Društvo
„S margine političkoga spektra“ – Nova velikosrpska propagandna ofenziva
Svjedočimo novoj velikosrpskoj propagandnoj ofenzivi koja je popraćena šutnjom (odobravanjem) od strane hrvatske Vlade, hrvatskih institucija( HAZU/JAZU, Matice Hrvatske, Sveučilišta…) i neovisnih intelektualaca. Hrvatski ministar vanjskih (spoljnih?) poslova vježba recitacije na ruskom (moguće i na srpskom) pa nema vremena komentirati novi val velikosrpstva, novo blaćenje Hrvatske diljem svijeta pa se postavlja pitanje čije interese on zastupa velikosrpske ili hrvatske!?
Svake godine imamo barem 6 velikih javnih manifestacija, medijski dobro popraćenih, koje promiču srbijanske laži o NDH logorima (Jasenovcu, Gradini, Jadovnom, Velebitu). Svake godine se organiziraju mnogi skupovi, izložbe, komemoracije na kojima se ponavljaju laži o broju žrtava, monstruoznim ubojstvima Srba, Židova i Roma. Održavaju se takozvani naučni skupovi bez dokaza koji recikliraju stare laži i podvale. Srbija ima svoje plaćenike širom svijeta koji za će za eure, dolare, funte, franke itd. tvrditi i objaviti sve što im Srbi serviraju. Srbi te plaćenike pozivaju u Hrvatsku, Srbiju, Banja Luku na takozvane neučne konferencije, na izložbe, prikazivanje „dokumentarnih filmova“ i novih škrabarija iz pera mrzitelja hrvatske država i Hrvata. Srpski plaćenici (naučnici, novinari, političari, pisci, umjetnici) širom svijeta šire srpsku propagandu i mržnju prema hrvatskom narodu i Hrvatima.
Ovogodišnji srpski propagandni val započeo je predstavljanjem i kandidaturom fima „Dara iz Jasenovca“ za Oskara. U isto vrijeme bile su i konferencije:
- Osma konferencija 27. – 30. siječnja 2021. u Beogradu („Stradanje Srba, Jevreja, Roma i ostalih na teritoriji bivše Jugoslavije” – na prostoru Starog sajmišta u Beogradu). Predstavljen je novi srpski propagandni uradak “Jasenovac milo selo moje”, autori Milka Antić i Novica Antić 2021.
- Savez srpskih udruženja iz Norveške organizirao je prvu međunarodnu video-konferenciju o koncentracijskom logoru iz Drugog svetskog rata, 5. veljače 2021. godine. Na YouTubeu je emitirana međunarodna konferencija o Jasenovcu.
Najavljena je nova konferencija “Jasenovac: prošlost i sadašnjost – povijest i sjećanje na institucionalno uništenje” od 15. do 17. lipnja 2021. godine u Beogradu – Jasenovcu – Zagrebu. I tako svake godine tijekom više od 20 godina.
Hrvatska šutnja
Superman Plenković i njegov ministar spoljnih poslova, Grlić Radman, provode politiku pomirbe pa ne komentiraju srpsku mitomaniju, laži, podvale, blaćenje hrvatskog naroda i govor mržnje. Ministar spoljnih poslova Grlić Radman je zauzet recitiranjem poezije druga Lavrova pa nije stigao čestitati Vučiću na novom uradku „Dara iz Jasenovca“, nije stigao pogledati video konferenciju iz Norveške, ne zna da je na starom sajmištu u Beogradu održana konferencija i promovirana nova knjiga o Jasenovcu.
Pitanje: Koga ministar Grlić Radman zastupa? Je li hrvatsko ministarstvo vanjskih (pardon spoljnih) poslova srpska podružnica u Zagrebu?
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) i njen akademik, inače savjetnik Supermana Plenkovića, šute jer ne žele narušiti bratstvo i jedinstvo koje je širila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU). Moguće je da akademici (čast izuzetcima) znanju samo za jugoslavensku historiografiju o 1,7 milijuna stradalih u Drugom svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije, a od toga barem milijun Srba. JAZU je postala HAZU ali jugoslavenska, čitaj velikosrpska, ideja je i dalje ostala. HAZU (kao nacionalna ustanova) nije se suprostavila širenju srpskog mita o Jasenovcu, Gradini i Jadovnom koji se svake godine reciklira s novim podvalama i lažima pa to pokazuje o kakvom se mentalnom sklopu radi. Akademici bi trebali znati da je šutnja o srpskoj mitomaniji, o blaćenju hrvatskog naroda diljem svijeta čin veleizdaje! Vrijeme je da HAZU odgovori pravom mjerom. Hoće li? Nažalost, mislim da ne će (bumo vidjeli).
U Srbiji koja je rehabilitirala četništvo se potres na Banovini koristi za promociju velikosrpstva preko Srpskog narodnog vijeća (SNV) i Srpske pravoslavne crkve(SPC). SNV je u sklopu akcije „Banija je naša kuća“ kupio kontejner i naljepio natpis na ćirilici. Zaboravili su naljepiti naljepnicu da je kontejner kupljen sredstvima hrvatskih poreznih obveznika, nisu ga kupili članovi SNV-a svojim novcem.
Vučić, vjernji sljedbenik Slobodana Miloševića, je odlikovao osobu na Banovini koja brine o Srbima i aboliranim četnicima Banovine. Nije odlikovao nikoga iz vojske hrvatskih dragovoljaca koji su donijeli pomoć i pomogli ugroženima bez pitanja koje su nacionalnosti. Kada drug Vučić nekoga odlikuje odmah znaš da se radi o osobi koja promiče velikosrpsku politiku. Na Banovini je prvi znak raspoznavanja uporaba pojma Banija pa tako pojedinici (političari, novinari i drugi) uporno naglašavaju pojam Banija kao znak svoje privrženosti velikosrpskoj ideji.
Predsjednica Republike Srpske je švrljala po Banovini, u organizaciji humanitarne akcije Srpskog narodnog vijeca (SNV) „Banija je naša kuća“. Domaćini su joj bili Milorad (SNV) i Boris (hrvatska Vlada!?) te Srpska pravoslavna crkva. Predsjednica RS je posjetila i srušeni parohijski dom i crkvu sv. Spiridona u izgradnji (Petrinja). Nakon Petrinje, predsjednica je otišla u Glinu, gdje je posjetila Banijsku kuću SNV-a (otetu imovinu) te obišla grad uz vodstvo glinskog povjesničara Igora Mrkalja. Novinari javljaju:
Mrkalj je proveo po više glinskih lokacija. Jedno od njih je mjesto gdje se nalazila glinska Bogorodičina crkva, a čiji su temelji stajali i poslije rata izgrađen je 1969. godine Spomen dom. Nakon rata 1990-ih, glinska lokalna vlast donijela je dvije potpuno nerazumne odluke: prvu, od 23. rujna 1995. godine, da se Spomen dom, koji je izgrađen na mjestu masovnog ustaškog zločina i porušene srpske pravoslavne crkve, preimenuje u Hrvatski dom; i drugu, od 21. listopada 2014. godine, kojom se izriče zabrana okupljanja, polaganja vijenaca i paljenja svijeća na tom mjestu.
Nije moglo bez srpske propagande pa je predsjednica dobila i novi broj Tragova, časopisa za srpske i hrvatske teme, koji izdaju Srpsko narodno vijeće i Arhiv Srba u Hrvatskoj u kojem se objavljuju srpske laži.
U petom broju ovog znanstvenog časopisa, koji uređuje DEJAN JOVIĆ, nalazi se članak TIHOMIRA PONOŠA “Sisak 1990. — 1991: ratni zločini nad Srbima” u kojem se opisuju ratni zločini počinjeni nad Srbima civilima u Sisku za vrijeme rata 1991. godine. Autor opisuje okolnosti i događaje koji su multietničku sredinu Siska pretvorili u mjesto smrti više od stotinu civila srpske nacionalnosti.
Tako to rade, uz podršku hrvatskih vlasti, Srbi u Hrvatskoj. Nakon posete Petrinji, Glini i drugdje je u pratnji Milorada i episkopa Jovana (SPC) usput otišla u Jasenovac da utvrdi gradivo o milijun stradalih Srba u logoru Jasenovac.
Episkop Jovan je kazao:
– Naravno da je Republika Srpska pomogla i pomoći će, ali to prije svega znači znak bratske pažnje i ljubavi. Stoga smo jako zahvalni na ovoj posjeti, a njen dolazak u Jasenovac je i više od toga, jer je Jasenovac svečovečansko, evropsko, hrišćansko, pravoslavno i srpsko mjesto koje okuplja vasceli svijet – od vaseljenskog patrijarha preko papskog nuncija do našeg običnog čovjeka koji dolazi da se pokloni i da u manastiru zapali svijeću. Mi smo u Jasenovcu pred velikom obnovom i velikim radom, prije svega pred velikim primanjem bezbrojnih ljudi koji dolaze da se poklone. Jer ovdje je svetinja i mjesto stravičnog stradanja koje je prepoznato kao jedinstveno u Drugom svjetskom ratu i u cijelom svijetu – kazao je episkop Jovan.
– Da podsjetim da se sedma Banijska divizija s područja Neretve i iz Bosne i Hercegovine vratila nakon 1943. sa osamsto boraca od 5 do 6 hiljada, koliko je imala na početku te ofanzive. Tako i u ovom ratu, pa od korone i od zemljotresa koji je srušio crkvu u Majskim Poljanama od kuda potiču braća Micić, naši najčuveniji avangardisti između dva svjetska rata i europski i svjetski poznati umjetnici. Na žalost, baš je njihovo selo najviše pogodio zemljotres…”
Nije moglo bez Jasenovca, „srpskog mjesta“, i širenja srpskog mita, srpskih laži!
Je li Vlada RH suorganizator posjeta (preko Borisa Miloševića) ili je to privatni posjet za širenje velikosrpstva u Hrvatskoj?
Srbija koristi svaku priliku za promociju velikosrpstva, podvala i laži na račun hrvatskog naroda. Za promociju velikosrpstva RTL je napravio intervju s Aleksandrom Vučićem koji je veličao srpstvo, negirao srpske zločine, lagao o položaju hrvatske manjine u Srbiji i trabunjao o dobrim namjerama prema Hrvatskoj. O nestalima je lažov kazao: „Neka Hrvatska pokaže mjesto i mi ćemo ga otkopati u roku 24 sata; želim pronaći svakog nestalog Hrvata.
I bezbroj puta sam radio sastanke svih službi i tražio sve moguće iz arhiva, a uvijek sam dobivao različita opravdanja na različite načine. Neću ni govoriti da se traži jednak ili nešto veći broj Srba, nego Hrvata, ali potpuno je svejedno. A sada govorimo samo o Hrvatima koji su nestali.
Mislim da Srbi i Hrvati, zapamtite moje riječi, bez obzira na teško iskustvo koje ima i moja obitelj, i ne samo iz 2. svjetskog rata nego i sukoba u Bosni iz ’92. jer su sve kuće Vučića spaljene. Mislim da Srbi i Hrvati imaju zajedničku budućnost, tu ne pričam o zajedničkoj državi i razne besmislice, Srbi i Hrvati će morati biti mnogo bliži, mnogo jedinstvenije raditi u budućnosti jer će to biti jedini način da opstanu.
Novinarsko pitanje: Politički gledano, smeta li vam što predstavnik Srba ide na proslavu Oluje?
Ne mogu se izjašnjavati i govoriti o tome. Mogu reći bi li to sam učinio da sam na njihovom mjestu – ne bi iz više razloga. Ali, ja nisam u njihovim cipelama. I zato poštujem to što oni donose svoje odluke samostalno. Oni svog srpskog roda ne mogu se odreći, kao niti svoje hrvatske države. I oni biraju što će raditi. Biraju što će raditi i zbog sebe, svojih obitelji i svoje budućnosti, ali i zbog budućnosti pripadnika srpskog naroda u Hrvatskoj.
Od bizantinca ne možeš ništa drugo ni čuti. (bizantinac, hrvatski jezični portal: pren. lukav čovjek, »namazan svim mastima« (jedno misli, drugo govori, treće radi).
Porfirije znan kao pjevač četničkih pjesama izabran je za patrijarha Srpske pravoslavne crkve.On jeeksponent Vučićeve politike što i sam Vučić potvrđuje:“Riječ je o čovjeku koji je odan Crkvi, Srbiji i srpstvu svakako, pravoslavnoj vjeri i kršćanstvu u cjelini….”
Mišljenja dva zastupnika hrvatskoh Sabora najbolje ocrtavaju o čemu se radi:
“Srpska pravoslavna crkva je zapravo jedna paramilitarna, parapolitička institucija koja se puno više bavi ovime što sam rekao nego li vjerom i Bogom. Ona je, zapravo, glavni promicatelj velikosrpskih ideja ekspanzionizma, šovinizma, imperijalizma”,(Prkačin).
Sve je rečeno, jasno i kratko. Da je navedeno točno pokazuje najnoviji događaji u Crnoj Gori i drugdje.
Saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović je kazao:
“U stvarnosti kao i svi patrijarsi SPC-a u proteklih stotinu godina biran je kao eksponent konkretne srpske državne politike. Naši ekumenisti ne mogu shvatiti da kad raspravljamo o SPC-u, nikada ne raspravljamo o međuvjerskim, međukršćanskim odnosima, nego o odnosima snaga u jednoj par excellence političkoj ustanovi, ključnom elementu srpske državne ekspanzionističke politike.”
“Porfirije Perić je izabran kao osobni eksponent srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. To je jedna njegova politička pobjeda nad onim oponentima koje ima, koji su jedini njegovi ozbiljni oponenti njegovoj vladavini, iz SPC-a”.
“SPC ima lice i naličje, janjeće lice za neupućenu hrvatsku političku intelektualnu scenu u liku mitropolita dosadašnjeg Perića, ima vučje lice koje osjećaju na svojoj koži svi koji su na udaru srpske modificirane politike teritorijalne ekspanzije koja se sada zove ‘politika srpskoga sveta‘ – na Kosovu, Crnoj Gori i BiH ”.
Dok Vlada, HAZU, Matica hrvatska, Sveučilišta – katedre za povijest šute Srbi širom svijeta šire priču o genocidnom hrvatskom narodu. Vrijeme je da Hrvateki kažu: Dosta je bilo!
Dr. Marko Jukić
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA
KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA
KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti6 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti5 dana ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan ago
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja