Neokomunistička vlast u RH je protiv strateških interesa hrvatskoga naroda, protiv povijesne istine, protiv Domovinskog rata, protiv Hrvatske kao pravne i demokratske države. Samo se u neokomunističkoj Hrvatskoj može 2023. godine primjenjivati komunistički zakon iz 1977. godine. Primjena komunističkog zakona starog 46 godina dokaz je da je Hrvatska neokomunistička zemlja.

ZAKONODAVNO-PRAVNA KOMISIJA SABORA SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE utvrdila je 2. veljače 1990. godine (Broj: 6305-89-63) prečišćeni tekst Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (objavljen u NN 5/90).

Prečišćeni tekst Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira obuhvaća Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (“Narodne novine”, br. 41/77) te njegove izmjene i dopune objavljene u “Narodnim novinama”, br. 55/89, u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu.

Danas važeći Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 41/77., 52/87., 55/89., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) sadrži prekršajne odredbe kojima je propisano sankcioniranje ponašanja suprotnih odredbama toga Zakona. Kao prekršajne sankcije propisane su kazna zatvora (izuzetno), novčane kazne i zaštitne mjere.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (u nastavku: ZpPJRM)1 donesen je još 1977., a izmijenjen je 1990. (izbrisani su čl. 3., čl. 24., čl. 25., čl. 31.) i 1994. (uvedene su kazne u DEM). Suštinski se zakon nije mijenjao od 1977. godine, jedino se mijenjala visina kazne i valuta u kojoj je izražena.

Dakle, godina je 2023., a „demokratska i neovisna“ RH ima zakon (nešto izmjenjen) iz doba rigidnog komunizma (socijalizma), iz 1977. godine! Bravo!

Ministarstvo unutarnjih poslova RH napravilo je Prijedlog  ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PREKRŠAJIMA PROTIV JAVNOG REDA I MIRA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a vlada ga je poslala u Sabor te zatražila hitno usvajanje, što se 21. travnja 2023. godine i dogodilo. Plenkovićevi i Pupovčevi dizači ruku su 21. travnja 2023. izglasali jedan nedorečen, loš zakon kojeg Policija i Pravosuđe mogu tumačiti kako žele. Budući da Hrvateki žive u blagostanju, da im je standard najbolji u svijetu, usvojene (po hitnom postupku!) su drakonske kazne od nekoliko stotina do nekoliko tisuća (hiljada!) eura za remećenje javnog reda i mira „izvođenjem i reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža“.

Što se podrazumijeva pod gore navedenim člankom 5. Zakona („Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir“) nije jasno pa omogućava organima prisile i pravosuđa da po svom osobnom mišljenju i prema svojim simpatijama/antipatijama (ideologiji…) progone one koji ne misle kao oni.

Za vrijeme komunizma sudilo se za pjevanje neke domoljubne pjesme (npr. Vile Velebite), sudilo se za kritičko propitivanje u struci i društvu (verbalni delikt). Nažalost, u Plenkovićevoj neokomunističkoj Hrvatskoj ponovno se suditi za verbalni delikt. Zabranjeno je propitivati jugokomunističku intepretaciju povijesti, nitko ne smije dovoditi u pitanje  laži o Jasenovcu, nitko ne smije spominjati komunističke zločine i zločince, nitko ne smije težiti za istinom o NDH i Drugom svjetskom ratu. To oni nazivaju revizionizmom. Jugokomunističke laži su svetinje u koje nitko ne smije dirati. Oni koji istražuju i govore istinu o NDH, Drugom svjetskom ratu, Bleiburgu, Križnim putovima, zločincu Titu i Komunističkoj partiji su revizionisti, ustaše, simpatizeri nacizma i fašizma. Strašno i sramotno!  

Predlagatelj izmjena Zakona, MUP RH, navodi:

U vrijeme kada je donesen Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, za prekršaje propisane tim Zakonom bila je predviđena novčana kazna do 2.000 dinara, što je bio iznos od oko 44 % tadašnje prosječne plaće u SR Hrvatskoj koja je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 1977. godini iznosila 4.473 dinara.

Godine 1994., kada su Zakonom o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje („Narodne novine“, broj: 29/94.) iznosi novčanih kazni u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira iz valute dinar pretvorene u iznose njemačkih marki, za prekršaje navedenog Zakona bila je predviđena novčana kazna u rasponu od 50 do 350 DEM, odnosno 190 do 1.330 kuna, što su bili iznosi od 15,2 do čak 106,6 % prosječne plaće u Republici Hrvatskoj koja je tada, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, iznosila 1.247 kuna.

Kada se uspoređuju podaci Državnog zavoda za statistiku, objavljeni u „Narodnim novinama“, br. 24/23 o prosječnoj mjesečnoj plaći po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za prosinac 2022. koja je iznosila 7.653 kune (1.016 eura) u odnosu na kazne u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira koje su njegovim izmjenama objavljene u „Narodnim novinama“, br. 114/22 izražene u rasponu od 20 do 170 eura, vidljivo je da su navedene novčane kazne u rasponu od 1,9 % do 16,7 % prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

Iz prethodno prikazanog jasno je da visina iznosa novčanih kazni u ovom trenutku  ne može zadovoljiti svrhu prekršajno – pravnih sankcija.

Stoga se predlaže da se za prekršaje propisane u članku 5. stavku 1., članku 6., članku 16., članku 17., članku 21. i članku 27. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao najtežim oblicima prekršaja, propiše novčana kazna u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura, dok bi se za teže prekršaje iz članka 5. stavaka 2. i 3., članka 7., članka 8., članka 10., članka 13., članka 22. i članka 23.  propisala novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura.  Za lakše prekršaje iz članka 14., članka 18., članka 19., članka 20., članka 26., članka 28., članka 29., članka 30. i članka 36. stavka 5. Zakona propisana kazna bi bila u iznosu od 200,00 do 1.000,00 eura.

Novčane kazne ili kazne zatvora propisane člankom 4. (uništenje, oštećenje ili omalovažavanje domaćeg novca u opticaju), člankom 9. (neovlaštena prodaja ulaznica za sportske i druge priredbe), člankom 11.(skitnja, prosjačenje), člankom 12.(odavanje prostituciji) i člankom 15.( kršenje naredbe o zabrani pristupa ili zadržavanja, fotografiranja ili skiciranja na određenom mjestu) važećeg Zakona ne mijenjaju se.

Propisane sankcije za članak 12., koji propisuje kažnjavanje osobe koja se odaje prostituciji, ne mijenjaju se. Naime, u posljednjih pet godina evidentiran je izrazito mali broj spomenutih prekršaja (66 prekršaja). Svašta!

Iz gore navedenog vidljivo je da Hrvateki imaju nizak standard i da ne će moći platiti drakonske kazne i da će ići u zatvor. Budući da su hrvatski zatvori pretrpani postavlja se pitanje gdje će biti smješteni novi zatočenici? Hoće li imati uvjete dostojne  čovjeka i hoće li im država garantirati da se u zatvoru ne će zaraziti ili da im se na neki drugi način ne će ugroziti zdravlje. 

Članak 5. glasi:

Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura“ ili kaznom zatvora do 30 dana.

 Tko bez dozvole nadležnog organa, tehničkim sredstvima, prenosi javne priredbe i manifestacije izvan prostora na kojem se iste održavaju, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura.

 Tko tiskane ili snimljene stvari raspačava na neuobičajen nametljiv ili drzak način, te time remeti mir građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura“.

Komentar:

Tko će i temeljem čega odrediti koje su pjesme, tekstovi, simboli, slike, crteži podložni kazni. U članku 5. Zakona mora se točno navesti kojim se pjesmama, tekstovima, slikama, crtežima remeti javni red i mir. Temeljem ovog članka svatko može biti kažnjen, članak omogućava samovoljno ponašanja organa prisile i sudaca koji mogu suditi prema svojim osobnim shvaćanjima, ideološkim i drugim opredjeljenjima. Svaki sudac je slobodan da po svom opredjeljenju sudi što je dobro, a što loše, što remeti, a što ne remeti javni red i mir. 

Članak 16. glasi: „Tko izmišlja ili širi lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od  700,00 do 4.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.“

Komentar: Opet nije jasno na koga se odnosi članak 16. Je li se članak 16. odnosi i na tiskovine,  novinare te pojedince koji preko društvenih mreža  šire lažne vijesti, izmišljaju optužnice i blate nevine ljude.

 Predlagatelj predlaže da „Roditelj ili staratelj čije dijete ili štićenik učini prekršaj utvrđen ovim zakonom ili propisima donesenim na temelju ovoga zakona, ukoliko je izvršeni prekršaj posljedica lošega odgoja ili zanemarivanja nadzora nad djetetom ili štićenikom, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 4.000,00 eura“.

Komentar: Tko će i temeljem čega procijeniti da se radi o lošem odgoju ili zanemarivanju nadzora nad djetetom ili štićenikom?

Isto tako upitan je članak 18 predlagatelja koji predlaže povećanje kazne za „Odgovorna osoba u ugostiteljskoj radnji ili u ugostiteljskoj organizaciji koja propusti spriječiti narušavanje reda i mira u ugostiteljskoj radnji odnosno organizaciji, iako je to mogla učiniti bez opasnosti za sebe ili drugoga“ (Članak 28.).

Na temelju čega će netko procijeniti da odgovorna osoba u ugostiteljskoj radnji propustila spriječiti narušavanje reda i mira u ugostiteljskoj radnji odnosno organizaciji?

Opet se radi o procjeni (subjektivnom mišljenju) organa prisile ili sudca bez jasnog navođenja temeljem čega se pravi procjena.

Ako kažnjena osoba nema nekoliko stotina ili nekoliko tisuća eura da plati kaznu (ili pak to ne želi platiti jer smatra da je nepravedno kažnjena) hoće li država osigurati pristojne uvjete u zatvoru za te osobe budući da zatvorski sustav RH nema dostatan zatvorski prostor. Nitko nema pravo izložiti kažnjenu, osuđenu, osobu riziku da se u zatvoru zarazi, da oboli zbog loših zatvorskih uvjeta.

Oni koji su izglasali izmjene u komunističkom zakonu iz 1977. godine su protiv demokratske i pravne države Hrvatske, protiv branitelja i domoljuba. Nama razlike između njih i partijskih dizača ruku iz 1977. godine. Jedne i druge krasi partijsko jednoumlje koje je protunarodno, nedemokratsko i protupravno kao što pokazuje praksa.

Optužni prijedlog protiv Marka Miljanića zbog ‘ZDS’

Marko Miljanić, pukovnik Hrvatske vojske, 40-postotni hrvatski ratni vojni invalid, čovjek kojem pobijeno pola obitelji u Domovinskom ratu i koji je bio zapovjednika legendarnog Samostalnog bataljuna Škabrnja, dobio je na svoju adresu optužni prijedlog od policije jer je 10. travnja u Splitu na obljetnici osnutka IX. bojne HOS-a uzviknuo na kraju govora: Za dom!, na što su mu njegovu suborci uzvratili: Spremni!. Za Narod.hr Miljanić je ispričao što se u Splitu događalo te poručio: Ako treba ići ću dostojanstveno u zatvor, ali neću platiti eura kazne.

”Ja inače volim svoj dom, iznad mog doma je samo Bog. Ja svoj dom volim i svoju Domovinu volim i to sam dokazao jer sam izgubio pola svoje obitelji u Škabrnji i hrvatsku mladost po bojišnicama. Mislim da u Hrvatskoj nema čovjeka koji je u Hrvatskoj izgubio više ljudi u Domovinskom ratu i baš su mene našli kažnjavati”..

 „Ako je najveći problem ovo što sam ja rekao ‘Za dom’, onda hvala dragom Bogu da Hrvatska nema drugih problema. Ja mislim da je to manje važno od onih milijarda koje su pokradene, mislim da je to manje važno i od mauzoleja onima koji su ubijali Hrvate, a jedan je i u Vukovaru. Ako je ovo problem, onda Hrvatska doista nema nikakvih problema”, kazao je Marko Miljanić.

Višegodišnji progon stvarnih hrvatskih branitelja i domoljuba nastavlja se u Plenkovićevoj neokomunističkoj Hrvatskoj.

Progon profesorice Vlatke Vukelić još je jedan primjer da ne živimo u demokratskoj niti pravnoj državi. Nažalost, hrvatska akademska zajednica svojim postupcima i šutnjom pokazuje kukavičluk i poltronstvo. Nije prvi put, a ni posljednji, da akademska zajednica ne brani one koji teže istini (npr. pandemija covid-19), koji istražuju i pokazuju činjenice, ruše jugokomunističke laži i mitove. Umjesto dokaza koji tvrde suprotno imamo etiketiranje, podmetanja, laži i nekažnjene izljeve mržnje jugočetničkih struktura u Hrvatskoj i šire.

Imamo mnogo glupih, neprihvatljivih, zakonskih članaka koje su izglasali saborski dizači ruku. Jedan od primjera: Ukoliko vas netko fizički napadne i nanese vam lakšu tjelesnu ozljedu prema zakonu prekršajna prijava piše se i napadaču i žrtvi napada! Zar to nije sramotno!

Stonska obilaznica / stanje u poljoprivredi

Lijepo je da je obilaznica Stona završena i da će vožnja biti sigurnija i lakša nego kroz Ston.  Na svečanom otvaranju bilo je premijer i njegova svita koji su se dovezli skupocijenim službenim automobilima pa bi trebalo zapitati premijera koliko je porezne obveznike koštalo svečano otvaranje zaobilaznice. Na svečanom otvaranju bila je i ministrica poljoprivrede koja nije imala pametnijega posla (mijenjanje idiotskih zakona kojima se uništava hrvatska poljoprivreda).

Na dan otvaranja stonske obilaznice Dnevnik Nove Tv objavio je reportažu o stanju stočarstva u Republici Hrvatskoj: „Šokantni podaci hrvatskog stočnog fonda. U samo godinu dana Hrvatska je ostala bez 23 tisuće krava, 27 tisuća svinja i 580 tisuća kokoši. Poljoprivrednici ističu – kriva je raspodjela zakupa državnog zemljišta, ali i sve skuplja hrana koja proizvodnju čini neisplativom.“

Jožina staja nekada je bila puna janjića. Njegova sretna priča nažalost dobila je zaokret pa je danas staja prazna. U reportaži Joža kaže: “Morao sam ostaviti kuću, imanje, ženu i dijete i otići u Irsku. Sad tamo radim i živim u kamp-kućici”

“Da bih prehranio svoje stado s tom svojom zemljom nije išlo i tražio sam državno zemljište, nisam tražio puno, deset hektara. Međutim, rekli su da stočari imaju prednost. Ja nisam dobio ni jednog kvadratnog metra”, rekao je Jože Dimjašević. Plenković je oduševljen što je danas staja prazna…..

U selima Slavonije nekada su pasle krave i koke, a danas nema niti jednog pijetla. Ovime se drug Plenković ne hvali, a trebao bi zbog istine!

“Imali smo 20 koka, gice, znači kad smo stavili sve na papir zaključili smo da je jeftinije kupiti nego hraniti svoje”, rekla je Mihaela Šogorić.

Broj peradi pao je za gotovo deset posto, katastrofa je pogodila i mljekarski sektor. Ostali smo bez 22,5 posto muznih krava.

“I zadnji susjedi koji su držali krave, gdje smo mogli otići po mlijeko, nemaju ni oni više. U selu nema više niti jedna kravica”, poručila je Mihaela.

Teško je ako nemaš svoju zemlju. To je Vlado Tuksar osjetio na vlastitoj koži, iako je tu zemlju obrađivao 20 godina.

“Ta sva zemlja, što sam radio pet hektara. Stoji u parlogu treća godina”, objasnio je Vlado.

Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku nastavljen je trend smanjenja broja muznih krava, ali i ostalih grla stoke.  Podatci koje je objavila Nova Tv su isti kao i podatci Držanog zavoda za statistiku.

https://www.agroklub.com/stocarstvo/evo-sluzbenih-podataka-koliki-je-stocni-fond-u-rh/85878/

Za Zakon o poljoprivrednom zemljištu stručnjaci su kazali da je Pandorina kutija koja vodi raspadu sistema.

“Situacija s mesom, posebice junećim i goveđim, došla je do točke kad je pitanje hoće li ga uopće biti dovoljno na domaćem tržištu jer to više nije pitanje cijene”, istaknuo je Kušeković dodajući da je s obzirom na uvjete proizvodnje, juneće meso još najeftinije na domaćem tržištu.

Sustav krava-tele propao zbog lova na poticaje.

„Prema njegovim riječima, veliki i ozbiljni proizvođači odustaju od proizvodnje, tov junadi je u padu, domaće teladi za tov gotovo nema, broj isporučitelja mlijeka u zadnjih 10 do 15 godina je pao s nešto više od 60.000 na ispod tri tisuće, a sustav krava-tele, koji je trebao povećati domaću proizvodnju teladi je zbog lova na poticaje, odnosno ulaska svakakvih ljudi u zahtjevno stočarstvo, jer za tele treba devet mjeseci, a za june dvije godine, neslavno propao.

Upozorio je i da je cijena stočne hrane, odnosno žitarica, u zadnje tri godine poskupjela gotovo 300 posto, cijena žive stoke porasla je za 30-ak posto, a mesa tek 20 posto.

Naveo je i kako godinama Ministarstvu poljoprivrede ukazuju na probleme, od zakupa poljoprivrednog zemljišta do Strateškog plana, no što god da su predložili nije prihvaćeno. “Ministarstvo i dalje vozi priču po svome”. 

Iznio je i podatke kako je 2013. uvezeno žive stoke i proizvoda prateće industrije za 499,7 milijuna eura, a lani za čak 1,2 milijarde eura. Dakle, brojke govore sve. Drug Plenković se voli hvaliti svojim uspjesima. U ovom slučaju bio je skroman pa se nije pohvalio uništavanjem poljoprivrede, uništavanjem sela i demografskom katastrofom.

https://www.agroklub.com/stocarstvo/gdje-smo-s-domacom-proizvodnjom-mesa-i-zasto-je-propao-sustav-krava-tele/85916/

Ministrica poljoprivrede nema vremena za izmjenu idiotskih zakona jer mora ići na otvaranja obilaznica i slično. Nakon što je napravljena neprocjenjiva šteta ministrica poručuje da će biti i izmjena po pitanju dodjele zemljišta.

U neokomunističkoj Plenkovićevoj Hrvatskoj nemaju vremena za rješavanje stanja u poljoprivredi, nemaju vremena za donošenje mjera kojima će se zaustaviti uništavanje sela i iseljavanje. Nemaju vremena jer su okupirani izmjenama stupidnog komunističkog Zakona o prekršajima javnog reda i mira kojim će nastaviti s progonom hrvatskih branitelja i domoljuba.

Antun Gustav Matoš o izdajicama roda svojega:

„Hrvati su jako čudan narod. Imamo više izdajica nego cijela Europa zajedno, no s njima postupamo na čudan način. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju kao najveće nacionalno bogatstvo.“

„Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda“.

Dr. Marko Jukić