Društvo
„S margine političkoga spektra“ – Novi srpski igrokaz za naivne Hrvate
Srbija dobila novu, staru, vladu. U vladi nema jednog jastreba ali uspješno će ga nadomjestiti drugi jastrebovi. Ništa se bitno ne mijenja u srpskoj politici, politici „srpskog sveta“. Novost je da je po prvi puta član srpske vlade jedan predstavnik hrvatske manjine u Srbiji. Tomislav Žigmanov, čelnik vojvođanskih Hrvata. Voditi će resor ljudskih i manjinskih prava. Vladu će kao i do sada vodit Ana Brnabić pa je jasno da se u politici „srpskog sveta“ ništa ne mijenja. Pitanje je: Kako će se Tomislav Žigmanov snaći u toj pročetničkoj vladi koja negira da su Bunjevci Hrvati, koja negira hrvatski jezik pa priča o „bunjevačkom jeziku“. Tomislav Žigmanov nije smio odbiti ponudu da bude ministar, sada je na njemu da pokaže svoje umijeće zaštite Hrvata u Srbiji. Ako to ne bude moguće, ako mu ne dopuste, trebat će časno odstupiti i ograditi se od politike „srpskoga sveta“.
„Kroz ovu gestu našeg sudjelovanja u vladi Srbije može se iščitavati da će i država promijeniti svoje politike kada je u pitanju rješavanje naših problema. Naravno, to je priznanje da se u našoj borbi za svoja manjinska prava nismo zalagali za interese samo Hrvata već smo prepoznati kao subjekti koji se dosljedno i cjelovito zalažu za sveukupni boljitak pripadnika manjinskih zajednica, što naravno utječe i na razvoj Srbije kao pluralnog i tolerantnog društva“. Izjavio je Tomislav Žigmanov.
DSHV je godinama od vlasti u Srbiji tražio primjenu Sporazuma o međusobnoj zaštiti manjina koji je potpisala s Hrvatskom, prema kojemu su države obvezne osigurati zastupljenost u predstavničkim i državnim tijelima. Ta je stranka tražila ostvarenje prava na zajamčeni mandat u parlamentima različitih razina vlasti i razmjernu zastupljenost po modelu koji se u Hrvatskoj primjenjuje za srpsku manjinu. Traženja su ostala bez odgovora!
Srbijanska vlast dala je punu podršku Savezu Bunjevaca iz Vojvodine (SBS) koji izjavljuju: „Mi nismo Hrvati, oni nam otimaju jezik i kulturu“! Dalje, “I danas, oni koji predstavljaju hrvatsku manjinu u Srbiji, a koji šute na povampirenje ustaštva u Hrvatskoj, nas Bunjevce prikazuju kao Hrvate otimajući nam jezik, kulturu i tradiciju, nazivajući nas nekakvim ‘bunjevačkim Hrvatima’, a država to šutke promatra”.
Kako će Žigmanov zastupati Savez Bunjevaca iz Vojvodine koji negira hrvatski jezik i identitet? Navodi se da 16 tisuća Bunjevaca u Srbiji tvrdi da nisu Hrvati!? Srbijanska vlada ih je poticala i podržala pa je jasno da Tomislava Žigmanova ne čeka ništa dobroga od aktualne srbijanske vlast.
Žigmanov je svojevremeno reagirao na izjave Saveza Bunjevaca iz Vojvodine: “Pri tomu se previđa elementarna činjenica da se više od dvije trećine Bunjevaca u Vojvodini u nacionalnom smislu osjeća i izjašnjava Hrvatima te da su mjere ‘zaštite’ Bunjevaca ne-Hrvata zapravo postupci koji imaju za prvotni cilj onemogućavanje većini Bunjevaca da se slobodno i bez pritisaka izjasne kao Hrvati”.
Bunjevce koji izjavljuju da nisu Hrvati zastupa Bunjevačko nacionalno vijeće u Srbiji čiji su predstavnici bliski s vladajućom Srpskom naprednom strankom Aleksandra Vučića. Srbijanska vlada omogućila je uvođenje “bunjevačkog jezika” u službenu uporabu u Subotici!
Vodstvo hrvatske manjine u Srbiji dugo upozorava da pojedina srbijanska državna tijela potiču umjetnu podjelu bunjevačkih Hrvata na Bunjevce i Hrvate, proglašavajući bunjevačku ikavicu jezikom Bunjevaca ne-Hrvata.
Predsjednica BNV-a Suzana Kujundžić Ostojić je rekla kako su stručnjaci njihove zajednice s Maticom srpskom radili na standardizaciji “bunjevačkog jezika” 15 godina, tijekom kojih su nastali “Bunjevački ričnik” te gramatički i pravopisni priručnik. Na upit novinara hrvatskih medija u Vojvodini rekla je da njihovi predavači nemaju službeni dokument o poznavanju “bunjevačkog jezika” bilo koje stručne institucije u Srbiji, već da svoje znanje dokazuju povjerenstvu BNV-a. Iz navedenoga je da se radi o cirkusu kojega službena politika Srbije provodi s ciljem negacije Bunjevaca kao Hrvata i nepriznavanja hrvatskoga jezika. „Bunjevački jezik“ je srpska izmišljotina koja je protivna normama jezikoslovne znanosti, kao i međudržavnom sporazumu Srbije i Hrvatske.
Tomislav Žigmanov ne će riješiti Bunjevačko pitanje jer se u politici Vučićeva pročetničke Srbije ne će ništa promijeniti.
Na posljednjem popisu stanovništva u Srbiji 2011. bilo je blizu 58.000 Hrvata, no nema podataka koliki je u tome broju postotak onih koji su bunjevačkoga roda, nastanjenih u više sredina sjeverne Vojvodine. Ostala većina Bunjevaca, kojoj pripada i vodstvo vojvođanskih Hrvata, deklarira se kao Hrvati bunjevačkoga roda, odnosno kao bunjevački Hrvati ili Hrvati Bunjevci.
Nastavlja se politika „srpskog sveta“
Politika „srpskoga sveta“ nastavlja se, slave se zločinci (npr. Draža Mihailović, Milan Tepić, Ratko Mladić, kapetan Dragan, Voislav Šešelj itd.) te poziva Srbe da im oni budu uzor. Srbija danas sudi hrvatskim pilotima, negira hrvatski jezik, svojata dubrovačku književnost, svojata hrvatske znanstvenike te svojata hrvatski teritorij. Srbijanska vlada koju vodi nova (stara) predsjednica Ana Brnabić je Plenkovićevu vlast proglasila ustaškom pa je jasno da imamo nastavak politike „srpskoga sveta“ koja laže, optužuje, širi mržnju i poseže za tuđim teritorijima. Imperijalistička politika Srbije „Velika Srbija“ provodi se i danas samo drugim sredstvima. Srbi nisu odustali od svoje imperijalističke politike jačaju svoju vojsku, policiju, vode informativni rat prema susjedima. Patrijarh Porfirije odlikuje abolirane četnike i zločince koji su bili i koji su i danas glavni promotori „srpskog sveta“ u Hrvatskoj.
Hrvati moraju ozbiljno shvatiti prijetnje s istoka, ne smije se nasjedati na srpske igrokaze (Žigmanov postao ministar u četničkoj vladi Srbije). Samo budalama nije jasno da se radi o novom srpskom igrokazu koji je namijenjen „korisnim budalama“.
Soroševi plaćenici protiv naroda
Možemo pokazuje svoju ideološku opredjeljenost, nametanjem protunarodne ideologije, te nesposobnost rješavanja komunalnih problema u gradu Zagrebu.
Sekta Možemo i njihovi podupiratelji vode protunarodnu politiku. Oni su protiv obitelji, protiv demografske obnove Hrvatske, protiv Katoličke crkve, protiv gradnje crkava na Savici i Rudešu. Zagrebčani šute!?
> Nova hajka Možemo na crkvu u Rudešu: Evo što su radili na Mjesnom odboru
> Peternel: Možemo želi spriječiti izgradnju crkve na Rudešu protivno volji građana
> Proslava Stepinčeva 2022. na Trnjanskoj Savici: 23 godine strpljivog čekanja na izgradnju župne crkve blaženom kardinalu
Potrebno je podsjetiti da se župljani župe svete Ane u Rudešu već 35 godina bore za izgradnju nove crkve. Još 2017. godine 2600 odraslih građana Rudeša od ukupno 11.000 stanovnika MO Rudeš potpisalo je peticiju za izgradnju veće crkve. Trenutna crkvica u kojoj se održavaju bogoslužja površine je tek 120 kvadrata.
U utorak 18. listopada 2022. godine vijećnici koalicije Možemo – Zagreb je naš – NL – Zelena alternativa- ORaH – Za grad i SDP-a tijesnom su većinom, s pet glasova „za“ i četiri glasa „protiv“, podržali zaključak kojim se među ostalim traži da se u novom GUP-u zemljišno knjižna čestica namijenjena izgradnji nove župne crkve svete Ane prenamijeni u zelenu površinu. Nakon usvajanja zaključka oporbeni su vijećnici zatražili sazivanje skupa građana, a župljani svete Ane morat će sada u tu svrhu prikupiti oko 1000 potpisa stanovnika Mjesnog odbora Rudeš. Nastavak slijedi….
Batine za one koji se nađu u krivo vrijeme na krivom mjestu
Na društvenim mrežama pojavila se snimka (policija je potvrdila autentičnost) nepotrebne brutalnosti policijskog službenika koji je palicom tukao osobu na podu koja je bila svladana i nije pružala otpor. Bilo je tu i cipelarenja. Kao i obično na društvenim mrežama se povela rasprava o snimci koja je pokazala tko je za pendrečenje, a tko protiv pendrečenja. Opravdavati nepotrebno nasilje policijskog djelatnika niskom plaćom, teškim uvjetima rada itd. nije primjereno. Nema nikakvog opravdanja za ponašanje policijskog službenika: osoba je sama (nema drugih izgrednika) na podu s licem prema tlu, vezana i pod kontrolom drugog policijskog djelatnika. Osoba nije pružala otpor pa nema nikakvog opravdanja (povoda) za postupak policajca. Osoba se našla na krivom mjestu u krivo vrijeme i zbog toga je dobila batine. Oni koji su to ponašanje opravdavali treba zapitati kako bi reagirali da su se oni našli na krivom mjestu u krivo vrijeme?
Podrška policiji u borbi protiv nasilja i huliganizma ali osuda prekomjerne i nepotrebne primjene sile. Jednom je objavljen podatak da u Hrvatskoj ima između 400 do 1000 nogometnih huligana koji izazivaju nerede na nogometnim događanjima (na stadionima i izvan stadiona). Neshvatljivo je da država ne može obuzdati 1000 huligana! Gdje je „kvaka“?
Moramo paziti da se ne nađemo na krivom mjestu u krivo vrijeme (mogli bi dobiti batine)!
Ulazak Hrvatske u Schengen
Odbor Europskog parlamenta dao je zeleno svjetlo za ulazak Hrvatske u Schengen, a Slovenci uvjetuju ulazak Hrvatske priznavanjem sramotne arbitražne odluke o Savudrijskoj vali. Kakve veze ima rješavanje graničnoga pitanja s ulaskom u Schengen? Sramotno ponašanje Vlade Slovenije. Nakon pristupa Hrvatske u Schengen sadašnje vanjske granice EU, u ovom slučaju granice Hrvatske sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom, postaju i vanjske granice Schengena. Čekamo plenarno zasjedanje Europskog parlamenta 9. studenoga 2022. godine te odluku Vijeća EU.
Hrvatska danas
Kada pomisliš da ne može gore, da smo dotakli dno, komunistička mladež koja vodi državu iznenadi te novim igrokazom, gorim uvredama, većom bahatošću, novim otkrićem korupcije i nepotizma, novim glupostima i daljnjim rušenjem države. Kažu (mainstream mediji) da je rušitelj države, bolesnik s Pantovčaka, najpopularniji političar (pljuvač)!?
Umjesto odavanja počasti braniteljima bolesnik s Pantovčaka izvodi igrokaze, vrijeđa i obezvrjeđuje sve. Samo neprijatelji Hrvatske mogu odobriti takvo ponašanje. Mnogo je toga trulo u neokomunističkoj državi Hrvatskoj ali Hrvateki to ne vide/ne žele vidjeti? Dobro nam je s obzirom kako komunistička mladež (dezerteri) upravlja državom…
Reforma zdravstva! Uskoro o prelijevanju iz šupljega u prazno.
Matoševa spomen-kuća u Tovarniku – ima nade!
Mediji javljaju da je jednoglasnom odlukom Predsjedništva Matice hrvatske, koju je potvrdila Glavna skupština MH na svom zasjedanju 22. listopada 2022., odlučeno da se Matica hrvatska odriče (unatoč pravomoćnoj presudi u korist MH) svih svojih potraživanja prema Društvu Antuna Gustava Matoša oko Matoševe spomen-kuće u korist Općine Tovarnik ali pod uvjetom da Općina Tovarnik novac smije utrošiti isključivo za izgradnju Matoševe spomen-kuće. U studenome bi se trebao potpisati ugovor s Općinom Tovarnik. Ima nade!?
Slijedeće godine (13. lipnja 2023.) je 150-ta godišnjica rođenja velikog hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša. Za nadati se da će nastojanje Matice hrvatske konačno dovesti do uređenja Matoševe spomen-kuće i dostojanstvenog obilježavanja 150-te godišnjice rođenja velikog hrvatskog domoljuba i književnika. Stara pjesma je i danas aktualna….
Antun Gustav Matoš: Stara pjesma
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk, što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum, koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce, koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi?
Usred kukavicâ čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
Foto: Miloš Tesić
Dr. Marko Jukić
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti5 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti4 dana agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja