Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Pravda – nemoguća misija u RH

Published

1 godina ago

12 veljače, 2023

mjukic

Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek, temeljem potpisa oporbenih zastupnika, došla je na saborski Odbor za pravosuđe braniti izvješće o radu državnih odvjetništava u 2021. godini. Zlata Hrvoj Šipek ustvrdila je da nikada nije lagala, ništa nije stopirala, niti bilo koga štitila. Ona najbolje zna je li kazali istinu. Lijepo je kritičarima kazala:”Imam dovoljno hrabrosti, snage i energije za uhićenje kad ću imati čvrste dokaze, na osnovu novinskih napisa ne možemo postupati i suđenje voditi u medijima”.

Jasno je da se ljude ne može uhićivati i sramotiti na osnovu novinskih natpisa i da se izvidi USKOK-a, DORH-a ne mogu voditi preko medije (iako se i to događalo). Oporba je lupetala kao i obično, tražila pojašnjenja koja državna odvjetnica ne smije dati jer traje istraga. Bio je to još jedan jadni igrokaz oporbe. U državi Hrvatskoj imamo kriminalne radnje, imamo korupciju, imamo nepotizam, imamo niz upitnih radnji ali za sve navedeno treba prikupiti valjane dokaze da bi se nekoga uhitilo, procesuiralo i kaznilo.

Nakon trosatne rasprave saborski Odbor za pravosuđe prihvatio je izvješće glavne državne odvjetnice Zlate Hrvoj Šipek o radu DORH-a i tako otklonio sve primjedbe oporbe.

Glavna državna odvjetnica bila je pozvana na Antikorupcijsko vijeća ali se opravdano nije odazvala budući da je bila na Odboru za pravosuđe i poslije na raspravi u Saboru. Antikorupcijsko vijeće služi pojedincima za samopromociju jer slučajeve ne mogu istražiti, ne mogu narediti istragu, ne mogu počinitelja kazniti. Ne može Grmoja i njegovi pajdaši istovremeno optuživati, istraživati, suditi i kažnjavati kako se njima prohtije.

Ako želimo biti pravna država tada moramo stvoriti i poštivati institucije pravne države. Nažalost, današnja neokomunistička Hrvatska nije pravna država jer je vode djeca komunista koja znaju samo za komunistički model upravljanja. Glavni problem su loši zakoni, koje su donijeli saborski uhljebi i loš pravosudni sustav. Vladajući ne žele reformu pravosudnog sustava pa se ne može očekivati nikakav boljitak. Mjesecima su trajale rasprave o predsjedniku Vrhovnog suda koji će pokrenuti reformu pravosuđa. Izabrali su predsjednika koji do sada nije napravio ništa, a vjerojatno ni neće u budućnosti. Izjave, konferencije saborskih uhljeba ne će, niti mogu promijeniti sustav lošeg pravosuđa.

Mediji donose neprovjerene, nekada lažne, informacije na temelju kojih se ljude blati, sudi bez da se poštuje presumpcija nevinosti. Svatko je nevin dok mu se ne dokaže, pravomoćnom presudom, da je kriv. Treba spomenuti da i pravomoćna presuda, to pokazuje sudska praksa, može biti kriva što opet treba dokazati na sudu. U Hrvatskoj je praksa: Kriv si! Dokaži da nisi kriv! Sanader je poručio Gotovini da se preda pa da na nepoštenom sudu dokazuje da je nevin! Sudbina se poigrala drugom Sanaderom pa je on završio na sudu gdje je dokazivao da nije kriv ali nije uspio dokazati.

Podnoseći izvješće za 2021. Hrvoj Šipek kazala je da su u 2021. državni odvjetnici radili na više od 725.000 predmeta pred sudovima, a da je riješeno više od 227.750 predmeta.

Što nam navedene brojke govore o kvaliteti rada? Ništa!

Glavna državna odvjetnica navela je da je rad Uskoka opterećen velikim brojem prijava koje su često neutemeljene što se vidi iz visokog postotka odbačaja prijava. Dodala je da se radi o prijavama građana protiv službenih osoba zbog nezadovoljstva njihovim radom. Također se zahvalila: “Veliko hvala svima koji objavom informacija miniraju predmete i ugrožavaju eventualne kaznene postupke jer vjerujem da se u posljednjih tjedan dana brisalo i sklanjalo sve što još od dokaza postoji. Divim se ljudima koji ne znaju ništa o spisu, a usude se komentirati.“ Također je poručila oporbi da je sjednica Odbora oblik pritisaka na DORH. Izjava je upitna, zar je DORH nepogrješiv? Sudska praksa pokazuje nesnalaženje i neznanje istražitelja i DORH-ovih tužitelja.

Građani su opravdano nezadovoljni pravosuđem i nužna je stvarna reforma cijelog pravosudnog sustava. Na dva primjera može se pokazati kako je sustav neučinkovit, loš. Prvi slučaj: Agrokor

Nakon istrage koja je trajala skoro tri godine podignuta je optužnica, rujan 2020. godine, protiv Ivice Todorića i još 14 osoba. Optužnica ima 459 stranica, a cijeli spis, koji je poslan na sud, oko 80 tisuća stranica!

Optužnica je povučena nakon prigovora, dorađena te ponovno podignuta u lipnju 2022. godine.

Pravomoćnu sudsku presudu u slučaju Agrokor optuženi sigurno ne će doživjeti. Upitno je koji sudac i koje sudsko vijeće će proučiti (ne površno pročitati) spis od 80.000 stranica i donijeti pravednu odluku.

Drugi slučaj je slučaj Josipe Rimac i ostali.

„Bivšu kninsku gradonačelnicu Josipu Rimac i još osmero okrivljenih, među njima i Gabrijelu Žalac, USKOK je optužio da su davanjem mita te zlouporabom položaja i ovlasti pogodovali investitoru iz Knina za izgradnju vjetroelektrane, za što je Rimac od njih ukupno dobila više od milijun kuna. Hina 30. prosinca 2022.“

„Ne navodeći identitet optuženih, USKOK je u petak priopćio kako je, nakon provedene istrage, pred zagrebačkim Županijskim sudom podigao optužnicu protiv devetero hrvatskih državljana (1980., 1965., 1985., 1957., 1957., 1959., 1978., 1979., 1971.).“

„Četvero optuženika iz jednog od krakova afere povezane s bivšom kninskom gradonačelnicom Josipom Rimac priznalo je krivnju i nagodilo se s USKOK-om u zamjenu za nešto blaže kazne, a s obzirom da su se svi oni, nakon što je sud prihvatio nagodbu, odrekli prava na žalbu kako bi im kazne odmah počele teći, slobodno ih sada možemo nazvati i osuđenicima.

Drakulić, Čović i Novak su osuđeni zbog trgovanja utjecajem na kazne zatvora od sedam mjeseci, s time da su Drakuliću i Novaku zatvorske kazne preinačene u uvjetne kazne s rokom kušnje u trajanju od dvije godine, dok je Čoviću kazna zamijenjena radom za opće dobro na način da mu se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, što znači da će odraditi 420 sati. Svi osuđeni moraju platiti i po 5 tisuća kuna sudskih troškova.“

„Pretragom komunikacije Rimac i Žalac prikupljeni milijuni stranica materijala (Hina 1. veljače 2023.),Uskok je izvijestio da je pretragom digitalne komunikacije u istrazi protiv bivše državne tajnice i nekadašnje kninske gradonačelnice Josipe Rimac te drugih osoba, među kojima je i bivša ministrica Gabrijela Žalac, prikupljeno više od tri milijuna stranica materijala radi analize.“

„Po okončanju istraga podignute su tri optužnice protiv ukupno 41 osobe (među kojima su i najviši državni dužnosnici) te je do sada doneseno 12 osuđujućih presuda. Imajući u vidu opsežnost dokaznog materijala, u kojem je i više od tri milijuna stranica digitalne komunikacije i dokumenata pronađenih pretragama elektroničkih uređaja i servera, izvidi se i nadalje kontinuirano provode radi utvrđivanja i drugih eventualnih kaznenih djela i njihovih počinitelja”, zaključuju iz USKOK-a.“

Gornji navodi pokazuju da istražitelji ne vide stablo od šume. „Tri milijuna stranica“ ! Tko će to na pravi način i u kojem roku isčitati i donijeti ispravne zaključke? Poruke objavljene u medijima su upitne za pošteni sudski postupak. Baviti se nizom dopisivanja optuženih je gubitak vremena i bespotrebno trošenje novca poreznih obveznika. Pokajnici (koji će teretiti druge) su za nagradu dobili uvjetnu kaznu ili guljenje krumpira pa se postavlja pitanje je li to pošteno, pravedno. Jedni odgovaraju za svoje loše postupke, a drugi ne! Jadno hrvatsko pravosuđe ne zna za bolje.

Glavno je pitanje: Koliko su istražitelji, tužitelji (USKOK, DORH) stručni jer dosadašnji sudski postupci pokazali su da prave krive procjene i da donose krive zaključke. O ovome oporba nije kazali ni riječi.

Glavnu državnu odvjetnicu prozivaju zbog nekih SMS poruka ali jer ne prozivaju zbog neprocesuiranih ratnih zločinaca koji slobodno šeću Hrvatskom!

http://www.vecernji.hr/vijesti/uhicena-zagrepcanka-zaradila-milijune-trgujuci-djecom-konga-clanak-525036

Jadna oporba (a ni vladajući) nije pitala glavnu državnu odvjetnicu što USKOK i DORH rade po pitanju trgovine djecom iz Konga, po pitanju djeljenja hrvatskog državljanstva na slijepo.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić