvenog savjeta MOST-a dr. Ivan Bekavac ne dijeli mišljenje čelnika MOSTA: Petrova, Grmoje, Bulja, Miletića, Troskota i supružnika Raspudić.
Sloboda mišljenja i kretanja ne podrazumijeva slobodu širenja zaraze, zar ne? Imamo izvanrednu situaciju pa je Vlada dužna donijetio konkretne mjere o sprječavanju širenja zaraze i liječenju onih koji su zaraženi. Vlada na prijedlog Ministra zdravstva donosi mjere za suzbijanje epidemije pa je formirala Nacionalni stožer civilne zaštite da bi olakšala posao ministru. Kritika nekih mjera je opravdana jer su nelogične, nisu stručno-znanstveno utemeljene ali generalno gledano mjere su bile potrebne i polučile su dobar rezultat.
Neka naša prava su deklarativna, ne možemo ih ostvariti. Imamo pravo na rad, Ustav nam garantira pravo na rad, ali ako na tržištu nema posla to pravo je neostvarivo. Imamo pravo na slobodu kretanja pa ipak ne možemo doći do crkve svetoga Marka u Zagrebu. Imamo pravo ali ga ne možemo ostvariti!
Vojna groblja vojnika NDH
Partizanština je uništila, preorala groblja vojnika NDH (ustaša i domobrana) s ciljem brisanja NDH iz svijesti naroda. Groblja njemačkim vojnicima (agresorima) koji su poginuli, ubijeni u Hrvatskoj su obnovljena (Njemačka ih je obnovila), a groblja hrvatskim vojnicima nisu. Udruga Hrvatski domobran potaknula je inicijativu da se dostojno obilježi groblje poginulih i ubijenih hrvatskih vojnika na Mirogoju koje je 1945. godine preorano. To je civilizacijski minimum jer svaka osoba ima pravo na grob. Žalosno je da ni nakon 30 godina samostale Hrvatske preorana groblja vojnika NDH nisu dostojno obnovljena za razliku od groblja njemačkih vojnika. Ova činjenica jako mnogo govori o hrvatskoj vlasti i Hrvatekima.
Slika 2. Preorano groblje hrvatskih vojnika 1941. – 1945.
Protiv civilizacijskog minumuma obilježavanja grobova hrvatskih vojnika su Radnička fronta, SAB, Vedra i drugi koji nikada nisu vidjele nijednog stvarnog fašistu, nacistu, ustašu pa to govori o njima kao lošim ljudima. U određenim okolnostima i oni bi preorali groblja neistomišljenika, a moguće uradili i mnogo gora djela (zlodjela).
Uskoro izlazi knjiga „Hrvatski vojnici pokopani na Mirogoju 1941. – 1945.“ povjesničara Vladimira Geigera i suradnika o uništenim vojnim grobljima. Da se ne zaboravi!
Slika 3. Groblje njemačkih vojnika na Mirogoju
Hrvateki i korupcija
Hrvateki su svoju borbu protiv korupcije dokazali ponovnim izborom župana koji je osumnjičen za korupciju i namještanje zaposlenja. Oni koji nisu izišli na izbore su također pobornici korupcije, nepotizma, stranačkog kadroviranja i drugih svinjarija. Radi se o hrvatskom modelu borbe protiv korupcije kojeg treba zaštititi, patentirati.
Mnogi Hrvateki na društvenim mrežama vežu korupciju samo za HDZ pa tako pokazuju koliko su politički nepismeni.Slučaj Posavec pokazuje da su Hrvateki za korupciju, nepotizam i političko kadroviranje i da nam ne može biti bolje. Komentari na društvenim mrežama pokazuju koliko smo bolesno društvo u kojem vrijede dvostruka mjerila, neznanje i govor mržnje. Ministarka kulture i medija je oduševljena kreativnošću, govorom mržnje na društvenim mrežama i u javnim medijima pa ih podržava (financijski i verbalno).
Tražio Škorinu pjesmu i dobio batine
Mladi Vinkovčani tražio je na zabavi Škorinu pjesmu i dobio batine po nacionalnoj osnovi. Pretukli su ga mladi Srbi koji su pokazali svoju mržnju i netoleranciju. Ovaj teški incident pokazuje koliko je Plenkovićeva politika pomirbe, (čitaj tolerancije i nekažnjavanja mržnje prema Hrvatima i svemu hrvatskoma), promašena.
Pokazatelj njegove „uspješne“ pomirbe je stalno čuvanje spomenika ubijenim hrvatskim policajcima u Borovu Selu. Nekažnjavanje zločinaca, silovatelja i drugih koji slobodno šeću Hrvatskom je dokaz izdajničke politike druga Plenkovića. Ako grješim neka objavi koliko je zločinaca pravomoćno osuđeno tijekom 5 godina njegove vladavine. Neka objavi koliko je osoba kažnjeno koji su širili/šire mržnju u istočnoj Slavoniji (u nekoliko zadnjih godina bilo je više incidenata).
Povodom teškog incidenta, ozljeda mladog Vinkovčanina po život opasnih prvo je bila šutnja, nakon nekoliko dana prve informacije što se dogodilo. Kada hrvatski poluidioti naprave incident isti dan ili istu večer je to udarna vijest, pljušte izjave, organiziraju se konferencije za medije, organiziraju se razgovori i svi se trude ga počinjitelje osude i za ono što su napravili i za ono što nisu napravili. Obvezno ih se povezuje s NDH i ustaštvom. U ovom slučaju izvješća su minimalistička, usputna, a neki su bez izjava.
Danas Hrvateki ne znaju tko ih je ubijao, ne znaju tko im je razarao domove, ne znaju tko im je zatvorio ventile za vodu, prekinuo dotok struje, uveo ih u informacijsku blokadu (Dubrovnik, Zadar i drugdje). Jadni Hrvateki su sve zaboravili i okrenuli se budućnosti, toleranciji mržnje prema svemu hrvatskom, negiranju hrvatskoga jezika, uništavanju hrvatskih spomenika, svojatanju hrvatskih kulturnih dobara i djelova Hrvatske, lažima o Drugom svjetskom ratu i lažima o Domovinskom ratu itd. To mogu samo Hrvateki!
Kada prvi tenisač svijeta Đoković promovira zločinca Dražu nitko ne reagira. Ono što je njemu i sličnima dopušteno to hrvatski sportaši ne smiju ni pomisliti. Nitko iz Hrvatske ne prijavljuje veličanje zločinca. Oni koji su prijavili Šimunića su oduševljeni veličanjem zločinca Draže od strane Đokovića, a Hrvateki šute kao i obično.
Slika 4. Prvi tenisač svijeta promovira Dražu (foto: internet)
Ne znaju Hrvateki tko je uklonio sve biste s Pantovčaka pod geslom: Prije mene nitko iza mene potop. Sve sam spreman uraditi zbog svoga bolesnoga ega. Politički polupismeni/nepismeni Hrvateki plješću u znak podrške! Žalosno!
„Veliki“ Hrvateki domoljubi i katolici (tako se predstavljaju) su zbog svoga položaja u društvu (politici) spremni sve pogaziti, izdati i lagati. To mogu samo „veliki“ Hrvateki, mi „mali“ Hrvateki to ne možemo!
Rasprava o proračunu
Rasprava o proračunu za 2022. godinu pokazala je brojne saborske uhljebe koji su protiv hrvatskog naroda i hrvatske države (smetaju im Hrvati u Bosni i Hercegovini!). Ima niz opravdanih primjedbi na stavke u proračunu ali u konačnici se većina toga svodi na činjenicu da im smeta hrvatska država. Neki su lupetali samo zbog lupetanja jer drugo ne znaju. Drug Plenković, bahati briselski čato, je sve kritike (opravdane i neopravdane) odbacio jer njemu Supermanu nitko nije dorastao. Na društveni mrežama neki Hrvateki iskazuju svoju podršku Supermanu, a drugi šire govor mržnje. Ministarka kulture i medija mudro šuti!?
Kozmetske promjene nam hoće prikazati kao reformu pravosuđa. Proračunom se jača birokracija umjesto da se ista reducira. Sramotno! O reformi bolesnog pravosuđa i neodrživog zdravstvenog sustava se ne raspravlja, niti se javno protestira.
Uzalud kolumne: Ivice Šole, Hrvoja Hitreca, Zvonimira Hodaka, Davora Dijanovića i drugih kada je većina Hrvateka politički nepismena i izgubljena u vremenu i prostoru (dva Hrvateka, a četiri političke stranke).
Svi koji kritiziraju lošu hrvatsku vlast riskiraju da ih se proglasi poticateljima terorizma!?
Mnogo toga je trulo u Lijepoj Našoj, zar ne?
Dr. Marko Jukić
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti5 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti4 dana agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja